Alternativa Forum

Alternativa Forum (http://www.alternativa-forum.com/)
-   Duhovnost (http://www.alternativa-forum.com/duhovnost/)
-   -   Memento mori - Smrt kao učiteljica života (http://www.alternativa-forum.com/duhovnost/8648-memento-mori-smrt-kao-uciteljica-zivota.html)

Jesam 29-06-14 08:06

Memento mori - Smrt kao učiteljica života
 
Možda će vam se ova tema, na prvi pogled učiniti mračnom ali ona to uistinu nije kad malo dublje zađemo u tematiku.

Pogledajte filmić o tome što nas smrt može naučiti i zapitajte se: jesam li prisutan/na, cijenim li život, živim li ili životarim ...?



Smrt je zapravo jedina izvjesnost našeg života i kao takvu je trebamo prigrliti.

Što je za vas smrt?

Plašite li je se ili je prihvaćate, ili uopće ne želite razmišljati o njoj?
Jeste li se kada s njom susreli?

MadMax111 29-06-14 09:15

Vjerujem da prije smrti nije bilo,bar u ovakvom obličju.
Strah od smrti nemam uopće,jedino je neželim još jer imam dosta toga za obavit tu dolje haha.

Ne razmisljam puno o smrti,smatram da je razmisljanje o smrti u jednom negativnom kontekstu dosta opasno jer pocinje formirat neku branu u čovjeka,pocne ga kočit taj strah.

Jesam 29-06-14 09:23

Razmišljanje o smrti je zapravo duboko sagledavanje i razmatranje života.

Mislim da nas oslobađanje od straha od smrti tek vodi kvaliteti života kakvu bismo svi trebali priželjkovati. Ok, znam da je pretenciozno, jer ne možemo znati što je kome životna misija, ali makar onima kojima je ovaj fizički život možda zadnji u nizu ovakvih života.

(moramo umrijeti da bismo se ponovno rodili - feniks)

S obzirom da mislim da je rođenje isto svojevrsna smrt (jednog oblika života i prelazak u drugi), a rođenja se ne bojimo nego ga slavimo, onda bismo možda trebalo jednako tako razmišljati o smrti.


Lusi 29-06-14 09:37

Kako je od mog rođenja i smrti mog oca prošlo tek tri mjeseca, mogu reći da me je smrt obilježila, moje se rođenje oduvijek spominjalo u kontektstu njegove smrti i obrnuto, njegova smrt u kontekstu mog života.

Imam pitomiji odnos prema smrti i prema grobljima. Obožavam groblja, obožavam šetnju grobljem, ispunjava me posebnim mirom i usudila bih se reći da mi diže svjesnost - moje prihvaćanje groblja je iz razloga što sam kao dijete odlazak na groblje poistovjećivala s odlaskom k ocu, ne radi se o nekoj mistici...

Imala sam nekoliko bliskih susreta sa smrću, od toga sam ja potencirala jedan. Mislim da bih mogla do sutra pisati o smrti.... pa ću skratiti. Jako, jako često mi upadne pitanje što bi bilo da sada umrem? Isto tako, često se ulovim kako grunem nešto tipa da sada umrem, umrla bih sretna...
Razmišljanje o smrti je korisno, javlja se nekakav automatizam koji nas podsjeća da smrti prethodi život i da ga treba živjeti punim plućima.
Mene svako malo sjeti na to... živa sam, tu sam, idem živjeti, idem zagrliti, idem okusiti, idem se ozuti i hodati bosa, idem se polijati vodom... . :smile_heart:

A i smatram da je najveća mudrost u riječima koje su jako morbidne "Sve će proći"... a i to sam čula od osobe koja je umrla.

Odlična tema Jesam :)

simona 29-06-14 10:52

Citat:

Originally Posted by Jesam (Post 407493)
Možda će vam se ova tema, na prvi pogled učiniti mračnom ali ona to uistinu nije kad malo dublje zađemo u tematiku.

Pogledajte filmić o tome što nas smrt može naučiti i zapitajte se: jesam li prisutan/na, cijenim li život, živim li ili životarim ...?



Smrt je zapravo jedina izvjesnost našeg života i kao takvu je trebamo prigrliti.

Što je za vas smrt?

Plašite li je se ili je prihvaćate, ili uopće ne želite razmišljati o njoj?
Jeste li se kada s njom susreli?

:smilie_smile: da bi reč rekal.....

Pa ljudi jedva hendlaju život jer ne razumiju ništa:smile_surprised:, a kako će razumjeti smrt? Ili smatraš da je život toliko nevažan da se za života trebamo posvetiti smrti?

simona 29-06-14 10:55

Citat:

Originally Posted by Lusi (Post 407499)
Kako je od mog rođenja i smrti mog oca prošlo tek tri mjeseca, mogu reći da me je smrt obilježila, moje se rođenje oduvijek spominjalo u kontektstu njegove smrti i obrnuto, njegova smrt u kontekstu mog života.

Imam pitomiji odnos prema smrti i prema grobljima. Obožavam groblja, obožavam šetnju grobljem, ispunjava me posebnim mirom i usudila bih se reći da mi diže svjesnost - moje prihvaćanje groblja je iz razloga što sam kao dijete odlazak na groblje poistovjećivala s odlaskom k ocu, ne radi se o nekoj mistici...

Imala sam nekoliko bliskih susreta sa smrću, od toga sam ja potencirala jedan. Mislim da bih mogla do sutra pisati o smrti.... pa ću skratiti. Jako, jako često mi upadne pitanje što bi bilo da sada umrem? Isto tako, često se ulovim kako grunem nešto tipa da sada umrem, umrla bih sretna...
Razmišljanje o smrti je korisno, javlja se nekakav automatizam koji nas podsjeća da smrti prethodi život i da ga treba živjeti punim plućima.
Mene svako malo sjeti na to... živa sam, tu sam, idem živjeti, idem zagrliti, idem okusiti, idem se ozuti i hodati bosa, idem se polijati vodom... . :smile_heart:

A i smatram da je najveća mudrost u riječima koje su jako morbidne "Sve će proći"... a i to sam čula od osobe koja je umrla.

Odlična tema Jesam :)

Lijep post Lucy.

U ovom boldanom je poanta. Da sve prolazi a što ipak ostaje????:smilie_smile:

Adamina 29-06-14 11:00

Smrt je tu da nas pouči da ne živimo jedni kraj drugih nego jedni s drugima dok su živi jer sutra ih možda već neće biti. A ne kad umru ili nas počinju napuštati, žalimo za mnogo stvari.
A šta možeš, zapravo smo sebični, pa nemamo jedni vremena za druge i poslije jadikujemo kako je nepravedno što su nas napustili, a zapitajmo se kako smo i koliko vrijeme prije toga provodili s njima i da li smo ih uopće zaslužili

Jesam 29-06-14 11:29

Citat:

Originally Posted by simona (Post 407501)
:smilie_smile: da bi reč rekal.....

Pa ljudi jedva hendlaju život jer ne razumiju ništa:smile_surprised:, a kako će razumjeti smrt? Ili smatraš da je život toliko nevažan da se za života trebamo posvetiti smrti?

Možda bi bolje razumjeli kad bi i smrt shvatili kao dio života i prigrlili je umjesto da je odbacuju i ne žele o njoj razmišljati. :smilie_smile:

Ne smatram uopće život nevažnim ali smatram da je smrt jako važna upravo u kontekstu života samog ... bogatijeg, sadržajnijeg, doživljenijeg .... mislim da uistinu ne živi onaj tko se boji smrti jer je njegov život obilježen strahom od finalne destinacije. Kakva je kvaliteta života u strahu?

Ako se bojimo smrti, možemo li se istinski ikada opustiti?

Možemo li reći da razumijemo život ako ne razumijemo smrt?

Jesi li pogledala filmić? :smilie_smile:

Lusi 29-06-14 11:52

Citat:

Originally Posted by simona (Post 407501)
:smilie_smile: da bi reč rekal.....

Pa ljudi jedva hendlaju život jer ne razumiju ništa:smile_surprised:, a kako će razumjeti smrt? Ili smatraš da je život toliko nevažan da se za života trebamo posvetiti smrti?

Baš volim tvoja pitanja! :smilie_smile:

Ne sugerira se da je život toliko nevažan, nego upravo suprotno, svako razmišljanje o smrti nas vraća u život i daje važnost životu.


Citat:

Originally Posted by simona (Post 407503)
Lijep post Lucy.

U ovom boldanom je poanta. Da sve prolazi a što ipak ostaje????:smilie_smile:

Jesam li ti rekla koliko volim tvoja pitanja? :smile_giggle: :smile_heart:

Što se tiče toga što ostaje... imam cijelu jednu pričicu u koju volim vjerovati. Mislim da sam već spominjala moju curicu koja jako često upadne s "Mamić, ja sam ti jako sretna" :smile_sun:, i tako, jednom mi je upala pitanjem što ako je sve ovo san i što ako se probudi negdje drugdje na drugom svijetu s drugim ljudima i ne bude sretna?

I sad, razgovaram s njom i pitam je gdje osjeća sebe u svom tijelu. Malo je bila zbunjena, razmišljala... pa stavila ručicu na srce i rekla: "Pa tu sam Ja!" i pojasnila mi da Ona (tu u srcu) ide u snove, da ne ide cijelo tijelo jer tijelo spava u krevetu. :smile_giggle:
Razgovaramo dalje i pitam je što je čini sretnom... i ona nabroji sve te divote koje samo djeca mogu pobrojiti... zajednički nazivnik bi bila - Ljubav. I pitam je gdje u svom tijelu osjeća tu radost i tu ljubav.... Ona malo razmišlja, blijedo me pogleda, prasne u smijeh i stavi ručicu na srce... :smile_heart:

Ono što je bitno, uvijek nosimo sa sobom. :smile_heart:

Jesam 29-06-14 11:54

Citat:

Originally Posted by Lusi (Post 407513)
Baš volim tvoja pitanja! :smilie_smile:

Ne sugerira se da je život toliko nevažan, nego upravo suprotno, svako razmišljanje o smrti nas vraća u život i daje važnost životu.

:thumbs:

Mislim da niti jedan ozbiljan tragatelj za smislom života ne može zaobići pitanje smrti i suočavanje s vlastitom smrtnošću. :smilie_smile:


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 19:23 sati.

Powered by vBulletin® Version 3.8.1
Copyright ©2000 - 2020, Jelsoft Enterprises Ltd.
Search Engine Optimization by vBSEO 3.3.0