Bježi mi ova tema već nekoliko dana, nikako da stignem
Pa ću i sad najkraće moguće...
Rekla bih da je ova potreba, po onome što sam uvidjela posmatranjem sebe i drugih, zapravo potreba za samim sobom, samo malo iskrivljena.
E, sad, šta želim reći: ljudi osjećaju neku prazninu u srcu i misle da će im 'prava' osoba tu prazninu popuniti. Ne mora, ponekad, ni biti prava, već samo neko s kim će fizički dijeliti prostor, kako ne bi bili sami. Tu samoću doživljavaju kao nešto najstrašnije što im se može desiti, a zapravo se boje suočavanja sa sobom. Ne znajući da se tim suočavanjem počinje raditi na praznini.
U duhovnom konktekstu, nekom više odgovara da sam razvija sebe, a nekom da razvojno koegzistira s nekim. Ono što mi se tu čini ključnim je obostrana svjesnost slobode koju moraju imati za sebe i jednako je dati drugom.
Odličan post! Ljudi su često nesvjesni toga ali da - u stvari su u potrazi za samim sobom. I upravo zato budu razočarani vezom ili partnerom jer nakon nekog vremena shvate da nisu popunili prazninu koju osjećaju. Onda idu od partnera do partnera umjesto da se prvo sastanu i pomire sami sa sobom.
Citat:
Originally Posted by ne znam
Ja imam partnera i istovremeno sam slobodna. Niti me sputava, niti ja sputavam njega. Nit' sam ga tražila, nit' je on tražio mene, nekako smo naletjeli jedno na drugo, dopalo nam se biti skupa i to je to. Zapravo smo oboje pratili svoje osjećaje
Ovo je idealna situacija. To se može u slučaju da se sretnu dvoje na jednako visokom stupnju razvoja svijesti, emocionalno zreli i stabilni. Dakle, dvoje koji ne gledaju jedno u drugo, ali gledaju u istom smjeru i odlučili su podijeliti dio životnog puta s onim drugim.
Mislim da ako se ste u potrazi za partnerom da je jedan od najboljih načina pronaći sličnog sebi to da radite stvari koje volite, pa se možda jednostavno spontano sretnete.
Gluposti pa nebih živio sam pod krovom pa makar i gay partnera imao. Kakav je to život kada nemaš skim popričati, nasmijati se u krajnjem slučaju posvaditi se.Pričaš kao luđak sam sa sobom ili maltretiraš druge preko telefona, interneta.Ako je to život ja ga jebem takvog pa tko god mi zamjerio.
Citat:
Originally Posted by Drvodjelac
Nismo isti pa zato nesvaćam ali imam priliku vidjeti njih par koji žive sami i nisu nikada imali parnera osim na kratko noć dvije. Što se i ne računa. Svima je neko drugi kriv za to što su sami a oni ni naj manje a svi ih jako dobro poznamo, jako čudni ljudi a i jako teški u socijalnom životu, prepametni u nekim prilikama odbojni tako da ih se i djeca iz susjedstva plaše ili se ismijavaju sa njima.
Svi imamo negdje srodnu dušu ali je treba tražiti a kada ostariš kriteriji će ti biti puno niži a onda nećeš imati izbora .
Ima ljudi koji nisu sami zato jer ne mogu naći partnera niti zato jer nešto s njima nije u redu, baš naprotiv. Sami su jer su dovoljno zreli i osvješteni pa razumiju da partnerstvo nije nužan preduvjet za sreću niti je pogodno za svako živo biće. Osim toga u životu mogu imati i neke sasvim druge ciljeve i misiju koja ne podrazumijeva obitelj.
Srodnu dušu možemo imati i ako se ne odlučimo s njom dijeliti životni prostor. Nekoga ili voliš ili ne, ili ste povezani ili niste, no ljubav nema nikakve veze sa željom da se ta osoba posjeduje niti nužno mora biti prisutna u svakog segmentu našeg života.
Naprosto zato što imamo različito poimanje ljubavi i smisla života.
imam pitanje (nije u vezi teme)
Drvodjelec ti si napisao:
Nismo isti pa zato nesvaćam.......dali je pravilno hrvatski nesvačam ili NESHVAĆAM...to me interesuje zbog samog jezika, dali je pričam pogrešno.
Ovdje je trebalo da stoji "hheheeheheheh". A ja greškom postavila iza zadnjeg posta.
Ima ljudi koji nisu sami zato jer ne mogu naći partnera niti zato jer nešto s njima nije u redu, baš naprotiv. Sami su jer su dovoljno zreli i osvješteni pa razumiju da partnerstvo nije nužan preduvjet za sreću niti je pogodno za svako živo biće. Osim toga u životu mogu imati i neke sasvim druge ciljeve i misiju koja ne podrazumijeva obitelj.
Srodnu dušu možemo imati i ako se ne odlučimo s njom dijeliti životni prostor. Nekoga ili voliš ili ne, ili ste povezani ili niste, no ljubav nema nikakve veze sa željom da se ta osoba posjeduje niti nužno mora biti prisutna u svakog segmentu našeg života.
Naprosto zato što imamo različito poimanje ljubavi i smisla života.
Nedostaje li ti ljubav, da voliš, da te neko voli?
Nedostaje li ti ljubav, da voliš, da te neko voli?
Pa ja osjećam ljubav, dajem je i primam, imam negdje i svoju srodnu dušu - ljubav osjećam svuda oko sebe i imam je iz više izvora - ako govorimo o standardnom poimanju ljubavi..., no džaba ti primaš ljubav izvana ako je nemaš u sebi. Nemam osjećaj da mi išta nedostaje.
Taj klik mi se desio prije desetak godina kada sam "shvatila" (uvjetno rečeno, jer to nije shvaćanje umom, više kao neka spoznaja, uvid) što je istinska ljubav (iako sam oduvijek imala drugačije poglede na nju) i od tog trenutka život mi je krenuo u sasvim drugom pravcu i sa sasvim drugačijom kvalitetom.
Dakle, mogu voljeti nekoga a da nemam potrebe biti s tom osobom - jer ljubav ne traži, ne uzima, ne pokorava, ne svojata ... ona naprosto jeste. Ili nije. To je stanje bića a ne emocija - ne znam koliko sam dobro opisala, ali to je moje viđenje i življenje ljubavi.
S druge strane volim biti sama (što ne znači da sam usamljena), život mi je ispunjen hrpom sadržaja, stvari koje volim, radim ono u čemu uživam, družim se s prekrasnim ljudima. Ako jednom naiđe netko tko bude išao u istom pravcu kao ja - možemo podijeliti put i vrijeme ali ako i ne dođe, opet dobro.
Nedostaje li ti ljubav, da voliš, da te neko voli?
Ne to njezin mozak nemože dokučiti da su čudne biljke ti samci bez partnera ali sigurno MR to može dokazati da neki kotačić ili zubčanik manjka u cijelom prenosu.