Priča o vjetru i suncu

[zoricab]

Sigurno ste u svom životu čuli ovu prekrasnu priču (priča iz Niti Shastre). I ja sam također, više puta, ali sam je zaboravila. Naišla sa slučajno jučer na nju u jednoj knjizi pa da i vas podsjetim na nju.

Svađali se jednoga dana vjetar i sunce oko toga tko je od njih jači.

“Dokazat ću ti da sam stotinu puta jači od tebe “-rekao je vjetar suncu. “Vidiš li onog starca u polju? Kladim se da ću mu skinuti kaput prije od tebe.”

Sunce se na te riječi sakrilo iza oblaka, a vjetar je stao puhati orkanskom snagom. Što je vjetar snažnije puhao, to je starac čvršće stiskao kaput.

Najzad se vjetar smiri, a sunce grane iza oblaka pa toplim, prijateljskim zrakama obasja promrzla starca. Doskor postade tako vruće da strac skine kaput.

Sunce tada reče vjetru da su ljubaznost i blagonaklonost uvijek jači od prisile i srdžbe.

Zato uvijek birajte biti sunce. :-)

[Omnis]

"Na faksu sam slušao predmet zen budizma.
Stvarno mi se dopao, jer me tjerao da stvari pogledam iz drukčije perspektive.

Jedna od lekcija koje su dotakle nešto u meni bila je meditacija na „takvost“. Ukratko, meditacija od vas traži da stvari promislite kao jednostavno takve, takve kakve jesu i ne-povezane s ničim drugim. To nam obično teško pada jer svemu što doživljavamo značenje ili definiciju daje njegova funkcija i relativna povezanost s drugim stvarima.


Recimo, ako vam pokažem sliku stolice i pitam vas što je to, vjerojatno ćete reći stolica. Ali ako na nju stavim nož, vilicu, tanjur i neku hranu, onda to postaje stol. A ako stanem na nju kako bih promijenio žarulju, to postaje neka vrsta ljestava.
Drugi način na koji doživljavamo relativnu percepciju jest onaj kad stvari vidimo kao dobre ili loše. Stvari percipiramo kao dobre u kontrastu s lošima, i obratno.


Primjerice, recimo da kasnite na aerodrom i propustite svoj let. To je loše, jelda? Dobro = stići na avion i ne izgubiti vrijeme i novac. A što ako kasnije doznate da se avion na kojem ste trebali biti srušio? Kako se sad osjećate zato što ste propustili avion? To je dobro, zar ne?


Lekcija koju vam danas želim prenijeti je ta da se ne treba bojati ili bježati od lošeg, neugodnog, zastrašujućeg, smrdljivog, od tuge, boli, gladi itd. Proživljavanjem tih stvari uspijevamo spoznati dobro, ugorno, lijepo, ukusno, mirno, luksuzno, ljubav, sreću, itd.


Danas, pokušajmo vidjeti loše samo kao takvo. I znati da, sretanjem lošeg u životu, učimo spoznavati i što je važnije, cijeniti ono dobro. Jednako tako, pitajte se kako možete „reframati“ svoja loša iskustva tako da ih percipirate kao dobra. Pitajte se, što sam iz ovog naučio/la? Ponekad, kad se u našem životu dogode loše stvari, to je kao dar koji baca svjetlost na ono što je zaista važno i dobro u našem životu. Stvarno osjetite i doživite dobro u vašem životu danas.


Život je zahtjevan. Život je krasan. Život je – takav kakav jest."


Izvor

[dido]

Originally Posted by Omnis

"Na faksu sam slušao predmet zen budizma.
Stvarno mi se dopao, jer me tjerao da stvari pogledam iz drukčije perspektive.

Jedna od lekcija koje su dotakle nešto u meni bila je meditacija na „takvost“. Ukratko, meditacija od vas traži da stvari promislite kao jednostavno takve, takve kakve jesu i ne-povezane s ničim drugim. To nam obično teško pada jer svemu što doživljavamo značenje ili definiciju daje njegova funkcija i relativna povezanost s drugim stvarima.


Recimo, ako vam pokažem sliku stolice i pitam vas što je to, vjerojatno ćete reći stolica. Ali ako na nju stavim nož, vilicu, tanjur i neku hranu, onda to postaje stol. A ako stanem na nju kako bih promijenio žarulju, to postaje neka vrsta ljestava.
Drugi način na koji doživljavamo relativnu percepciju jest onaj kad stvari vidimo kao dobre ili loše. Stvari percipiramo kao dobre u kontrastu s lošima, i obratno.


Primjerice, recimo da kasnite na aerodrom i propustite svoj let. To je loše, jelda? Dobro = stići na avion i ne izgubiti vrijeme i novac. A što ako kasnije doznate da se avion na kojem ste trebali biti srušio? Kako se sad osjećate zato što ste propustili avion? To je dobro, zar ne?


Lekcija koju vam danas želim prenijeti je ta da se ne treba bojati ili bježati od lošeg, neugodnog, zastrašujućeg, smrdljivog, od tuge, boli, gladi itd. Proživljavanjem tih stvari uspijevamo spoznati dobro, ugorno, lijepo, ukusno, mirno, luksuzno, ljubav, sreću, itd.


Danas, pokušajmo vidjeti loše samo kao takvo. I znati da, sretanjem lošeg u životu, učimo spoznavati i što je važnije, cijeniti ono dobro. Jednako tako, pitajte se kako možete „reframati“ svoja loša iskustva tako da ih percipirate kao dobra. Pitajte se, što sam iz ovog naučio/la? Ponekad, kad se u našem životu dogode loše stvari, to je kao dar koji baca svjetlost na ono što je zaista važno i dobro u našem životu. Stvarno osjetite i doživite dobro u vašem životu danas.


Život je zahtjevan. Život je krasan. Život je – takav kakav jest."


Izvor

A na kojem se faksu izučava zen budizam? Ako nije problem reći...

[egzorcist]

Originally Posted by zoricab

Sigurno ste u svom životu čuli ovu prekrasnu priču (priča iz Niti Shastre). I ja sam također, više puta, ali sam je zaboravila. Naišla sa slučajno jučer na nju u jednoj knjizi pa da i vas podsjetim na nju.

Svađali se jednoga dana vjetar i sunce oko toga tko je od njih jači.

“Dokazat ću ti da sam stotinu puta jači od tebe “-rekao je vjetar suncu. “Vidiš li onog starca u polju? Kladim se da ću mu skinuti kaput prije od tebe.”

Sunce se na te riječi sakrilo iza oblaka, a vjetar je stao puhati orkanskom snagom. Što je vjetar snažnije puhao, to je starac čvršće stiskao kaput.

Najzad se vjetar smiri, a sunce grane iza oblaka pa toplim, prijateljskim zrakama obasja promrzla starca. Doskor postade tako vruće da strac skine kaput.

Sunce tada reče vjetru da su ljubaznost i blagonaklonost uvijek jači od prisile i srdžbe.

Zato uvijek birajte biti sunce. :-)

A dao bih se okladiti kako je ovo Ezopovo djelo.

[imagine]

KAMEN I PIJESAK

Dva prijatelja su hodala pustinjom.Nakon nekog vremena putovanja posvađali su se i jedan je prijatelj drugoga ošamario po licu.Ovaj koji je dobio šamar uvrijeđeno je, bez i jedne riječi,napisao u pijesku sljedeće riječi:“Danas me moj najbolji prijatelj ošamario.“
Nastavili su sa hodom dok nisu pronašli oazu gdje su se odlučili okupati.Onaj koji je prije dobio šamar zaglavio se u mulju i počeo se utapati,no prijatelj ga je spasio.Kada se oporavio od skorog utapanja, uklesao je u kamen sljedeće riječi :“Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život.“
Prijatelj koji je ošamario i spasio život svog najboljeg prijatelja pitao ga je:“Nakon što sam te povrijedio ,zapisao si to u pijesku,a sada pišeš na kamenu.Zašto?“
Drugi je odgovorio:“Kad nas netko povrijedi,trebali bismo to zapisati tamo gdje vjetar opraštanja to lako može izbrisati.Kad netko učini nešto dobro za nas, to trebamo uklesati u kamen gdje nijedan vjetar to ne može izbrisati.“
Stoga, nauči zapisivati svoje boli u pijesak, a dobra djela klesati u kamen.

Priče iz prašinom prekrivene knjige jednog djeda...

[ne znam]

Originally Posted by imagine

KAMEN I PIJESAK

Dva prijatelja su hodala pustinjom.Nakon nekog vremena putovanja posvađali su se i jedan je prijatelj drugoga ošamario po licu.Ovaj koji je dobio šamar uvrijeđeno je, bez i jedne riječi,napisao u pijesku sljedeće riječi:“Danas me moj najbolji prijatelj ošamario.“
Nastavili su sa hodom dok nisu pronašli oazu gdje su se odlučili okupati.Onaj koji je prije dobio šamar zaglavio se u mulju i počeo se utapati,no prijatelj ga je spasio.Kada se oporavio od skorog utapanja, uklesao je u kamen sljedeće riječi :“Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život.“
Prijatelj koji je ošamario i spasio život svog najboljeg prijatelja pitao ga je:“Nakon što sam te povrijedio ,zapisao si to u pijesku,a sada pišeš na kamenu.Zašto?“
Drugi je odgovorio:“Kad nas netko povrijedi,trebali bismo to zapisati tamo gdje vjetar opraštanja to lako može izbrisati.Kad netko učini nešto dobro za nas, to trebamo uklesati u kamen gdje nijedan vjetar to ne može izbrisati.“
Stoga, nauči zapisivati svoje boli u pijesak, a dobra djela klesati u kamen.

Priče iz prašinom prekrivene knjige jednog djeda...

Joj, što je ovo bilo teško naučiti!!! Al', kad jednom probiješ led, to ide samo, k'o kad rijeka razvali branu

[Omnis]

Originally Posted by dido

A na kojem se faksu izučava zen budizam? Ako nije problem reći...

Klikni na Izbor, tamo je originalni link, nađi pisca teksta :)

[Stepski Vuk]

Originally Posted by imagine

KAMEN I PIJESAK

Dva prijatelja su hodala pustinjom.Nakon nekog vremena putovanja posvađali su se i jedan je prijatelj drugoga ošamario po licu.Ovaj koji je dobio šamar uvrijeđeno je, bez i jedne riječi,napisao u pijesku sljedeće riječi:“Danas me moj najbolji prijatelj ošamario.“
Nastavili su sa hodom dok nisu pronašli oazu gdje su se odlučili okupati.Onaj koji je prije dobio šamar zaglavio se u mulju i počeo se utapati,no prijatelj ga je spasio.Kada se oporavio od skorog utapanja, uklesao je u kamen sljedeće riječi :“Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život.“
Prijatelj koji je ošamario i spasio život svog najboljeg prijatelja pitao ga je:“Nakon što sam te povrijedio ,zapisao si to u pijesku,a sada pišeš na kamenu.Zašto?“
Drugi je odgovorio:“Kad nas netko povrijedi,trebali bismo to zapisati tamo gdje vjetar opraštanja to lako može izbrisati.Kad netko učini nešto dobro za nas, to trebamo uklesati u kamen gdje nijedan vjetar to ne može izbrisati.“
Stoga, nauči zapisivati svoje boli u pijesak, a dobra djela klesati u kamen.

Priče iz prašinom prekrivene knjige jednog djeda...

Mi se znamo?

Ljubice, morat' ću te opet zaprositi!

[imagine]

Originally Posted by Stepski Vuk

Mi se znamo?

Mi biramo...



Mi biramo

Jedna jako ponosna baka,draga i uredna žena,koja je svako jutro revno ustajala u isto vrijeme,iako u načelu slijepa,ali sa frizurom na glavi,šminkom na licu i probranom odjećom na sebi,morala se povući u starački dom.Njen muž nedavno je napustio svijet pa je to bilo neizbježno.Nakon što je satima strpljivo čekala u hodniku doma,rekli su joj da je njena soba spremna,na što se ona ljubazno nasmiješila.Dok je polako sa hodalicom išla prema dizalu,član osoblja doma joj je počeo opisivati njenu sobicu.''Sviđa mi se'',prekinula ga je s entuzijazmom osmogodišnjeg djeteta koje je upravo dobilo psića na dar.''Ali,gospođo,vi još niste ni vidjeli sobu…pričekajte malo''.
''To nema nikakve veze'',odgovorila je.''Sreća je nešto što odlučiš unaprijed.Hoće li mi se sviđati moja soba ili ne,ne ovisi o tome kako je namještaj posložen…već kako ću ja posložiti svoj um i svoje misli.Ja sam već odlučila da ću voljeti sobu''.
Zatim je rekla:''To je odluka koju činim svako jutro nakon buđenja.Uvijek imam izbor;mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovima moga tijela koji više ne rade,ili mogu izaći iz kreveta i biti zahvalna na onim dijelovima koji rade.Svaki dan je kao dar,i dok god su moje oči širom otvorene,primijetit ću blagodati novog dana i sve one lijepe uspomene koje nosim u sebi.Starost je kao bankovni račun…uzimaš ono što si položio.
Stoga,ono što svima savjetujem jest da polažete što više sreće na bankovni račun svojih uspomena''.

Priča iz prašinom prekrivene knjige jednog djeda

[Daljine]

Originally Posted by imagine

Mi biramo...



Mi biramo

Jedna jako ponosna baka,draga i uredna žena,koja je svako jutro revno ustajala u isto vrijeme,iako u načelu slijepa,ali sa frizurom na glavi,šminkom na licu i probranom odjećom na sebi,morala se povući u starački dom.Njen muž nedavno je napustio svijet pa je to bilo neizbježno.Nakon što je satima strpljivo čekala u hodniku doma,rekli su joj da je njena soba spremna,na što se ona ljubazno nasmiješila.Dok je polako sa hodalicom išla prema dizalu,član osoblja doma joj je počeo opisivati njenu sobicu.''Sviđa mi se'',prekinula ga je s entuzijazmom osmogodišnjeg djeteta koje je upravo dobilo psića na dar.''Ali,gospođo,vi još niste ni vidjeli sobu…pričekajte malo''.
''To nema nikakve veze'',odgovorila je.''Sreća je nešto što odlučiš unaprijed.Hoće li mi se sviđati moja soba ili ne,ne ovisi o tome kako je namještaj posložen…već kako ću ja posložiti svoj um i svoje misli.Ja sam već odlučila da ću voljeti sobu''.
Zatim je rekla:''To je odluka koju činim svako jutro nakon buđenja.Uvijek imam izbor;mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovima moga tijela koji više ne rade,ili mogu izaći iz kreveta i biti zahvalna na onim dijelovima koji rade.Svaki dan je kao dar,i dok god su moje oči širom otvorene,primijetit ću blagodati novog dana i sve one lijepe uspomene koje nosim u sebi.Starost je kao bankovni račun…uzimaš ono što si položio.
Stoga,ono što svima savjetujem jest da polažete što više sreće na bankovni račun svojih uspomena''.

Priča iz prašinom prekrivene knjige jednog djeda

Iako znam ovu priču-pouku, kao i one koje si pisala prije, uvijek je lijepo podsjetiti ih se ponovo. Hvala Imagine