Alternativa Forum

Bajke

Ovo je diskusija na temu Bajke u podforumu Duhovnost
Vučja hippy&rock&roll bajka! (1. dio) "I ne mislite da možete upravljati ...

Natrag   Alternativa Forum > Metafizika i duhovnost > Duhovnost

Alternativa Forum


Duhovnost Duhovni put

Odgovor
LinkBack Opcije Teme Način Prikaza
Nepročitano 07-09-15, 11:22   #1
Onkraj razuma...
 
Stepski Vuk's Avatar
 
Datum registracije: Jun 2012
Lokacija: Aquarius u oblacima
Postovi: 737
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Zadani Bajke

Vučja hippy&rock&roll bajka! (1. dio)


"I ne mislite da možete upravljati putem Ljubavi. Ljubav, ako vidi da ste je dostojni, upravlja vašim putem!"

Khalil Gibran, "Prorok" (citat je iz sjećanja od prije 30-ak godina i kao takav sve ove godine živi u meni)


Da, i danas postoje bajke, samo malo ljudi vjeruje u njih. Ovo je jedna posebna...

U Čarobnoj šumi, još od davnina, žive i posebno se vole Vuk i Vučica. Iz te Ljubavi onkraj Razuma rodilo se mnoštvo malih vučića, sve jedno drugom do uha. I Vuk i Vučica bijahu neizmjerno sretni svojim zajedništvom i snagom Ljubavi koja im je davala krila i nosila ih do neslućenih nebeskih visina, do samih zvijezda. A u posebnim okolnostima, kad je noćno nebo bivalo vedro i osuto mnoštvom iskričavih plamičaka, Vuk se dizao do samog ruba Svemira gdje je posebnim ljubičastim sjajem svjetlila samo jedna, njihova zvijezda koju su od milja zvali Vukčica. S te Vukčice Vuk bi zagrabio malo zvjezdanog praha i posipao svoju Vučicu koja bi se vedrim, zvonkim smijehom do bola smijala na te njegove ludosti.

A onda bi vodili Ljubav dugo, dugo u noć i kao Jedno dočekivali maglovita praskozorja, sretni, priljubljeni jedno uz drugo, zapletenih bedara. Dan im je započinjao s onim svetim riječima "Volim te!" koje su tako žedno ispijali jedno drugom s usana...

No, kako su godinice prolazile i mali vučići sve više rasli i sve više tražili, Vuk se sve snažnije počeo ogrtati plaštom obaveza, duboko zabrinut za budućnost svoje mnogobrojne obitelji. Teret svakodnevnih dužnosti i obaveza sve više mu je svijao kralježnicu i on je sve manje primjećivao iskričavi sjaj u očima svoje Vučice koja je bivala sve tužnija i usamljenija. Počeo je gunđati, stalno mu je nešto smetalo, upozoravati na ovo ili ono, beskrajno prigovarati. Vučica se rastužila, naoružala strpljenjem i čekala da joj se opet vrati njen stari hippie-vuk, onaj koji je njenu dugu kosu ukrašavao zvjezdanom prašinom.

Godine su prolazile, ali velikih pomaka na bolje nije bilo. I dalje su se ludo voljeli, ali maglovitih praskozorja sa zapletenim bedrima bivalo je sve manje i manje. U očaju i samoći, Vučica je počela tražiti bilo kakvu komunikaciju s vanjskim svijetom ne bi li tako svom Vuku ukazala na ono što joj nedostaje, na ono što je sama esencija njihove Ljubavi onkraj Razuma - potpuna bliskost i svakodnevno stapanje u Jedno. No, Vuk je bio i gluh i slijep za njene očajničke krike sve do jedne mistične ljetne noći. Tada su slavili 22 godine braka, za promjenu ne sami već u čoporu. Vučici se baš i nije išlo na tu proslavu jer su joj ostala u sjećanju mnoga prethodna slavlja koja su uglavnom završavala u svađi i s potokom njenih suza. Međutim, Vuk je bio neuobičajeno uporan i ona je na kraju popustila.

Prvo su na obali rijeke, na njihovom omiljenom tajnom mjestu "popušili lulu mira", smijali se kao djeca i nakon dugo, dugo vremena nježno se ljubili, jednako kao one hladne, snježne zimske noći kad su im se usne spojile u čaroliji prvog poljupca. Tako im se stidljivo, kroz vrlo uski prolaz, vratio plamičak tog čudesnog poljupca i obasjao ih iznutra svojim blještavim sjajem i njihove ruke spojile su se u Jedno, čvrsto, toplo i smireno...

Vučica je osjetila da dolazi njen trenutak koji je tako strpljivo čekala. Ispijali su pivo za pivom, smijali se i ludovali, baš kao nekada. A onda je neki band uživo zasvirao neke stare stvari, one koje te u srce diraju. Vučica je plesala kao nikada, bila je glavna atrakcija večeri. I Vuk joj se pridružio, posebice kad su sa razglasa krenuli prvi taktovi njihove omiljene rock-balade:




Zagrlili su se i plesali čvrsto priljubljeni jedno uz drugo, lagano njišući bokovima, u savršenom skladu. Tako su opet postali Jedno, ljubili se bez kraja i početka, kemija među njima, tako gusta da bi se nožem mogla rezati, bila je vidljiva odasvud i oni su se samo prepustili svojoj Ljubavi da ih (raz)nosi prostranstvima Svemira. U tom plesu javno su "vodili Ljubav" kako nisu odavno i to su svi primijetili, ali njih nije bilo briga, za njih je vrijeme stalo i oni sami opet su postali centar Svemira.

Ostali su do pet ujutro, mnoga nepoznata lica prilazila su im i čestitala od srca jer takovo nešto ne viđa se često. Oni su se i dalje samo smijali jer su na takvu pozornost odavno navikli, još od svojih prvih zajedničkih plesova i poljubaca u javnosti.

Te noći, zapravo jutra, opet su vodili Ljubav kao nekada, stopili se u Jedno i smireni i sretni dočekali porod jednog sasvim novog dana.

Međutim, već taj dan Vuk se opet počeo zaogrtati crnim plaštem obaveza i dužnosti i Vučica više nije mogla izdržati te je snažno lupila šakom o stol:

"Dosta!Dosta!Dosta!"

"Odlazim tjedan dana na more dok se ti ne središ. A ako ne uspiješ, neću se više ni vraćati! Sad se brini za male vučiće kako znaš i umiješ, sad si im ti i tata i mama!"

Vuku je stalo srce, grlo mu se steglo i ni riječi ne mogaše pustiti iz sebe. Tišina među njima trajala je cijelu vječnost, a onda je Vuk konačno zbacio sa sebe teški crni plašt i Vučica ga je opet mogla doživjeti kao one zimske noći kad im je prvi snijeg škripao pod nogama, a oni su, priljubljeni jedno uz drugo i opijeni spoznajom događanja nečeg velikog i izuzetnog među njima, krivudali cestom bez nekog cilja i beskrajno se ljubili svakih par koraka. Snijeg je padao jednolično i prigušio je sve zvukove noći, čula su se jedino njihova uzbuđena srca koja su kucala u istom ritmu - ritmu Ljubavi onkraj Razuma.

To sjećanje vratilo je Vuka na staze zajedništa i on je pristao na sve zahtjeve koje je Vučica tražila. Noć prije odlaska Vučice opet su vodili Ljubav do ranih jutarnjih sati, bili Jedno, dočekali praskozorje zapletenih bedara i skoro zakasnili na autobus. Da bi stigli na vrijeme, Vuk je čak dva puta projurio kroz crveno svjetlo na semaforu, ali bez ikakvih posljedica - čuvala ih je čarolija Ljubavi onkraj razuma.

Ljubav (onkraj Razuma) poštuje i čuva svoje ljude, zar ne !


"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka
ISTINA
Neka bude rečena za
Čovjeka..."



Podijeli post!

Stepski Vuk je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
altea (07-09-15), Daljine (08-09-15), dido (07-09-15), imagine (07-09-15), lucero (16-09-15), ne znam (09-09-15)

Nepročitano 07-09-15, 11:37   #2
Onkraj razuma...
 
Stepski Vuk's Avatar
 
Datum registracije: Jun 2012
Lokacija: Aquarius u oblacima
Postovi: 737
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Zadani

Vučja hippy&rock&roll bajka! (2. dio)

"I ne mislite da možete upravljati putem Ljubavi. Ljubav, ako vidi da ste je dostojni, upravlja vašim putem!"

Khalil Gibran, "Prorok" (citat je iz sjećanja od prije 30-ak godina i kao takav sve ove godine živi u meni)


Da, i danas postoje bajke, samo malo ljudi vjeruje u njih. Ovo je jedna posebna...


Kako je Vučica, nakon vratolomne vožnje ipak uspješno otišla na obalu plavog Jadrana, tako su Vuku potonule sve lađe jer se odjednom našao sam s vučićima na vjetrometini svakodnevlja i tek tada je shvatio da mu bez Vučice i Ljubavi onkraj Razuma nema života, barem ne onakvog kakvog je želio i (uglavnom) vodio, stalno putujući svemirskim poljanama i donoseći Vučici pregršti ljubičastog zvjezdanog praha. Zahvatila ga je depresija i odjednom se osjetio tako starim kako ranije nikada nije, dapače, uvijek je isticao svoj duh vječnog teenager-a u tijelu koje je u nekim srednjim godinama.

No, onda ga je usred noći, ničim izazvana, nazvala njegova Vučica, sve mu oprostila i k tome mu rekla da ga voli "do neba i natrag", upravo onako kako ga je uvijek i voljela samo je on, u svakodnevnoj crnoj zbilji prečesto bio zagledan u vrhove svojih cipela, a premalo je dizao pogled k nebu, prema zvijezdama. Te čarobne i svete riječi "Volim te!" dramatično su u Vuku preokrenule stanje u kojem se nalazio i on je osjetio val promjena koji ga je obuzeo cijelog, do zadnjeg atoma. A upravo je tako volio svoju Vučicu - do zadnjeg atoma, samo joj je to prestao govoriti jer je dopustio da ga nevesela životna zbilja u potpunosti preuzme u svoje crne ponore iz kojih se teško vraća na svjetlost dana. Snaga i moć Ljubavi onkraj Razuma i ovdje je odigrala glavnu ulogu te je povela Vuka na putovanje bez povratka kako bi se opet sreli on i Vučica na nekom maglovitom raskrižju i kako bi im se usne ponovo spojile kao u čaroliji prvog poljupca, čaroliji koja nikad nije u potpunosti nestala.

Dugo se Vuk mučio dok napokon nije napustio onaj crni ponor i ponovo ugledao praskozorje na horizontu.

S druge strane, i Vučici je užasno nedostajao njen Vuk, ali je znala da je to jedini način da ga probudi i vrati na one staze kojima samo oni zajedno zagrljeni koračaju, koje su samo i jedino njihove. Upravo zbog tih staza i različitosti u odnosu na druge, života u oblacima, vječnog sanjarenja i putovanja beskrajem Svemira - sve je to bilo ono što je Vučicu davno, davno privuklo njenom Vuku u onoj magičnoj zimskoj noći i htjela ga je opet takvog, drugačijeg i posebnog, jer, mogla ga je voljeti "do neba i natrag" jedino takvog i nikako drugačije.




Krupne kišne kapi snažno su lupkale po krovu auta, ali Vuk ih skoro nije ni primjećivao dok mu je pogled bio uperen u tamu noći iz koje je trebala izroniti svjetlost autobusa u kojem je njegova Vučica. Zamišljeno je gledao u prazno, povremeno duboko uvlačeći dim cigarete ne bi li smanjio nervozu koja mu se sve više nakupljala u grlu i stezala ga svojim nevidljivim prstima.

Znao je, ponovo je bio onaj stari hippie-vuk, ali svejedno je strepio kako će na sve promjene reagirati Vučica i da li je to njegovo novo-staro stanje dovoljno da izbriše gorčinu mnogih prošlih dana, pa i godina...Svi njegovi strahovi i sumnje raspršili su se kad su se Vučica i on našli u zagrljaju i kad su im se spojile usne u dugom, beskrajnom poljupcu koji ostavlja bez daha. Nasmijali su se, pogledali i u tišini uputili na ono njihovo tajno, skrovito mjesto na obali rijeke.

Tu su popušili nekoliko "lula mira", opet se smijali od srca, kao djeca, Vučica je bila oduševljena što je "lule mira" nakon 20-ak godina ponovo pripremio njen mili Vuk. Otišli su i na pivo, jedno, dva, ali sjaj u njihovim očima govorio je sam za sebe, želja i žudnja u njima bila je tako očita da su vrlo brzo krenuli domu svom.

Tu su vodili Ljubav cijelu noć, nikako se ne mogaše zasititi jedno drugog. Jer, vodili su Ljubav kako dugo nisu - istovremeno kao da je i prvi i kao da je zadnji put. A upravo tako nalažu "pravila" Ljubavi onkraj Razuma...




I tako su Vuk i Vučica sretno i u Ljubavi živjeli još puunoo godina, legenda kaže da su zajedno i umrli, u razmaku od samo par minuta. Bili su stari i bolesni i znali su da su na pragu novog portala u koji su htjeli ući zajedno, držeći se za ruke. Osoblje bolnice to im je i omogućilo i spojilo njihove krevete i oni su otišli u raj kao Jedno, upravo onako kako su i živjeli: Držeći se za Ruke...





"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka
ISTINA
Neka bude rečena za
Čovjeka..."



Podijeli post!

Stepski Vuk je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
altea (24-09-15), Daljine (08-09-15), dido (07-09-15), imagine (07-09-15), JANG (16-09-15), lucero (16-09-15), ne znam (09-09-15)
Nepročitano 16-09-15, 16:07   #3
pčela na dlanu...
 
imagine's Avatar
 
Datum registracije: Oct 2010
Postovi: 4,640
imagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond repute
imagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond repute
Hi!

Citat:
Originally Posted by Stepski Vuk Pogledaj Post
"I ne mislite da možete upravljati putem Ljubavi. Ljubav, ako vidi da ste je dostojni, upravlja vašim putem!"

Da, i danas postoje bajke, samo malo ljudi vjeruje u njih. Ovo je jedna posebna...

Vučica se u tijelu umorne pčele nalazila na kraju dugačkog, drvenog doka uz koji su bile nježno zavezane barke umornih ribara, jahte dokonih bogataša, napuhani gumeni čamci...

Nije više osjećala potrebu za plivanjem i uranjanjem u morske dubine i tišine iako je i krenula vođena žudnjom da ih oćuti...da u dubinama bistrog plavetnila smiri bujicu osjećaja koji su se čuli isto kao u košnici iz koje je odletjela...da smiri misli, nađe mir, sjeti se Izvora

Ipak, miris soli i more poput ulja, poput srca koje je bivalo kao magnet i zlata i hrđe oćutala je želju da se baci i preda moru da ju nosi, pomogne...

Najjači osjećaj bio je osjećaj tuge, tuge zbog misli koja se nanovo i nanovo ponavljala u njenoj glavi, srcu..."Bog je ipak zaboravio na mene..."

Hladna morska voda, sve prozirnija i hladnija rasplela je njenu znojavu dugačku kosu, prepustila se da ju težina odnese duboko koliko je bio težak i taj osjećaj vlastitog Sebstva...
Svaki milimetar dublje ćutala je bistrije svaki dan svog života...
Oko vrata je osjećala plavi svileni šal koji je donosio ugodu no drugim svojim krajem još plutao na vodi, na moru...

Plavi, svileni šal pretočio se u sjajnu Zlatnu nit...nit tanku poput meda kada ga točiš, a daješ mu samo mali prohod, a on i dalje teče neprekinut što je najbolja potvrda njegove prirodnosti i nepatvorenosti izloženoj bilo kakovoj manipulaciji...

Želim živjeti, vikala je duša, Bože ,čuješ li me,,,hej ...12370744...12370744...javi se ,molin te,volin te...neka bude volja Tvoja.

Nad duboko plavom, bistrom bojom probijala se Svjetlost. Vučica i pčela(Matica) u jednom biću prepustila se trenutku...
Tijelo je oćutalo sigurnost morskih leđa, iako je odozdo bivalo sve hladnije i hladnije, no ipak osvježavajuće, razbuđujuće...no još uvijek nerazbuđeno, osvješteno.
Još jedna neuspjela potraga za punim izražajem vlastitog Sebstva.

Polako je otvorila oči, dok je pred njom smireno plutala mala ribarska barka... Odmah pored stare, islužene krme, ostruganih boja premazivanih godinama na njenom lijevom boku, jednostavnim pisanim slovima pisalo je njeno ime : ljubav...

Ne,to nije moguće, pomislila je Matica u Vučici...opet će boljeti...

Nije povjerovala vlastitim očima, pustila se prema dnu, u hladno, no bistro uzemljenje da bi se uvjerila da je taj znak ipak bio samo Iluzija.

Kada ju je more opet izbacilo, silnije no prvi puta, oči Matice u Vučici i dalje su vidjele barku na kojoj je pisalo : ljubav...

Vučica s Maticom na leđima zamahnula je desnom rukom da zapliva do stepenica koje su bile ispod doka. U samo jednoj sekundi prije no što se uhvatila na mahovinom prekrivene skale Zlatna nit u njoj ćutala je želju da dodirom oćuti barku...
Desni zaveslaj, pretvorio se u još jedan desni zamah, nakon čega je kao riba prepuštena struji prolazila paralelno kraj barke.
Opet, desnom, podignutom rukom, prstima je prešla preko slova, pozdravila riječi, pomilovala i oćutala ljubav...,znala da Bog nije zaboravio na nju...

Osvjestivši i oćutavši po ne znam koji puta Zlatnu nit vratila se u "utočište"...neki novi divlji čopor ...

Prije odlaska u svoja slavonska brda, k svom Panonskom moru poželjela je pozdraviti se s barkom. Zahvaliti joj se, a i uslikati da ima i materijalni dokaz svog iskustva ...bar uspomenu...
Drveni dok, drven i dugačak škripao je pod njenim nogama i neispavanim očima, no u prostornosti vlastitog Sebstva...

Snenim očima tražila je ljubav...no nije se niti nazirala dok je kraj doka bivao sve bliže i bliže...
Treća barka s lijeve strane doka sramežljivo se opirala tada već vjetrom uzburkanim morem. Bila je isto ribarska, noćna lampa za ribolov kao da je još tinjala sjajem prethodne noći.
Na barci je pisalo: samo polako...
Nije joj se zaustavljalo kraj barke, iako je znala da je to nova poruka Boga. Nezaustavljiva želja da ipak dođe do kraja doka, ne propusti pozdraviti i oćutati ljubav... Došla je opet do samog ruba doka, zavirila preko mora, iako je podobrano drhtala i mogla obučena pasti u hladno, uzburkano more...Nije mogla nikako vidjeti ime barke, da potvrdi već potvrđeno, da se još jednom uvjeri u milost Božju.
Zlatna nit nježno je umotala njeno srce jednim krajem, a drugim ju vukla natrag.
Ponovo je zastala kraj barke imena: samo polako...
U tom trenutku znala je kao što je i uvjek znala, znala je da je niti Ljubav, niti dragi Bog nikada nisu napustili...
Pohabane dlake i umornih krila, smireno i polako već je ispotiha žudjela vidjeti autobus za koji je ipak kupila povratnu kartu.

O sreći njenog Vuka i mnogobrojnih vučića napisati će se mnoge Bajke, netko će u njih povjerovati, netko ne...Stari ranac s Woodstocka bija je prepun neobičnih poklona...
Jedan od njih bila je mala, mala muzička kutija, kada ju vrtiš sa strane svira melodija svima dobro poznate hippy pjesme Imagine...

Promišljanje ili prepuštanje ,posmatranje, izbor je u oku posmatrača...


just imagine and do it...

Ljubav vam svima šaljem ovim toplim vjetrom ,mojim pismonošom ...





Just imagine and do it...



Podijeli post!

imagine je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
altea (24-09-15), JANG (16-09-15), lucero (16-09-15), Stepski Vuk (16-09-15)
Nepročitano 16-09-15, 19:16   #4
Guru
 
JANG's Avatar
 
Datum registracije: Feb 2013
Postovi: 1,391
JANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond repute
JANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond reputeJANG has a reputation beyond repute
Zadani

Želim uskoro drugu bajku
JANG je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
altea (24-09-15), imagine (16-09-15), Stepski Vuk (17-09-15)
Nepročitano 23-09-15, 11:40   #5
pčela na dlanu...
 
imagine's Avatar
 
Datum registracije: Oct 2010
Postovi: 4,640
imagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond repute
imagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond reputeimagine has a reputation beyond repute
Zadani Znam da se sada smiješiš...

Jednom davno, u jednom malom gradu, družile su se dvije vesele djevojčice. Imale su veselo, bezbrižno djetinjstvo .Najveći dio vremena provodile su uz mali potok gledajući žapce, bjelouške i pokoju ribicu...
Sanjarile su o životu u budućnosti...zamišljale su se odraslijima i zrelijima dok im se to upravo i zbivalo.

Jednom davno, ali malo poslije, u tom istom gradu no uz veliku rijeku pored njega, šetale su dvije djevojke, tad već stare prijateljice sanjareći snove koje sanjaju sve djevojke u tom dobu.
Nedugo poslije toga bile su već voljene žene i dobre majke, barem su to tada ćutale...

Teški oblaci surovosti tih vremena, nesretni događaji dozvani zaboravljanjem sreće i pridavanjem pažnje tugi koja se iz cijelog grada slijevala u istu onu rijeku uz koju su šetale sanjareći...
Bio je rat, rijeka je bila krvava i mutna, nabujala i opterećena smrću koju je nosila na leđima...

Jedna je pobjegla u brda, jedna je ostala u gradu, nisu više šetale zajedno ,no njihova srca su se i tada osjećala u jednoti prijateljstva i ljubavi kao njegove esencije.

Nisu baš bile prihvaćene od okoline, no to ih nije smetalo.
Slovili su ih ludima, mrzili i pribijali na križeve sramote i poruge, no one su se smijale svemu tome, bile su voljene...

Jana...
je voljela čitati Sartre-a,Ionesco-a,Virginiju Woolf i Bukowskog...voljela je i Bulgakova..."Majstor i Margarita" bila joj je omiljena knjiga.
Voljela je čitati u stolici za ljuljanje, hehe, zato je uvijek škripalo u njenom domu.
Voljela je ljude i uvijek je pomagala drugima u nevolji bez obzira što su većinom ti isti ljudi pljuvali po njoj...stil života, neobičnost izražaja, neshvatljivost,ljubomora... ništa nepoznato u svim vremenima dok je bilo svijeta.
Jana je imala muža i dva mala sina. Živjeli su skromno, sretno i zadovoljno sve do trenutka u kojem su ju obavjestili da je poginuo u njihovom malom plavom autu (fići) vozeći prijatelja kući s posla, poslije treće smjene...




Janino ludilo...da, počelo je Janino ludilo, nije više bila sretna. Djecu je odgajala i podizala svim raspoloživim atomima svoga bića, voljela cijelim ostatkom srca koje joj je preostalo jer većina je otišla s njim, njenom ljubavi...Nakon desetak godina umrla je i ona, za djecu su se pobrinuli djed i baka...Odrasli su i otišli iz grada uz rijeku na obale mora.

Vučica s maticom na leđima šetala se obalom mora, opraštala sa barkama, prijateljima stečenim na još jednom putovanju kroz život, vraćala se kući, svojim mnogobrojnim vučićima i svom, jedinom Vuku.
Pratio ju je osjećaj da je nešto ipak zaboravila ili joj se pak nije desilo. Intuicija jedne vučice ili zaboravnost koja se prikrpelji s godinama,,,pomislila je.
Došla je do malog štanda sa šarenim ogrlicama i lančićima koji je izgledao poput starog, divnog, slavonskog kredenca...
Tu je stajao i smješio se ljudima jedan zlatni,prelijepi mladić.
Matica je zastala, praveći se da gleda šarene ogrlice no želja joj je bila približiti se Velikom dječaku. Podsjećao ju je na nekoga...
Slavonskom kredencu s otvorenim prozorima prilazila je starica.
Imala je velike, tamne bademaste oči i blagi osmjeh koji je talasao bore na njenom visokom čelu...
Zapodjenule su razgovor u kojem se predstavila imenom 'kraljica nerada' (to bi valjda trebala biti svaka žena nakon 50 godina rada iza sebe), te da je mještanka koja jako voli ovog slavonskog dječaka dubokih plavih očiju.
"Znate,on vam je Janin sin,a Jana je bila Slavonka...davno je umrla"...

Kraljica Nerada je nestala,isto tako kako se i pojavila.
Zlatni dječak i Matica ostali su sami...
"Pamtiš li svoju majku?",pitala ga je Matica.
"Ne, nažalost ne,samo ju poznajem po slikama."
"Što su ti pričali o njoj?", tihim i smirenim glasom pitala ga je Matica.
"Pa i ne baš lijepe stvari, većinom ružne i tegobne, no bilo je ljudi koji su je se sjećali sa sjetom i ljubavi u očima...", još tiše je odgovarao Zlatni dječak.
"Jana i ja smo nekada davno bile prijateljice. Tebe sam zadnji puta vidjela kada si bio jako mali.
Tvoja majka bila je predivna žena. Voljela je sve, ali na sebe je zaboravila.Tvoj otac i ona ludo su se voljeli, a ti si dijete ljubavi.",Matica je tada već šaputala, sve je bivalo tiho oko njih, iako je bujica ljudi šetala uz more, zastajkivala pored ostalih neonskih ormarića...
"Ja se sad vraćam u Slavoniju, no ako poželiš, navrati, ostavit ću ti tajnu kartu šumskih puteva do mog brda."...Matica je već bezglasno pričala, ispuštajući visoki, ali tihi glas, jezik kojim govore samo matice...bez očekivanja da ju itko čuje, čulo se je samo srce koje je udaralo žestoko u njenim grudima i slika nje i Jane kako se smiju gledajući u žabe i šaš uz potok njihova djetinjstva.
"OOO,,,želim,želim!",uz široki osmijeh odgovorio je Zlatni dječak. Neopisivo želim da odmah po povratku s mora dođem u brdo,k Vama",,,malo mucajući, simpatično i oduševljeno je odgovorio.
"Šumski med nosam već danima u torbici", rekla je Vučica s maticom na leđima. "Sad znam za koga sam ga nosila...jednu žlicu svako jutro,obećavaš?".
"Obećavam!! ",rekao je već umakajući prst u tamno crvenu dubinu šume.

Pozdravi,zagrljaji i suze,to baš i ne treba krasiti bajke na kraju.

Vučica, s maticom na leđima krenula je kući bogatija za još jedno dijete, presretna što je u duši već tada oćutala jedne tamne, bademaste oči koje su se smješile zadovoljne i mirne, Janine oči. Zlatna nit koja veže duše bez obzira na vrijeme života ili smrti zasjala je puno jačim sjajem.

Voljela je Sartre-a,Ionesco-a, Virginiju Woolf, Bulgakova i pomalo Bukowskog...


Just imagine and do it...



Podijeli post!

imagine je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
altea (24-09-15), JANG (23-09-15), lucero (23-09-15), Stepski Vuk (24-09-15)
Nepročitano 29-04-19, 23:04   #6
Onkraj razuma...
 
Stepski Vuk's Avatar
 
Datum registracije: Jun 2012
Lokacija: Aquarius u oblacima
Postovi: 737
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Stepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond reputeStepski Vuk has a reputation beyond repute
Zadani

A ni bajke više nisu "IN"...


"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka
ISTINA
Neka bude rečena za
Čovjeka..."



Podijeli post!

Stepski Vuk je offline   Reply With Quote
Stepski Vuk, hvala ti na korisnom postu!
Moldercuker (30-04-19)
Nepročitano 30-04-19, 09:25   #7
Dandapani
 
Jesam's Avatar
 
Datum registracije: Mar 2011
Postovi: 13,845
Jesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond repute
Jesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond reputeJesam has a reputation beyond repute
Zadani

Naslušali se previše bajki od naših milih političara tijekom posljednjih 25 godina, pa su nam se zamjerile.


slobodni.net za slobodni svijet



Podijeli post!

Jesam je offline   Reply With Quote
Jesam, hvala ti na korisnom postu!
Moldercuker (30-04-19)
Odgovor

Opcije Teme
Način Prikaza

Pravila Pisanja Postova
Vi ne možete otvoriti novu temu
Vi ne možete odgovarati na postove
Vi ne možete pridružiti datoteku
Vi ne možete editirati Vaše postove

BB kod je On
Smajlići su On
[IMG] kod je On
HTML kod je Off
Trackbacks are On
Pingbacks are On
Refbacks are On



Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 23:12 sati.



Iz ponude izdvajamo:











Powered by vBulletin® Version 3.8.1
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
Search Engine Optimization by vBSEO 3.3.0