Željeti ili ne željeti djecu...

[Jesam]

Originally Posted by BluePoppy

Upravo je ovo bila moja asocijacija!

Samo mi nije jasno proizlazi li to sveto poslanje iz Isusovih učenja ili iz hippie filozofije.

Ili možda iz nečega trećeg?

Ne vidim poveznicu niti s jednim. Lightmotiv oboje je tolerancija i ljubav.

Bit će da je nešto treće.

[Stepski Vuk]

Originally Posted by Jesam

Ne vidim poveznicu niti s jednim. Lightmotiv oboje je tolerancija i ljubav.

Bit će da je nešto treće.

Daaa, vampirizam (energetski)...

[RED PILL]

Originally Posted by BluePoppy

Ja ne želim imati djecu i nikada to nisam željela. Svoju slobodu smatram blagoslovom.

da je tvoja majka kojim slučajem tako razmišljala, ne bi utjelovljena uživala u svojoj slobodi, kapiš?

[BluePoppy]

Originally Posted by RED PILL

da je tvoja majka kojim slučajem tako razmišljala, ne bi utjelovljena uživala u svojoj slobodi, kapiš?

Moja majka jest tako razmišljala. Ali je bila prisiljena zadržati me.

Da ona nije bila moj kanal za dolazak na ovaj svijet, bila bi to neka druga žena.

Ili bih uživala u neutjelovljenoj vrsti slobode.

Kako god, bilo bi ok

[RED PILL]

Originally Posted by BluePoppy

Da ona nije bila moj kanal za dolazak na ovaj svijet, bila bi to neka druga žena.

da, opet bi neko bio "prisiljen zadržati te"

tvoj stav o "blagoslovu vlastite slobode" je rezultat "lošeg" iskustva tvoje majke, a ne tvog vlastitog...

Originally Posted by BluePoppy

Ili bih uživala u neutjelovljenoj vrsti slobode.

da stvari tako stoje, niko se ne bi utjelovljivao, a utjelovljenja sve više na ovom planetu, valjda svi bježe od "uživanja u neutjelovljenoj vrsti slobode"...

Originally Posted by BluePoppy

Kako god, bilo bi ok

to ne znaš, samo pretpostavljaš...

tvoja razmišljanja o "blagoslovu vlastite slobode" su nezrela...

ako je tvoja sloboda ovisna o drugim ljudima i stvarima, onda i nije sloboda, pa ostaje pitanje što podrazumijevaš pod "vlastitom slobodom"...

slično tomu, misliti da neki ljudi koji imaju djecu ne mogu uživati u "blagoslovu vlastite slobode" su rezultat nezrelog razmišljanja...

[RED PILL]

to me podsjeća na priču ljudi koji se otuđuju od društva, pa bježe u razne manastire van gradova, ne bi li tako bili bliže onome što zamišljaju da je bog, smatrajući da ljudi koji žive građanske živote u tim gradovima, ne mogu dosegnuti boga (istinu, ljubav kakogod), koji bi trebao biti unutar njih...i zaboravljaju da (se) spoznati istinski jedino kroz interakciju s drugima mogu...

s obziom da nemam baš volje ni vremena za "pametovanja" ovdje, i mislim da sam rekao što sam imao na temu, pozdravljam...

p.s. ne mora značiti da sam u pravu...tvoj život i tvoja vlastita sloboda su u pitanju, ti bi trebala najbolje znati...

[Jesam]

Sve to može biti kako pišeš Red, no izbor imati ili ne imati djecu je i mora biti slobodan izbor svakog pojedinca a ne predmet poruge i osude.

Sasvim je nebitno u konačnici zbog čega netko ne želi imati djecu, jer ako ih ne želi imati onda i nije spreman biti roditelj. To je po meni zrelo i odgovorno razmišljanje.

Žalosno je jedino što više ljudi ne razmišlja odgovornije o toj velikoj odluci, nego se djeca "dešavaju" a onda snađi se druže (najčešće na štetu djece).

Ne slažem se da populacija raste, mislim da počinje padati i to značajno, samo što na 7 mlrdi se to ne vidi tako brzo.

Ako malo pogledamo u kojim dijelovima svijeta se rađa najviše djece, onda vidimo da su to uglavnom siromašne regije s ruralnom populacijom, većinom neškolovanom i neosvještenom. To su ujedno i regije koje crpe sredstva poreznih obveznika jer ljudi tu svu silnu djecu nemaju čime ni hraniti, kamoli što drugo (npr. educirati), te padaju na teret državi i proračuna ili pak služe UN-u kao pokusni kunići za big pharmu.

U svakom slučaju, ne vidim apsolutno ništa plemenito niti nesebično u takvom rađanju.

[Jesam]

Originally Posted by RED PILL

to me podsjeća na priču ljudi koji se otuđuju od društva, pa bježe u razne manastire van gradova, ne bi li tako bili bliže onome što zamišljaju da je bog, smatrajući da ljudi koji žive građanske živote u tim gradovima, ne mogu dosegnuti boga (istinu, ljubav kakogod), koji bi trebao biti unutar njih...i zaboravljaju da (se) spoznati istinski jedino kroz interakciju s drugima mogu...

s obziom da nemam baš volje ni vremena za "pametovanja" ovdje, i mislim da sam rekao što sam imao na temu, pozdravljam...

p.s. ne mora značiti da sam u pravu...tvoj život i tvoja vlastita sloboda su u pitanju, ti bi trebala najbolje znati...

Ovo je također stvar osobne odluke i afiniteta.

Da nema tih eremita, "svetih" ljudi, gurua, filozofa ... kako ih god nazvali ... svijet bi bio osiromašen za jednu važnu dimenziju - onu duhovnu.

Ne vidim zbog čega osuđivati nekoga zbog želje za osamljivanjem ako je to njegov životni "poziv", poziv od Boga, ako hoćeš - samo zato što mi ne razumijemo takve motive i porive.

Ne možemo svi biti isti i željeti isto, voditi iste živote ... pa to bi bila čista 1984. ... jednoumlje.

[RED PILL]

Originally Posted by Jesam

Ovo je također stvar osobne odluke i afiniteta.

Da nema tih eremita, "svetih" ljudi, gurua, filozofa ... kako ih god nazvali ... svijet bi bio osiromašen za jednu važnu dimenziju - onu duhovnu.

Ne vidim zbog čega osuđivati nekoga zbog želje za osamljivanjem ako je to njegov životni "poziv", poziv od Boga, ako hoćeš - samo zato što mi ne razumijemo takve motive i porive.

Ne možemo svi biti isti i željeti isto, voditi iste živote ... pa to je čista 1984. ... jednoumlje.

nije osuda niti jednoumlje...

jednoumlje je kad se samo takav put smatra duhovnom dimenzijom...

i ja sam smatrao sebe prilično duhovnim, dok mi djetešce nije došlo...jednoumlje je smatrati meditacije i slične "duhvne" prakse u osami i izlocaiji, duhovnošću

[Jesam]

Originally Posted by RED PILL

tvoja razmišljanja o "blagoslovu vlastite slobode" su nezrela...

ako je tvoja sloboda ovisna o drugim ljudima i stvarima, onda i nije sloboda, pa ostaje pitanje što podrazumijevaš pod "vlastitom slobodom"...

slično tomu, misliti da neki ljudi koji imaju djecu ne mogu uživati u "blagoslovu vlastite slobode" su rezultat nezrelog razmišljanja...

Odgovorno tvrdim, kao i mnogi roditelji koje znam, da život nikako nije i ne može biti isti ako imaš djecu ili ih nemaš.

Dijete je ogromna odgovornost i ono svojim rođenjem u potpunosti mijenja život roditelja. Jer, nikad više --- NIKAD VIŠE! --- njihov život ne pripada njima nego je posvećen brizi i skrbi za to dijete (na bilo kojoj razini: materijalnoj, emocionalnoj, mentalnoj, praktičnoj itd. - ovisno o dobi djeteta).

Osobno znam roditelje koji su sjajni i imaju prekrasnu djecu (dakle, nije stvar u problemima niti dramatičnim situacijama) ali koji mi kažu da, kada bi se mogli vratiti natrag u vremenu, ne bi odlučili opet imati djecu. Dakle, iz usta samih roditelja koji su već iskusili roditeljstvo.

Mnogi ljudi se nisu spremni nositi s izazovima roditeljstva jer su osvješteni, jer znaju da ne bi bili dobri roditelji ili sretni u toj ulozi i čemu onda forsirati? Ili naprosto nemaju potrebu za tim, ili ne vole djecu ... nije mi jasno zbog čega bi oni morali imati djecu ili bi ih se trebalo omalovažavati po bilo kojoj osnovi?

Svatko je rođen s nekom zadaćom i nekom misijom. Nije svačija misija imati djecu. Ima i drugih načina života, ima i drugih važnih misija (netko je spomenuo humanitarce, svećenike, majku Terezu i sl., zatim umjetnike koji su totalno posvećeni svojoj kreativnosti jer su naprosto do te mjere "pomaknuti" da se jedino kroz to mogu ostvariti itd.).

Smatram da čovjek ne može biti savršen na više frontova a da je brljanje i prčkanje i polovično obavljanje stvari loš izbor i loša odluka jer se tako ne postiže ništa.