Željeti ili ne željeti djecu...

[Jesam]

Originally Posted by RED PILL

nije osuda niti jednoumlje...

jednoumlje je kad se samo takav put smatra duhovnom dimenzijom...

i ja sam smatrao sebe prilično duhovnim, dok mi djetešce nije došlo...jednoumlje je smatrati meditacije i slične "duhvne" prakse u osami i izlocaiji, duhovnošću

S tim se slažem, naravno da nije, no određene prakse zahtijevaju potpunu posvećenost i odricanje. A to nije moguće kad si roditelj.

Tvoj post o osamljivanju je bio dosta podrugljivo napisan (ispričavam se ako sam pogrešno shvatila) pa sam shodno tome replicirala.

Nažalost, u ovoj iteraciji imamo samo jednu šansu - ne možemo probati kako je biti roditelj pa onda ako nam se ne svidi, vratiti vrijeme unatrag (niti obrnuto) - moramo donijeti odluku na koju ćemu stranu i ona je trajna jer nam je vrlo kratko vrijeme plodnosti.

No, čini mi se da se neki baš tako i igraju roditeljstva. Malo hoću, pa onda kad mi dosadi - neću više.

[RED PILL]

Originally Posted by Jesam

Sve to može biti kako pišeš Red, no izbor imati ili ne imati djecu je i mora biti slobodan izbor svakog pojedinca a ne predmet poruge i osude.

Sasvim je nebitno u konačnici zbog čega netko ne želi imati djecu, jer ako ih ne želi imati onda i nije spreman biti roditelj. To je po meni zrelo i odgovorno razmišljanje.

nadam se da nisi na mene mislila kada si spomenula porugu i osudu, objasnio sam sve lijepo u zadnjoj recenici

ako je ta odluka uvjetovana tuđim "lošim" iskustvom, onda niti izbor nije slobodan, niti je takav izbor blagoslov vlastite slobode...

Originally Posted by Jesam

Žalosno je jedino što više ljudi ne razmišlja odgovornije o toj velikoj odluci, nego se djeca "dešavaju" a onda snađi se druže (najčešće na štetu djece).

Ako malo pogledamo u kojim dijelovima svijeta se rađa najviše djece, onda vidimo da su to uglavnom siromašne regije s ruralnom populacijom, većinom neškolovanom i neosvještenom. To su ujedno i regije koje crpe sredstva poreznih obveznika jer ljudi tu svu silnu djecu nemaju čime ni hraniti, kamoli što drugo (npr. educirati), te padaju na teret državi i proračuna ili pak služe UN-u kao pokusni kunići za big pharmu.

U svakom slučaju, ne vidim apsolutno ništa plemenito niti nesebično u takvom rađanju.

roditeljstvo se ne treba idealizirati, i ne postoje idealni uvjeti za rađanje i podizanje djece...neka djeca djeca dolaze iz stabilnih, imućnih obitelji, pa su ipak neviđeni skotovi...nema ti to veze sa siromaštvom, obrazovanjem itd.

Originally Posted by Jesam

Ne slažem se da populacija raste, mislim da počinje padati i to značajno, samo što na 7 mlrdi se to ne vidi tako brzo.

usporedi cifre od prije samo 30tak god i sada

[RED PILL]

Originally Posted by Jesam

S tim se slažem, naravno da nije, no određene prakse zahtijevaju potpunu posvećenost i odricanje. A to nije moguće kad si roditelj.

zato postoji 4ti put...nikome spoznaja i duhovnost nisu oduzete roditeljstvom...to je dezinformacija...

[Jesam]

Originally Posted by RED PILL

ako je ta odluka uvjetovana tuđim "lošim" iskustvom, onda niti izbor nije slobodan, niti je takav izbor blagoslov vlastite slobode...

A što ako nije ...?

Originally Posted by RED PILL

roditeljstvo se ne treba idealizirati, i ne postoje idealni uvjeti za rađanje i podizanje djece...neka djeca djeca dolaze iz stabilnih, imućnih obitelji, pa su ipak neviđeni skotovi...nema ti to veze sa siromaštvom, obrazovanjem itd.

I to je apsolutno točno - ali to nije uopće sporno, nismo o tome govorili. Nesporno je da su siromašni u banani i da trpe, širom svijeta - mislim da dokaza ima previše da bih sada navodila. A jesu li i bogati skotovi - to može biti za neku sasvim drugu temu, recimo: Kvari li novac ljude? ili: Da li je materijalistička orijentacija dobar smjer za čovječanstvo? ili sl. Ali isto tako može biti predmet ove teme - jer u potpunosti dokazuje ono što tvrdim - tko nije spreman imati djecu, neka ih radije nema nego da svijet ide ovim tempom u ambis.

Molim - to je moj osobni stav. Ne vidim potrebu niti smisao prokreacije pošto-poto, niti smatram da ovaj planet uopće treba biti nastanjen ako to nije na opću dobrobit svih strana.

Originally Posted by RED PILL

usporedi cifre od prije samo 30tak god i sada

Ok - možda treba reći malo drugačije: prirast pada.

[RED PILL]

Originally Posted by Jesam

A što ako nije ...?

I to je apsolutno točno - ali to nije uopće sporno, nismo o tome govorili. Nesporno je da su siromašni u banani i da trpe, širom svijeta - mislim da dokaza ima previše da bih sada navodila. A jesu li i bogati skotovi - to može biti za neku sasvim drugu temu, recimo: Kvari li novac ljude? ili: Da li je materijalistička orijentacija dobar smjer za čovječanstvo? ili sl. Ali isto tako može biti predmet ove teme - jer u potpunosti dokazuje ono što tvrdim - tko nije spreman imati djecu, neka ih radije nema nego da svijet ide ovim tempom u ambis.

Molim - to je moj osobni stav. Ne vidim potrebu niti smisao prokreacije pošto-poto, niti smatram da ovaj planet uopće treba biti nastanjen ako to nije na opću dobrobit svih strana.

znam da će ti ovo biti teško prihvatiti, ali cijeli tvoj pogled na pitanje: želim li ili ne želim imati dijete, je materijalistički

duhovni pogled na stvari ne počinje osobnim stavovima (niti potrebama)...

zanemarujem dijete iza sebe dok ovdje raspravljam, moram gibat, pozz

[Jesam]

Originally Posted by RED PILL

znam da će ti ovo biti teško prihvatiti, ali cijeli tvoj pogled na pitanje: želim li ili ne želim imati dijete, je materijalistički
duhovni pogled na stvari ne počinje osobnim stavovima (niti potrebama)...

Nije uopće teško prihvatiti. Živimo u materijalnom svijetu pa sve i kreće od toga. Jednako kao što i odluka da se ima dijete izvire iz materijalnog.

Nisam nikada tvrdila da je moja odluka utemeljena na duhovnom pogledu.

[Daljine]

U Milanu imam rodicu (mamina sestra udala se za talijana) koja je desetak godina provodila po pola godine u jednom hramu u Indiji i tamo postala swami učiteljica yoge i već 45 godina vodi školu yoge. Negdje na početku njezine karijere udala se. Njezin suprug je otrpio njezine mušice (njegova izjava) veganstvo, spavanje na prostirci na podu, njezina svakogodišnja putovanja u Indiju, ali je nakon tri godine braka inzistirao da dobiju dijete. Odbila je to s obrazloženjem da je materinstvo prevelika odgovornost i da ona to ne može uskladiti sa načinom života kakvog je izabrala.
Smatrate li da je ona sebična ili odgovorna?

[BluePoppy]

Red, ovo je za tebe i za svu gospodu (namjerno ističem rod jer je indikativno) koja su osjetila potrebu reći mi nešto o meni te suditi o mojoj odluci ovisno o tome na čemu je utemeljena te je li utemeljena na slobodi ili nije.

Iskreno, mislim da je to potpuno nevažno jer: koja se odluka donosi u vakuumu?

Moja odluka utemeljena je na gotovo trideset godina traume. U tom komadu svojega života živjela sam u različitim oblicima zlostavljanja i jedina svijetla točka mi je bila pomisao na samoubojstvo: uvijek sam imala izlaz kad doista više ne budem mogla izdržati.

A tada se dogodilo čudo i upoznala sam svojega sadašnjeg supruga koji me je izvukao iz toga i pomogao mi da ponovno počnem funkcionirati.

Kad sam počela funkcionirati, dogodilo se još jedno čudo: počela sam meditirati. Danas, nakon petnaest godina meditacije vrlo često plačem od sreće.

Počelo je kad sam jednom sjela na svoj jastučić za meditaciju i kad su mi suze potekle od sreće jer to mogu. Jer je tiho i mirno, jer sam sigurna… jednostavno jer to mogu!

Danas plačem od sreće jer imam divnu sreću uživati u braku koji je ispunjen svjesnom ljubavlju.
Plačem od sreće jer mogu provesti dan u meditaciji i drugim kontemplativnim aktivnostima. I zato što navečer nakon posla mogu pustiti Kipa Mazuya, zapaliti svijeću i vježbati jogu.
Plačem od sreće jer sam okružena divnim prijateljima i suradnicima. I zato što se u majčinskoj ulozi nipošto ne bih mogla ovoliko potpuno posvetiti svojem poslu, koji volim svim srcem.
Plačem od sreće jer si dopuštam uživati u životu. I jer sam slobodna.

Mogla sam dati doprinos donoseći još jednu dušu na ovaj svijet, ali sam ga dala svojim drugačijim životnim putem i svakodnevno ga dajem, svojom srećom i na mnoge druge načine. Smatram to vrlo vrijednim. I s današnjeg stajališta ne bih promijenila baš ni jedan trenutak svojega života. Traume su bile iznimno dragocjene.

Ne želim davati doprinos razdvajanju, osuđivanju, sukobima, neuvažavanju. Želim davati doprinos sreći.

Tvoj doprinos ovoj temi je, kao i doprinos drugih nositelja penisa, bio iznimno dragocjen jer bez vas očito ne bi bilo polarizacije pa ne bi imao tko podržati tabu. I tema ne bi ostvarila svoj smisao.

Zato zahvaljujem tebi i svoj gospodi koja su svojski dala svoj doprinos!

[RED PILL]

nikako shvatiti da ne govorim o osudi žena koje ne žele djecu...

govorim o predodžbi/uvjerenju nekih žena da će rađanjem izgubiti slobodu, sreću, sebe...ako nešto izgubiš nakon dolaska djeteta u tvoj život, onda to nisi ni imao, bili to prijatelji, partner, sreća itd.

za tvoje dobro se nadam da ne gledaš na sve muškarce isključivo kao nositelje penisa (to govori dosta o tebi i tvojoj "sreći", i upravo si pokušala napraviti osudu/razdvajanje, a tvrdiš da to ne želiš), jer su mnogi od nas od prvog dana trudnoće, pa sve do samog čina poroda, i nakon toga, bili uz svoje supruge, nesebično dajući podršku/sebe...ne stereotipiziraj me i ne trpaj me u koš kao tipično muško...

osim dojenja, za bebicu sam učinio sve što i moja supruga, od presvlačenja pelena, kupanja, hranjenja pa do čuvanja dok je ona morala ići na posao...

moja supruga nije željela djecu (kao ni ja, traumatiziran lošim brakom mojih roditelja, prepunim agresije), pa smo prvih 6 godina braka uživali samo nas 2...nakon 6 god. oboje smo spontano poželjeli dijete, i danas supruga veli da za nju ne postoji emocija koja može opisati osjećaj ljubavi koju majka osjeća prema djetetu...nešto što nije nikada prije osjetila (ne postoji usporedba)...

to je naše iskustvo, i nismo tim iskustvom izgubili ništa od slobode, samo su stvari stavljene na svoje pravo mjesto nakon dolaska bebe u naš život (vrlo brzo se pokaže koliko su bračni partneri sretni i vole se, ne treba se čuditi silnim razvodima u današnjici)...

da je moja odluka da nemam dijete bila uvjetovana traumom koju sam doživio kao dijete tj. strahom da ne budem i ja kao moj otac, tu odluku ne bih mogao nazvati slobodnom, jer odluka koja se temelji na strahu nikada neće voditi slobodi...

upravo dijete mi je pomoglo osvijestiti traumu, osloboditi se straha i oprostiti svojim roditeljima, jer tek kada si i sam roditelj, možeš shvatiti i druge roditelje...

to je moje iskustvo, a što ćeš ti učiniti sa svojim životom je tvoja stvar...

[BluePoppy]

Originally Posted by RED PILL

za tvoje dobro se nadam da ne gledaš na sve muškarce isključivo kao nositelje penisa (to govori dosta o tebi i tvojoj "sreći", i upravo si pokušala napraviti osudu/razdvajanje, a tvrdiš da to ne želiš)

"Muškarac" je častan pojam.


Izborom ovog izraza željeza sam istaknuti da osobe muškog spola na ovoj temi baš i nisu postupile časno, nego u nagonu za samoočuvanjem: oholo i s visoka postavile su se prema osobi koja se usudila bocnuti tabu. Smatram da se niste ponijeli kao muškarci, nego ste nagonski i nimalo džentlmenski skočili u obranu svojega ega.


Vjerujem da si ti u stvarnom životu častan muškarac, ali u tonu tvojih upisa na ovoj temi čulo se nešto drugo.



Razdvajanje je jedno, polarizacija je nešto sasvim drugo. Bez polarizacije ne bi bilo ni produljenja vrste.