Željeti ili ne željeti djecu...

[simona]

Originally Posted by teemo

Meni je o.k da je tema izdvojena za opcu raspravu i da se
druge dvije strozije moderiraju iz razloga sto su intimne , licne prirode
da bi se zastitili pokretaci od namjernih i mozebiti slucajnih ostrica, cime
se i drugi demotiviraju za otvaranje i povjerenje , sto je krasilo ovaj forum.

Ukoliko bilo tko odluči iznositi intimnosti u ovom javnom cyber space-u unaprijed zna( ili nezna) da zaštite nema i ne može biti, jer je forum javan. Tak da oni koji žele svoju intimu podijeliti sa svima budu tome i dalje težili jer se na taj način jednostavno druže sa ostalima. A oni pak koji tome nisu skloni, ne budu se 'otvarali' i 'povjeravali'. Tak da baš i ne pije vodu kao razlog moderiranja.

[simona]

Originally Posted by ukus

Nije primitivan stav ni tvoj ni njegov, jer ti je samo dao do znanja na koji on način ne želi imati dijete.
On je bio iskren i prema sebi i prema tebi, i svako je produžio putem koji je svakom ponaosob odgovarao.
Partnerstvo je moglo biti i produženo kompromisom, ako su to obje strane željele: neimanje djece, u tom slučaju, nije moralo biti prepreka.
Mogli ste živjeti, čak i duže vrijeme, i onda se tek odlučiti da rodiš dijete ili ga usvojite.
Priča o krivnji drugoga je passe i nema, ama baš, nikakve veze sa vlastitim stavom, iza kojega svaka zrela osoba treba biti apsolutno.
Uloge su mogle biti i zamijenjene tako da je žena htjela roditi dijete a partner ga htio usvojiti, ili da su oboje htjeli usvojeno dijete, ali ga jedan od partnerâ, zbog osobnog animoziteta, nije htio i konačno prihvatiti.
Naposljetku, određena situacija pokazuje da partnerska ljubav nije bila dovoljno autentična, pri čemu ne znači da je bila loša ili da je neko bio manje ili više kriv.

Strah od bolnoga poroda ili ljekarska zabrana porođaja zbog fizičkog stanja žene, također, u svijetu suvremene tehnologije nije problem i o tome svaka žena treba porazgovarati sama sa sobom.


Usvojiteljski zakoni se, naravno, vremenom mijenjaju i modificiraju od zemlje do zemlje, pa oni koji, zaista, žele usvojiti dijete, to mogu bez okrivljavanja suprotnog spola i uz mogućnost da sa takvim djetetom žive sami do kraja života.

Nema potrebe fantazirati o poligamiji i životinjskim zakonima ili ayahuasci, nego treba odlučno stati iza svog stava i pronaći državu na planeti gdje možeš posvojiti dijete, ako to želiš — u ovom trenutku je bezbroj takvih svj. putnika.



Jedino treba biti iskren pred sobom i ne kriviti ni druge ni sebe, nego djelovati i znati šta hoćeš.
I slijediti zlatno pravilo prvenstva komunikacije sa sobom i okolinom: 1) ljudsko biće, 2) heteroseksualac (ili homoseksualac ili transseksualac), 3) muškarac ili žena (ili tranvestit).
Svako nametanje svoga, jedino ispravnog, stava drugome najbolje govori o tebi.
Razvedenoga muškarca, kome nekadašnja supruga ne dopušta da vidi svoje dijete, ništa ne priječi da usvoji dijete ili da mu ga neka nova žena rodi, što ne znači da treba prekinuti svoju cjeloživotnu pravnu bitku.
TLC, upravo, prikazuje jedan duži serijal o poligamnoj zajednici u SAD-u, i strašno je gledati djecu tih poligamista koji masovno i zauvijek napuštaju svoje roditelje, što predstavlja potpuno kidanje porodičnih veza, pa su ne samo nekada prisilno educirani poligamisti postali monogamisti nego su se i odrekli svojih roditelja.
Ergo, ništa ne može biti pokriće ničemu i sve može biti pokriće svemu, onda kada smo stoodstotno u tome.
Ona druga strana s tim može i ne mora imati vezu, u onoj mjeri u kojoj joj to i dopustimo ili ne dopustimo.

Neki ljudi nikako da shvate da ima žena koje itekako znaju što žele i što ne žele. Pa im se docira.....Ja još nisam čula za muškarca koji se raziđe sa ženom/partnericom i samostalno posvoji dijete , jer ga silno želi pa ga krene tražiti po bijelome svijetu da bi sam sa njime živio do kraja života.... Zašto bi to morale činiti žene ???? Tko to od žena očekuje? I zašto?