Ovo je diskusija na temu Željeti ili ne željeti djecu... u podforumu Duhovnost Citat: Originally Posted by Jesam Postavila sam jednostavno pitanje: zašto vi ...
Postavila sam jednostavno pitanje: zašto vi želite djecu? Ja sam svoju stranu dosta temeljito objasnila i argumentirala iz više uglova.
Sasvim primjenjivo i za ovu i gotovo bilo koju drugu temu na forumu - ljudi (što god govorili, mislili i u što bili uvjereni) u principu ne žele čuti istinu, imaju izrazit otpor prema istoj i isključivo kao prijetnju doživljavaju ljude koji govore ono što misle i osjećaju. U datome trenutku. Bez kalkuliranja. Vaganja...
Da ispreciziram - ne znači da je itko ikada na ovome forumu iznio išta što bi bila "istina" - ponavljam samo da iskreno govorenje i izražavanje u principu nije društveno prihvatljivo. Niti je politički korektno...
A ovdje (mislim generalno na forum i na mnogo tema, nipošto samo ovu) neki "veliki" ljudi "širokih" svjetonazora, puni "Ljubavi", su toliko ogrezli u glumatanju, laganju, pretvaranju, vaganju svakoga zareza i unošenju enormno velike energije da do kraja iznesu (i održe) tu svoju laž (kojega god oblika) - da jednostavno tko god to ne puši po njima je negativac, nisko vibrira (puca) i slično...
Sad bi mi trebalo dosta da zaokružim misao, ali neka bolje ostane ovako...
~ There are quite a few things a hot bath won't cure,
but I don't know many of them... ~
Rađanje djece je dakle vrlo, vrlo, vrlo sebičan čin - posebno u ova završna vremena. Jer, svjesno stvarati novi život koji će sasvim izvjesno imatitežak životni put, mnogo objektivnih prepreka, na zagađenom planetu, bolesnom i iskvarenom, s neizvjesnom budućnošću i naposljetku - ali nimalo nebitno: bez pristanka tog bića da bude rođeno - je po meni drskost i nepromišljenosti ineodgovornost - da budem jako blaga.
Čemu onda život, čemu planeta! Znači, da mi pomremo i to je to. Nema više. Koje destruktivno razmišljanje. Nije sada život ništa lakši, niti je bio 1211., 1789., 1942. ili bilo koje druge godine. Svako vrijeme ima neku svoju težinu, patnje je bilo i biće. Djeca su se rađala i rađaće se. Svako dijete ima svoj put, neka ide njime. Neka živi.
Bez pristanka tog bića? Pa čim je došlo na svijet, dalo je svoj pristanak, odabralo je. Odabralo je život!
Taman posla da imam namjeru nekoga ovdje ubjeđivati u suprotno. Šta je suprotno? Šta je za i protiv? Svako živi svoj život.
Zahvalna sam na svemu što imam, naučila sam da budem i zahvalna za ono što nemam. Jer to nemam iz nekog dobrog razloga i jer je to za moje dobro. Želim djetetu dati priliku da živi, da voli, da osjeti.
Ja nisam drska. Ja nisam nepromišljena. Ja nisam neodgovorna. Ja sam baš sve suprotno od toga. Ja živim i volim i zahvaljujem na tome. Nadam se da ću djetetu pružiti ovu ljubav koju su mi roditelji dali.
Čemu onda život, čemu planeta! Znači, da mi pomremo i to je to. Nema više. Koje destruktivno razmišljanje. Nije sada život ništa lakši, niti je bio 1211., 1789., 1942. ili bilo koje druge godine. Svako vrijeme ima neku svoju težinu, patnje je bilo i biće. Djeca su se rađala i rađaće se. Svako dijete ima svoj put, neka ide njime. Neka živi.
Bez pristanka tog bića? Pa čim je došlo na svijet, dalo je svoj pristanak, odabralo je. Odabralo je život!
Taman posla da imam namjeru nekoga ovdje ubjeđivati u suprotno. Šta je suprotno? Šta je za i protiv? Svako živi svoj život.
Zahvalna sam na svemu što imam, naučila sam da budem i zahvalna za ono što nemam. Jer to nemam iz nekog dobrog razloga i jer je to za moje dobro. Želim djetetu dati priliku da živi, da voli, da osjeti.
Ja nisam drska. Ja nisam nepromišljena. Ja nisam neodgovorna. Ja sam baš sve suprotno od toga. Ja živim i volim i zahvaljujem na tome. Nadam se da ću djetetu pružiti ovu ljubav koju su mi roditelji dali.
"Želim djetetu dati priliku da živi, da voli, da osjeti. Ja nisam drska. Ja nisam nepromišljena. Ja nisam neodgovorna. Ja sam baš sve suprotno od toga. Ja živim i volim i zahvaljujem na tome. Nadam se da ću djetetu pružiti ovu ljubav koju su mi roditelji dali. Mama i tata, volim vas i hvala!"
Tko god započinje toliko rečenica sa "Ja" jest i drzak i nepromišljen i neodgovoran! :)
Osobno ne smatram donošenje djece na ovaj svijet nečime što ima predznak minus. Ne mislim da svako začimanje djeteta je isključivo sebične prirode. Jednako tako ne smatram da imanje sedmero djece nekoga označava facom...
Moj pradida i prababa su imali 5 sinova i 2 kćeri. Prabaki nitko nije umro. Kasnije mojoj baki je puno djece umrlo pri porodu, u trudnoći i slično... Majka mi je tako jedva brata rodila. Mene su prekrižili svi doktori. Pa sam ipak eto skoknula vamo...
~ There are quite a few things a hot bath won't cure,
but I don't know many of them... ~
Ste vi neke ovdje pravednice neki rat dobile? Ili šta?
Šta je iživljavanje? Je li ovo iživljavanje?
-što kažem da svako živi svoj život i da nemam namjeru da ikoga
ubjeđujem u bilo šta
- što kažem da volim roditelje i što im se zahvaljujem
- što kažem da volim život
- što kažem da sam zahvalna i na dobrom i lošem što mi se desilo
- što kažem da je patnje bilo i da će je biti
- što kažem da su se djeca rađala i da će se rađati
- što kažem da su djeca život i neka žive svoj život
Neka tipka šta god ko hoće i koliko hoće. Neka svako bira za sebe.
Čemu onda život, čemu planeta! Znači, da mi pomremo i to je to. Nema više. Koje destruktivno razmišljanje.
A kao tebi će biti jako važno što se dešava na planetu kad umreš i da li će planeta i ljudi uopće biti.
Citat:
Originally Posted by dido
Nije sada život ništa lakši, niti je bio 1211., 1789., 1942. ili bilo koje druge godine. Svako vrijeme ima neku svoju težinu, patnje je bilo i biće. Djeca su se rađala i rađaće se. Svako dijete ima svoj put, neka ide njime. Neka živi.
Kažem ja - čisti egoizam ... znamo da će biti teško ali neka ga, nek pati ko što smo i mi patili i ko što su drugi vijekovima patili ... ajme logike! - i sad sam ja destruktivna
Citat:
Originally Posted by dido
Bez pristanka tog bića? Pa čim je došlo na svijet, dalo je svoj pristanak, odabralo je. Odabralo je život!
Čisti NABS! No dobro, ako ti je tako lakše ...
Da, bez pristanka - prvo suvislo pitanje koje sam bila u stanju postaviti svojim roditeljima bilo je: a tko vas je tražio da me rodite? Ni danas još nisam dobila odgovor.
Čemu onda život, čemu planeta! Znači, da mi pomremo i to je to. Nema više. Koje destruktivno razmišljanje. Nije sada život ništa lakši, niti je bio 1211., 1789., 1942. ili bilo koje druge godine. Svako vrijeme ima neku svoju težinu, patnje je bilo i biće. Djeca su se rađala i rađaće se. Svako dijete ima svoj put, neka ide njime. Neka živi.
Bez pristanka tog bića? Pa čim je došlo na svijet, dalo je svoj pristanak, odabralo je. Odabralo je život!
Taman posla da imam namjeru nekoga ovdje ubjeđivati u suprotno. Šta je suprotno? Šta je za i protiv? Svako živi svoj život.
Zahvalna sam na svemu što imam, naučila sam da budem i zahvalna za ono što nemam. Jer to nemam iz nekog dobrog razloga i jer je to za moje dobro.Želim djetetu dati priliku da živi, da voli, da osjeti.
Ja nisam drska. Ja nisam nepromišljena. Ja nisam neodgovorna. Ja sam baš sve suprotno od toga. Ja živim i volim i zahvaljujem na tome. Nadam se da ću djetetu pružiti ovu ljubav koju su mi roditelji dali.