Željeti ili ne željeti djecu...

[Stepski Vuk]

Originally Posted by imagine

jedni od onih trenutaka koji se ne zaboravljaju...

Dvoje blizanaca sam nosila pod srcem 6 punih mjeseci (Džoreta i Dživu)...Trudnoća sve do tog dana uredna i full dobro napredna...
Našoj sreći nije bilo kraja...Tada smo zidali kuću,a radila san na mješalici i skakutala po skelama čak i po mjesečini...bila sam zdrava.

Dakle poslije blagog krvarenja ,provodim noć ne mičući se niti milimetar u krevetu priključena na infuziju i prepare,apaurine...
Jutro...baš u vrijeme posjeta,vodenjak puca,lilo je čak i preko kreveta...
Odvoze me u ambulantu,običnu,onu u kojoj primaju na preglede,i dobivam drip da bi mi se ubrzali trudovi kojih nemam...
Bol,bol...i jedno je vanka...(ostajem na krevetu ležati,no jedino što vidim na stolu pored mene našeg sina mrvastog i mrtvog.
Nigdije nikoga,bila je nedjelja,pa se pila kava i smijalo se u susjednoj prostoriji...
Ostajem i dalje priključena na infuziju sa dripom koji uopće ne šljaka,a ja svakom hebenom sekundom postajem hladnija i obamrlija,uz pogled usmjeren na bubrežnjak u kojem su ostavili jednog od dva moja sina.
Nakon pola ure vrimena,sasvim slučajno jedan doktor prolazi i vidi me.
Šta san još čula: vikanje,psovanje,zvanje operacione sale,i guranje mene na kolicima...anestezija...potrebna il nepotrebna,zar san i onaj dio kada su mi dijete čupali iz mene trebala oćutati,vidjeti....prevarili su me jer u svom očaju zaboravila san gdije će s njima,nisu nam dozvolili mogućnost da ih sahranimo,sram ih bilo...
Sve poslije toga bilo je jedna nova priča u mom životu,( iako san ubrzo nakon toga ostala u blagoslovljenom stanju...

Nakon toga carski rez( to van je ono kad vam režu 7 slojeva različitog tkiva...i bude gotovo za pol do uru vrimena)...wow,ma nije to ništa naspram sreće kada sam se odmah po učinjenom carskom probudila i tražila da mi donesu dijete,raspovila ga golog i vidjela ga,oćutala...)

Ljestvica fizičke boli nije potpuna ako se u nju ne ukomponira i psihička i emocionalna bol !

Nakon svega,treći dan opet kiretaža ,gdije nije bilo spomena o biranju,već samo analgin i struži... boli (15 od 10)

Plačipi.ke ,,da plakala je i ona i ja ,,,i bolje da je bila anestezija,jer da je postojala u barem toj situaciji,onaj dio koji bih 'prespavala' nikako ne bi bio dio za kojim bih žalila da san ga propustila...

Davno prije,u prirodnijem i neznanstvenijem vrimenu žene su si pomagale sa opijumom koje su im stare žene davale jer su uvijek uzele malo sa makova,,,nisu sve ostavljale za makovnjače

sorry ako je off topic, no ipak se teme želin i ne želim dicu isprepliću ,jer su u biti i cijelina,,,isto kao i kad je posli mog neželjenja slijedeće trudnoće dolazila nova...drugačija al opet lijepa ,jel je u istom trenutku spoznaje postajala željena.
Ako ćemo iz svemirske perspektive Svemir apsolutno ne razumi NE,tako da i kad velite ne želim,čuje isto ka i želin

Nebojte se anestezije,nije zdravstvo tako milodarno da bi i kapi nečega potrošilo na čovjeka,a da opet oni ne uberu profit ,novac...

Ova tužna priča o Džoretu i Dživi ne bi imala takav epilog da u svemu nije kumovala enormna liječnička nemarnost i nonšalantnost.

Kasnije smo saznali da je već u 5. mjesecu trudnoće s blizancima uobičajen preventivni zahvat postavljanje tzv. "serklaža" što sprječava pojavu preuranjenih trudova i na kraju smrt malih ljudi.

Pojedinci su mi savjetovali da pokrenemo sudsku tužbu, no mi to nismo htjeli napraviti iz više razloga. Svakako da je najvažniji razlog bio taj što nam naše "Dubrovčane" nitko više nije mogao vratiti, oni su postali anđeli...nekome...ništa nije slučajno, zar ne!

U dobu života blizanaca u majčinoj utrobi najstarija kći išla je u prvi razred osnovne škole, učila slovo "dž" i tu iskrsoše ta dva lijepa, narodna imena...starodubrovačka, starohrvatska... Imagine i ja samo smo se pogledali, nasmijali i to je bilo to - Džore i Dživo, pa kud ćeš veće sreće i ljepote, zar ne!

Nismo puno vremena proveli zajedno, samo šest mjeseci, ali i to je čitava vječnost u odnosu na one koji nisu tako blagoslovljeni i koji još uvijek čekaju taj čudesni dodir od strane Boga.

A Bog je Ljubav, zar ne!

[simona]

Originally Posted by imagine

jedni od onih trenutaka koji se ne zaboravljaju...

Dvoje blizanaca sam nosila pod srcem 6 punih mjeseci (Džoreta i Dživu)...Trudnoća sve do tog dana uredna i full dobro napredna...
Našoj sreći nije bilo kraja...Tada smo zidali kuću,a radila san na mješalici i skakutala po skelama čak i po mjesečini...bila sam zdrava.

Dakle poslije blagog krvarenja ,provodim noć ne mičući se niti milimetar u krevetu priključena na infuziju i prepare,apaurine...
Jutro...baš u vrijeme posjeta,vodenjak puca,lilo je čak i preko kreveta...
Odvoze me u ambulantu,običnu,onu u kojoj primaju na preglede,i dobivam drip da bi mi se ubrzali trudovi kojih nemam...
Bol,bol...i jedno je vanka...(ostajem na krevetu ležati,no jedino što vidim na stolu pored mene našeg sina mrvastog i mrtvog.
Nigdije nikoga,bila je nedjelja,pa se pila kava i smijalo se u susjednoj prostoriji...
Ostajem i dalje priključena na infuziju sa dripom koji uopće ne šljaka,a ja svakom hebenom sekundom postajem hladnija i obamrlija,uz pogled usmjeren na bubrežnjak u kojem su ostavili jednog od dva moja sina.
Nakon pola ure vrimena,sasvim slučajno jedan doktor prolazi i vidi me.
Šta san još čula: vikanje,psovanje,zvanje operacione sale,i guranje mene na kolicima...anestezija...potrebna il nepotrebna,zar san i onaj dio kada su mi dijete čupali iz mene trebala oćutati,vidjeti....prevarili su me jer u svom očaju zaboravila san gdije će s njima,nisu nam dozvolili mogućnost da ih sahranimo,sram ih bilo...
Sve poslije toga bilo je jedna nova priča u mom životu,( iako san ubrzo nakon toga ostala u blagoslovljenom stanju...

Nakon toga carski rez( to van je ono kad vam režu 7 slojeva različitog tkiva...i bude gotovo za pol do uru vrimena)...wow,ma nije to ništa naspram sreće kada sam se odmah po učinjenom carskom probudila i tražila da mi donesu dijete,raspovila ga golog i vidjela ga,oćutala...)

Ljestvica fizičke boli nije potpuna ako se u nju ne ukomponira i psihička i emocionalna bol !

Nakon svega,treći dan opet kiretaža ,gdije nije bilo spomena o biranju,već samo analgin i struži... boli (15 od 10)

Plačipi.ke ,,da plakala je i ona i ja ,,,i bolje da je bila anestezija,jer da je postojala u barem toj situaciji,onaj dio koji bih 'prespavala' nikako ne bi bio dio za kojim bih žalila da san ga propustila...

Davno prije,u prirodnijem i neznanstvenijem vrimenu žene su si pomagale sa opijumom koje su im stare žene davale jer su uvijek uzele malo sa makova,,,nisu sve ostavljale za makovnjače

sorry ako je off topic, no ipak se teme želin i ne želim dicu isprepliću ,jer su u biti i cijelina,,,isto kao i kad je posli mog neželjenja slijedeće trudnoće dolazila nova...drugačija al opet lijepa ,jel je u istom trenutku spoznaje postajala željena.
Ako ćemo iz svemirske perspektive Svemir apsolutno ne razumi NE,tako da i kad velite ne želim,čuje isto ka i želin

Nebojte se anestezije,nije zdravstvo tako milodarno da bi i kapi nečega potrošilo na čovjeka,a da opet oni ne uberu profit ,novac...

Jako lijepi prolajferski off....

Žao mi je što si izgubila blizance i zbog svih boli koje si prolazila.

Ono što mi je zapelo za oko, ovo boldano, dođe mi ko insinuacija da žene zapravo neznaju što žele( ili ne žele) pa im treba 'pomoći' u tome. Ne znači da, ka kod 'ličkog rukovanja'.

Ali ovaj topik je otvorila osoba i žena koja jako dobro zna što želi i što ne želi. Tako da tu dileme nema. Jedino je nekima to teško prihvatiti iz samo njima znanih razloga.

[Stepski Vuk]

Originally Posted by BluePoppy

Ja ne želim imati djecu i nikada to nisam željela. Svoju slobodu smatram blagoslovom.

Lastane, jesam li normalna?

Nisam Lastan i ne znam što je to (za nekoga) "normalno" - umno-svjesni koncept različit za svakog od nas koji "kujemo" od prvih spoznaja "sebe".

Znam samo da sam oduvijek želio djecu, a želim ih i dan-danas, makar sam u srednjim godinama. U ne tako davnim vremenima, za obitelji s puno djece gdje stalno odzvanja veseli, nestašni dječji smijeh, znalo se govoriti kako su to posebno bogate obitelji.

Danas je drugačije, danas su obitelji s više od troje djece uglavnom izložene podozrivosti, podrugljivosti, podsmijehu...

Danas je sve materijalno, fizičko, kruto, metalno, ono što se može dodirnuti, ono što se može izračunati/proračunati, ono što se može platiti/kupiti šarenim komadićima papira koji se zovu novac... A zna se što se s papirom briše.

Meni je uvijek (bila) posebna čast što me (je) Bog tako često koristi(o), što sam (bio) oruđe u Njegovim rukama!

Za djecu se treba žrtvovati i odricati - što više djece, to su žrtve i odricanja veća. S obzirom na (uglavnom) sveprisutnu bešćutnost današnjeg svijeta, kao i (uglavnom) bestijalni hedonizam koji je postao službena nova religija "novog" čovjeka, sasvim je razumljivo da se tu kocepti mnogobrojnih, sretnih, bogatih obitelji temeljenih na Ljubavi moraju marginalizirati kako bi se dao prostor materijalnom, sebičnom...

Poznato je načelo nedijeljenja Ljubavi - zbiva se upravo suprotno:

Sa svakim novim djetetom Ljubav se povećava, umnožava, to je vrč iz kojeg pijem, to je moja sreća!

Svatko bira svoj put...

Da kojim slučajem nisam bio u Božjoj milosti u smislu produljivanja vlastite krvi, no problem:

Posvojio bih puno, puno nezbrinute i ostavljene djece!

Jer, nije otac onaj koji "napravi", onaj koji sudjeluje u novom životu samo onoliko sekundi koliko traje razmjena tjelesnih tekućina, otac je onaj koji othrani, onaj koji u novom životu sudjeluje u potpunosti, do zadnjeg atoma, do posljednjeg udisaja!

[simona]

Originally Posted by Stepski Vuk

Nisam Lastan i ne znam što je to (za nekoga) "normalno" - umno-svjesni koncept različit za svakog od nas koji "kujemo" od prvih spoznaja "sebe".

Znam samo da sam oduvijek želio djecu, a želim ih i dan-danas, makar sam u srednjim godinama. U ne tako davnim vremenima, za obitelji s puno djece gdje stalno odzvanja veseli, nestašni dječji smijeh, znalo se govoriti kako su to posebno bogate obitelji.

Danas je drugačije, danas su obitelji s više od troje djece uglavnom izložene podozrivosti, podrugljivosti, podsmijehu...

Danas je sve materijalno, fizičko, kruto, metalno, ono što se može dodirnuti, ono što se može izračunati/proračunati, ono što se može platiti/kupiti šarenim komadićima papira koji se zovu novac... A zna se što se s papirom briše.

Meni je uvijek (bila) posebna čast što me (je) Bog tako često koristi(o), što sam (bio) oruđe u Njegovim rukama!

Za djecu se treba žrtvovati i odricati - što više djece, to su žrtve i odricanja veća. S obzirom na (uglavnom) sveprisutnu bešćutnost današnjeg svijeta, kao i (uglavnom) bestijalni hedonizam koji je postao službena nova religija "novog" čovjeka, sasvim je razumljivo da se tu kocepti mnogobrojnih, sretnih, bogatih obitelji temeljenih na Ljubavi moraju marginalizirati kako bi se dao prostor materijalnom, sebičnom...

Poznato je načelo nedijeljenja Ljubavi - zbiva se upravo suprotno:

Sa svakim novim djetetom Ljubav se povećava, umnožava, to je vrč iz kojeg pijem, to je moja sreća!

Svatko bira svoj put...

Da kojim slučajem nisam bio u Božjoj milosti u smislu produljivanja vlastite krvi, no problem:

Posvojio bih puno, puno nezbrinute i ostavljene djece!

Jer, nije otac onaj koji "napravi", onaj koji sudjeluje u novom životu samo onoliko sekundi koliko traje razmjena tjelesnih tekućina, otac je onaj koji othrani, onaj koji u novom životu sudjeluje u potpunosti, do zadnjeg atoma, do posljednjeg udisaja!

Lijepi post, samo.......muškarci ne rađaju , ne gube posao zbog trudnoće, ne moraju ostati doma zbog djece već grade karijeru kakva ona već bila, socijalno su aktivni za razliku od mame koja je izolirana u 4 zida sa hrpom djece. Godinama, kako trudnoće i porodi dolaze i odlaze. Osim toga, mame su stoga što ne rade i ekonomski ovisne o partneru, a godine prolaze , nemaju osnove za mirovinu , pa su i u poznijim godinama ovisne o njemu. Vrlo teška pozicija.......

Mnoge žene ne tangira puno srčeka, mašleka, jer osjećaju ili bolje reći znaju što ih čeka ako su mame. Ima sve manje naivnih žena.

Što se tiče mnogobrojnih obitelji, smatram da im se nitko ne ruga niti ih posmatra s podozrenjem , već sa strahom za vlastiti džep ko poreznih obveznika, jer obitelj sa 10-toro djece nije na crkvenim jaslama nego na državnim, a državne puni susjed svojim radom. Osobno, oni ljudi koji žele imati puno djece dapače lijepo je to vidjeti, svatko je slobodan kako ti kažeš živjeti svoj život, ali danas je to na vlastiti račun, ne na tuđi.


Zanima me , pošto si napisao da bi posvojio puno nezbrinute i napuštene djece, bi li kuhao, prao i posvetio se doma djeci, ili bi radio a servis bi ostavio ženi???? To je velika razlika.

Btw, ako je količina ljubavi ovisna o broju djece, svećenici su onda jako zakinuti za istu........

[Jesam]

Originally Posted by simona

Lijepi post, samo.......muškarci ne rađaju , ne gube posao zbog trudnoće, ne moraju ostati doma zbog djece već grade karijeru kakva ona već bila, socijalno su aktivni za razliku od mame koja je izolirana u 4 zida sa hrpom djece. Godinama, kako trudnoće i porodi dolaze i odlaze. Osim toga, mame su stoga što ne rade i ekonomski ovisne o partneru, a godine prolaze , nemaju osnove za mirovinu , pa su i u poznijim godinama ovisne o njemu. Vrlo teška pozicija.......

Mnoge žene ne tangira puno srčeka, mašleka, jer osjećaju ili bolje reći znaju što ih čeka ako su mame. Ima sve manje naivnih žena.

Što se tiče mnogobrojnih obitelji, smatram da im se nitko ne ruga niti ih posmatra s podozrenjem , već sa strahom za vlastiti džep ko poreznih obveznika, jer obitelj sa 10-toro djece nije na crkvenim jaslama nego na državnim, a državne puni susjed svojim radom. Osobno, oni ljudi koji žele imati puno djece dapače lijepo je to vidjeti, svatko je slobodan kako ti kažeš živjeti svoj život, ali danas je to na vlastiti račun, ne na tuđi.


Zanima me , pošto si napisao da bi posvojio puno nezbrinute i napuštene djece, bi li kuhao, prao i posvetio se doma djeci, ili bi radio a servis bi ostavio ženi???? To je velika razlika.

Btw, ako je količina ljubavi ovisna o broju djece, svećenici su onda jako zakinuti za istu........

Odličan post! Sve sažeto u tri riječi i na jednom mjestu. Da bi reč rekla!

[Stepski Vuk]

Originally Posted by simona

Lijepi post, samo.......muškarci ne rađaju , ne gube posao zbog trudnoće, ne moraju ostati doma zbog djece već grade karijeru kakva ona već bila, socijalno su aktivni za razliku od mame koja je izolirana u 4 zida sa hrpom djece. Godinama, kako trudnoće i porodi dolaze i odlaze. Osim toga, mame su stoga što ne rade i ekonomski ovisne o partneru, a godine prolaze , nemaju osnove za mirovinu , pa su i u poznijim godinama ovisne o njemu. Vrlo teška pozicija.......

Mnoge žene ne tangira puno srčeka, mašleka, jer osjećaju ili bolje reći znaju što ih čeka ako su mame. Ima sve manje naivnih žena.

Što se tiče mnogobrojnih obitelji, smatram da im se nitko ne ruga niti ih posmatra s podozrenjem , već sa strahom za vlastiti džep ko poreznih obveznika, jer obitelj sa 10-toro djece nije na crkvenim jaslama nego na državnim, a državne puni susjed svojim radom. Osobno, oni ljudi koji žele imati puno djece dapače lijepo je to vidjeti, svatko je slobodan kako ti kažeš živjeti svoj život, ali danas je to na vlastiti račun, ne na tuđi.


Zanima me , pošto si napisao da bi posvojio puno nezbrinute i napuštene djece, bi li kuhao, prao i posvetio se doma djeci, ili bi radio a servis bi ostavio ženi???? To je velika razlika.

Btw, ako je količina ljubavi ovisna o broju djece, svećenici su onda jako zakinuti za istu........

Kažu da mudrost dolazi s godinama, ali izgleda da u ovom slučaju nije tako, nažalost...

Svakako da se iz jednog takvog stanja teško može sagledati pozicija osjećajnog muškarca jer po tim spoznajama, takav sigurno ne postoji.

Moje spoznaje su drugačije, barem što se tiče osjećajnih žena koje žive Ljubav, imaju karijere, i gle čuda, "Vidi gnjurca, vidi gnjurca, voda mu do k.rca, ups, koljena", imaju puno djece!

Toliko od osjećajnog muškarca koji je "zalutao" u ženski kutak.


Pozdrav mojoj kraljevni u dvorcu s velikim prozorima bez roletni...

[Jesam]

Eh Vuče, Vuče ... vješto si izbjegao izravan odgovor.

Da li ti pereš, kuhaš, dadiljaš, nunaš, pereš rigice i guzice, rifljaš kuću cijele dane, pišeš zadaće, nemaš staž ni mirovinu ...?

Jednostavno DA ili NE će biti dovoljan odgovor.

Svatko može biti jako osjećajan ... na riječima.

[dido]

Originally Posted by imagine

jedni od onih trenutaka koji se ne zaboravljaju...

Dvoje blizanaca sam nosila pod srcem 6 punih mjeseci (Džoreta i Dživu)...Trudnoća sve do tog dana uredna i full dobro napredna...
Našoj sreći nije bilo kraja...Tada smo zidali kuću,a radila san na mješalici i skakutala po skelama čak i po mjesečini...bila sam zdrava.

Dakle poslije blagog krvarenja ,provodim noć ne mičući se niti milimetar u krevetu priključena na infuziju i prepare,apaurine...
Jutro...baš u vrijeme posjeta,vodenjak puca,lilo je čak i preko kreveta...
Odvoze me u ambulantu,običnu,onu u kojoj primaju na preglede,i dobivam drip da bi mi se ubrzali trudovi kojih nemam...
Bol,bol...i jedno je vanka...(ostajem na krevetu ležati,no jedino što vidim na stolu pored mene našeg sina mrvastog i mrtvog.
Nigdije nikoga,bila je nedjelja,pa se pila kava i smijalo se u susjednoj prostoriji...
Ostajem i dalje priključena na infuziju sa dripom koji uopće ne šljaka,a ja svakom hebenom sekundom postajem hladnija i obamrlija,uz pogled usmjeren na bubrežnjak u kojem su ostavili jednog od dva moja sina.
Nakon pola ure vrimena,sasvim slučajno jedan doktor prolazi i vidi me.
Šta san još čula: vikanje,psovanje,zvanje operacione sale,i guranje mene na kolicima...anestezija...potrebna il nepotrebna,zar san i onaj dio kada su mi dijete čupali iz mene trebala oćutati,vidjeti....prevarili su me jer u svom očaju zaboravila san gdije će s njima,nisu nam dozvolili mogućnost da ih sahranimo,sram ih bilo...
Sve poslije toga bilo je jedna nova priča u mom životu,( iako san ubrzo nakon toga ostala u blagoslovljenom stanju...

Nakon toga carski rez( to van je ono kad vam režu 7 slojeva različitog tkiva...i bude gotovo za pol do uru vrimena)...wow,ma nije to ništa naspram sreće kada sam se odmah po učinjenom carskom probudila i tražila da mi donesu dijete,raspovila ga golog i vidjela ga,oćutala...)

Ljestvica fizičke boli nije potpuna ako se u nju ne ukomponira i psihička i emocionalna bol !

Nakon svega,treći dan opet kiretaža ,gdije nije bilo spomena o biranju,već samo analgin i struži... boli (15 od 10)

Plačipi.ke ,,da plakala je i ona i ja ,,,i bolje da je bila anestezija,jer da je postojala u barem toj situaciji,onaj dio koji bih 'prespavala' nikako ne bi bio dio za kojim bih žalila da san ga propustila...

Davno prije,u prirodnijem i neznanstvenijem vrimenu žene su si pomagale sa opijumom koje su im stare žene davale jer su uvijek uzele malo sa makova,,,nisu sve ostavljale za makovnjače

sorry ako je off topic, no ipak se teme želin i ne želim dicu isprepliću ,jer su u biti i cijelina,,,isto kao i kad je posli mog neželjenja slijedeće trudnoće dolazila nova...drugačija al opet lijepa ,jel je u istom trenutku spoznaje postajala željena.
Ako ćemo iz svemirske perspektive Svemir apsolutno ne razumi NE,tako da i kad velite ne želim,čuje isto ka i želin

Nebojte se anestezije,nije zdravstvo tako milodarno da bi i kapi nečega potrošilo na čovjeka,a da opet oni ne uberu profit ,novac...

HVALA tebi koja si podijelila svoje iskustvo s nama/ sa mnom. Nije lako o tome pisati i vraćati se do detalja u proživljeno. Tvoju bol nisam mogla ni izbliza osjetiti, ali mi se u grlu steglo. Ama, šta na ovo treba još reći i voditi diskusije?! Razgovarati o položaju žene nakon ovog posta i ove boli ja ne bih mogla. Mogu samo da ti kažem da te grlim, Imagine.

[simona]

Originally Posted by Stepski Vuk

Kažu da mudrost dolazi s godinama, ali izgleda da u ovom slučaju nije tako, nažalost...

Svakako da se iz jednog takvog stanja teško može sagledati pozicija osjećajnog muškarca jer po tim spoznajama, takav sigurno ne postoji.

Moje spoznaje su drugačije, barem što se tiče osjećajnih žena koje žive Ljubav, imaju karijere, i gle čuda, "Vidi gnjurca, vidi gnjurca, voda mu do k.rca, ups, koljena", imaju puno djece!

Toliko od osjećajnog muškarca koji je "zalutao" u ženski kutak.


Pozdrav mojoj kraljevni u dvorcu s velikim prozorima bez roletni...

.....

ajme patetike, kak je tvojoj hanumi lijepo uz tebe. Osjećajnih muških ima svuda , najviše takvih ima, osjećaju oni bogme što im treba il ne treba, i ne šute neg zahtjevaju il odmahuju.....osjećaju da su gladni pa izvoljevaju ručak, osjećaju da su bolesni pa izvoljevaju kućnu njegu( intenzivnu), osjećaju dosadu, jelte pa...... i tako to redom. Jako su svjesni svojih osjećaja i ravnaju se po njima. Da bi reč rekal. Brinu se o sebi kako i dolikuje odrasloj osobi. Kako je njihovim ženskama, partnericama i ostalo, e to treba njih pitati, sigurno uživaju . Ali , ipak, postoje i osjećajni muškarci, koji poštuju, uvažavaju a time i štite svoje izabranice. Gledaju u njima osobe sa potencijalom koji ne mora nužno biti kreativnost u obliku trudnoće i djece. Podržavaju ih da se izraze onako kako im odgovara, da bi jednostavno živjele svoj život, a zajedno da bi duhovno rasli u zajedništvu, ljubavi i miru sami sa sobom. Vako nekako

A ovo sa kraljevnom u dvorcu, jes ti to zakračuno hanumu????? Jel znaš da je Zlatokosa mogla gledati kroz prozor ali ne i izaći vanka???????? Nemoj nas plašit'.......

[Stepski Vuk]

Originally Posted by simona

ajme patetike, kak je tvojoj hanumi lijepo uz tebe. Osjećajnih muških ima svuda , najviše takvih ima, osjećaju oni bogme što im treba il ne treba, i ne šute neg zahtjevaju il odmahuju.....osjećaju da su gladni pa izvoljevaju ručak, osjećaju da su bolesni pa izvoljevaju kućnu njegu( intenzivnu), osjećaju dosadu, jelte pa...... i tako to redom. Jako su svjesni svojih osjećaja i ravnaju se po njima. Da bi reč rekal. Brinu se o sebi kako i dolikuje odrasloj osobi. Kako je njihovim ženskama, partnericama i ostalo, e to treba njih pitati, sigurno uživaju . Ali , ipak, postoje i osjećajni muškarci, koji poštuju, uvažavaju a time i štite svoje izabranice. Gledaju u njima osobe sa potencijalom koji ne mora nužno biti kreativnost u obliku trudnoće i djece. Podržavaju ih da se izraze onako kako im odgovara, da bi jednostavno živjele svoj život, a zajedno da bi duhovno rasli u zajedništvu, ljubavi i miru sami sa sobom. Vako nekako

A ovo sa kraljevnom u dvorcu, jes ti to zakračuno hanumu????? Jel znaš da je Zlatokosa mogla gledati kroz prozor ali ne i izaći vanka???????? Nemoj nas plašit'.......

"Sit gladnom ne vjeruje!"

Tako i usamljena osoba ne vjeruje da negdje drugdje postoji Ljubav i Svjetlost, već samo njena sveprisutna praznina i tama iz koje onda i izlaze negativne vibracije...