Sami odredite koja vam hrana naviše pogoduje...

[alison]

U dobavedruske civilizacije svi su Ijudi živjeli više od sto godina. Nisu znali ni za koju bolest. Hranili su se kao što je to Bog odredio. Stvoritelj nije samo tako, bez razloga, učinio tako da svaka trava, svi bobičasti plodovi, povrće i voće ne sazriju odmah nego jedan za dru-gim točno odredenim redom. To je imalo veliko značenje.
Plodovi su sazrijevali u rano prolječe, Ijeto i kasnu jesen. Smatralo se da je plod sazrio onda kad je čovjek od njega mogao imati najviše dobrobiti. Čovjek koji je živio na svome imanju, i hranio se tako kao što je to Bog odredio, nije mogao biti bolestan. Bog je odredio kad i koju hranu čovjek treba uzimati. Čovjek je sam znao koliko treba jesti. 0 tome nije razmišljao nego je jeo koliko je htio. Organizam mu je s ,točnošću mogao odrediti, sve do najmanjega grama, koliko treba pojesti.
Ujesen se pravila zimnica od bobičastih plodova, korjenastih plo-dova, trava, oraščića i gljiva. Zimi je u svakoj seoskoj kući bio prostrt stol. Na pladnju je bilo nešto od proizvoda spremljenih prethodnog Ijeta. Svatko je u obitelji imao svoj posao. Kad bi osjetio glad ili žed, prišao bi stolu i bez razmišljanja uzeo potreban plod. Vladimire, obrati pažnju na to da je plod uzimao bez razmišljanja. Organizam mu je točno znao koji proizvod treba uzeti i u kojoj količini. To je bilo svakome dano od Boga. Covjek to može i danas oživjeti. Za to su mu potrebni podaci.
Prilagodila sam za današnjega čovjeka prehranu kakva je bila u vrijeme Vedrusa. Pokušaj se tako hraniti, a neka pokušaju i drugi. Evo kako su se oni hranili.

Čovjek koji živi u stanu u gradu bi trebao nabaviti manju količinu, od sto do dvjesto grama, povrća, voća i jestivih trava iz pod-neblja u kojemu živi.
Prije uzimanja hrane ne bi trebalo cijeli dan ništajesti. Trebalo bi piti izvorsku vodu, a za ručak popiti čašu soka od crvene cikle. Nakon što popijemo sok od cikle, ne bi trebali nikamo izlaziti. Nastupit će proces intenzivnoga čišćenja želuca i crijeva.
Sljedečeg dana ujutro nakon budenja, osjetimo li glad, trebamo uzeti nešto povrća, voća odnosno jestive trave, svejedno koje vrste, i staviti na pladanj. Zatim treba sjesti za stol i pažljivo promotriti hranu na pladnju. Nakon toga je treba pomirisati i kušati, a zatim dobro prožvakati i pojesti. U vrijeme jela bismo trebali biti sami u sobi i trebali bismo se izolirati od zvukova umjetnoga svijeta.
Nakon uzimanja proizvoda bit ćemo siti i osjećaj gladi se neće odmah pojaviti. Osjetimo li glad, trebamo uzeti drugi proizvod i pojesti ga na način na koji smo pojeli prvi proizvod.
Sve proizvode treba uzimati, nije bitno kojim redom, ali u krat-kome razmaku. Kušamo li tako proizvod u odredenome vremensko-me razmaku, pojavit će se osjećaj gladi. Treba početi jesti ujutro.
Tijekom dana će čovjek probati sve proizvode koji rastu u podneblju u kojemu živi. Pojede li čovjek puno različitih proizvoda, i ne bude li mu dosta samo jedan dan, sljedeći dan treba nastaviti jesti na isti način.
Taj je postupak veoma važan. Na taj će način mnogi Ijudi dati svome organizmu mogućnost da možda prvi put u životu odrede kakav je proizvod po okusu. Tako će znati koliko im je točno potrebno u odredenome trenutku.
Nakon što se organizam upozna sa svim proizvodima, treba uzeti veliki pladanj. Sve povrće treba nasjeckati u nevelikim komadi-ma i razmjestiti po pladnju. Na isti ili na drugi pladanj treba staviti nešto zelenja i bobičastih plodova. Na tanjur s lakopokvarljivim plo-dovima treba doliti izvorske vode.
Na stol treba staviti med, cvjetni prah, cedrovo ulje i izvorsku vodu. Možemo se baviti svojim poslom. Osjetimo li glad, možemo poći do stola i uzeti rukom ili drvenom žlicom proizvod koji želimo i pojesti ga.
Neke ćemo proizvode sve pojesti, a neke možemo ostaviti. To znači da je naš organizam, naš osobni liječnik koji ima najviše zna-nja, koji je stručnjak za prehranu i kojega je za nas odredio Stvoritelj, odabrao ono što nam je u tome trenutku bilo najpotrebnije, a višak je ostavio.
Sljedećeg dana ne moramo staviti na stol ono što nismo pojeli. Ali nakon tri dana trebamo izložiti sve proizvode. Možda će organi-zam nešto drugo poželjeti.
Čovjek će tako moći postupno odrediti koje će proizvode pri-vremeno potpuno isključiti iz obroka, da ne troši vrijeme na nabavu onoga što mu nije potrebno. Premda mu se i proizvodi koje je odbacio mogu s vremenom pokazati potrebni, pa bi na stol tako trebalo povre-meno iznositi sve proizvode.
Znam da čovjek koji živi u vašemu svijetu često mora napustiti svoj dom. No i u tom slučaju možemo nabaviti potrebnu hranu. Tako na primjer možemo nabaviti, ili sami napraviti, košaricu od kore breze. U nju možemo staviti nešto od hrane sa stola. Organizam će potom sam odrediti što mu je najpotrebnije.
Pođemo li nekamo na dugo vremena, na novome mjestu treba-mo isto tako početi pronalaziti proizvode koji tamo rastu ne bi li se s njima upoznao organizam. Proizvodi će možda imati isti naziv, no razlikovat će se po okusu.
Vladimire, imajući u vidu takvu prehranu, treba shvatiti ono što je najvažnije. Sve životinjske vrste nemaju sposobnost da mogu odrediti koji je proizvod organizmu najkorisniji, u kojemu trenutku i u kojoj količini. Čovjek čuva u sebi to znanje. To znanje ima svaki čovjek.
Naš je sin sve ispravno zamislio. Ne bi li ti pripravio Ijekoviti napitak od trava iz tajge, počeo je slijediti samura. Kad bi ti znao kakvaje po okusu svaka trava, tad bi tvoj organizam mogao znati bolje od samura koje su za tebe najpotrebnije trave. Kad se vratiš u svoj stan, nabavi proizvode do kojih ti je nalakše doći da bi tvoj organizam mogao po okusu znati što ti najviše treba. Proizvode nemoj miješati i soliti, jer tvojorganizam neće moći znati kakva su im svojstva i za što su potrebni.
***
Način na koji svatko može sastaviti svoju prehranu i pripraviti Ijekovite pripravke pokazao mi se posve originalan i logičan. Napokon, organizam svih Ijudi ne može imati potrebu za istim proizvodima i istom količinom proizvoda. To znači da ni prehrana ne može biti univerzalna ni ista za sve. Na način na koji je to predložila Anastazija, svatko si može sam sastaviti individualnu prehranu, koja će mu biti u potpunosti prilagodena i za njega korisna.

[alison]

Originally Posted by alison

U dobavedruske civilizacije svi su Ijudi živjeli više od sto godina. Nisu znali ni za koju bolest. Hranili su se kao što je to Bog odredio. Stvoritelj nije samo tako, bez razloga, učinio tako da svaka trava, svi bobičasti plodovi, povrće i voće ne sazriju odmah nego jedan za dru-gim točno odredenim redom. To je imalo veliko značenje.
Plodovi su sazrijevali u rano prolječe, Ijeto i kasnu jesen. Smatralo se da je plod sazrio onda kad je čovjek od njega mogao imati najviše dobrobiti. Čovjek koji je živio na svome imanju, i hranio se tako kao što je to Bog odredio, nije mogao biti bolestan. Bog je odredio kad i koju hranu čovjek treba uzimati. Čovjek je sam znao koliko treba jesti. 0 tome nije razmišljao nego je jeo koliko je htio. Organizam mu je s ,točnošću mogao odrediti, sve do najmanjega grama, koliko treba pojesti.
Ujesen se pravila zimnica od bobičastih plodova, korjenastih plo-dova, trava, oraščića i gljiva. Zimi je u svakoj seoskoj kući bio prostrt stol. Na pladnju je bilo nešto od proizvoda spremljenih prethodnog Ijeta. Svatko je u obitelji imao svoj posao. Kad bi osjetio glad ili žed, prišao bi stolu i bez razmišljanja uzeo potreban plod. Vladimire, obrati pažnju na to da je plod uzimao bez razmišljanja. Organizam mu je točno znao koji proizvod treba uzeti i u kojoj količini. To je bilo svakome dano od Boga. Covjek to može i danas oživjeti. Za to su mu potrebni podaci.
Prilagodila sam za današnjega čovjeka prehranu kakva je bila u vrijeme Vedrusa. Pokušaj se tako hraniti, a neka pokušaju i drugi. Evo kako su se oni hranili.

Čovjek koji živi u stanu u gradu bi trebao nabaviti manju količinu, od sto do dvjesto grama, povrća, voća i jestivih trava iz pod-neblja u kojemu živi.
Prije uzimanja hrane ne bi trebalo cijeli dan ništajesti. Trebalo bi piti izvorsku vodu, a za ručak popiti čašu soka od crvene cikle. Nakon što popijemo sok od cikle, ne bi trebali nikamo izlaziti. Nastupit će proces intenzivnoga čišćenja želuca i crijeva.
Sljedečeg dana ujutro nakon budenja, osjetimo li glad, trebamo uzeti nešto povrća, voća odnosno jestive trave, svejedno koje vrste, i staviti na pladanj. Zatim treba sjesti za stol i pažljivo promotriti hranu na pladnju. Nakon toga je treba pomirisati i kušati, a zatim dobro prožvakati i pojesti. U vrijeme jela bismo trebali biti sami u sobi i trebali bismo se izolirati od zvukova umjetnoga svijeta.
Nakon uzimanja proizvoda bit ćemo siti i osjećaj gladi se neće odmah pojaviti. Osjetimo li glad, trebamo uzeti drugi proizvod i pojesti ga na način na koji smo pojeli prvi proizvod.
Sve proizvode treba uzimati, nije bitno kojim redom, ali u krat-kome razmaku. Kušamo li tako proizvod u odredenome vremensko-me razmaku, pojavit će se osjećaj gladi. Treba početi jesti ujutro.
Tijekom dana će čovjek probati sve proizvode koji rastu u podneblju u kojemu živi. Pojede li čovjek puno različitih proizvoda, i ne bude li mu dosta samo jedan dan, sljedeći dan treba nastaviti jesti na isti način.
Taj je postupak veoma važan. Na taj će način mnogi Ijudi dati svome organizmu mogućnost da možda prvi put u životu odrede kakav je proizvod po okusu. Tako će znati koliko im je točno potrebno u odredenome trenutku.
Nakon što se organizam upozna sa svim proizvodima, treba uzeti veliki pladanj. Sve povrće treba nasjeckati u nevelikim komadi-ma i razmjestiti po pladnju. Na isti ili na drugi pladanj treba staviti nešto zelenja i bobičastih plodova. Na tanjur s lakopokvarljivim plo-dovima treba doliti izvorske vode.
Na stol treba staviti med, cvjetni prah, cedrovo ulje i izvorsku vodu. Možemo se baviti svojim poslom. Osjetimo li glad, možemo poći do stola i uzeti rukom ili drvenom žlicom proizvod koji želimo i pojesti ga.
Neke ćemo proizvode sve pojesti, a neke možemo ostaviti. To znači da je naš organizam, naš osobni liječnik koji ima najviše zna-nja, koji je stručnjak za prehranu i kojega je za nas odredio Stvoritelj, odabrao ono što nam je u tome trenutku bilo najpotrebnije, a višak je ostavio.
Sljedećeg dana ne moramo staviti na stol ono što nismo pojeli. Ali nakon tri dana trebamo izložiti sve proizvode. Možda će organi-zam nešto drugo poželjeti.
Čovjek će tako moći postupno odrediti koje će proizvode pri-vremeno potpuno isključiti iz obroka, da ne troši vrijeme na nabavu onoga što mu nije potrebno. Premda mu se i proizvodi koje je odbacio mogu s vremenom pokazati potrebni, pa bi na stol tako trebalo povre-meno iznositi sve proizvode.
Znam da čovjek koji živi u vašemu svijetu često mora napustiti svoj dom. No i u tom slučaju možemo nabaviti potrebnu hranu. Tako na primjer možemo nabaviti, ili sami napraviti, košaricu od kore breze. U nju možemo staviti nešto od hrane sa stola. Organizam će potom sam odrediti što mu je najpotrebnije.
Pođemo li nekamo na dugo vremena, na novome mjestu treba-mo isto tako početi pronalaziti proizvode koji tamo rastu ne bi li se s njima upoznao organizam. Proizvodi će možda imati isti naziv, no razlikovat će se po okusu.
Vladimire, imajući u vidu takvu prehranu, treba shvatiti ono što je najvažnije. Sve životinjske vrste nemaju sposobnost da mogu odrediti koji je proizvod organizmu najkorisniji, u kojemu trenutku i u kojoj količini. Čovjek čuva u sebi to znanje. To znanje ima svaki čovjek.
Naš je sin sve ispravno zamislio. Ne bi li ti pripravio Ijekoviti napitak od trava iz tajge, počeo je slijediti samura. Kad bi ti znao kakvaje po okusu svaka trava, tad bi tvoj organizam mogao znati bolje od samura koje su za tebe najpotrebnije trave. Kad se vratiš u svoj stan, nabavi proizvode do kojih ti je nalakše doći da bi tvoj organizam mogao po okusu znati što ti najviše treba. Proizvode nemoj miješati i soliti, jer tvojorganizam neće moći znati kakva su im svojstva i za što su potrebni.
***
Način na koji svatko može sastaviti svoju prehranu i pripraviti Ijekovite pripravke pokazao mi se posve originalan i logičan. Napokon, organizam svih Ijudi ne može imati potrebu za istim proizvodima i istom količinom proizvoda. To znači da ni prehrana ne može biti univerzalna ni ista za sve. Na način na koji je to predložila Anastazija, svatko si može sam sastaviti individualnu prehranu, koja će mu biti u potpunosti prilagodena i za njega korisna.

podižem temu

[Peter]

Ja sam najbolje rezultate dobio pehranom u zoni, znači svaki obrok ima sve vrste namirnica, proteini i ugljikohidrati, a masti su i tako prisutne još možda minimalno dodate i ništa ne fali organizmu sami odredite što volite i tjedan dana treba da se naviknete koliko vam količinski treba i nema posebnih kombinacija a osjećate se odlično.

[Lusi]

Originally Posted by Peter

Ja sam najbolje rezultate dobio pehranom u zoni, znači svaki obrok ima sve vrste namirnica, proteini i ugljikohidrati, a masti su i tako prisutne još možda minimalno dodate i ništa ne fali organizmu sami odredite što volite i tjedan dana treba da se naviknete koliko vam količinski treba i nema posebnih kombinacija a osjećate se odlično.

Nekoć davno sam čitala o prehrani u zoni (kada je izašla knjiga). Ne sjećam se točno, radi li se o prehrani koja za posljedicu ima poboljšanje zdravlja ili se radi o restriktivnoj dijeti za mršavljenje.

Kada spominješ dobre rezultate, na što točno misliš?

I da, dobrodošao na forum!

[Adamina]

Meni je voće broj 1, ne mogu bez mesa :P, ali mi se zgadi, ako ga previše jedem. Nekad imam baš potrebu za laganom hranom.
Ali voće mi je vrh.

[chameleon]

U mojoj spoznaji o prehrani se događa prava revolucija.
Meso i masnoće više nisu public enemy no.1 nego nešto sasvim deseto čega se nisam nadao. Žitarice i namirnice bogate škrobom.