Gljivične bolesti kože

[Spring]

Optimalni uvjeti za razvoj gljivica na koži su toplina i vlaga te se češće razvijaju na pokrivenim dijelovima tijela, pregibima i kožnim naborima

Gljivične bolesti kože (dermatomikoze) vrlo često muče čovjeka današnjice. Nisu opasne, ali su "dosadne" jer liječenje traje dugo, a bolest se često ponovo javlja.

Do gljivične infekcije može doći na 2 načina:

1/ posrednim putem - kupanjem u loše dezinficiranim bazenima, posjetom sauni i svim sličnim mjestima koja posjećuje mnogo ljudi i gdje postoje dobri uvjeti (vlaga i toplina) za rast i razvoj gljivica;
2/ neposrednim putem - od bolesnih ljudi ili životinja (psi, mačke).

Kako je već rečeno, optimalni uvjeti za razvoj gljivica na koži su toplina i vlaga (znoj). Dermatomikoze su češće na pokrivenim dijelovima tijela kao npr. na stopalima, između nožnih prstiju (nošenje sintetičkih čarapa pogoduje znojenju nogu, a time i razvoju gljivične infekcije). Pregibi i kožni nabori također su na meti gljivica, posebno područja ispod dojki kod starijih i pretilih žena, a kod muškaraca pazusi, prepone, brada ili vlasište. Kod higijenski zapuštene dojenčadi čest je "pelenski osip" koji nastaje zbog neredovitog prematanja djeteta. Dermatomikoze se mogu pojaviti i u ljudi oslabljenog imuniteta ili oboljelih od neke kronične iscrpljujuće bolesti (npr. šećerna bolest, tumori).

Nemojte se iznenaditi ako dobijete dermatomikozu nakon provedenog liječenja antibioticima, jer oni osim patogenih bakterija (one koje uzrokuju bolest) uništavaju i fiziološki prisutne "domaće" bakterije i time otvaraju put gljivicama.


Gljivične bolesti se, prema vrsti gljivica uzročnika, mogu podijeliti u dvije velike skupine:

1. Saprofitije - uzročnik vegetira na površini kože i nikad ne prodire u dubinu (najčešće bolesti su pitirijaza i eritrazma)

2. Dermatofitije - u nas najčešće; karakteristično je da gljivice žive u rožnatom sloju kože, dlaka i noktiju.

Unutar ove skupine ima više uzročnika, ali spomenuti ćemo samo najvažnije:


a) Mikrosporija - često napada vlasište; prenose je mačke, premda postoji oblik mikrosporije koji je vrlo zarazan, a širi se među školskom djecom

b) Trihofitije - najčešće napadaju vlasište i ostale obrasle dijelove tijela

c) Candida albicans - je normalni stanovnik naše kože, iako se u određenim okolnostima može namnožiti i postati patogena tj. izazvati bolest, posebice u dijabetičara, bolesnika koji boluju od zloćudnih bolesti i u svim stanjima kada je organizam iscrpljen, umoran ili pod stresom.

Kandidijaza se može razviti u ustima u obliku bjelkastih naslaga (soor), češće u dojenčadi čiji imunološki sustav nije u potpunosti razvijen ili u starijih ljudi koji nose zubne proteze.


Tzv. "žvale" u kutovima usana vrlo često su uzrokovane kandidom. Osim ove lokalizacije, gljivična upala može zahvatiti nokte (onihomikoza), a nisu rijetke ni upale spolnih organa u oba spola.



Kako prepoznati gljivičnu infekciju? - Iako ćete uočiti glavne simptome (crvenilo, svrbež i sitno ljuštenje), dijagnozu bolesti prepustite liječniku. Nakon postavljanja dijagnoze, liječnik će propisati odgovarajući lijek u obliku tableta, kreme, otopine ili posipa koje morate vrlo uporno i redovito primjenjivati.



Da bi liječenje bilo učinkovitije, dajemo vam nekoliko jednostavnih savjeta:

- kožu perite ph neutralnim sredstvima koja ne narušavaju prirodni zaštitni film kože

- na kraju kupanja dobro posušite kožu, a posebnu pozornost obratite na pregibe, nabore i prostor između prstiju na rukama i nogama

- pazite na čistoću odjeće: čarape i rublje perite na visokim temperaturama koje uništavaju gljivice (iznad 60°C)

- po mogućnosti nosite pamučne čarape i kožne cipele (ne sintetičke), kako bi koža mogla "disati", a i manje se znoji

- izbjegavajte bazene i saune sumnjive higijenske razine; čak i kad ste sigurni da je sve dezinficirano, nemojte hodati bosi

- ako je vaše dijete dobilo "pelenski osip", ostavite ga što češće razmotano kako bi koža što više bila na svježem zraku i češće ga premotavajte

- terapijska sredstva primjenjujte točno prema uputi, redovito i uporno i nikako ne prekidajte liječenje samoinicijativno; liječenje obično traje još dva tjedna nakon nestanka simptoma

- ako u liječenju niste uporni, velika je vjerojatnost da će se gljivična bolest ponoviti.