Zao mi je, ne znam da li ste vidjeli, djecak je nazalost preminuo.
izvor: www.sarajevo-x.com
...
Draga moja Gollem, videla sam, videla i tako mi je zao nesrecnog mladica. Tako mlad, lep, tek poceo ziveti...a verovala sam u spas...
Neka mu je laka zemlja... http://www.nezavisne.com/hronika/vij...ikopterom.html
Ovo je jedan je od mnogih naslova u poslednje vreme izazvan skandaloznom optuznicom novinara Damira Kaletovica koji je radeci svoj posao dobio verbalni metak u celo (potkrepljen originalnim video snimkom) od Vitomira Popovica, tadasnjeg (ni manje ni vise) ombudsmena za ljudska prava (koje li ironije – “ljudska prava”!).
“Na zapadu nista novo” , rekla bih. Pravosudje u BiH je inace isarano “crnim mrljama”. No ova poslednja mrlja je toliko smesna, skandalozna, neverovatna i jadna da je bilo koji komentar cak suvisan.
Ono sto je jos jadnije jeste danasnje oglasavanje u banjaluckim “Nezavisnim novinama”, nikoga drugog do Branka Perica! A Branko Peric (za one koji ne znaju) je :
-sudija Suda BiH,
-kandidat (iz petnih zila) za Predsednika Suda BiH,
-bivsi Predsednik VSTV-a,
-bivsi novinar (povratnik)...
Da covek ne poveruje, bez obzira na katastrofalno stanje u pravosudju.
Cudno, kako je Peric zaboravio spomenuti (samo) jednu "sitnicu" - "METAK U CELO" ispaljen iz usta ombudsmena za ljudska "prava"! Koji odron, koji jad i beda!
Kako to da NIKO iz BH pravosudja nije postupio po SLUZBENOJ DUZNOSTI i to istog momenta kad je “metak u celo” izleteo iz Vitomirovih usta?
Eto…kome sam se ja obracala trazeci pravdu - pravdu za Denisa – NIKOME!
Draga Nevenka,
pročitala sam gotovo sve i ispunilo me suzama... i ljutnjom i nemoći. Doktori su još uvijek "nedodirljivi", ma koliko ljudi ostalo invalidima nakon pogrešnog liječenja (ja osobno ih poznajem dosta), a imam i osobno iskustvo-išla sam advokatu da sastavimo privatnu tužbu što su meni radili, no on me odgovorio rekavši da ću se samo istraumatizirati po sudovima a dobiti neću nikakvu zadovoljštinu. Točno se sjećam kada je rekao: "Vrana vrani oči ne vadi" i zatim mi objasnio kako bi drugi doktori morali na sudu svjedočiti protiv ovih što su pogriješili, a to neću uspjeti pronaći jer su oni svi zajedno, neće jedan protiv drugog svjedočiti.
Zatim sam išla jednom poznatom doktoru, koji mi je u povjerenju rekao i gore: "postoje i bolnička groblja, ne samo zatvorska" - rekavši mi doslovce da ću možda i pod zemljom završiti ako nastavim svoju borbu protiv doktora su gadno pogriješili i skoro me glave koštali.
Ali ovo što ti radiš - MORAŠ to izboriti! Ne zato jer plačeš za sinom (za što te netko, ne sjećam se tko, opomenuo-da nebi on Gore patio zbog tebe) niti zbog osjećaja zadovoljštine, osvete (kojih kod tebe, u onom lošem smislu, ne osjećam) nego ZBOG DRUGIH. Da se to više nikom ne dogodi.
Tjeraj i dalje, neka se uozbilje, neka se uplaše. Ne samo optuženici, ne samo svi tuzlanski doktori, nego SVI.
Držite se, nevenka, ti i tvoj muž i svi ostali. Što se desilo, sigurno nije bilo uzalud. Nedokučivi su putevi Gospodnji. Uz vas smo.
....Tjeraj i dalje, neka se uozbilje, neka se uplaše. Ne samo optuženici, ne samo svi tuzlanski doktori, nego SVI.
Držite se, nevenka, ti i tvoj muž i svi ostali. Što se desilo, sigurno nije bilo uzalud. Nedokučivi su putevi Gospodnji. Uz vas smo.
Draga moja Tazika, sve, bas sve je tako kako sta napisali! Sve sam to prosla, sva ta ODGOVARANJA od moje borbe i sve znam, no ja idem dalje!
Bas ovih dana sam na blogu nasla ovaj komentar :
"Pošao sam Vam nešto napisati ali to mi nikako ne ide.Ne znam, mislim da nikakva pravda Vame ne treba niti kazna za nekoga. Malo je reći da mi je žao. Boli to sve ali Vaših 25 godina sa Vašim djetetom Vam ne mogu nikada uzeti.Zato, budite ponosni i dostojanstveni u svojoj tuzi i boli.Biće Vam lakše kada shvatite da ima ljudi koji su suosjećajni." (tuzlak75000)
Morala sam odgovoriti, pogotovo sto najmanje podrske imam upravo u Tuzli, nazalost :
"tuzlak75000,
bojim se da Vas bas nisam potpuno shvatila. Kako mislite da "nikakva pravda" meni (ili bilo kome, pretpostavljam) ne treba? Mislite da treba bez glasa da bolujem i tugujem, da po bosanskom (meni stranom mentalitetu, iako ga imam u kuci) cutim uz uzdah : "tako je sudjeno", "tako je bog hteo", "bog dao - bog uzeo", "ima i gore"...?
Ja nisam Bosanka, ja sam Slavonka, mozda se bas u tome razlikujemo...
JA NECU da cutim! Da neki drugi nisu cutali, da su se borili, mozda bi moj Denis danas bio ziv! A znam slucajeve odustajanja od trazenja istine i pravde, bas pod pritiskom lekara i uveravanja advokata da je uzaludna borba sa vetrenjacama i da "vrana vrani oci ne kopa"...
Sve mi je to poznato, kroz sve to sam i sama prosla, ali ih nisam poslusala, te vajne "profesionalce"...
Sramota su za svoju struku tuzlanski advokati koji su me odbili zastupati iz straha od odmazde UKC-a za svoje bliznje koji tamo rade. "Profesionalci"? Kako da ne!
Mozda ce, na kraju krajeva, moja borba pomoci nekome? Mojim, Vasim, nasim potomcima? Krajnje je vreme da i lekari, inace zasticena vrsta, odgovaraju za svoje (ceste) greske zbog nemara, bahatosti, sujete, neznanja ili cekanja "plave koverte".
Meni je MOJ SIN najvazniji na svetu! Meni NIJE dovoljno 25 godina uzivanja u njegovoj prisutnosti, njegovom glasu, smehu, pogledu, koracima, razgovorima...NIJE! NIJE!
Ja se ponosim sto sam imala sina kakav je bio Denis i ja sam njemu duzna istinu i pravdu. Inace, nikome nista nisam duzna. I ovaj dug cu vratiti, po bilo koju cenu. Moj Denis je to zasluzio i to ce imati pre nago mu se pridruzim."
"Mozda ce, na kraju krajeva, moja borba pomoci nekome? Mojim, Vasim, nasim potomcima? Krajnje je vreme da i lekari, inace zasticena vrsta, odgovaraju za svoje (ceste) greske zbog nemara, bahatosti, sujete, neznanja ili cekanja "plave koverte"."
Ne "možda", nego SIGURNO će pomoći! MI moramo promijeniti situaciju, mi "obični ljudi", jer nikakva institucija ni zakon neće... Samo naprijed!
"Pucanje aneurizme sprečava samo rani odlazal lekaru"
Denis je dosao NA VREME u tuzlansku crnu rupu (Internu kliniku UKC-a), no diletanti su diletanti : od njih cetvero za tri dana ne bese ni jedno LEKAR...
Očito da se stanje našega zdravstva neće promijeniti "odozgo"; znam za nekoliko zaista poštenih ljudoljubnih liječnika koji pokušavaju nešto promijeniti i koji su uvijek spriječeni od njihovih kolega "na vrhu". "Gore" je ova neizdrživa situacija blokirana. Zato nam ne preostaje nego za pošteno zdravstvo se izboriti "odozdo" tako da se mi, "obični ljudi", organiziramo i glasno zahtijevamo promjenu. Nažalost mi smo ti koji moramo postati VOJSKA koja zahtijeva promjenu. Mi koji liječnika i bolnicu vidimo samo onda kad nam naglo zatreba, a dok se snađemo i uočimo pravila igre već je prekasno... Ovisimo samo o sreći na koga ćemo slučajno naletjeti kada se tamo pojavimo.
Za primjer neljudskoga ponašanja na "vrhu" postavljam svoj post na temi PROCURILA PRAVA ISTINA - IZA SVINJSKE GRIPE - DEPOPULACIJA SVIJETA!!! kojeg sam posstavila 17.10.10., neznam dal sam dobro postavila link:
" Moj Denis je to zasluzio i to ce imati pre nago mu se pridruzim."
Nadam se, nevenkagaragic, da ZNAŠ sto posto sigurno da će te Denis dočekati kada napustiš ovaj svijet. Svaki život koji spašavaš, svatko kome pomogneš ovdje, na ovome svijetu, čini Denisovu žrtvu vrednijom. Ponesi pune ruke DAROVA kada i ti napustiš tijelo. Svako tvoje dobro djelo na zemlji DAR je koji ćeš ponijeti Gore.
Ja to ZNAM i nemam ni trunke sumnje; nadam se i vjerujem da nemaš ni ti, nevenkagaragic.
Ovo su oni pravi Hipokratovi sledbenici! Skromni i predani svom pozivu. Ne (samo)hvalisu se, vec rade SVOJ posao koji su odabrali, a takvih je sve manje.
Sve cestitke upucujem ovim mostarskim lekarima!
Ipak, ovaj clanak govori...MNOGO...
O ljudima, odnosno vise o Hipokratovim sledbenicima i njihovoj sujeti (koja je ubila mog Denisa-DA!)...
Pasus koji citiram iz celokupnog teksta je potpuno tacan , nazalost :
..."To što su izostale reakcije ljekara iz ostalih bh. medicinskih centara ne čudi previše jer su "ljudi u bijelom" poznati kao neshvatljivo sujetna ljudska bića. U tuđem oku ne vide ni balvan ukoliko on predstavlja uspjeh, a klade u vlastitim očima, koje svjedoče o njihovoj nesposobnosti, arogantno pretvaraju u slamčice. Njihov ego, kojeg hrane i pacijenti svojim snishodljivim i gotovo bogobojaznim ponašanjem, ne dopušta izricanje nikakvih pohvala na račun uspješnih doktora Hercegovaca. Odjednom se podrazumijeva da ljekari spasavaju a ne uništavaju ljudske živote, odjednom je to rutina koja ne zavređuje nikakve komentare. Istini na volju, ni mostarski medicinari nisu lili suze radosnice kada su njihove kolege iz Tuzle, Sarajeva i Banjaluke nizale uspjehe u svom poslu, a bilo ih je. Prešutni je dogovor da se konkurenciji ne odaje priznanje, ali i da se ne talasa kad se ta ista konkurencija ogluši o profesionalnu etiku, pa nezakonito naplati uslugu ili pacijenta ubije tokom rutinske operacije koja se neočekivano iskomplikovala. Ljekari su jednako dosljedni kad treba ignorisati znanje svojih kolega, ali i kad je pametno prešutjeti i zataškati neznanje nekog brata po struci, koje je trebalo dobiti sudski epilog."...