Ovo je diskusija na temu Pravda za Denisa u podforumu Lijekovi Konvencionalne Medicine ***
Nebeski miljenici
žive u radosti Kraljevstva.
Jer što bi pozemljarski
...
„Prvo te ignorisu, onda ti se smeju, pa se bore protiv tebe. Na kraju ti pobedis.“ (M.Gandi)
Da Sine moj! Prvo su Tebe ignorisali od 23. do 25.07.2005.godne... u ovoj "KUCI MRAKA":[/size]
Onda su ignorisali nas, nas koji smo ostali bez Tebe zbog njihove ohole bahatosti, sujete, nezainteresovanosti, neznanja...
Vise od godinu dana smo cekali njihov odgovor (UKC Tuzla) da utvrde i kazne odgovorne diletante da mi pravdu ne bi trazili na drugom mestu, odnosno drugim institucijama. NIKAD nam nisu odgovorili!
Borili su se protiv nas na sve moguce nacine posebno ispravljanjem, dopisivanjem, jednom recju falsifikovanjem dokumenata-nalaza te skrivanjem dokaza-izvestaja njihovog tima vestaka koji smo dobili tek na pismeni zahtev suda... "slavna" je to klinika zar ne?!
A onda smo ih POBEDILI! Nakon duge, teske i isrpljujuce borbe privatnom tuzbom- parnicom jer je krivicna prijava odbacena "zahvaljujuci" njihovim "dzokerima" – tuzlanskim tuziocima i vestaku Cihlarz Zdenku, a ZNAMO kako (NE)rade BH tuzilastva!. Ipak smo se izborili nakon gotovo 13,5 godina! I TRI PRESUDE:
Nisu se vise zalili... posle trece presude od 04.12.2018.godine. Konacno "kapitulirali"? A mogli su odmah priznati gresku (ma gde bi oni to!) i tuzbe ne bi ni bilo. Ali... KO se to USUDI tuziti njih, "slavni" UKC Tuzla?! Sine moj, obecanje Tebi sam odrzala i to legalnim putem, a bila sam spremna i na drugaciji ...
Nazalost I doktori ubijaju zar ne?
Itekako nas ubijaju ali to vesto kriju. Kako su samo godinama krili izvestaj NJIHOVE komisije povodom iznenadne Denisove smrti (slali ga kuci treci dan jer mu "nije nista"). Komisija je imala 3 clana poznatih njihovih lekara od kojih su 2 bili sudski vestaci. Morala sam na raspravi kod prvog sudjenja zamoliti sudiju da trazi taj izvestaj komisije sluzbeno jer smo znali da postoji. Kako se samo njihov pravnik usprotivio na sudu - fuj! Zato mi je muka kad se samohvalisu i kad procitam ovako nesto :"Kvalitet, strucnost, entuzijazam i ljudskost na prvom mjestu" (cast retkim izuzecima, inace su crna rupa, nazalost). Da nije zalosno bilo bi smesno! Bas na dan poslednje rasprave 14.11.2018. Vise na strani 70 – "Hipokratova zakletva"
Ili bas na dan poslednje-trece presude 04.12.2018.
Ili OVO: "Posthumno je dodijeljena zahvalnica i doc. dr. Nedretu Mujkanoviću koji je za vrijeme svog mandata, kao direktor UKC Tuzla podržao aktivnosti na osnivanju Sektora za poslove organizacije i poboljšanja kvaliteta i prije nego što je usvojen Zakon koji je utemeljio Federalnu agenciju za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu i nametnuo obavezu uspostave sistema kvaliteta i sigurnosti."
Prvi direktor UKC-a - od njega, Mujkanovic Nedreta, je sve i pocelo i s tadasnjim njegovim medicinskim direktorom Muminhodzic Kasimom od kojeg nije smeo ni pisnuti...
Nesto vise od 3 godine od Denisove smrti Nedret Mujkanovic je nadjen obesen u kotlovnici svoje kuce...
Drugi direktor UKC-a je bio vrlo korektan – Elmir Cickusic...
Treci direktor UKC-a i sadasnji – Nesad Hotic...
TRI direktora su se promenila za ovih 13,5 godina, tacnije od 2005.godine...
Jedino se Elmir Cickusic pokazao kao COVEK, bio je i nas svedok i spreman priznati da su pogresili, sto i JESU, ali...
U tadasnje vreme se svako malo menjao Upravni odbor UKC-a i u svakom je bio Mario Krizic, Denisov prvi dzelat (sa svojim kompanjonom diletantom Azabagic Salihom). Bilo je to vreme premijera TK Causevica, Krizicevog tetka. Nebrojeno puta je odgadjana rasprava na zahtev UKC-ovog pravnika, cekajuci upravni odbor da odobri priznanje, no SVAKO zasedanje se zavrsavalo svadjom i gotovo tucom! Naravno, gde bi njihov clan, sujetni diletant Krizic, prihvatio tako nesto - PRIZNAO!
I posle toliko godina... dzaba im sve, ipak su izgubili spor! Sad bi red bio da UKC od njih naplati presudjenu stetu s kamatama zar ne? Iz kojeg fonda UKC placa izgubljene parnice, odnosno greske koje NE PRIZNAJU? Iz budzeta? Znaci, opet na teret nas gradjana? "Krasno"... zar ne?
I na kraju : PRAVDA je spora, uzasno spora, ali ipak dostizna! Naravno ako verujemo u SEBE (samo "u se i u svoje kljuse"!) i istinu. A istina je SAMO JEDNA i od nje ne smemo odustati!
Dokazali smo gradjansku krivicnu odgovornost UKC-a Tuzla!
A o mracnoj strani (ima li druge uopste?) bosanskohercegovackog tuzilastva u sledecem postu. Ovaj cu zavrsiti izrekama i zivotnim vodiljama:
"Ljudi sa jasnim ciljevima uspevaju samo zato sto znaju kuda idu." („Zabranjeni forum“ - Aleksandar Hrsum)
"Ko se bori, taj moze i izgubiti, ali ko se ne bori, taj je vec izgubio!" (B.Breht)
Da, tesko je DOKAZATI njihove greske (svi jedni drugima cuvaju ledja), ali ipak sam, uz dugu i iscrpljujucu borbu, dokazala. Ispunila sam obecanje dato Denisu.... nakon gotovo 13,5 godina.
"VERBA VOLANT, SCRIPTA MANENT."
Reci lete, a ono sto je napisano ostaje.
Da, napisano ostaje... i zato pisem...
Docekala sam napokon PRAVDU ZA DENISA nakon dugih 13,5 GODINA!
Nazalost ne po SLUZBENOJ DUZNOSTI onih drzavnih institucija koje bi MORALE (za to ih svi i placamo zar ne?) stititi gradjane, istrazivati i kaznjavati kriminalce svake vrste. No, toga NEMA u BiH - tuzilastva i njihovi nadredjeni (vise instance) su DNO DNA kako sam godinama pisala! Zalosno je sto je to mnogima jasno...
Mnogo gradjana je iskusilo njihovu "pravicnost" i "nezavisnost" (od politike, "babe i striceva") - da nije zalosno bilo bi smesno.
ZATO se treba boriti za istinu i pravdu svim sredstvima koja su (LICNO) dostupna i verovati SAMO SEBI! NACIN kojim ce se pravda postici neka svako bira sam. Ima ih raznih...
Ja sam se borila istovremeno na 2 "koloseka" i nakon 13,5 godina sam se izborila privatnom tuzbom. Sto se tice tuzilaca i uopste tuzilastava u celoj BiH, e to je unapred "pisi propalo". Zasto? Oni su tu SAMO zato da stite svoje kriminalce i da cuvaju jedni drugima ledja... svakodnevno to dokazuju.
A takvi (domaci smutljivci) nalaze se i u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Ja sam uspela (na jedan od nacina, a imala sam i rezervnu opciju) i na kraju ipak bi po onoj staroj narodnoj koje sam se uvek pridrzavala: "Uzdaj se u se i u svoje kljuse!"
"Besmrtna pesma" - Tvoja najdraza Sine moj...
Bas kao Ti - Tvoja Dusa koja nas (znam) gleda odozgo i cuva...
Pre 13 godina sam napisala:
Oprosti mili, oprosti sto Te poverismo izdajicama humanog poziva.
Oprosti za reci "Sine, u sigurnim si rukama". Te ruke hladnokrvno ukradose moje cedo i pustise u nepovrat. Neznanjem, sujetom i upornim prepisivanjem pogresne dijagnoze, izgubljeno dragoceno vreme, za Tebe presudno, nije se moglo vratiti.
Neka ih pogled Tvojih toplih ociju proganja do poslednjeg daha. Neka im Tvoj glas i uporno ponavljanje reci „zeljan sam disanja“, ne dozvoli miran san. Nikad.
Pisala sam pre 13 godina i opet ponavljam i ponavljacu dok disem Sine moj!
Ponavljacu imena Tvojih dzelata i njihovih zastitnika (a ima ih jos):
Bez Tebe vec CETRNAESTO prolece… na dusu mi slece…
"Vjerujem...
Da ljubav nikad ne umire, neko ce sva nasa sjecanja pretvorit u vjeciti san!
Vjerujem... Da svaka suza prolazi dugacak put do vjecnosti i da se tamo pozlati..."
"Secanja zive zauvek... posle mene secanja ce ostati" - napisao je Denis tog maja - 27.05.2005. godine...
Ostaju Sine moj, ostaju secanja na Tebe, nezaboravnog divnog Mladica - Sina, Druga, Coveka u svakom smislu te reci...
Ostaju tragovi i secanja na Tvoju prekrasnu Dusu koja zivi i zivece dok je nas koji Te volimo i ne zaboravljamo...
Ah, Cudni su ovi leptirici... opet mi je dosao 23.07. dok sam bila na groblju kod Denisa...
Mali, prekrasni plavi leptiric... motao se oko mojih stvari koje sam odlozila na klupu.
Htede uci u torbu... pa u zelenu PVC vrecicu...
I to na dan kad je moj sin otisao svojim dzelatima na tuzlansku kliniku i nikad se nije vratio...
Bas cudno... znakovi?
Hvala cvecarki Antoniji na leptiricima koje je pronasla i stavila u cvetne aranzmane...
Juce je bilo 14 GODINA od smrti mog sina Denisa...
I tako prodje 14 godina u borbi za istinu i pravdu... Nazalost ne po takozvanoj "SLUZBENOJ DUZNOSTI" - tome se ne nadajte u drzavi koju zovu BiH! Ipak, presuda je PRESUDA pa makar i u gradjanskoj parnici (po privatnoj tuzbi). Mi ih imamo TRI.
Mozda ovo moje pisanje nekome i pomogne? Ne verujte "humanistima" , malo je pravih!
Ja cu nastaviti pisati blog(ove) i ponekad na nekim drugim forumskim temama... Pozdrav svim citaocima od Nevenke Garagic iz Tuzle (Denisove mame) i hvala na dugogodisnjem strpljenju.