Smiješan Video: Placebo efekt

[RED PILL]

Originally Posted by stier99

Već kad smo kod pleceba i homeopatije ne znam da li na forumu ima riječi o ovome ali evo:
http://www.youtube.com/watch?v=074eCgpjiQw

predavanje je sjajno

s obzirom da su tek sada ovakve stvari izašle u javnost, to znači da su ove informacije već dulje vrijeme poznate u znanstvenim krugovima (kako zapravo čovjek percipira i reagira na svijet oko sebe), što mi je neka vrst potvrde da su razne new age tehnike, channeling skripte i slično zapravo projekti, programi za ljude koji im se otvore...

[LIK]

Originally Posted by RED PILL

predavanje je sjajno

s obzirom da su tek sada ovakve stvari izašle u javnost, to znači da su ove informacije već dulje vrijeme poznate u znanstvenim krugovima (kako zapravo čovjek percipira i reagira na svijet oko sebe), što mi je neka vrst potvrde da su razne new age tehnike, channeling skripte i slično zapravo projekti, programi za ljude koji im se otvore...

Slažem se iako ne treba generalizirati.

Sve je inividualno, mislim da je većinom zeznuto za ljude koji su zatvoreni pa se naglo otvore u potrazi za spasom ...

[RED PILL]

ha čuj, ljudi su danas toliko očajni da će se primiti za svaku slamku "spasa"...

channelinga na sve strane...

naravno, tu još dolazi literatura, mediji itd.

nemreš se sakriti više od informacija...o HAARP-u da ne pričam...

bombardirani smo sa svih strana, na svim razinama...

ne znam tko može držati pažnju i biti budan 24h...

[LIK]

Originally Posted by RED PILL

ha čuj, ljudi su danas toliko očajni da će se primiti za svaku slamku "spasa"...

channelinga na sve strane...

naravno, tu još dolazi literatura, mediji itd.

nemreš se sakriti više od informacija...o HAARP-u da ne pričam...

bombardirani smo sa svih strana, na svim razinama...

ne znam tko može držati pažnju i biti budan 24h...

A što se tek događa dok fizički spavamo ...

[alison]

Kad ne možeš drugačije, potrošača digni na laku foru

Znate li kako je jedan proizvođač poboljšao prodaju šampona za kosu? - pitala je profesorica poslovnog engleskog i zagledala se u dvoranu punu nijemih studenata.


Sandra Babić, 30. kolovoza 2012.
Pa jednostavno! Na pakiranje je napisao: Šamponirati dvaput i čekati mjesec dana prve rezultate - objasnila nam je tečnim engleskim, pa smo mogli samo zaključiti da nam često rješenje problema stoji pred nosom i obično je vrlo jednostavno, čak i banalno te rezultira onim ‘Kako se ja nisam toga prije sjetio!’. Marketinška povijest narodu je servirala stotine sličnih primjera, a zbog nekih valja sumnjati u inteligenciju potrošača. Kompanijske činovnike pak treba proglastiti besramnim manipulatorima koji su iskoristili naivnost potrošača i izvukli im novac iz džepa. To potvrđuju i neke zgodne priče koje je iz roptarnice povijesti izvukao satirični portal Cracked.com (donedavno i magazin).
Prejedanje je okej Cracked.com je svoje čitatelje vratio u šezdesete godine prošlog stoljeća kada su porcije u restoranima bile mnogo manje nego danas. I to pod ‘mnogo’ misli se na, među ostalim, 500 posto manje hamburgere koje je donedavno prodavao McDonald’s. Tadašnji stratezi vjerovali su da valja ponuditi proizvod po nižoj cijeni, smanjiti porciju te tako natjerati kupce da naruče još jedan sendvič ili slasni pomfrit. Bili su uvjereni da im se to isplati više nego prodavati veće hamburgere za nešto više dolara. No pokazalo se da im je plan idiotski. Nakon što su izračunali da im prodaja stalno pada, čelni čovjek kompanije angažirao je stanovitog Davida Wallersteina da otkrije što je tomu razlog. Obilazeći restorane, vrijedni Wallerstein zaključio je da gosti posrču Coca-Colu i poližu sol s kartonske ambalaže krumpirića, ali ne traže novu narudžbu. 'No shit, Sherlock', kazala bi anglosaksonska braća. Ljudima se jednostavno nije dalo naručivati dvostruke porcije, a neki su se, očekivano, bojali da ih okolina neće osuditi jer su, kao, proždrljivi. Rješenje problema bilo je jednostavno - povećati porcije i ideju o jedenju velikih obroka učiniti najnormalnijom stvari na svijetu. Od tada pa do devedesetih McDonald’s je usavršio umjetnost serviranja 'junk fooda' i postao najveći lanac brze prehrane na planetu. Istina, danas ima nekih drugih problema zbog prejedanja njihovih gostiju, ali je barem riješen problem zbog kojeg im se šezdesetih strmoglavila prodaja.
Jaje snagu daje Sljedeći slučaj o kojem piše Cracked.com otkriva da se vrlo zanimljive stvari događaju u ženskim sivim stanicama. Omiljeni brend američkih kućanica Betty Crocker ostat će zapamćen kao vodeći u svijetu instant-kuhinje pedsetih i šezdesetih godina. Navodno toj kompaniji treba zahvaliti što modernim gospojama na raspolaganju stoji toliko praškastih paketića od kojih se u času ispeče torta, ali i na tome što su marketingaši otkrili neobičnu žensku logiku. Naime, kompanija je ostala iznenađena kako je loš prijam dobio njihov revolucionarni instant-miks za izradu torti.
Nije im bilo jasno zašto žene nisu prigrlile ideju da je dovoljno prašak pomiješati s vodom, smjesu ubaciti u pećnicu i za nekih pola sata dobiti finu poslasticu. U potrazi za odgovorom angažirali su Ernesta Dichtera, pionira marketinških istraživanja, koji je nakon dugih ispitivanja zaključio da se potrošačima instant-miks ne sviđa samo zato jer je tako jednostavan. Dichter je potom predložio kompaniji da na poleđinu pakiranja napišu da u smjesu treba dodati jedno jaje, a iako su ljudi iza brenda isprva odbili taj banalni plan (jer njihov miks već sadrži obrađena jaja), pokazalo se da je to jedno jaje bilo dovoljno da proizvod doslovno plane s polica. Zaključak? Kupci su tako dobili dojam da zaista spremaju nešto domaće, da ulažu trud u pripremu, a ne da serviraju tek prašak iz kutije Betty Crocker.
Dvaput je dvaput I dok je u ovom slučaju bilo dovoljno jedno nepotrebno jaje da se poveća prodaja, u priči o Alka-Seltzeru bila je dovoljna samo jedna reklama. Kako piše Cracked.com, te šumeće tabletice koje vraćaju iz mrtvih nakon noći provedenih uz alkohol nisu uvijek imale sjajnu prodaju. U ono doba kad se živjelo kao u televizijskoj seriji 'Mad Man' čelnici kompanije potražili su pomoć od marketinške agencije da riješi problem stabilne, ali ne i zadovoljavajuće, prodaje i učini Alka-Seltzer primamljivijim mlađim potrošačima. Mudri marketingaši pomislili su kako bi bilo sjajno kad bi kupce nekako naviknuli na to da umjesto jedne piju dvije tabletice, iako je ta druga potpuno nepotrebna.
Rješenje? Reklamni spot sa zaraznim 'jinglom'. Strategija je bila pun pogodak i malo se tko pitao zašto odjednom treba baš dvije šumeće tabletice ubaciti u čašu vode već su ponovili isto što radi maskota u reklami. U novije vrijeme strategiju ‘dvaput je dvaput’ rabi i brend Orbit u čijim se reklamama također nude dvije žvakaće gume umjesto jedne. Da ljudski mozak stvari percipira na začuđujući način, pokazuju i primjeri iz više cjenovne kategorije proizvoda. Godinama, desetljećima visoka je cijena gotovo sinonim za visoku kvalitetu, a takvo što dokazao je i brend viskija Chivas Regal. Pad prodaje obično se ‘liječio’ smanjenjem cijene, poboljšanjem proizvoda i intenziviranjem marketinških aktivnosti. No iako su to u Chivasu i učinili (proizvod čak reklamirali s pomoću masovno popularnih Flinstonesa), od rasta prodaje nije bilo ni ‘r’. Odgovor na pitanje ‘kako’ bio je skriven u strategiji potpuno suprotnoj preporučenoj, pa su u Chivasu dignuli cijenu koja je postala mnogo viša od one konkurencije. I, gle iznenađenja, ljudi su priču popušili. Ekipa iz Cracked.com to objašnjava tezom da je svijet alkoholne industrije jedinstven po tome što veći dio publike ipak nije veliki poznavatelj industrije, pa u valorizaciji proizvoda posežu za onim što im stoji pred nosom ili cijenom. Dakle, prema toj logici najskuplji viski ujedno je i najbolji.
Praviti se blesav To je potvrdilo i istraživanje jednoga kalifornijskog instituta tijekom kojeg su ispitanike prikopčali na magnetsku rezonanciju i poslužili jedno te isto stolno vino, s time da su za jednu čašu otkrili njezin pravi sadržaj, a za drugu rekli da je riječ o nevjerojatno skupom vinu. Dio mozga zadužen za užitke i nagrade ‘podivljao’ je tijekom kušanja potonjega. No katkad je i glupa strategija preglupa i teško probavljiva. Da je to tako, potvrđuje nedavna obmana koju je pokušala izvesti ekipa iz Cadburyja. Oni već tradicionalno u svoju uskršnju ponudu uvrštavaju čokoladna jaja, sezonski slatkiš koji potrošači obožavaju. E pa, jednog Uskrsa 2006. u Cadburyju su se dosjetili kako bi mogli ‘ušparati’ na čokoladi tako što smanje veličinu jaja. Kad su ih kupci razotkrili, kompanija je odlučila svoj potez obraniti prozivajući njihovu memoriju. Na svojim internetskim stranicama objavili su da ‘jaja nisu manja, već su se povećali vaše ruke i usta’ (narasli ste). Još jedan slučaj s jajima na Crackedovoj listi završio je tako što je glumac B. J. Novak jaja razotkrio javno na televiziji. Cadbury je i dalje nastavio prodavati manja jaja, ali su skinuli poruku s interneta i jednostavno napisali ‘nudimo različite veličine i okuse svojih proizvoda’. No bez obzira na to što je Cadbury uhvaćen s prstima u čokoladnom preljevu, potrošači često nisu ni svjesni na koje ih jeftine fore dižu kompanijski meštri. Stvari, čini se, mogu biti vrlo jednostavne, ali kako se toga prije sjetiti?