Ovo je diskusija na temu Katastrofe usporavaju vrijeme.... u podforumu Ljudski mozak http://www.freerepublic.com/focus/f-chat/2572752/posts
PHP kod:
http : //www.scribd.com/doc/49922976/John-Horgan-Kraj-znanosti ...
I ja sam imala isti doživljaj u saobraćajnoj, svašta sam uspjela napraviti u nekoliko trenutaka, savršeno tačno, kako bih se zaštitila A poslije udara, na nekoliko minuta prostor se proširio, pa je unutrašnjost auta bila velika kao unutrašnjost autobusa.
Promjene u percepciji tokom kriznih situacija su česte, kao da čula koristimo drugačije, a i snaga i izdržljivost se povećaju...
Ako misliš da trebaš progovoriti, a neda ti se nekome govoriti, možeš zapisati bez razmišljanja, sve što ti dođe, brzo pišući.
S papirima radi šta hoćeš...
Dok sam padala niz stijenu (i zabila se u nakupinu snijega, da nisam nebih bila sad ovdje) sve se usporilo i pad je trajao nevjerojatno dugo, a što mi je još uvijek čudno i o tome razmišljam (a prošlo je od onda četvrt stoljeća!) je to da... kako da to kažem... uglavnom osvjestilo mi se najranije djetinjstvo, osjetila sam miris svoje dječje sobe, jutarnje svjetlo kako dolazi do mog kinderbeta, miris sunca (rođena sam početkom ljeta) na drvenim rešetkama od mog krevetića...sve takve stvari... uglavnom slike, mirisi, osjećaji...
Onda sam vidjela da letim/padam prema toj hrpi snijega i taj film se prekinuo a fokusirala sam se na prizemljenje.