Alternativa Forum

Nismo cjeloviti ukoliko se bavimo samo hranom

Ovo je diskusija na temu Nismo cjeloviti ukoliko se bavimo samo hranom u podforumu Makrobiotika
Zlatko Pejić o makrobiotici i prirodnim stilovima življenja Ljudi koji se ...

Natrag   Alternativa Forum > Prehrana i zdravlje > Makrobiotika

Alternativa Forum


Makrobiotika Zdravi i holistički način prehrane i života

Odgovor
LinkBack Opcije Teme Način Prikaza
Nepročitano 12-11-09, 10:54   #1
Alternativa addict
 
colin's Avatar
 
Datum registracije: Jun 2009
Postovi: 294
colin has a reputation beyond reputecolin has a reputation beyond repute
colin has a reputation beyond reputecolin has a reputation beyond repute
Zadani Nismo cjeloviti ukoliko se bavimo samo hranom

Zlatko Pejić o makrobiotici i prirodnim stilovima življenja

Ljudi koji se makrobiotici okreću zbog ozbiljno narušenog zdravlja neće dobiti samo preporuku što se tiče prehrane, već će im biti sugerirano da prođu edukaciju i usvoje alate poput pravilnog disanja, komunikacijskih i drugih vještina kako bi bili u mogućnosti uspostaviti kvalitetnu ravnotežu u svojoj ukupnosti



Svi mi konstantno vozimo po rubu s čije je jedne strane zona »možemo«, a s druge »nećemo«. I dok je odluka u koju ćemo zonu skrenuti na svakom pojedincu posebice, posljedice su nešto što se, bez obzira na predznak njihovog karaktera, odnosi na mnogo veći broj ljudi. Što donosi zona »nećemo«, nažalost iz dana u dan nam postaje sve jasnije, dok nam zona »hoćemo«, unatoč činjenici da jasno znamo da želimo zdravlje za sebe i bližnje te svijet u kojemu ćemo ga moći s lakoćom ostvariti, još uvijek predstavlja udaljenu točku na horizontu. Upravo je tom zonom već više od 25 godina zaokupljen Zlatko Pejić, vodeći hrvatski stručnjak na području makrobiotike i prirodnih stilova življenja, osnivač Makronove, koji neumorno ukazuje na alate neophodne za ugodan i, prije svega, logičan život u zoni »hoćemo«.
Život je to temeljen na prirodnim procesima i cjelovitom zdravlju koji, osim cjelovitih i organski uzgojenih žitarica i mahunarki, povrća, algi, sjemenki i voća prilagođenih prirodnim ritmovima izmjene godišnjih doba, podrazumijeva i brigu o tijelu, fizičku aktivnost te skladan život s prirodom čiji je čovjek sastavni dio.

Cjeloviti život

Iako je svaki od navedenih segmenata podjednako važan »kotačić« u mehanizmu kojim svaki pojedinac može poboljšati kvalitetu svoga života, riješiti eventualne zdravstvene tegobe ili se jednostavno osjećati bolje, Zlatko Pejić u svojim predavanjima redovito ističe onaj ekonomičniji, odnosno čovjeku dostupniji segment na putu promjene svoga života koji se odnosi na disanje, mentalno zdravlje i komunikaciju.
– Na taj način dosežemo ideju deklariranu u samom nazivu makrobiotike: makro+bios > veliki život. Dakle, makrobiotika podrazumijeva »veliki«, odnosno cjeloviti život, a mi nismo cjeloviti ukoliko se bavimo samo hranom, napominje Pejić, osvrćući se na najčešće shvaćanje makrobiotike kao specifične prehrane.
Do poistovjećivanja makrobiotike sa specifičnim načinom prehrane došlo je, objašnjava Peiić, ponajprije u Americi gdje je ona predstavljana kao prehrana za liječenje, pogotovo malignih bolesti, i gdje je ona doduše izazvala reakciju ljudi, no nije mogla parirati agresivnoj politici medicinske, posebno farmaceutske industrije, pa na koncu nije postigla društveni značaj koji je zaslužila.

Poboljšanje općeg stanja

– U Europi, posebno u Francuskoj i Belgiji, makrobiotika je predstavljena kao filozofija življenja. Mi je danas na području Hrvatske, ali i u zemljama bivše Jugoslavije, također predstavljamo kao strategiju održivog življenja koja, dakako, uključuje filozofski i mentalni aspekt. Dakle, makrobiotika je u SAD-u predstavljena isključivo kao prehrana za liječenje raka i drugih bolesti, a način na koji je mi u Makronovi predstavljamo također može dovesti do poboljšanja narušenog zdravstvenog stanja, a onda i izlječenja, ali inzistiramo na sveukupnosti pa onda ljudi koji se makrobiotici okreću zbog ozbiljno narušenog zdravlja neće dobiti samo preporuku što se tiče prehrane, već će im biti sugerirano da prođu edukaciju i usvoje alate poput pravilnog disanja, komunikacijskih i drugih vještina kako bi bili u mogućnosti uspostaviti kvalitetnu ravnotežu u svojoj ukupnosti. Naime, na taj način, putem jednostavnih protokola poput sustava detoksikacije i sustava samoregulacije, dolazi do poboljšanja općeg stanja, a samo izlječenje ovisi o tome koliko osoba pedantno radi na sebi, ili koliko je zadovoljna, sretna i ispunjena, objašnjava Pejić.

Ljubav prema prirodi – s distance

Iako temeljena na prirodnim procesima i unatoč tome da je čovjek neizostavni dio prirode, logičan zaključak da bi makrobiotika ljudima trebala biti imanentna, jednostavno ne stoji. Naime, objašnjava naš sugovornik, ljudi su s vremenom prestali vjerovati sebi i počeli razvijati tzv. sposobnost suplementacije života.
– S vremenom gubimo sposobnost adaptacije i samoinicijativu, a time se udaljujemo i od naših izvornih sposobnosti kojima možemo rješavati mnoge interne situacije na razini fizičkog zdravlja, mentalnog zdravlja ili emocionalnog sklada. Za rješavanje tih problema nemamo dovoljno samopouzdanja ili alata da bismo to mogli učiniti. U međuvremenu smo postali estete – ljudi koji vole prirodu i koji radije promatraju naslikani pejzaž negoli borave u prirodi. Postali smo, dakle, bahati ili tek zbunjeni, a u toj nam zbunjenosti nimalo ne pomažu školski udžbenici koji prirodu definiraju kao »ono što me okružuje«. Naime, u toj definiciji nije sadržana jasna poruku da smo i mi ljudi – priroda. Dapače, stječe se dojam da je priroda ono što vidim s nekakve distance i bolje je da ne idem u prirodu jer tamo ima puno buba i raznih životinjica, smatra Pejić, zaključujući da s obzirom na sve veći problem koji se tiče zagađenja okoliša, a time i nemogućnosti stvaranja uvjeta za kvalitetan život ljudi, sebe svrstava u kategoriju »zabrinutih optimista«.
– Nisam pesimist, nego zabrinuti optimist kojemu golemi poticaj za daljnje djelovanje u promicanju cjelovitog i društveno odgovornog življenja može dati i jedna vrećica organski uzgojenog čaja poslužena u hotelu ili restoranu koji nije deklariran kao »organski«, ističe Zlatko Pejić i nastavlja svoju vožnju duboko u zoni »hoćemo«.

Karolina KRIKŠIĆ


Spoj iskustva, znanja i znanosti


Deklariranje sebe kao praktičara makrobiotike ili makrobiotičara, upozorava Zlatko Pejić, može biti – nespretno. Naime, napominje on, ljudi su danas skloni za one pojedince koji se drukčije hrane pomisliti da pripadaju nekoj sekti ili ideologiji.
– U tom smislu, naglasio bih da makrobiotika nije ideologija niti religija i ne postoji neki vrhovni guru ili vođa kojega se slijedi. Naravno, svi smo mi inspirirani onim ljudima koji su prenosili svoja iskustva i znanja u ovom području poput Michija Kushija, Hermana Aihare ili Nobore Muramote, ali to su bili ili još uvijek jesu »dodirljivi« ljudi, dakle, ljudi s kojima pričate kao s prijateljima koji ne zahtijevaju ceremonije poput aranžiranja cvijeća, ljubljenja nogu ili bilo što drugo, ističe Pejić te dodaje da makrobiotika u obliku u kojem je danas prisutna, predstavlja spoj iskustva, znanja i znanosti.
– Riječ je o iskustvu istoka i zapada, znanja kroz spoznaju isto tako istoka i zapada i znanosti koju stavljamo u službu nekoga koji dokazuje, potvrđuje one činjenice koje se tisućljećima smatraju vrijednima ili kvalitetnima. U ovom slučaju, znanost nije dominantna. To je spoznaja, a znanost je u službi da spoznaju pojasni i postavi u onaj kontekst u kojem to može biti od koristi čovjeku, objašnjava Pejić.

Zona dobrog osjećaja

Makrobiotika je izrazito osobna kategorija, pa je onda nemoguće govoriti o nekakvom standardu primjene ove životne filozofije.
– Upravo stoga ne postoji utakmica među ljudima tko je bolji makrobiotičar. Postoje neka opća načela, a svatko se od nas svojom dinamikom i svojom snagom i mogućnostima primiče tim načelima. Hoće li netko vrhunac dosegnuti za deset, pet, tri godine ili u kojem drugom vremenskom razdoblju, nije uopće bitno. Puno je važnije da je osoba odlučila poboljšati kvalitetu svojega života i da je spremna na razdoblje zablude, pogrešaka i pokušaja, ali da istovremeno ima viziju onoga što je dobro za nju. Upravo zato ne možemo govoriti o ljudima koji nakon nekog vremena prestanu primjenjivati makrobiotička načela. Ljudi se s vremenom vraćaju u »zonu dobrog osjećaja«, a najvažnije je znati gdje se vratiti. Dakle, ne možemo govoriti o besprijekornosti ili krajnjim standardima, nego o mogućnostima koje su osobi stalno na dispoziciji da se u svojoj potrazi za odgovorima na pitanja zašto je tu i što je bitno u životu, može vratiti u zonu dobrog osjećaja. Naravno, ukoliko je osoba svjesna svoga doprinosa općem dobru, zasigurno će puno duže ostati motivirana za primjenu makrobiotičkih načela u životu, napominje Pejić.


Preuzeto sa:http://www.novilist.hr/Spektar/nismo...-se-bavim.aspx

Zadnja promjena:
colin je offline   Reply With Quote
Hvala na korisnom postu!
azizi (12-11-09), Diana (12-11-09), dreamygirl (15-09-11), zoricab (12-11-09)

Odgovor

Opcije Teme
Način Prikaza

Pravila Pisanja Postova
Vi ne možete otvoriti novu temu
Vi ne možete odgovarati na postove
Vi ne možete pridružiti datoteku
Vi ne možete editirati Vaše postove

BB kod je On
Smajlići su On
[IMG] kod je On
HTML kod je Off
Trackbacks are On
Pingbacks are On
Refbacks are On



Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 12:39 sati.





Iz ponude izdvajamo:











Powered by vBulletin® Version 3.8.1
Copyright ©2000 - 2020, Jelsoft Enterprises Ltd.
Search Engine Optimization by vBSEO 3.3.0