Prije nego sam odlučila preći na vegetarijansku prehranu pročitala sam dosta knjiga vezanih za zdravu prehranu, pa sam tako pročitala i neke o makrobiotici.
Pokušala sam sama uz knjige nešto promjeniti i prolagoditi svoju prehranu makrobiotičkoj, no moram priznati da se baš i nisam snašla. U kratko vrijeme sam izgubila dosta kila, pa sam shvatila da nešto ne radim dobro. Uglavnom, mislim da bi prije prelaska na makrobiotiku možda bilo dobro otići na neki tečaj kuhanja.
Iako sam se odlučila na lakšu varijantu, vegetarijanstvo, prihvatila sam neke makrobiotičke namirnice i recepte, pogotovo za slastice. Trudim se hraniti se namirnicama uzgojenim na ovom području i u skladu sa godišnjim dobom. Integralne žitarice su bez problema našle svoje mjesto u mojoj kuhinji. Bez soja sosa, kuzu-a, sezamovog ulja, sejtana ...ne mogu više zamisliti život
Ne znam puno o makrobiotici, nisam to nikad prakticirao, ali jedan put sam posjetio makrobiotički restoran u Zagrebu (mislim da se zove Vegehop). Hrana mi se vrlo svidjela!
Nakon obilnog ručka osjećao sam se tako lagano i ugodno. Hrana je bila vrlo ukusna.
Kuhati kod kuče makrobiotičku hranu vjerojatno je vrlo teško. Ne znam da li netko ima takvog iskustva pa možda može podijeliti par recepata.
...
Pokušala sam sama uz knjige nešto promjeniti i prolagoditi svoju prehranu makrobiotičkoj, no moram priznati da se baš i nisam snašla. U kratko vrijeme sam izgubila dosta kila, pa sam shvatila da nešto ne radim dobro. Uglavnom, mislim da bi prije prelaska na makrobiotiku možda bilo dobro otići na neki tečaj kuhanja. ...
S ovim boldanim se potpuno slažem. Ja sam silom prilika prije dvadeset godina prešla na makrobiotiku. Tijekom prve dvije godine prošla sam puno seminara, predavanja, učenja... Mene je na makrobiotiku 'prisilila' bolest, pa sam morala biti marljiva štreberica, ne bih li što prije što više naučila i tako se izliječila.
Iako je 'opća' makrobiotika prikladna za sve, mislim da bi je svatko od nas trebao prilagoditi svom statusu (spol, psihofizičko stanje, aktivnosti...) kako bi se dobio maksimum od nje. Isto tako, ne treba zaboraviti da makrobiotika nije samo stil kuhanja, već, općenito, stil življenja. Zato se i događa da neki nisu zadovoljni njezinim efektima, a zaboravljaju da makros bios zahtijeva i uredne životne navike (redovno spavanje, kretanje, vježbanje (nisam baš tako ažurna), aktivnosti i za dušu... jednostavnije rečeno - uvažavanje dnevnih, sezhonskih, godišnjih, cikličkih... ritmova.
Meni je jako pomogao sjajan makrobiotički konzultant iz Nizozemske (o ono je doba u nekoliko navrata dolazio u Hrvatsku). Pogledao me (malo oči, malo tabane, potkoljenice, nokte, prste...) i lijepo izdiktirao koliko čega i kako treba biti pripravljeno. No, isto mi je tako rekao da dnevno barem jedan sat brzo hodam na otvorenom, po mogućnosti uz rijeku, što da izbjegavam (šminka, deterženti, gledanje televizije, konflikte, farmaceutske proizvode...), da nosim samo pamuk, da plešem, sviram.. Sve mi je to onda izgledalo čudnovato i strano, ali kada je zdravlje u pitanju, čovjek ne pita. Nakon toga je, kao što rekoh, dolazio nekoliko puta i svaki puta nanovo čekirao moj status i onda malo modificirao prehranu prema trenutačnom stanju i ciljevima koje sam trebala dosegnuti. Šteta da više ne dolazi, baš šteta!
I - ne mijenjajte preko noći prehrambene navike. U ono su vrijeme savjetovali period od čak dvije godine za prelazak na makrobiotički način ishrane (naravno, ako se ne radi o bolesti kada se cijeli proces ubrzava ili se na nju prelazi preko noći - što je bio moj slučaj).
S ovim boldanim se potpuno slažem. Ja sam silom prilika prije dvadeset godina prešla na makrobiotiku. Tijekom prve dvije godine prošla sam puno seminara, predavanja, učenja... Mene je na makrobiotiku 'prisilila' bolest, pa sam morala biti marljiva štreberica, ne bih li što prije što više naučila i tako se izliječila.
Iako je 'opća' makrobiotika prikladna za sve, mislim da bi je svatko od nas trebao prilagoditi svom statusu (spol, psihofizičko stanje, aktivnosti...) kako bi se dobio maksimum od nje. Isto tako, ne treba zaboraviti da makrobiotika nije samo stil kuhanja, već, općenito, stil življenja. Zato se i događa da neki nisu zadovoljni njezinim efektima, a zaboravljaju da makros bios zahtijeva i uredne životne navike (redovno spavanje, kretanje, vježbanje (nisam baš tako ažurna), aktivnosti i za dušu... jednostavnije rečeno - uvažavanje dnevnih, sezhonskih, godišnjih, cikličkih... ritmova.
Meni je jako pomogao sjajan makrobiotički konzultant iz Nizozemske (o ono je doba u nekoliko navrata dolazio u Hrvatsku). Pogledao me (malo oči, malo tabane, potkoljenice, nokte, prste...) i lijepo izdiktirao koliko čega i kako treba biti pripravljeno. No, isto mi je tako rekao da dnevno barem jedan sat brzo hodam na otvorenom, po mogućnosti uz rijeku, što da izbjegavam (šminka, deterženti, gledanje televizije, konflikte, farmaceutske proizvode...), da nosim samo pamuk, da plešem, sviram.. Sve mi je to onda izgledalo čudnovato i strano, ali kada je zdravlje u pitanju, čovjek ne pita. Nakon toga je, kao što rekoh, dolazio nekoliko puta i svaki puta nanovo čekirao moj status i onda malo modificirao prehranu prema trenutačnom stanju i ciljevima koje sam trebala dosegnuti. Šteta da više ne dolazi, baš šteta!
I - ne mijenjajte preko noći prehrambene navike. U ono su vrijeme savjetovali period od čak dvije godine za prelazak na makrobiotički način ishrane (naravno, ako se ne radi o bolesti kada se cijeli proces ubrzava ili se na nju prelazi preko noći - što je bio moj slučaj).
Da, brzi prelazak vrlo je težak, moj traje sad godinu dana i imam kriza i padova. Isto tako, na akciju me motivirala bolest i trudim se prihvatiti njenu poruku - promijeniti svoj život na svoju dobrobit!
Makrobiotika je očaravajuća, na prvi pogled komplicirana, ali zapravo vrlo jednostavna u svojim dosljednim i logičnim pravilima.
Zavoliš taj mir i posvećenost, ritualnost u svakodnevici,koja ti je donedavno bila kaotična...Iako se U NJOJ nije promijenilo ništa, i dalje ideš na posao, isti su ljudi oko tebe, iste situacije (ali samo za početak!), no U TEBI ništa više nije isto...Jednostavno ne možeš zanemariti promjene u sebi samom i prirodno je da ih prihvatiš, onako kako ti dolaze. To je lijepo i smirujuće. I vrlo uzbuđujuće! Istovremeno. Ludilo!
U Zagrebu od prošle godine djeluje udruga Domaća Makrokuhinja koja održava radionice makrobiotičkog kuhanja gdje bilo tko zainteresiran može usvojiti osnovne tehnike pripreme hrane prema prirodnim principima. Za detalje pogledajte www.domaca-makrokuhinja.com
U Zagrebu od prošle godine djeluje udruga Domaća Makrokuhinja koja održava radionice makrobiotičkog kuhanja gdje bilo tko zainteresiran može usvojiti osnovne tehnike pripreme hrane prema prirodnim principima. Za detalje pogledajte www.domaca-makrokuhinja.com
Da li netko ima iskustva s ovim radionicama? Mene zanima makrobiotičko kuhanje i htjela bih da me netko poduči, pa molim info ako netko može nešto preporučiti (gledala sam tečajeve u Makronovi - čine mi se dobri, ali osobno su mi preskupi).