Makrobiotika, ili makrobiotička dijeta (od Grčkog „macro“ – veliki, dugi; i „bios“ – život) je nauka o prehrani, u kojoj žitarice konzumiraju kao osnovnu hranu. Žitarice se kombiniraju sa drugim namjernicama kao što su povrće, voće i mahunarke.
Makrobiotika pridaje veliko značenje procesu jedenja: preporučuje se da se hrana dobro i dugo žvače prije gutanja i da se ne prejeda.
Najraniji zapisi o makrobiotici pronađeni su u tekstovima Hipokrata, oca zapadne medicine. U svome eseju „Airs, waters and places“ spominje riječ makrobiotika, kako bi opisao ljude koji su imali dobro zdravlje i dug život. Herodot, Aristotel, Galen i drugi koristili su riječ makrobiotika kako bi opisali zdravi način života, osnovan na jednostavnoj dijete, koja je promicala zdravlje i dugovječnost.
Vjeruje se, da su makrobiotiku koristile mnoge kulture, uključujući Inke i Kineze iz dinastije Han, koji su poznati po svojoj dugovječnosti.
Makrobiotiku kakvu poznajemo danas donio je u Europu George Ohsawa - japanski filozof. Ohsawa je bio inspiriran da formulira i zapiše znanost o makrobiotici na osnovi učenja Kaibara Ekikena, Andou Shoeki, Mizuno Namboku i drugih.
Makrobiotika tvrdi, da način prehrane i kvaliteta namirnica snažno utječu na naše zdravlje, blagostanje i sreću. Savjetuje, da jedemo hranu koja je što manje prerađena.
Akcent je na konzumiranju lokalno uzgojenih integralnih žitarica, mahunarki, povrća, voća i fermentiranih proizvoda soje, koje se kombiniraju prema principima ravnoteže (poznatima kao yin i yang).
Prehrana u makrobiotici će se razlikovati ovisno o geografskom položaju i životnim okolnostima. Ipak, neke općenite smjernice za uravnoteženu prehranu su slijedeće:
U malim postotcima konzumira se riba i produkti mora, sjemenke i orašide, začini, voće i napitci.
Makrobiotika pridaje veliko značenje procesu jedenja: preporučuje se da se hrana dobro i dugo žvače prije gutanja i da se ne prejeda.
Najraniji zapisi o makrobiotici pronađeni su u tekstovima Hipokrata, oca zapadne medicine. U svome eseju „Airs, waters and places“ spominje riječ makrobiotika, kako bi opisao ljude koji su imali dobro zdravlje i dug život. Herodot, Aristotel, Galen i drugi koristili su riječ makrobiotika kako bi opisali zdravi način života, osnovan na jednostavnoj dijete, koja je promicala zdravlje i dugovječnost.
Vjeruje se, da su makrobiotiku koristile mnoge kulture, uključujući Inke i Kineze iz dinastije Han, koji su poznati po svojoj dugovječnosti.
Makrobiotiku kakvu poznajemo danas donio je u Europu George Ohsawa - japanski filozof. Ohsawa je bio inspiriran da formulira i zapiše znanost o makrobiotici na osnovi učenja Kaibara Ekikena, Andou Shoeki, Mizuno Namboku i drugih.
Makrobiotika tvrdi, da način prehrane i kvaliteta namirnica snažno utječu na naše zdravlje, blagostanje i sreću. Savjetuje, da jedemo hranu koja je što manje prerađena.
Akcent je na konzumiranju lokalno uzgojenih integralnih žitarica, mahunarki, povrća, voća i fermentiranih proizvoda soje, koje se kombiniraju prema principima ravnoteže (poznatima kao yin i yang).
Prehrana u makrobiotici će se razlikovati ovisno o geografskom položaju i životnim okolnostima. Ipak, neke općenite smjernice za uravnoteženu prehranu su slijedeće:
- dobro sažvakane cjelovite žitarice, posebno smeđa riža: 25-30%
- povrće: 30-40%
- mahunarke: 5-10%
- miso: 5%
- hrana prerađena na prirodan način: 5-10%
U malim postotcima konzumira se riba i produkti mora, sjemenke i orašide, začini, voće i napitci.
Comment