Ma, ja danas pričam ženi kako smo čekali voz u Čanju, a ona iz kurtoazije neće da mi kaže da lupam, i tako nekih sat vremena lupetam, pojma nemam šta pričam, to je onaj mjesec
Šta znači statistička vjerovatnoća? Ako hoćeš reći na osnovu postojećih podataka (predstavljenih javno), onda ok. Samo ne vidim zašto bi se to smatralo nekim dokazom???
Matematička vjerovatnoća kaže, ako uzmeš SVE postojeće informacije, dobićeš ispravan rezultat. Ako uzmeš informacije iz određenog sistema, dobićeš ispravan rezultat u okviru tog sistema. Što ne mora da važi za drugi sistem, pa ni za nadsistem, kao ni za podsistem
Ja ne bih da podučavam u tom tonu, pa ni ovo što sam napisala molim da se tako ne protumači
Ne znam...
Ne znam...
Ne znam...
Ne znam...
"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka ISTINA
Neka bude rečena za Čovjeka..."
Evo i nečega o čemu se Stepski Vuk i ja ne slažemo
Prilično je nevjerojatno da u drugim sunčevim sistemima ne postoji neki planet na kojem bi život bio moguć. Starost poznatog svemira procjenjuje se na oko petnaest milijardi godina, a naša zvijezda - Sunce mnogo je mlađa, ima "tek" četiri milijarde godina.
Našim mjerilima mjereno to je, dakako, jako dugo vrijeme, no u svemirskim razmjerima sve izgleda drugačije.
Naša galaktika nije samo golema spiralna galaktika nego je i dio džinovskog carstva s tako velikom masom i gravitacijom da oko nje orbitira još najmanje desetak drugih galaktika. I u ovim satelitskim galaktikama, u Mliječnom putu i u čitavom svemiru stvaranje i formiranje zvjezdanih jata još traje,
Neke zvijezde već umiru od starosti dok se neke tek začinju u spiralnoj vrtnji golemih masa plinova. Prizor raskošnih dragulja dragulja na noćnom nebu često nam upotpuni romantični doživljaj i dok se divimo tom čarobnom sjaju, teško je zamisliti da neke od njih ne postoje više i da na nebu vidimo samo njihovu svjetlosnu projekciju. Mnoge od njih udaljene su desetke, stotine i tisuće svjetlosnih godina, ono što sada vidimo na nebu je postojalo ili se događalo prije isto toliko godina. Teško nam je shvatiti relativnost vremena u svemirskim razmjerima.
Osnovni zakon svemira - kružno gibanje koji drži na okupu materiju cijelog svemira, učinio je od svemira perpetuum mobile. Zvijezde mogu eksplodirati, pretvoriti se u Supernove, ali njihova masa iznova zarobljena kružnim gibanjem sakupit će čestice i plinove i iz sjajnog rotirajućeg oblaka rodit će se nova zvijezda.
Ovo samoobnavljanje svemira potkrepljuje hipotezu o njegovom vječnom trajanju. U kontekstu teme nije previše bitno je li svemir nastao u velikom prasku ili je prasnulo ili se ispililo Svemirsko jaje. Možemo slobodno zanemariti filozofsku poslasticu o koki i jajetu, važno je samo da smo dio nezamislivo velikog svemira.
Da je taj savršeni perpetuum mobile stvoren samo zato da bi se na jednoj sićušnoj njegovoj točki (zemlji) razvio život zbilja je nezamislivo! Pa čak i na toj sićušnoj točki su postojale civilizacije koje su nestale, a neke su od njih bile, čak i za današnje pojmove izrazito razvijene. Klark je pronašao prilično uvjerljive dokaze da su te civilizacije posjećivali bića iz drugih svjetova.
Na vrlo logično pitanje zašto nas vanzemaljske civilizacije ne posjećuju danas, barem ne javno, i odgovor je logičan. U kakve smo se ljude pretvorili? Uništavamo zemlju, prirodu, životinjski svijet, međusobno ratujemo, neki umiru od gladi, neki se enormno bogate, pa tko bi nas htio za prijatelje????
Vjerujem i da nas promatraju, možda u nadi da ćemo evoluirati u bolju vrstu. Intelektualno i znanstveno superiorna bića ( a to su sigurno ako su stigli dovde ) nisu ratoborna jer bi se inače tijekom razvoja i međusobno uništavala nesmiju nam ni pomagati jer bi, kakvi smo, i to iskoristili da se što brže uništimo.
Da ste na njihovom mjestu što biste učinili?
Pa dobro, ne možemo se baš u svemu slagati, zar ne !
Sve ovo što si napisala uglavnom je točno (iz moje perspektive), vrlo slično razmišljao sam i ja davno, davno - o tome sam već pisao.
Kako reče Einstein, "Sad znamo da je i svemir konačan..." - zašto je toliko prostran, ne možemo znati, takva je odluka Tvorca.
Sva dosadašnja znanstvena istraživanja pokazuju i dokazuju da života, pa i onog najprimitivnijeg, u svemiru NEMA.
Također, NLO-i su itekako dobar paravan za "bezbrojna" vojna istraživanja i experimente koje provode ove ili one vlade što je također već dobrano razotkriveno. Ipak, "oni" uvijek posežu za NLO-ima kako ne bi morali objašnjavati ovo ili ono.
Pa kud ćeš boljeg paravana?
Ipak, u nekoliko navrata dao sam naslutiti da i ja vjerujem da nešto "leta" nama iznad glava, a može se nazvati NLO...
Kao i vi, ni ja nemam materijalne dokaze za ovu svoju tvrdnju, ali ona mi je nekako puno bliža i prihvatljivija od mogućnosti da negdje, možda na rubu svemira, postoje Klingonci ili Marsovci.
O čemu je riječ, tko je to u NLO-ima????
To smo mi, Ljudi, savladali smo i 4. dimenziju i putujemo kroz vrijeme!
Razmislite, tehnološki napredak je toliki da nije daleko trenutak kad će i takvo nešto biti realno i moguće. Na kraju, pa i sam je Tesla tvrdio da je putovanje kroz 4. dimenziju moguće, spominjao je i čestice koje putuju brže od svjetlosti.
Dakle, to su moji "izvanzemaljci", a zapravo "zemaljci"...
"...U životu treba mudro da šutiš
Al' riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka ISTINA
Neka bude rečena za Čovjeka..."
Prilikom regresije rečeno mi je da sam u jednoj od nebrojeno mnogo inkarnacija (čini mi se da je bilo riječi o Atlantidi) bila Trien.
Upravo sam se sjetila jedne slatke pjesmice na ovu temu, otprilike ovako:
Prodajem EGO ofucan i star
Prodajem EGO što radi dar-mar
Prodajem EGO koji se ne stidi
Što bio je faca na Atlantidi
Znači od Atlantide (a naravno i daleko prije) moj brodić put-putuje. Što li ga samo očekuje na kraju puta???
Sjetih se Mirdadove rečenice, koja glasi otprilike ovako: Riječi su kao brodovi, putuju po bezbrojnim lukama, no na kraju puta uvijek se vraćaju matičnoj luci - TEBI upravo. Zato...pazi što govoriš, jer....