Vodeći svetski naučnici kažu da bi otkriće da se neke subatomske čestice kreću brže od svetlosti, ukoliko bude potvrđeno, moglo dovesti do toga da se značajno preispitaju postojeće teorije o stvaranju kosmosa. Ukoliko budu potvrđeni, ovi rezultati bi teoretski mogli da znače i mogućnost "putovanja kroz vreme"
Fantastičan vremeplov: Ako nešto putuje brže od svetlosti onda će na svoje odredište stići pre nego što je krenulo!
Džef Foršo, profesor fizike na Univerzitetu u Mančesteru, kazao je za Rojters da bi, ukoliko budu potvrđeni, rezultati CERN-a mogli značiti da bi teoretski bilo moguće "slati informacije u prošlost".
"Drugim rečima, bilo bi moguće putovanje kroz vreme u prošlost, mada to ne znači da bismo u skorije vreme mogli da pravimo vremeplove."
Evropska organizacija za nuklearna istraživanja (CERN) je saopštila da su trogodišnja merenja pokazala da neutrini razdaljinu od 730 kilometara, između italijanskog grada Gran Saso i Ženeve, u proseku pređu za oko 60 nanosekundi brže od svetlosti - što je sitna razlika koja bi ipak mogla da opovrgne ključni deo Ajnštajnove specijalne teorije relativiteta iz 1905. po kojoj se ništa u univerzumu ne kreće brže od svetlosti i koja praktično predstavlja temelj moderne fizike.
Fizičari kažu da su neutrino čestice - koje spadaju u najneobičnije poznate čestice u fizici - potukle rekord najveće kosmičke brzine od 299.792 kilometara u sekundi.
"Naši rezultati su izuzetno pouzdani, nekoliko puta smo proverili, nismo pronašli greške i potpuno smo sigurni u naše otkriće, ali je ipak potrebno da i druge kolege obave testiranja kako bi ih potvrdili. Ipak, po novim otkrićima, nešto što putuje brzinom većom od svetlosti stiglo bi do svog odredišta pre nego što bi krenulo. Teorija koja je objašnjavala sve, od crnih rupa do Velikog praska do sada se pokazala kao neprikosnovena, međutim, moguće je da je došlo vreme da to sve preispitamo", rekao je Antonio Ereditato iz CERN-a.
"Izvanredne tvrdnje zahtevaju izvanredne dokaze, a ovo je jedna od takvih tvrdnji", rekao je Rojtersu eminentni kosmolog i astrofizičar Martin Ris.
Stiven Hoking
"Prerano je komentarisati ovako nešto", kazao je profesor Stiven Hoking, najpoznatiji svetski fizičar. "Potrebno je još eksperimenata i pojašnjenja", dodao je Hoking.
Postoje i naučnici koji sa skepsom prilaze ovom otkriću poput Dru Badena sa katedre za fiziku Univerziteta u Merilendu koji tvrdi da je u pitanju "magični tepih, otkriće koje je previše fascinantno da bi bilo istinito".
Direktor istraživanja u CERN-u Serđo Bertoluči je kazao da ukoliko otkriće bude potvrđeno, a najmanje dve odvojene laboratorije će najverovatnije u bliskoj budućnosti početi da rade na tome, "to bi moglo promeniti naš pogled na fiziku".
Vreme- pojam ili izuzetna nauka? Shvatićete da se ovim menja celokupna predstava i shvatanje svih fundamentalnih zakona prirode, ali i svega ostalog.
Moram vam donekle, sa obzirom da se ne obraćam samo stručnoj javnosti, već svima vama, pojasniti prvo trenutna shvatanja takozvane savremene nauke.
Predstaviću vam nekoliko primera šta se smatra vremenom. Vreme -time na latinskom tempus iligrckom hronos (χρόνος) predstavlja jedan od osnovnih pojmova u nauci, religiji, i filozofiji, pa i svakodnevnom životu.Uglavnom se opisuje kao linearni kontinuum, odnosno nepovratni sled koji se proteže prema unazad, i na koji je nemoguće uticati (prošlost), i prema napred, na koji utičemo svakim narednim postupkom (budućnost), koju ne možemo znati. U zavisnosti od teorijskog okvira ovaj sled se može shvatati kao beskonačan ili konačan. Vreme je osnovna veličina u fizici, kao i masa i prostor-dužina. Koncept da je vreme četvrta dimenzija uz dužinu, širinu i dubinu, predstavlja osnov takozvane savremene fizike. Merenje vremena podrazumeva uspostavljanje vremenske skale, s ciljem da se organizovano predstave događaji na vremenskoj skali. u fizici, odnosno nauci. Precizno određivanje vremena potiče na astronomskim i atomskim definicijama.
Fizičko vreme
U fizici vreme sa simbolom t, je osnovna fizička veličina kojom se određuje položaj nekog tela u prostorno-vremenskom kontinuumu. Pojam fizičkog vremena je vezan za pojavu kretanja u univerzumu. Fizičari se slažu da je vreme jedna od najtežih svojstava našeg univerzuma za razumevanje. i zaista, kada na kraju ovog dela budete pročitali moja izuzetna saznanja u vezi vremena, i dalje će ostati preovlađujuća forma nerazumljivog. Iako su naučnici u stanju da opišu prošlost i budućnost, ne mogu dtačno definisati šta je vreme. Naučno proučavanje vremena počelo je u XVI veku sa radom italijanskog fizičara i astronoma Galilea.
U XVII veku engleski matematičar i fizičar Isak Njutn je nastavio proučavanje vremena. Sveobuhvatno objašnjenje vremena nije postojalo sve do početka XX veka, kada je Albert Ajnštajn predložio njegove teorije relativnosti. Ove teorije definišu vreme kao četvrtu dimenziju u četvorodimenzionalnom svetu koji se sastoji ne samo od prostora, već i od vremena. Nekoliko načina za merenje vremena su u upotrebi danas. Solarno vreme se zasniva na rotaciji zemlje oko svoje ose. Ona koristi prividno kretanje sunca preko neba za merenje trajanja dana.
Zvezdani put se takođe zasniva na rotaciji zemlje, ali koristi očigledno kretanje “fiksirane” zvezde preko neba, koju zemljino okretanje koristi kao osnovu za određivanje vremena. Standardni pojam, poznatiji kao sat vremena koji većina ljudi koristi u svakodnevnom životu, zasniva se na podeli sfere zemlje na 24 jednake zone. Astronomi koriste orbite zemlje oko sunca, kao i orbitalna kretanja meseca i drugih planeta, da odrede dinamičko vreme. Atomsko vreme se zasniva na učestalosti elektromagnetnih talasa koji se emituju ili apsorbuju od strane pojedinih atoma ili molekula pod posebnim uslovima. To je najpreciznija metoda za merenje vremena. Vreme je jedna od sedam osnovnih fizičkih veličina Si sistema, a sekunda jedna od osnovnih jedinica. Veće jedinice vremena su minut, sat, dan. One ne spadaju u Si sistem, mada su uobičajene. Sekunda je prvo definisana kao 1/86.400 prosečnog solarnog dana, ali je kasnije prihvaćena mnogo preciznija definicija koja je vezana za atomsku fiziku. Sekunda je trajanje od 9.192.631.770 perioda zračenja koje odgovara prelazu između dva hiperfina nivoa osnovnog stanja atoma cezijuma 133.
Sadašnjosti odgovara psihološka sposobnost percipiranja, prošlost stoji u vezi sa pamćenjem, dok je budućnost uslovljena moćima analize i racionalnog predviđanja.
Njutn uvodi pojam apsolutnog vremena kao kontinuiranog niza trenutaka koji se ređaju jedan za drugim, stvarajući neprekidni i univerzalni tok u kojem se sve zbiva. Već tada je počela implementacija kvazi-naučnih ideja koje će dalje sve do danas imati posledice po shvatanje svih ljudi. Do tada, ali i kasnijih vremena, pa čak i danas, postojali su ljudi koji su smatrali da je moguće “predvideti” neke događaje u dalekoj budućnosti, ili sadašnjost na osnovu davno napisanih zabeleški. i danas postoje “naučnici” koji se bave tumačenjem raznih spisa u kojima traže odgovore na pitanja koja su interesantna svim ljudima: šta će se desiti u budućnosti? Ukoliko neko od vas misli da ja to znam, veoma greši. Ja naravno nisam prorok, niti bilo kakav “vidovnjak”. Ali, a ipak postoji pojam “ali”, nešto zaista jeste moguće! To nešto nije bilo šta, već je izuzetno ozbiljna naučna mogućnost.