Gnostika

Collapse
X
 
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts
Advertisement
  • alison
    back to basic
    • Mar 2010
    • 9616

    Gnostika

    Kada upitamo nekoga ko živi pod stalnim pritiskom savremenog života da okrene svoju mentalnu viziju prema sebi samom, on će nam vjerovatno odgovoriti kako nema dovoljno vremena za poduzimanje takvih aktivnosti... Ako se i složi s tim, u većini slučajeva on će nam reći kako ništa ne vidi: Magla; Tama. U nešto manje slučajeva, posmatrač će reći kako on percipira nešto što nije u stanju da definiše, jer se to stalno mijenja.
    Ova poslednja opservacija je tačna. Unutar nas sve se, u stvari, neprestano mijenja. Jedan mali vanjski šok s kojim se mi složili ili ne, sretne ili nesretne prirode, je dovoljan da prouzrokuje prilično drugačiji izgled naše unutrašnje sadržine.
    Ako pratimo ovu unutarnju opservaciju ili introspekciju, bez ikakvih predrasuda, uskoro ćemo primjetiti kako to naše “Ja,” na koje smo mi toliko ponosni, nije uvijek jedno te isto biće: to “Ja” se mijenja.
    Kako nam taj utisak postaje sve jasniji, tako postajemo i svjesniji da u nama ne živi samo to jedno biće, nego nekoliko njih od kojih svako ima svoje vlastite ukuse, svoje vlastite težnje i svako od njih pokušava da zadovolji svoje vlastite prohtjeve.
    Ako nastavimo sa ovim istraživanjem, uskoro ćemo biti u stanju da razlikujemo tri struje u tom neprestanom toku života: struju vegetativnog života instikata, da tako kažemo; struju životinjskog života osjećanja; i na kraju, onu struju ljudskog života u pravom smislu te riječi, za koju su karakteristični misli i govor.
    To je kao da se unutar nas nalaze tri bića, sva tri međusobno isprepletena na jedan nevjerovatan način.
    Tako bi trebali i da priznamo važnost introspekcije kao jedne metode za praktičan rad koji nam omogućuje da upoznamo sebe i da uđemo u same sebe.
    Unutrašnja sadržina čovjeka analogna je jednoj posudi punoj željeznih parčića koji čine jednu mješavinu čije je stanje rezultat mehaničkih aktivnosti. Svaki vanjski udar koji je nanesen toj posudi prouzrokuje pomijeranje željeznih parčića. Tako realni život ostaje skriven od ljudskog bića zbog stalnih promjena koje se dešavaju u njegovom unutrašnjem životu.
    TRAŽIM LJUDE, ŠTO VIŠE LJUDI,
    KOJI IMAJU NEOGRANIČENU SPOSOBNOST UVJERENJA
    DA NE POSTOJI NEŠTO ŠTO JE NEMOGUĆE UČINITI
    (H. FORD).
    pridruži nam se u bblj
  • alison
    back to basic
    • Mar 2010
    • 9616

    #2
    U modernom životu čovjek rijetko kad uspije da ostvari kontakt sa svojim istinskim ‘Ja.’ Tako se čovjek ni ne ponaša u skladu sa sviješću istinskog ‘Ja,’ nego u skladu sa njegovom budnom sviješću koja pripada - ‘Ja’ - njegove Ličnosti.

    Mi se stalno poistovjećujemo (ili identifikujemo) sa malim ‘Ja,’ naše Ličnosti, ili bolje rečeno sa jednom grupom tih malih ‘Ja’, naše Ličnosti, tako da ti mali ‘Ja’, koji čine našu Ličnost odlučuju u nama nešto, a onda djeluju u skladu s tim šta su odlučili. Često se događa i da se onda jedna druga grupa tih malih ‘Ja’ u nama usprotivi onome što je odlučila i učinila prva grupa, pa nam se u momentima čini kako smo u nekim situacijama toliko pogrešno postupili, kao da to “nismo bili mi,” pogotovo ako smo impulsivno reagovali na “prvu loptu” i bez razmišljanja.
    Neki onda požale, pa kad je već kasno, kažu: “nisam samog sebe mogao/la prepoznati.”

    Postoji jedan veliki procjep između onoga što čovjek podrazumjeva pod samim sobom, kad kaže: - Ja, i njegovog stvarnog, istinskog bića. Ostvarenje nivoa svijesti našeg istinskog ‘Ja,’ za većinu nas ostaje samo u domenu mogućnosti i nade. Tako se čovjek samo može pretvarati kako posjeduje nešto što u suštini ne posjeduje, a ukoliko bi to stvarno htjeo postići, onda bi on morao da uradi mnogo svjesnog i savjesnog posla na samom sebi.

    http://www.galaksija.com/gnostika.htm
    TRAŽIM LJUDE, ŠTO VIŠE LJUDI,
    KOJI IMAJU NEOGRANIČENU SPOSOBNOST UVJERENJA
    DA NE POSTOJI NEŠTO ŠTO JE NEMOGUĆE UČINITI
    (H. FORD).
    pridruži nam se u bblj

    Comment

    • alison
      back to basic
      • Mar 2010
      • 9616

      #3
      Postoji i jedna određena mentalna vježba uz pomoć koje čovjek može ‘baciti pogled’ na svoju Ličnost. Da bi se tome pristupilo, bitno je biti u stanju zauzeti pravilnu pozu, koja je poznata u ezoterici i kao ‘poza mudraca.’ Radi se o tome da čovjek treba sjesti na neku tvrdu podlogu visine 25 - 35cm, prekrstiti noge (desnu preko lijeve), staviti ruke na koljena (sa dlanovima prema dolje), ramena prirodno poviti prema nazad a glavu, vrat i kičmu dovesti u ravnu liniju, koja mora biti vertikalna. Ponekad može potrajati i par mjeseci dok čovjek ne uspije da zauzme pravilnu pozu. Po pravilu, trebalo bi početi sa nekih 2 - 3 minute vježbe svako jutro, prije doručka a onda to vrijeme postepeno produžavati. Indikacija da je čovjek uspio da zauzme pravilnu pozu je da kada provede u njoj 15 minuta, osjeća se odmornim kao da je neprekidno spavao nekoliko sati, bilo u koje doba dana da je ta vježba izvedena.
      Oči u početku treba držati zatvorene a disanje uskladiti harmonično u jednom ritmu, tako da udisaj traje u toku od 4 otkucaja srca, zatim se dah zadrži u toku 4 otkucaja srca a onda se zrak izdiše, takođe tokom 4 otkucaja srca.
      (Ove vježbe se ne preporučuju ukoliko čovjek pati od prehlade ili neke druge bolesti)

      Prvi osjećaj te ‘nebule’ dolazi za vrijeme treće faze, odnosno, izdisanja, gdje se ona osjeti kako prelazi preko grkljana i onda na dole, preko grudne žljezde. Nakon toga čovjek bi trebao biti u stanju da je osjeti od glave pa do srca, i iza njega. Osjetiti tu nebulu unutar sebe ujedno predstavlja i prvi korak.

      Na mentalnom planu, ova nebula neprestano razmišlja, osjeća djeluje i stalno se mijenja. Prvi utisak koji stićemo o njoj, to je da ona izgleda kao jedna amorfna masa slična oblaku, međutim, taj utisak je lažan. Ličnost je jedan organizam koji kao takav ima svoju građu, koju mi ne možemo da vidimo jer smo u svakodnevnom životu zaokupljeni vanjskim događanjima i reakcijama koje ta događanja prouzrokuju u nama.
      TRAŽIM LJUDE, ŠTO VIŠE LJUDI,
      KOJI IMAJU NEOGRANIČENU SPOSOBNOST UVJERENJA
      DA NE POSTOJI NEŠTO ŠTO JE NEMOGUĆE UČINITI
      (H. FORD).
      pridruži nam se u bblj

      Comment

      • alison
        back to basic
        • Mar 2010
        • 9616

        #4
        ne laži!

        Laganje

        Pitanje našeg laganja je od velike važnosti. Sposobnost laganja je odraz naše imaginacije, koja sama po sebi spada u kreativne vrline. Prije nego što bilo šta stvorimo, mi prvo moramo zamisliti ono što želimo da napravimo. To je vrlina koja pripada samo ljudima, jer je životinje ne posjeduju. Tako, mi tu sposobnost laganja imamo zahvaljujući našoj vrlini imaginacije, jednom daru koji ima božansku prirodu. Mi lažemo iz različitih razloga, mahom da bi ublažili neku situaciju ili eventualne posljedice našeg ponašanja koje bi nam bilo prilično teško prihvatiti. Tako te laži omogućavaju rad jednog mehanizma za racionalizaciju i opravdavanja, koji su ujedno i vidovi ‘zakrpljivanja’ stvari.

        Zbog svega toga, stav ezoteričke Doktrine (Tradicije) prema laganju je jasan i realističan.
        Tu se od čovjeka se ne traži da naglo, odmah na početku, prestane da laže, zbog toga što je malo ko u stanju da ostvari tako nešto. Ono što se od čovjeka traži , to je da on prvo prestane da laže samog sebe. Čovjek ne može da prestane da laže druge, ukoliko laže samog sebe. Prestanak laganja samog sebe je preduslov da bi on uopšte mogao da počne sa ezoteričkim radom na samom sebi, tako da tu nema nikakvog popuštanja.
        To je zbog toga što je sam cilj ezoteričnog rada jedan pohod ka Svijesti, što znači, ka – Istini.
        Tako bi se našli u velikoj kontradikciji kada bi se pokušali približiti Istini, a da istovremeno nastavimo sa laganjem ili vjerovanjem u naše vlastite laži. To znači da mi moramo eliminisati svaki pokušaj laganja samih sebe, i tu nema nikakvog kompromisa koji bi se mogao tolerisati ili opravdanja koje bi se moglo prihvatiti.

        Međutim, dok se nalazimo u stanju u kakvom jesmo, gdje nismo u stanju da živimo bez laganja drugih, mi moramo bar da - budemo svjesni - tih naših laži.

        Mada, postoji još jedan savjet kojeg bi mogli dati u ovom domenu. Moramo se uvježbati da budemo u stanju da u cijeloj gomili laži koje prezentiramo drugima, odredimo koje su od tih laži stvarno neizbježne, koje su od njih stvarno korisne, a koje su beskorisne. Doktrina nalaže onima koji je proučavaju da se energično bore protiv beskorisnih laži.
        Samo uz pomoć vježbi ovog tipa, mi možemo postepeno steći kontrolu nad tendencijom da lažemo, koja je duboko ukorijenjena u nama. Stoga se preporučuje da čovjek ne žuri sa svim tim iz nekih “uzvišenih pobuda,” jer će mu svaki pokušaj odmah na početku propasti.
        Mi živimo u jednom svijetu koji je baziran na lažima i koji se održava uz pomoć laži.

        ~***~

        Vrlo je bitno biti na stalnom oprezu kad se radi o pokušaju laganja samih sebe. To je jedna od naših osobina koje smo stekli još u ranom djetinjstvu i protiv čega se moramo boriti svim sredstvima. Tako postoji jedan naš odnos prema nekim stvarima, koji na prvi pogled može da izgleda nedužno, ili čak da ima pozitivnu prirodu kada se upotrebljava u kojekavim raspravama a njegov nastup se prepoznaje po frazi: ‘da ali…’.
        Međutim, ukoliko čovjek to primjenjuje na samog sebe, za svoje vlastito dobro, s ciljem kako bi ublažio neki udarac ili pronašao unutrašnji mir nakon što je zgriješio, odnosno, pokušao da opravda svoje ponašanje i greške, ovaj idiom se tokom vremena kristalizira u nama da bi na kraju stvorio jedan istinski mehanizam za auto-trankvilizaciju (samo-smirenje). Tu se radi o jednom istinskom mehanizmu mentalne anestezije koji je baziran na prefinjenim, rafiniranim i zamaskiranim lažima. On u čovjeku sije hipokriziju prema njemu samom. Taj se auto-trankvilajzer, kao i svi drugi moralni puferi, mora uništiti.
        TRAŽIM LJUDE, ŠTO VIŠE LJUDI,
        KOJI IMAJU NEOGRANIČENU SPOSOBNOST UVJERENJA
        DA NE POSTOJI NEŠTO ŠTO JE NEMOGUĆE UČINITI
        (H. FORD).
        pridruži nam se u bblj

        Comment

        • alison
          back to basic
          • Mar 2010
          • 9616

          #5
          Tako u svakoj polovini ova tri centra nalazimo po jedan sektor koji posjeduje sve karakteristike tog centra u njegovom čistom stanju. U intelektualnom centru nalaze se sektori koji su čisto intelektualni – pozitivni i negativni; u emocionalnom centru sektori koji su čisto emocionalni – pozitivni i negativni; u motornom centru sektori koji su čisto motorni – pozitivni i negativni.

          Osim ovih čistih sektora, tu nalazimo i sektore koji su predstavnici drugih centara. Tako, na kraju, imamo sljedeće ustrojstvo:

          Intelektualni Centar (pozitivni dio)

          1. čisti intelektualni
          2. emocionalno-intelektualni
          3. motorno-intelektualni

          Intelektualni Centar (negativni dio)

          1. čisti intelektualni
          2. emocionalno-intelektualni
          3. motorno-intelektualni


          Emocionalni Centar (pozitivni dio)

          1. čisti emocionalni
          2. emocionalno-intelektualni
          3. emocionalno-motorni

          Emocionalni Centar (negativni dio)

          1. čisti emocionalni
          2. emocionalno intelektualni
          3. emocionalno-motorni

          Motorni Centar (pozitivni dio)

          1. čisti instiktivni
          2. instiktivno-intelektualni
          3. instiktivno-emocionalni

          Motorni Centar (negativni dio)

          1. čisti motorni
          2. motorno-intelektualni
          3. motorno-emocioanalni


          Tako strukturu naše Ličnosti formira ukupno 18 sektora. Zahvaljujući jednom ovakvom ustrojstvu, ni jedan od ovih centara ne može da djeluje na jedan potpuno autonoman način (naravno, ukoliko izuzmemo patološke slučajeve.)
          Tako, uz pomoć ovih sektora koji predstavljaju druge centre, cijeli sistem radi kao jedna skladna cjelina. Ovaj sistem možda izgleda prilično kompleksno, međutim, on kao takav zadovoljava naše potrebe i omogućava nam da percipiramo sve psiho-fizičke elemente ovog univerzuma, da reagujemo na impulse koje smo primili i da izvodimo određene kompleksne operacije.

          ~***~

          Tako na osnovu ove studije građe ljudske Ličnosti, i ljude takođe možemo podijeliti na tri glavna tipa:

          - čovjek 1 – je onaj čiji mentalni gravitacioni centar obitava u motornom centru
          - čovjek 2 – je onaj čiji je gravitacioni centar situiran u emocionalnom centru
          - čovjek 3 – je onaj čiji se gravitacioni centar nalazi u intelektualnom centru


          Da se sada vratimo na našu Ličnost i one male ‘Ja,’ koji je sačinjavaju. Već nam je poznato da se ona sastoji od 3 mentalna centra, od koji je svaki podijeljen na 6 sektora. To znači da svaka Ličnost ima 18 različitih ‘organa’ svijesti. Tako, kada kažemo – “Ja,” to se, u stvari, odnosi na jednu mješavinu određenog broja malih ‘Ja’. U Ličnosti, svako malo ‘Ja’ ili neka grupa sačinjena od tih malih ‘Ja,’ povremeno stupa na scenu u skladu sa datim okolnostima. Svako malo ‘Ja’ nije ništa drugo do frakcija svijesti Ličnosti. Tako, prostom računicom između broja centara i sektora, dolazimo do podatka da tu postoji 987 različitih mogućih kombinacija. Sve dok čovjek u sebi ne postigne jednu fuziju tih ‘željeznih parčića,’ ovih 987 mogućih kombinacija centara i njihovih sektora stvaraće isti toliki broj parcijalnih stanja svijesti kod određene Ličnosti a svako od njih će podrazumjevati samog sebe kao jedno kompletno ‘Ja’.

          Ta smjesa malih ‘Ja,’ kao željezni parčići u jednoj zdjeli, nalazi se pod stalnom dominacijom vanjskih sila i događanja, te se tako pod tim vanjskim uticajima neprestano i modifikuje na jedan relativno anarhičan način, tako da je teško u stanju da unaprijed odredi neki stabilan i dugoročan plan ili da zamisli i ostvari neki cilj.
          To neprestano trenje između željeznih parčića, koje se svakodnevno odvija tokom našeg života, nije dovoljno intenzivno kako bi bilo u stanju da prouzrokuje jednu vatru, koja bi onda dovela do transfiguarcije cjelokupnog bića, - što bi mu onda omogućilo i da nadvlada smrt.
          [alhemija i “retorte”!]
          Ono što je posljedica cijelog fenomena ovog trenja, to je neprestano iscrpljivanje čovjeka, koje ga tako troši i vodi u smrt. Sa ezoterične tačke gledišta, - smrt je bankrotstvo.

          [Ovo bi značilo da čovjek mora zapaliti tu unutrašnju vatru dok ima vremena i dok ima s čim, jer jedino uz pomoć te vatre on može ostvariti unutrašnju fuziju]














          Sve do Xog dijela gdje kaže nastaviti će se...
          Last edited by alison; 17-10-10, 23:11.
          TRAŽIM LJUDE, ŠTO VIŠE LJUDI,
          KOJI IMAJU NEOGRANIČENU SPOSOBNOST UVJERENJA
          DA NE POSTOJI NEŠTO ŠTO JE NEMOGUĆE UČINITI
          (H. FORD).
          pridruži nam se u bblj

          Comment

          • falalipa
            ljubav
            • Dec 2011
            • 361

            #6
            "Kada se sve to dogodi, tada če se gospodin i otac, bog čija je vlast največa, koji je upravitelj prvoga dobra, osvrnuti na to stanje ... i svojom če se
            voljom - svojom dobrohotnošču - oduprijeti kušnjama i opačinama u svemu, ispravljati pogrešno, otklanjati zlobu ... potom če obnoviti svijet u prvobitnoj ljepotu, kako bi opet bio dostojan štovanja i čudenja, a ljudi toga doba če neprestanim blagoslovima i hvalospjevima štovati boga, koji stvara i obnavlja tako veliko djelo. A to če biti ponovno rodenje svijeta: obnova svega dobroga i ponovna uspostava presvete i obožavane prirode..."

            Comment

            • Jesam
              Supermoderator
              • Mar 2011
              • 14470

              #7
              Često se pozivamo na gnozu pa evo jedan dobar članak o gnostici:





              Neki ulomci ...

              Dugo vremena vladalo je mišljenje da gnosticizam predstavlja pretkršćanski filozofsko-religijski sustav koji se na prijelazu iz stare u novu eru poput virusa uvukao u mlado kršćanstvo, pokušavajući ga iskoristiti kao sredstvo za širenje vlastitih ideja. Iz tih krugova i potječe pojam “gnostičko kršćanstvo” (ponekad i “kršćanski gnosticizam”). Ovakvo je gledište posljedica stava koji su prema gnosticima zauzeli rani kršćanski oci, apologeti, poput Justina, Ireneja, Hipolita, Epifanija i Tertulijana iz razdoblja patristike, kad kršćanska dogma još nije bila utvrđena. Oni su u gnosticizmu vidjeli opasnog suparnika čije su doktrine o postanku čovjeka i kozmosa, o odnosu ljudskog i božanskog, u mnogočemu bile oštro suprotstavljene kršćanskom pogledu na svijet. Premda opasan i neprekidna prijetnja kršćanstvu tijekom prva tri stoljeća (do prvog crkvenog koncila u Nikeji 325. g.), taj suparnik nije bio jedinstven. Postojale su razne grupe koje su se svojim teološkim i mitološkim sustavima međusobno znatno razlikovale, iako su svaka sebe smatrale jedinim pravim kršćanima i čuvarima apostolskog nasljeđa. Među njima je bilo onih koji su vjerovali u Isusovu božansku prirodu, ali su odbacivali njegovu objavu u ljudskom obliku (marcioniti, doketisti). Drugi su tvrdili da je Isus bio čovjek, ali ne i Bog (ebioniti). Većina škola “kršćanskog gnosticizma” kao što su valentinisti, Bazilidova škola i dr., priznavala je Isusovu božansku i ljudsku bit kao i tradicionalno kršćanstvo, ali u sasvim drukčijim kozmološkim i antropološkim okvirima. Upravo su oni, a poglavito najutjecajniji valentinisti, smatrani najopasnijim protivnicima tadašnjeg kršćanstva jer iako nisu skrivali svoja učenja, sudjelovali su u svim obredima karakterističnim za kršćansku teurgiju. To je navelo jednog od najpoznatijih ranokršćanskih otaca, Ireneja Lyonskog, da se požali kako su valentinisti prijetvorni te jedno govore, a drugo misle. Za njega i za ostale hereziologe tog razdoblja sve su sličnosti između kršćanstva i gnosticizma bile posljedica “đavolje mimikrije”. Ono što je najviše smetalo Ireneja bila je činjenica da većina kršćana nije Valentinove sljedbenike smatrala hereticima.
              ................

              Doživljaj božanskog na osobnoj razini pruža konačan odgovor na vječno pitanje i otkriva tajnu s kojom se svatko od nas neprestano suočava: “Tko sam, odakle dolazim i kamo idem?” Prema Klementu, biskupu aleksandrijskom koji je imao mnogo zajedničkog s gnosticima, spoznati sebe najveći je nauk, jer ” …kad čovjek spoznaje sebe, on spoznaje Boga.”
              .................

              Gnostici su ljudski ego nazivali eidolonom ili slikom. Poput odraza u zrcalu, eidolon ne pokazuje našu pravu bit. Kao što Mjesec odražava zlatnu Sunčevu svjetlost slabašnim srebrnastim sjajem ili kao što namreškana površina vode razbija cjelovitu sliku predmeta koji se na njoj odražava u bezbroj malih sličica promjenjivih boja i oblika, tako i eidolon predstavlja samo nestalnu masku koja prekriva naš bitak. Kad iskušenik ostvari gnozu prolazeći kroz iskušenja inicijacije, njegov ljudski ego umire, on napušta ideju o sebi kao tijelu i duši odvojenoj od duha da bi nakon toga ponovno uskrsnuo u svojem višem biću – Kristu. Kod gnostika to je bila najviša razina inicijacije – krštenje vatrom. Smrt eidolona promatrali su kroz proces raspeća božanskog principa (Krista) na oltaru, ili križu, materije (simbolički, broj četiri predstavlja materijalni svijet). S točke gledišta iskušenika koji se u početku inicijacije još uvijek poistovjećuje s eidolonom, božanska svijest ili Daimon4 izgleda poput Anđela čuvara. Iskušeniku koji još uvijek nije prevladao poistovjećivanje sa svojim višim ili duhovnim egom njegov Daimon se prikazuje kao duhovni vodič čiji je zadatak da ga povede k njegovom duhovnom cilju – ostvarenju jedinstva s njegovim nutarnjim božanskim bićem. Prema Valentinu, iskušenik prihvaća gnozu od svojeg Anđela čuvara, ali to anđeosko biće je, zapravo, njegov viši ili duhovni ego. Spajanje nižeg i višeg ega predstavlja gnozu na nižoj razini. Tek kad eidolon (ego) i Daimon postanu jedno, kandidat (iskušenik) postiže najviši stupanj gnoze, odnosno savršenstvo u vječnosti (na razini Krista ili Buddhe). Ostvarenje gnoze jest istovremeno i smrt eidolona i njegovo uskrsnuće kroz sjedinjenje s božanskim.
              slobodni.net za slobodni svijet

              Comment

              • Jesam
                Supermoderator
                • Mar 2011
                • 14470

                #8
                Za razliku od judeo-kršćanskog pogleda na svijet prema kojem je sve zlo na ovome svijetu posljedica ljudskih grijeha i odstupanja od Božje volje (bolje reći zlouporabe čovjekove volje), gnostici smatraju da je zlo utkano u tkivo materijalnog svijeta u kojem živimo. Oslobođenje iz takvog svijeta moguće je jedino gnozom (za pneumatike) ili očekivanjem kraja svijeta (za ostale) do kojeg će neizbježno doći.

                Povjesničari pretpostavljaju da su izvori pesimizma najvećim dijelom nasljeđe židovskog “apokaliptizma” iz Starog zavjeta, jer svi ostali filozofsko-religijski sustavi od kojih su gnostici većim dijelom preuzeli svoje kozmološke i antropološke ideje, dijele optimizam i vjeru u čovjeka koji je božansko biće i namijenjena mu je božanska sudbina koju, međutim, mora ostvariti vlastitim naporima. U ovom kontekstu “klasični” pogledi na pitanje patnje moraju potjecati iz teologije Exodusa i tumačenja tekstova proroka poput Izaije, Jeremije i drugih, prema kojima židovski narod zasluženo trpi jer je zgriješio, odnosno okrenuo se od boga kojem se zavjetovao.

                Židovski filozofi (apokaliptičari) držali su da će se preobraćenjem naroda Bog vratiti u obličju Spasitelja (Mesije), zbaciti s vlasti sile zla i uništiti sve koji mu stoje na putu, uključujući i kraljevstva (zemaljska) koja su prouzročila zlo, te narod osloboditi patnje. Nakon toga će ih povesti u novo kraljevstvo u kojem nema mjesta zlu, grijehu ili smrti. Utjecaj židovske apokaliptične teologije morao je biti vrlo snažan u vrijeme formiranja gnostičkih i kršćanskih doktrina, jer je kasnije i kršćanstvo preuzelo apokaliptičku viziju svijeta s idejom o njegovu kraju i iskupljenju, s tom razlikom što je ulogu spasitelja-otkupitelja ili mesije preuzeo lik Isusa Krista. Međutim, politička previranja u posljednjim stoljećima stare i na prijelazu u novu eru iznevjerila su apokaliptička očekivanja i dovela do radikalnih promjena u odnosu na raniji svjetonazor.

                Radikalizam se iskazivao u nizu jednostavnih pitanja: možda Bog koji je stvorio ovaj svijet nije dobar? Možda izaziva patnju zato što je zao, neuk, ili nije pravi Bog? Možda želi da ljudi pate jer je ljubomoran i zavidan i ne haje za one koje je stvorio, ili nema nikakva utjecaja niti moći da bilo što promijeni? Slijedom ovih retoričkih pitanja dolaze jednako logični i jednostavni odgovori: ako je sve to tako, onda to nije jedini pravi Bog pa iznad njega mora postojati veći koji nije stvorio ovaj svijet. Drugim riječima, materijalni svijet je niži ili, u najgorem slučaju, zao svijet, a takav onda mora biti i njegov stvoritelj. Osim njega mora postojati i viši bog koji nema veze s materijalnim svijetom i njegovim stvaranjem. Takav bog neće osloboditi čovjeka iskupljenjem ovog svijeta nego buđenjem njegove duše zatočene u kavezu materijalne egzistencije.
                slobodni.net za slobodni svijet

                Comment

                • altea
                  Guru
                  • Sep 2011
                  • 500

                  #9
                  Originally posted by alison
                  Postoji i jedna određena mentalna vježba uz pomoć koje čovjek može ‘baciti pogled’ na svoju Ličnost. Da bi se tome pristupilo, bitno je biti u stanju zauzeti pravilnu pozu, koja je poznata u ezoterici i kao ‘poza mudraca.’ Radi se o tome da čovjek treba sjesti na neku tvrdu podlogu visine 25 - 35cm, prekrstiti noge (desnu preko lijeve), staviti ruke na koljena (sa dlanovima prema dolje), ramena prirodno poviti prema nazad a glavu, vrat i kičmu dovesti u ravnu liniju, koja mora biti vertikalna. Ponekad može potrajati i par mjeseci dok čovjek ne uspije da zauzme pravilnu pozu. Po pravilu, trebalo bi početi sa nekih 2 - 3 minute vježbe svako jutro, prije doručka a onda to vrijeme postepeno produžavati. Indikacija da je čovjek uspio da zauzme pravilnu pozu je da kada provede u njoj 15 minuta, osjeća se odmornim kao da je neprekidno spavao nekoliko sati, bilo u koje doba dana da je ta vježba izvedena.
                  Oči u početku treba držati zatvorene a disanje uskladiti harmonično u jednom ritmu, tako da udisaj traje u toku od 4 otkucaja srca, zatim se dah zadrži u toku 4 otkucaja srca a onda se zrak izdiše, takođe tokom 4 otkucaja srca.
                  (Ove vježbe se ne preporučuju ukoliko čovjek pati od prehlade ili neke druge bolesti)

                  Prvi osjećaj te ‘nebule’ dolazi za vrijeme treće faze, odnosno, izdisanja, gdje se ona osjeti kako prelazi preko grkljana i onda na dole, preko grudne žljezde. Nakon toga čovjek bi trebao biti u stanju da je osjeti od glave pa do srca, i iza njega. Osjetiti tu nebulu unutar sebe ujedno predstavlja i prvi korak.

                  Na mentalnom planu, ova nebula neprestano razmišlja, osjeća djeluje i stalno se mijenja. Prvi utisak koji stićemo o njoj, to je da ona izgleda kao jedna amorfna masa slična oblaku, međutim, taj utisak je lažan. Ličnost je jedan organizam koji kao takav ima svoju građu, koju mi ne možemo da vidimo jer smo u svakodnevnom životu zaokupljeni vanjskim događanjima i reakcijama koje ta događanja prouzrokuju u nama.

                  Molim pojašnjenje...

                  "prekrstiti noge (desnu preko lijeve)..." - da li ovo pretpostavlja da su stopala na podu?

                  - Može li se nakon izdisaja pričekati (4 otkucaja srca) do novog udisaja?

                  Krećem odmah po odgovoru.

                  Od Hvala.

                  PS.
                  Uvijek sam se pitala zašto sam na nekom sajmu kupila stoličicu. Sada znam.

                  Comment

                  • altea
                    Guru
                    • Sep 2011
                    • 500

                    #10
                    Originally posted by Jesam
                    Za razliku od judeo-kršćanskog pogleda na svijet prema kojem je sve zlo na ovome svijetu posljedica ljudskih grijeha i odstupanja od Božje volje (bolje reći zlouporabe čovjekove volje), gnostici smatraju da je zlo utkano u tkivo materijalnog svijeta u kojem živimo. Oslobođenje iz takvog svijeta moguće je jedino gnozom (za pneumatike) ili očekivanjem kraja svijeta (za ostale) do kojeg će neizbježno doći.

                    Povjesničari pretpostavljaju da su izvori pesimizma najvećim dijelom nasljeđe židovskog “apokaliptizma” iz Starog zavjeta, jer svi ostali filozofsko-religijski sustavi od kojih su gnostici većim dijelom preuzeli svoje kozmološke i antropološke ideje, dijele optimizam i vjeru u čovjeka koji je božansko biće i namijenjena mu je božanska sudbina koju, međutim, mora ostvariti vlastitim naporima. U ovom kontekstu “klasični” pogledi na pitanje patnje moraju potjecati iz teologije Exodusa i tumačenja tekstova proroka poput Izaije, Jeremije i drugih, prema kojima židovski narod zasluženo trpi jer je zgriješio, odnosno okrenuo se od boga kojem se zavjetovao.

                    Židovski filozofi (apokaliptičari) držali su da će se preobraćenjem naroda Bog vratiti u obličju Spasitelja (Mesije), zbaciti s vlasti sile zla i uništiti sve koji mu stoje na putu, uključujući i kraljevstva (zemaljska) koja su prouzročila zlo, te narod osloboditi patnje. Nakon toga će ih povesti u novo kraljevstvo u kojem nema mjesta zlu, grijehu ili smrti. Utjecaj židovske apokaliptične teologije morao je biti vrlo snažan u vrijeme formiranja gnostičkih i kršćanskih doktrina, jer je kasnije i kršćanstvo preuzelo apokaliptičku viziju svijeta s idejom o njegovu kraju i iskupljenju, s tom razlikom što je ulogu spasitelja-otkupitelja ili mesije preuzeo lik Isusa Krista. Međutim, politička previranja u posljednjim stoljećima stare i na prijelazu u novu eru iznevjerila su apokaliptička očekivanja i dovela do radikalnih promjena u odnosu na raniji svjetonazor.

                    Radikalizam se iskazivao u nizu jednostavnih pitanja: možda Bog koji je stvorio ovaj svijet nije dobar? Možda izaziva patnju zato što je zao, neuk, ili nije pravi Bog? Možda želi da ljudi pate jer je ljubomoran i zavidan i ne haje za one koje je stvorio, ili nema nikakva utjecaja niti moći da bilo što promijeni? Slijedom ovih retoričkih pitanja dolaze jednako logični i jednostavni odgovori: ako je sve to tako, onda to nije jedini pravi Bog pa iznad njega mora postojati veći koji nije stvorio ovaj svijet. Drugim riječima, materijalni svijet je niži ili, u najgorem slučaju, zao svijet, a takav onda mora biti i njegov stvoritelj. Osim njega mora postojati i viši bog koji nema veze s materijalnim svijetom i njegovim stvaranjem. Takav bog neće osloboditi čovjeka iskupljenjem ovog svijeta nego buđenjem njegove duše zatočene u kavezu materijalne egzistencije.

                    Comment

                    • altea
                      Guru
                      • Sep 2011
                      • 500

                      #11
                      Čini se da je ovo

                      ww.freedomtek.org/prvi_koraci/ponavljanje.php

                      moderna ili jednostavnija (razumljivija) verzija iste, predivne nauke

                      Comment

                      • altea
                        Guru
                        • Sep 2011
                        • 500

                        #12
                        Usudi se znati

                        Dragi Emanuele (Kant) - Hvala ti

                        i tebi dragi Osho, naravno.

                        A mostovi, mostovi niču, sve dok se ne spoje u Jedan Jedini (onaj iz Okruga Madison).

                        Comment











                        Latest Topics

                        Collapse

                        Working...
                        😀
                        😂
                        🥰
                        😘
                        🤢
                        😎
                        😞
                        😡
                        👍
                        👎