Naučite dete da reaguje u kriznim situacijama

Collapse
X
 
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts
Advertisement
  • zoricab
    Super Moderator
    • Mar 2009
    • 22098

    Naučite dete da reaguje u kriznim situacijama

    Većina roditelja ponaša se previše zaštitnički prema deci, ne shvatajući da na taj način mogu da ih ugroze. Naime, držanje deteta pod staklenim zvonom može da mu naškodi za ceo život, jer neće razviti veštine koje će mu jednog dana biti potrebne u nepredviđenim situacijama ili situacijama kada bude morao da se izbori za sebe.

    Razvijanje veština
    Ukoliko želite da mu pomognete i da ga naučite da u svakom trenutku bude spreman, vežbajte s njim moguće scenarije šta bi moglo da se dogodi i kako bi on reagovao u toj situaciji. Podstaknite ga da razmišlja o opcijama i da odabere onu najbolju. Osim što će umeti da odreaguje u datim situacijama, dete će imati i više samopouzdanja, pa će biti uspešnije u životu (s obzirom na to da je samim tim i snalažljivije).

    Stariji od tri godine
    Decu ovog uzrasta najbolje je najpre naučiti ono osnovno. Vežbajte sa detetom šta bi ono uradilo ako bi izbio požara u kući. Izvucite iz njega ono najbolje, usmerite ga na pravi put, a taj je da izađe iz kuće, nazove 93, skloni se na sigurno i slično.

    Školarci
    Idemo korak dalje, na nešto teže scenarije. Šta bi uradio da se sa prijateljem voziš na biciklu i da se izgubite? Kako bi došao kući, odnosno pronašao put do kuće?
    Deci možete da širite horizonte i tako što ćete ih odvesti na picu ili roštilj, ali da oni po povratku vama daju odrednice kako da dođete do kuće.

    Tinejdžeri
    Oni već dosta toga znaju, pa pokušajte s nekim situacijama, kojih se i sami bojimo. Na primer, šta bi bilo da si kod kuće sam i čuješ da je neko upao u kuću? Šta bi uradio? Ili, napolju si, na nekoj zabavi, a prijatelj koji te vozi kući je pio - da li ćeš sesti u kola s njim?

    Porodica - Business Surfer
    Last edited by zoricab; 07-07-09, 01:11.
    Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
  • Nataša
    New member
    • Jul 2009
    • 54

    #2
    Slažem se da u današnjem svijetu visokih rizika u društvu, pomalo prezaštitnički odgajamo djecu. I na taj im način onemogućujemo da razviju sve one potencijale koje bi mogli razviti kada bismo im dozvolili da ponekad i "pogriješe".

    Premda sam i ja pomalo takva, ipak odskačem od prosjeka. Često sam se puta našla u situaciji da se npr. moja prijateljica i ja ili nas nekoliko koje čuvamo djecu u parku nađemo i desi se slijedeća situacija. Moj sin se želi popeti na neko drvo ili neku stijenu. Ja u tome vidim situaciju u kojoj će on razvijati svoju motoriku, samopouzdanje ali i opću inteligenciju. I zato mu dozvolim da se penje, premda budem u blizini da ga ulovim ako slučajno padne. To se još nikad nije dogodilo.

    I što se onda desi. Sve druge žene oko mene, majke a bake pogotovo mene osuđuju što sam neodgovorna jer dovodim dijete u rizičnu situaciju, i one istovremeno brane svojoj djeci isto. Kao, previše mu dozvojavam. Onda se njihova djeca uspoređuju s mojim sinom, pa govore kako on može.. a oni ne .itd. Neugodna situacija.

    Zahvaljujući takvom mom pristupu, a bila sam uporna (nije bilo baka u blizini pa sam mogla odgajati po svome, ) , on je razvio sve one navedene osobine, što mi potvrđuje i njegova učiteljica u školi, a predhodno i odgajateljice u vrtiću.

    Da o mlađem sinu i ne govorim, više nisam imala nedoumica po tom pitanju, a također oponaša i brata. Počeo je čitati s 4,5 godine a socijalne vještine su mu kao u šestogodišnjaka (po navodu odgojiteljica u vrtiću). Zaista treba djeci, a primjereno njihovoj dobi, davati povjerenje i odgovornost da MOGU učiniti ono što oni misle da mogu.

    Veliki pozdrav
    Samo ljubav dijeljenjem postaje sve veća

    Comment

    • zoricab
      Super Moderator
      • Mar 2009
      • 22098

      #3
      Draga Nataša,

      Zaista treba djeci, a primjereno njihovoj dobi, davati povjerenje i odgovornost da MOGU učiniti ono što oni misle da mogu.
      Potpuno se slažem sa tobom!
      Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!

      Comment

      • Stella
        Guru
        • Jun 2009
        • 630

        #4
        Osuda okoline je nažalost kamen spoticanja u odgoju, i može biti velika prepreka u ustrajnosti roditelja.
        Draga Nataša ti znaš da postupaš ispravno i neka te komentari ne obeshrabre, napravila si divnu stvar - pružila svome djetetu šansu da se razvija i napreduje, da istražuje svijet oko sebe i da ga dočeka spremno.
        www.ikm.hr
        Velicina ljudske duse mjeri se kolicinom oprastanja

        Comment

        • Nataša
          New member
          • Jul 2009
          • 54

          #5
          Hvala Stella i Zoricab,

          valjda osoba kao roditelj u svim tim situacijama sazrijeva i uči. Ja sam se oduvijek teško i neuspješno konfrontirala, ali kada je u pitanju dobrobit moje djece, tada mi niti jedan načelni sukob nije stran.

          Kakva su vaša iskustva?
          Samo ljubav dijeljenjem postaje sve veća

          Comment

          • zoricab
            Super Moderator
            • Mar 2009
            • 22098

            #6
            Draga Nataša,
            imam dvoje dece i oboje još od malih nogu znaju šta hoće, mogu sve što misle da mogu, a u onome što misle da im ne ide, maksimalno ih bodrim i podržavam da uspeju! Važim za blagu majku, koja deci daje (kako drugi vide) previše slobode i previše pažnje, ali ja mislim da je osmeh na licu moje dece jedino verodostojno merilo i njega se "nemilosrdno" držim!
            Veliki pozdrav
            Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!

            Comment

            • Nataša
              New member
              • Jul 2009
              • 54

              #7
              Prekrasno.
              Samo ljubav dijeljenjem postaje sve veća

              Comment

              • den92
                Alternativa addict
                • Aug 2009
                • 143

                #8
                ma ne brinite za to što vas drugi roditelji osuđuju, za koju će godinu doći po savjet sa pitanjem kao što sam ja doživjela..."Kako se tvoj sin nikad ne svađa s tobom,pa u pubertetu je,ja s mojim neznam što da radim,užasno je bezobrazan,drzak,stalno se svađa ili je apatičan???""Neznam kako da stanem na kraj,ne sluša me?" A ja samo odgovorim, ..."Koliko ti slušaš svoje djete i koliko si ga slušala dok je bilo malo i dok nije nastupio pubertet?"-Iznenade se na takvo pitanje,ali nisu nikad smatrali bitnim da poslušaju svoje djete i da mu daju potpuno povjerenje.
                Djete za nučiti hodat mora i koji put pasti,to mu trebamo dozvoliti,sve normalno u ovim granicama gdje nije ugrožena sigurnost djeteta (jedna krastica na koljenu nije ništa strašno,pa i mi smo ih imali...:-))
                da bi pokrenuo svijet, moraš najprije pokrenuti sebe

                Comment

                • Nataša
                  New member
                  • Jul 2009
                  • 54

                  #9
                  Jako se nadam da ćemo imati odnos p0vjerenja u njihovoj adolescenciji. Već sada vidim neke koristi od odgoja u ranim godinama. NPR. stariji mi je sin završio prvi razred. Učiteljica je govorila "odlično ste ga pripremili za školu", ujutro je prije škole ne mali broj puta ijavlji8vo "jedva čekam da vidim što ću novo danas učiti u školi".
                  Istovremeno je kćer moje prijatlejice koja me je stalno kritizirala kako sam prepopustljiva u odgoju dijete koje je prvi razred doživjelo jako traumatično. Oni su se morali jako mučiti da dovedu djevojčicu u normalu kako bi prihvatila školu.
                  I puno je drugih detalja u kojima primjetim da je moj sin strpljiv, tolerantan, suosjećajan itd. i pri tome se razlikuje od djece koja su restriktivno odgajana. Možda je u nečemu u nedostatku - još to ne znamo...
                  Samo ljubav dijeljenjem postaje sve veća

                  Comment

                  • nara
                    Alternativa addict
                    • Aug 2009
                    • 390

                    #10
                    draga Nataša u potpunosti se slažem sa tobom i sama se uveliko trudim da tako odgajam svoju djecu..ne znam da li mi to baš uvijek uspjeva ali ih podstičem u svemu što može biti korisno za njih. E sad, druga je stvar što svako dijete ima svoje mogućnosti, ima neke predispozicije sa kojima se rodi, neke od njih treba razvijati, neke ne, u svakom slučaju treba ih prepoznati. Samo u tom slučaju možemo pravilno djelovati.Meni lično se sviđa "poruka" jednog čuvenog francuskog pedagoga koji kaže "dječiji um nije vaza koju treba napuniti već vatra koju treba rasplamsati" pozdrav

                    Comment

                    • Nataša
                      New member
                      • Jul 2009
                      • 54

                      #11
                      [quote=zoricab;5321]Većina roditelja ponaša se previše zaštitnički prema deci, ne shvatajući da na taj način mogu da ih ugroze. Naime, držanje deteta pod staklenim zvonom može da mu naškodi za ceo život, jer neće razviti veštine koje će mu jednog dana biti potrebne u nepredviđenim situacijama ili situacijama kada bude morao da se izbori za sebe.

                      Zoricab je istaknula ovaj citat s pravom. Premda mislim kako ja ne spadam u te roditleje, možda i griješim. Radi se o tome da držim svoju djecu na distanci od takozvanih trash medijskih sadržaja. Npr. crtanih filmova loše produkcije kao što su pokemoni, Yu.gi.of, razni super junaci i td. Jako mi je loš scenarij, sinhronizacija, siromaštvo pozitivnih poruka i općenito su mi odbojni. Ja imam sinove. Oni obožavaju baš sve navedeno, premda vole i ove druge crtane koje ja odaberem. Ali!!!
                      Pitanje je sljedeće: "Stavljam li ja njih pod stakleno zvono i uskraćujem li im adekvatnu pripremu za život kada im ograničavam nešto što je većini njihovih vršnjada dostupno u roditlejskim domovima" Tragom tog pitanja, počela sam im povremeno davati i takve sadržaje, ne želeći da "zabranjeno voće postane najslađe voće", premda nakon gledanja takvih gluposti igraju vrlo grube, rekla bih nasilne igre.
                      Ja sam opet zabrzdila u temu elektronskog medija...
                      Samo ljubav dijeljenjem postaje sve veća

                      Comment

                      • nara
                        Alternativa addict
                        • Aug 2009
                        • 390

                        #12
                        e da draga Nataša ne možemo ih čuvati pod staklenim zvonom, povremeno im moramo i pokazati kakav je život. I moj sin je podlegao pod navalom svih onih besmislenih crtaća, ali ja se svojski trudim da mu napravim cenzuru...i ne samo crtani nisu samo oni u pitanju, komplet društvo i okolina nas bombarduju kojekakvim gadostima...ali kao što ti kažeš ne možemo ih zaštititi baš od svega, moramo im ostaviti mogućnost da to urade sami. Šta kad sutra krenu "u svijet"?

                        Comment

                        • Nataša
                          New member
                          • Jul 2009
                          • 54

                          #13
                          Mi smo kao roditelji u potpuno drugačijoj poziciji nego što su bili naši roditelji. I sami smo nesigurni u izboru u obilju svega i svačega, a kako djecu onda učiti pravilnim izborima...ja se ponekad od silne želje da budem što kvalitetnija u odgoju izgubim, zanemarujem sebe koliko se zaokupim s djecom, premda znam da je to dugoročno loše.
                          Gdje ti živiš Nara? U većem gradu ili manjem? Selu?
                          Samo ljubav dijeljenjem postaje sve veća

                          Comment

                          • DiA
                            New member
                            • Feb 2010
                            • 40

                            #14
                            citam temu i osjecala sam se pozvanom da se registriram i odgovorim

                            natasa, itekako dobro postupas sa djecom. i ja sam majka koja dozvoljava svojoj djeci da isprobavaju svoje sposobnosti i vjestine na opce zgrazanje okoline jer moja djeca jos nemaju 3god

                            tako je moja okolina dobila zabranu drzanja za rukicu dok ne prohodaju i gle cuda, prohodali su sami sa 11mj, dok se okolina zgrazala ja sam svojim jednogodisnjacima dozvoljavala da se pentraju di god mogu pa su se tako usjeli popesti na tobogan visine 2m (oni tobogani di je jedna strana nakosena sa rupama pa to izgleda kao da se penjes na stijenu). naravno da sam bila blizu ali ih nisam drzala

                            i ima jos situacija. puno se dogovaramo i to nas spasava

                            ok, sad sam malo odlutala ali poanta je u tome da ako zelimo odgojit dijete koje ce sigurno koracati kroz ovaj nestabilan i turbolentan svijet onda mu mi kao roditelji trebamo pruziti sigurnost i podrsku a to upravo radite tako sto ga slusate i osluskujete njegove potrebe

                            bravo mamice, na dobrom ste putu

                            Comment











                            Latest Topics

                            Collapse

                            Working...
                            😀
                            😂
                            🥰
                            😘
                            🤢
                            😎
                            😞
                            😡
                            👍
                            👎