Vječna dilema na ovom malenom zemaljskom krugu je pitanje zašto je čovjek čovjeku vuk, zašto ne živimo kao braća već kao zvijeri….zašto jedni drugima zagorčavamo život kako bi nama bilo bolje. Zašto je “dok jednom ne smrkne drugom ne svane”…. zašto se stvari vide u polaritetu odnosa dobra i zla, a ne u nizu dobro,bolje,najbolje….!?
Zašto nema nade za kolektivno suglasje? Bingo /općenita sreća/ je jedina nada jer čovjek druge vidi kao konkurenciju na tržištu borbe za opstanak. Stvari su u ljudskom umu posložene tako da se vjeruje u ravnotežu nepoštenja a ne poštenja. Od drugih se zapravo očekuje da budu napola pošteni i sve je super. Biti apsolutno dobar je naivnost i put brzom propadanju. Vjerovati u ljude i gajiti veliku nadu u pobjedu dobra je put u psihičku rastrojenost. Priča da trebamo sa dobrom početi od sebe je jedna idealistička zamka jer mnogi jedva čekaju da te prožderu sa tvojim dobrom. Mudrost postepenosti i ravnoteže u sticanju međusobnog povjerenja je jedna velika mudrost i vještina.
Mnoge teorije zavjere i teze zavjere su realne; čovjek sve čini da maksimalizira kaos na zemlji u nadi da će iz tog kaosa samo oni spretniji i mudriji koji su taj kaos i zakuhali izaći kao uspješniji i bogatiji kako bi mogli stvoriti nove temelje svoje osobne stabilnosti.
Možda je ovo neki uvod….ne znam…. o vama ovisi širina i pravac ove teme.
Comment