Unatoč intenzivnim znanstvenim istraživanjima, uzroci i mehanizmi uništenja pigmentnih stanica nisu potpuno razjašnjeni.
Već su u staroj Indiji i Egiptu prije više od 3.500 godina zabilježeni opisi i pokušaji liječenja vitiliga, bolesti karakterizirane pojavom oštro ograničenih, bijelih mrlja na koži (depigmentacija). Hrvatski izraz je bolest bijelih mrlja ili telećak. Učestalost u europskoj populaciji iznosi 1-2%, dok je kod azijaca (posebice Indija, Pakistan...) bolest češća. Oba spola podjednako obolijevaju. Može se javiti u svakoj životnoj dobi (zabilježena je pojava i u 81. godini života!), međutim, ipak se u polovice oboljelih javlja prije 19. godine.
Pojavu bijelih mrlja na koži uzrokuje uništenje pigmentnih stanica (melanocita) u epidermisu. Unatoč intenzivnim znanstvenim istraživanjima, uzroci i mehanizmi uništenja melanocita nisu potpuno razjašnjeni.
Genetski čimbenici odgovorni su u oko 30% bolesnika. 8% ima jedno ili više djece s vitiligom. Učestalost u djece čiji roditelji imaju vitiligo je 5%, u usporedbi s 1% ukupne pojave u cijeloj populaciji. U pojedinim obiteljima pogađa pojedince u 3 ili 4 generacije zaredom.
Dokaz o genskoj uvjetovanosti nedavno je provedeno istraživanje profesora Roberta Goudiea sa Sveučilišta u Glasgowu, na parovima jedno- i dvojajčanih blizanaca s vitiligom. Od deset parova jednojajčanih blizanaca, u sedam parova oba blizanca imala su vitiligo, dok je to bio slučaj u samo dva od trinaest parova dvojajčanih blizanaca. Način nasljeđivanja sugerira da je vitiligo poligenski uvjetovana bolest. Genetska predispozicija u pravilu zahtijeva posebne uvjete ili događaje da bi došlo do pojave vitiliga.
Bolesnici često navode da je do prve pojave bijelih mrlja na koži došlo nakon stresnog događaja (npr. prometne nesreće, straha, smrti u obitelji, neuspjeha u školi, rastave...), nakon preboljele druge bolesti ili pak neke traume.
Uzrok se još pokušava objasniti pomoću tri teorije (hipoteze). Autocitotoksična (hipoteza samorazaranja) pretpostavlja da metabolički produkti nastali tijekom sinteze melanina dovode do uništenja melanocita tj. posrijedi je jedan vid "staničnog samoubojstva". Imunološka hipoteza za uništenje melanocita odgovornim smatra poremećaje u imunološkom nadzoru. U prilog ove teorije govori već spomenuta povezanost vitiliga s brojnim autoimunim bolestima. Neuralna hipoteza dovodi u vezu neurokemijske medijatore koji bi blokirali produkciju melanina ili razarali melanocite.
Već su u staroj Indiji i Egiptu prije više od 3.500 godina zabilježeni opisi i pokušaji liječenja vitiliga, bolesti karakterizirane pojavom oštro ograničenih, bijelih mrlja na koži (depigmentacija). Hrvatski izraz je bolest bijelih mrlja ili telećak. Učestalost u europskoj populaciji iznosi 1-2%, dok je kod azijaca (posebice Indija, Pakistan...) bolest češća. Oba spola podjednako obolijevaju. Može se javiti u svakoj životnoj dobi (zabilježena je pojava i u 81. godini života!), međutim, ipak se u polovice oboljelih javlja prije 19. godine.
Pojavu bijelih mrlja na koži uzrokuje uništenje pigmentnih stanica (melanocita) u epidermisu. Unatoč intenzivnim znanstvenim istraživanjima, uzroci i mehanizmi uništenja melanocita nisu potpuno razjašnjeni.
Genetski čimbenici odgovorni su u oko 30% bolesnika. 8% ima jedno ili više djece s vitiligom. Učestalost u djece čiji roditelji imaju vitiligo je 5%, u usporedbi s 1% ukupne pojave u cijeloj populaciji. U pojedinim obiteljima pogađa pojedince u 3 ili 4 generacije zaredom.
Dokaz o genskoj uvjetovanosti nedavno je provedeno istraživanje profesora Roberta Goudiea sa Sveučilišta u Glasgowu, na parovima jedno- i dvojajčanih blizanaca s vitiligom. Od deset parova jednojajčanih blizanaca, u sedam parova oba blizanca imala su vitiligo, dok je to bio slučaj u samo dva od trinaest parova dvojajčanih blizanaca. Način nasljeđivanja sugerira da je vitiligo poligenski uvjetovana bolest. Genetska predispozicija u pravilu zahtijeva posebne uvjete ili događaje da bi došlo do pojave vitiliga.
Bolesnici često navode da je do prve pojave bijelih mrlja na koži došlo nakon stresnog događaja (npr. prometne nesreće, straha, smrti u obitelji, neuspjeha u školi, rastave...), nakon preboljele druge bolesti ili pak neke traume.
Uzrok se još pokušava objasniti pomoću tri teorije (hipoteze). Autocitotoksična (hipoteza samorazaranja) pretpostavlja da metabolički produkti nastali tijekom sinteze melanina dovode do uništenja melanocita tj. posrijedi je jedan vid "staničnog samoubojstva". Imunološka hipoteza za uništenje melanocita odgovornim smatra poremećaje u imunološkom nadzoru. U prilog ove teorije govori već spomenuta povezanost vitiliga s brojnim autoimunim bolestima. Neuralna hipoteza dovodi u vezu neurokemijske medijatore koji bi blokirali produkciju melanina ili razarali melanocite.
Comment