Tweet
Normalna ljubomora vs. patološka ljubomora
Dali ste se ikada osjetili ljubomornim, i u koju je od ovih opisa spadala vaša ljubomora?
Ljubomora je jedan od osjećaja koji osjeti gotovo svatko. Ljubomora se u Psihologijskom rječniku (Naklada Slap, 1992) definira kao "Neugodno čuvstvo strepnje prouzrokovano sumnjom u postojanje neke treće osoba, koja nam oduzima sklonost voljene osobe ili zavist prema nekoj osobi, za koju smatramo da privlači veću sklonost okoline nego što je imamo mi". Ljubomora može biti uobičajena, normalna; može biti pojačana, te stvarati probleme u vezi i može biti patološka, bolesna.
"Normalna" ili uobičajena ljubomora bila bi ona koju je doživio gotovo svatko. Svaki roditelj koji ima djecu mogao je primijetiti da su braća i sestre često ljubomorni, ako primijete (ili im se tako čini) da onaj drugi dobije više, da ga više puta zagrlimo ili da ga manje kudimo. Jednako tako, u vezi, osoba može biti ljubomorna ne samo na druge potencijalne partnere, već i na prijatelje. Tako djevojka može prigovarati svome momku da provodi previše vremena sa svojim društvom, da umjesto da s njome ide van, odluči otići s prijateljima na nogomet. Ovakve "male" doze ljubomore mogu biti simpatične, zgodne, pa čak i znak da je našem partneru/partnerici stalo do nas, da nas voli i da želi biti s nama i da mu/joj je teško dijeliti s bilo kime.
S druge strane, postoje ljudi koji su "pojačano" ljubomorni, koji uvijek sumnjaju u svog partnera, koji mu "ne daju živjeti" svojim sumnjama i provjeravanjima. Tako djevojka iz gornjeg primjera, ne samo da prigovara svome partneru da provodi puno vremena sa svojim društvom i da bi ona voljela da to vrijeme provede s njom, već ne može prestati razmišljati o tome da njezin dečko pri tome gleda druge djevojke, da će naći neku koja će se njemu više svidjeti, te da će je zbog toga i ostaviti. Ako je ljubomora ovakvog intenziteta tada će uzrokovati svađe i napetosti u vezi, a često i prekid veze. Valja naglasiti da je ovakva, "pojačana" ljubomora nezdrava i loša, jer ne daje nimalo slobode partneru/partnerici.
Premda kad smo zaljubljeni, želimo biti stalno s osobom koju volimo i premda nam je svaki trenutak s voljenom osobom dragocjen, prava ljubav dopušta mogućnost da imamo i različite interese i da dio vremena možemo provoditi samostalno, bez partnera. Naravno, tu je potrebna i sigurnost u partnera i sebe, tj. sigurnost da to što naš partner ode s društvom ili prijateljicom na piće, ne znači odmah da ne misli na nas ili da će nas ostaviti ili prevariti. Iz ovog primjera vidimo da se iza ljubomore može kriti posesivna ljubav koja ne dopušta mogućnost partneru/partnerici da bude i svoj (osim što je naš); ili se može kriti naša nesigurnost i nedovoljno samopoštovanje (pa smo u stalnom strahu da će nas partner ostaviti, da mu nećemo biti dovoljno dobri i da su svi drugi bolji od nas, pa zato i ugrožavajući).
Naravno, postoje okolnosti u kojima je partner zaista sklon pretjeranom flertu ili prevari i tada je ljubomora jasna, racionalna i razumna. Ako dečko nađe svoju djevojku kako se miluje ili ljubi s drugim muškarcem, onda on nije "preljubomoran", i u slučaju da pri tome osjeća snažnu ljubomoru, pa čak reagira i nekontrolirano, to ne bismo smatrali nenormalnim ili pretjeranim.
Konačno, postoji i bolesna ili patološka ljubomora. To je ona ljubomora u kojoj osoba vjeruje da je partner vara i da joj je nevjeran, a do tog zaključka nije došla na temelju racionalnih razloga. Ova vrsta ljubomore češća je kod muškaraca i smatra se pravom duševnom bolešću. Tako muškarac može biti uvjeren da ga supruga vara i neprestano je promatrati, uhoditi, postavljati zamke da bi je uhvatio u nevjeri. Pri tome (jer je to bolest) zaključuje na temelju neracionalnih argumenata, pa tako ako supruga kupi čipkaste gaćice, odmah zaključuje da je to siguran i pouzdan znak da ima ljubavnika. Čak može u ljubomori ići tako daleko da je optužuje za nevjeru u gotovo nevjerojatnim okolnostima. Tako nije neobično da stariji muškarci s patološkom ljubomorom optuže svoje 70-godišnje supruge da imaju više 20-godišnjih ljubavnika koji dolaze k njima čim suprug izađe iz kuće.
Patološka je ljubomora opasno stanje jer postoji veliki rizik od nasilja, budući da ljubomorna osoba može fizički nasrnuti, pa čak i ubiti, svog partnera; a sve u uvjerenju da to čini iz ljubavi i nemogućnosti daljnjeg toleriranja takvog ponašanja svog partnera.
Koliko ćemo intenzivno i često doživljavati ljubomoru, u kojim situacijama te kako ćemo se ponašati određeno je mnogim i individualnim i kulturalnim faktorima: prethodnim iskustvima, ličnosti, samopoštovanju, stavovima o odnosu, spolu pa i kulturalnim normama. Tako su npr. muškarci ljubomorniji na znakove seksualne nevjernosti, a žene na znakove da su im partneri emocionalno uključeni s drugom osobom. U nekim su društvima ljudi manje skloni ljubomori – jer manje vrednuju ekskluzivno pravo na partnera.
Ljubomoru češće osjećaju...
- osobe nižeg samopoštovanja i nesigurniji u sebe - brže se osjete ugroženi, jer sami sebe doživljavaju manje poželjnima, neadekvatnijima te se boje suparnika
- osobe koje inače imaju probleme s impulzivnošću i agresivnošću, te češće percipiraju neprijateljske namjere, burnije reagiraju i srljaju s zaključcima
- oni kojima je veza ključni aspekt života i na nju su orijentirani, te su povećano osjetljivi na svaku naznaku prijetnje
- osobe koje od prije imaju iskustvo s nevjernim partnerom – sumnjičavi i pod povećalom prate svaki znak novog partnera i očekuju da se ponovi loše iskustvo
- osobe koje se boje biti same (strahuju da nikad neće imati drugi odnos, a da je neizdrživo biti sam)
- narcistične osobe, koje partnera doživljavaju kao objekt, svoj „nastavak“, nešto što posjeduju i pokazuju, a ne drugu osobu; pa se razbjesne što će nešto što „pripada njima“ (osoba ili divljenje, pažnja, nepodijeljeni interes) može preoteti drugi
- naučeno – u obitelji, kroz model npr ljubomornog oca koji je na taj način „pokazivao“ ljubav, manipulirao ili kontrolirao majku (da se drži u kući, izbjegava društvo ili karijeru, izolira je…)
- kultura – koja potiče ideje o ljubomori i posesivnosti i muškoj dominaciji kao prihvatljive skriptove ponašanja (i žene usvoje model pasivnosti i prepuštanja)
- ličnost pojedinca – neki doživljavaju intenzivnije, labilnije ili impulzivnije razne emocije, tako i ljubomoru – i strastveniji su i burnije emocionalno reagiraju
- tip privrženosti – ako osoba u ranijim, bazičnim odnosima nije imala sigurnu privrženost – sklona vidjeti znakove da je odnos ugrožen jer zapravo nema povjerenja u druge nego ih pokušava kontrolirati (jer drugačije ne može na njih računati)
- u početku veze – dok se odnos ne stabilizira i ne učvrsti međusobno povjerenje
Jeste li (pretjerano) ljubomorni?
Razmislite o svojoj ljubomori. Određena doza ljubomore je prirodna jer nas motivira da se borimo za odnos i zaštitimo od gubitka (nevjernosti ili napuštanja od strane partnera). No, upitajte se jeste li preljubomorni. Bi li vaš partner/partnerica rekli da ste ljubomorniji od većine ljudi? Jeste li više ljubomorni nego vaš partner/partnerica? Znaju li i vaši prijatelji za vašu ljubomoru? Ako ste na većinu pitanja odgovorili potvrdno onda se upitajte da li zbog vaše ljubomore trpi vaš parntner/parnterica, da li ga svojom ljubomorom više mučite nego što mu pokazujete ljubav? Upitajte se i koja je pozadina vaše ljubomore! Jeste li ljubomorni zbog toga što ste nesigurni u sebe? Ako je tako, onda shvatite da za to nije "kriv" vaš partner.
Ipak, od ljubomore ne treba bježati, jer ukoliko imate normalnu dozu samopouzdanja i relativno povjerenje u partnera, a odjednom osjetite nalet ljubomore, intuicija vam je proradila na temelju nekog znaka koji niste odmah uočili.
Ako imalo sumnjate da ste preljubomorni, onda se trudite obuzdati svoju ljubomoru. Pokušajte se našaliti sa svojom ljubomorom. Recite svom partneru da ste jako ljubomorni i da si ne možete pomoći. Razgovarajte o tome što osjećate i zbog čega. Pokušajte zajednički pronaći rješenje za ljubomoru, kako ona ne bi narušila vaš odnos. Sagledajte situaciju prisebno, pronađite uzrok ljubomore i otklonite ga, zajedno s partnerom.
Na vezi treba konstantno raditi, a ljubomora može biti samo mali začin ili veliki problem, ovisi samo o vama i partneru.
Izliječite se!
Iako su ljubomorne osobe zapravo "tlačitelji" i oni pate zbog svog stanja. Osjećaju se potišteno, ljuto, tjeskobno, preokupirano strahovima da će biti odbačeni, napušteni, te se mogu osjećati da ne kontroliraju svoju ljubomoru.
Ipak patološka ljubomora, ako se na vrijeme prepozna, može se liječiti.
- Važno je na vrijeme prepoznati i reagirati na te probleme, potraživši stručnu pomoć! Takve osobe daju od početka veze signale da imaju problema s ljubomorom, no problem je što to partnerice često shvaćaju kao dokaz strastvene, posebne ljubavi, govori prof. psih. Jadranka Orehovec.
Naime, ako ne sanirate ekstremne ljubomorne osjećaje, upravo svojim ljubomornim ponašanjem možete izazvati kontraefekt , te ostvariti ono čega se bojite - izgubiti odnos!
Također je potrebno shvatiti kako ljubomora nije dokaz ljubavi, ona je samo pokazatelj očajničke potrebe osobe da zadrži ono što trenutno želi te njenih nerealnih strahova da joj je to ugroženo.
Potrebno je ovdje spomenuti i stanje koje je suprotnost ljubomori. Kao što postoji patološka ljubomora (za koju smo rekli da je bolest), tako postoji i erotomanska sumanutost (to je stanje kod kojeg osoba vjeruje da je neka poznata ličnost u njega/nju zaljubljena i da mu/joj na različite načine to pokušava poručiti). Upravo ova suprotnost govori koliko ljubomora proizlazi iz nas samih, iz naše ličnosti i koliko ovisi o tome kako sami gledamo na sebe i na svijet oko sebe. Dakle, ako ste preljubomorni, nije to (najčešće) zbog vašeg partnera, nego zbog vas. Naravno, ako je vaš partner preslobodan i ako je vaša ljubomora rezultat jasne nevjere, onda sve ovo gore rečeno ne vrijedi, jer tada se radi o razumljivoj i očekivanoj reakciji.
Dali ste se ikada osjetili ljubomornim, i u koju je od ovih opisa spadala vaša ljubomora?
Ljubomora je jedan od osjećaja koji osjeti gotovo svatko. Ljubomora se u Psihologijskom rječniku (Naklada Slap, 1992) definira kao "Neugodno čuvstvo strepnje prouzrokovano sumnjom u postojanje neke treće osoba, koja nam oduzima sklonost voljene osobe ili zavist prema nekoj osobi, za koju smatramo da privlači veću sklonost okoline nego što je imamo mi". Ljubomora može biti uobičajena, normalna; može biti pojačana, te stvarati probleme u vezi i može biti patološka, bolesna.
"Normalna" ili uobičajena ljubomora bila bi ona koju je doživio gotovo svatko. Svaki roditelj koji ima djecu mogao je primijetiti da su braća i sestre često ljubomorni, ako primijete (ili im se tako čini) da onaj drugi dobije više, da ga više puta zagrlimo ili da ga manje kudimo. Jednako tako, u vezi, osoba može biti ljubomorna ne samo na druge potencijalne partnere, već i na prijatelje. Tako djevojka može prigovarati svome momku da provodi previše vremena sa svojim društvom, da umjesto da s njome ide van, odluči otići s prijateljima na nogomet. Ovakve "male" doze ljubomore mogu biti simpatične, zgodne, pa čak i znak da je našem partneru/partnerici stalo do nas, da nas voli i da želi biti s nama i da mu/joj je teško dijeliti s bilo kime.
S druge strane, postoje ljudi koji su "pojačano" ljubomorni, koji uvijek sumnjaju u svog partnera, koji mu "ne daju živjeti" svojim sumnjama i provjeravanjima. Tako djevojka iz gornjeg primjera, ne samo da prigovara svome partneru da provodi puno vremena sa svojim društvom i da bi ona voljela da to vrijeme provede s njom, već ne može prestati razmišljati o tome da njezin dečko pri tome gleda druge djevojke, da će naći neku koja će se njemu više svidjeti, te da će je zbog toga i ostaviti. Ako je ljubomora ovakvog intenziteta tada će uzrokovati svađe i napetosti u vezi, a često i prekid veze. Valja naglasiti da je ovakva, "pojačana" ljubomora nezdrava i loša, jer ne daje nimalo slobode partneru/partnerici.
Premda kad smo zaljubljeni, želimo biti stalno s osobom koju volimo i premda nam je svaki trenutak s voljenom osobom dragocjen, prava ljubav dopušta mogućnost da imamo i različite interese i da dio vremena možemo provoditi samostalno, bez partnera. Naravno, tu je potrebna i sigurnost u partnera i sebe, tj. sigurnost da to što naš partner ode s društvom ili prijateljicom na piće, ne znači odmah da ne misli na nas ili da će nas ostaviti ili prevariti. Iz ovog primjera vidimo da se iza ljubomore može kriti posesivna ljubav koja ne dopušta mogućnost partneru/partnerici da bude i svoj (osim što je naš); ili se može kriti naša nesigurnost i nedovoljno samopoštovanje (pa smo u stalnom strahu da će nas partner ostaviti, da mu nećemo biti dovoljno dobri i da su svi drugi bolji od nas, pa zato i ugrožavajući).
Naravno, postoje okolnosti u kojima je partner zaista sklon pretjeranom flertu ili prevari i tada je ljubomora jasna, racionalna i razumna. Ako dečko nađe svoju djevojku kako se miluje ili ljubi s drugim muškarcem, onda on nije "preljubomoran", i u slučaju da pri tome osjeća snažnu ljubomoru, pa čak reagira i nekontrolirano, to ne bismo smatrali nenormalnim ili pretjeranim.
Konačno, postoji i bolesna ili patološka ljubomora. To je ona ljubomora u kojoj osoba vjeruje da je partner vara i da joj je nevjeran, a do tog zaključka nije došla na temelju racionalnih razloga. Ova vrsta ljubomore češća je kod muškaraca i smatra se pravom duševnom bolešću. Tako muškarac može biti uvjeren da ga supruga vara i neprestano je promatrati, uhoditi, postavljati zamke da bi je uhvatio u nevjeri. Pri tome (jer je to bolest) zaključuje na temelju neracionalnih argumenata, pa tako ako supruga kupi čipkaste gaćice, odmah zaključuje da je to siguran i pouzdan znak da ima ljubavnika. Čak može u ljubomori ići tako daleko da je optužuje za nevjeru u gotovo nevjerojatnim okolnostima. Tako nije neobično da stariji muškarci s patološkom ljubomorom optuže svoje 70-godišnje supruge da imaju više 20-godišnjih ljubavnika koji dolaze k njima čim suprug izađe iz kuće.
Patološka je ljubomora opasno stanje jer postoji veliki rizik od nasilja, budući da ljubomorna osoba može fizički nasrnuti, pa čak i ubiti, svog partnera; a sve u uvjerenju da to čini iz ljubavi i nemogućnosti daljnjeg toleriranja takvog ponašanja svog partnera.
Koliko ćemo intenzivno i često doživljavati ljubomoru, u kojim situacijama te kako ćemo se ponašati određeno je mnogim i individualnim i kulturalnim faktorima: prethodnim iskustvima, ličnosti, samopoštovanju, stavovima o odnosu, spolu pa i kulturalnim normama. Tako su npr. muškarci ljubomorniji na znakove seksualne nevjernosti, a žene na znakove da su im partneri emocionalno uključeni s drugom osobom. U nekim su društvima ljudi manje skloni ljubomori – jer manje vrednuju ekskluzivno pravo na partnera.
Ljubomoru češće osjećaju...
- osobe nižeg samopoštovanja i nesigurniji u sebe - brže se osjete ugroženi, jer sami sebe doživljavaju manje poželjnima, neadekvatnijima te se boje suparnika
- osobe koje inače imaju probleme s impulzivnošću i agresivnošću, te češće percipiraju neprijateljske namjere, burnije reagiraju i srljaju s zaključcima
- oni kojima je veza ključni aspekt života i na nju su orijentirani, te su povećano osjetljivi na svaku naznaku prijetnje
- osobe koje od prije imaju iskustvo s nevjernim partnerom – sumnjičavi i pod povećalom prate svaki znak novog partnera i očekuju da se ponovi loše iskustvo
- osobe koje se boje biti same (strahuju da nikad neće imati drugi odnos, a da je neizdrživo biti sam)
- narcistične osobe, koje partnera doživljavaju kao objekt, svoj „nastavak“, nešto što posjeduju i pokazuju, a ne drugu osobu; pa se razbjesne što će nešto što „pripada njima“ (osoba ili divljenje, pažnja, nepodijeljeni interes) može preoteti drugi
- naučeno – u obitelji, kroz model npr ljubomornog oca koji je na taj način „pokazivao“ ljubav, manipulirao ili kontrolirao majku (da se drži u kući, izbjegava društvo ili karijeru, izolira je…)
- kultura – koja potiče ideje o ljubomori i posesivnosti i muškoj dominaciji kao prihvatljive skriptove ponašanja (i žene usvoje model pasivnosti i prepuštanja)
- ličnost pojedinca – neki doživljavaju intenzivnije, labilnije ili impulzivnije razne emocije, tako i ljubomoru – i strastveniji su i burnije emocionalno reagiraju
- tip privrženosti – ako osoba u ranijim, bazičnim odnosima nije imala sigurnu privrženost – sklona vidjeti znakove da je odnos ugrožen jer zapravo nema povjerenja u druge nego ih pokušava kontrolirati (jer drugačije ne može na njih računati)
- u početku veze – dok se odnos ne stabilizira i ne učvrsti međusobno povjerenje
Jeste li (pretjerano) ljubomorni?
Razmislite o svojoj ljubomori. Određena doza ljubomore je prirodna jer nas motivira da se borimo za odnos i zaštitimo od gubitka (nevjernosti ili napuštanja od strane partnera). No, upitajte se jeste li preljubomorni. Bi li vaš partner/partnerica rekli da ste ljubomorniji od većine ljudi? Jeste li više ljubomorni nego vaš partner/partnerica? Znaju li i vaši prijatelji za vašu ljubomoru? Ako ste na većinu pitanja odgovorili potvrdno onda se upitajte da li zbog vaše ljubomore trpi vaš parntner/parnterica, da li ga svojom ljubomorom više mučite nego što mu pokazujete ljubav? Upitajte se i koja je pozadina vaše ljubomore! Jeste li ljubomorni zbog toga što ste nesigurni u sebe? Ako je tako, onda shvatite da za to nije "kriv" vaš partner.
Ipak, od ljubomore ne treba bježati, jer ukoliko imate normalnu dozu samopouzdanja i relativno povjerenje u partnera, a odjednom osjetite nalet ljubomore, intuicija vam je proradila na temelju nekog znaka koji niste odmah uočili.
Ako imalo sumnjate da ste preljubomorni, onda se trudite obuzdati svoju ljubomoru. Pokušajte se našaliti sa svojom ljubomorom. Recite svom partneru da ste jako ljubomorni i da si ne možete pomoći. Razgovarajte o tome što osjećate i zbog čega. Pokušajte zajednički pronaći rješenje za ljubomoru, kako ona ne bi narušila vaš odnos. Sagledajte situaciju prisebno, pronađite uzrok ljubomore i otklonite ga, zajedno s partnerom.
Na vezi treba konstantno raditi, a ljubomora može biti samo mali začin ili veliki problem, ovisi samo o vama i partneru.
Izliječite se!
Iako su ljubomorne osobe zapravo "tlačitelji" i oni pate zbog svog stanja. Osjećaju se potišteno, ljuto, tjeskobno, preokupirano strahovima da će biti odbačeni, napušteni, te se mogu osjećati da ne kontroliraju svoju ljubomoru.
Ipak patološka ljubomora, ako se na vrijeme prepozna, može se liječiti.
- Važno je na vrijeme prepoznati i reagirati na te probleme, potraživši stručnu pomoć! Takve osobe daju od početka veze signale da imaju problema s ljubomorom, no problem je što to partnerice često shvaćaju kao dokaz strastvene, posebne ljubavi, govori prof. psih. Jadranka Orehovec.
Naime, ako ne sanirate ekstremne ljubomorne osjećaje, upravo svojim ljubomornim ponašanjem možete izazvati kontraefekt , te ostvariti ono čega se bojite - izgubiti odnos!
Također je potrebno shvatiti kako ljubomora nije dokaz ljubavi, ona je samo pokazatelj očajničke potrebe osobe da zadrži ono što trenutno želi te njenih nerealnih strahova da joj je to ugroženo.
Potrebno je ovdje spomenuti i stanje koje je suprotnost ljubomori. Kao što postoji patološka ljubomora (za koju smo rekli da je bolest), tako postoji i erotomanska sumanutost (to je stanje kod kojeg osoba vjeruje da je neka poznata ličnost u njega/nju zaljubljena i da mu/joj na različite načine to pokušava poručiti). Upravo ova suprotnost govori koliko ljubomora proizlazi iz nas samih, iz naše ličnosti i koliko ovisi o tome kako sami gledamo na sebe i na svijet oko sebe. Dakle, ako ste preljubomorni, nije to (najčešće) zbog vašeg partnera, nego zbog vas. Naravno, ako je vaš partner preslobodan i ako je vaša ljubomora rezultat jasne nevjere, onda sve ovo gore rečeno ne vrijedi, jer tada se radi o razumljivoj i očekivanoj reakciji.
Ako gledamo s druge strane- npr. da moj dečko stoji mrtav-hladan pored mene u bircu dok mi se u isto vrijeme upucava neki drugi lik, definitivno bih se zapitala o iskrenosti i jačini njegovih emocija prema meni. Ne želim reći da je normalno i poželjno partnere tretirati na posesivan način, željeti posjedovati kao stvari ili sad složiti neku frku u pola birca, ali ona mala trunka emocije poput ljubomore bi meni bila normalna.
tj. svjesno .
to se kasnije doda.
Comment