Trihineloza je bolest ljudi i životinja uzrokovana parazitima koji pripadaju klasi nematoda (Nematodes).
Trihinela je mali valjkasti crv. Mužjak je manji od ženke i dužina mu se kreće između 1,4 i 1,6 mm, a širina mu iznosi oko 0,04 mm. Ženka je dužine 3-4 mm i širine oko 0,06 mm.
Ženka ima dugu matericu koja ispunjava tjelesnu šupljinu. Zadnji dio materice sadrži jajašca u raznim stadijumuma razvoja, dok se u prednjem dijelu nalaze slobodne larve. Razvoj od jajeta do slobodne larve traje tri dana.
Kada čovjek ili životinja pojedu meso u kome se nalaze učahurene (inkapsulirane) larve trihinele, one se pod uticajem sokova digestivnog trakta oslobađaju svojih čahura i brzo rastu. U crijevima sazrijevaju u spolno zrele mužjake i ženke i tamo se hrane tkivnim sokom, koristeći kisik iz tkiva. Nekoliko dana nakon infekcije dolazi do parenja muških i ženskih trihinela. U početku je broj muških i ženskih trihinela jednak, dok se kasnije broj mužjaka smanjuje.
Larvice se iz crijevnog zida šire po cijelom organizmu na tri načina: preko portalnog krvotoka, putem limfe i direktnom migracijom kroz vezivno tkivo i tjelesne tekučine. Kada putem krvi dođu u krvne kapilare koji se nalaze u mišićima, larvice probijaju zid kapilara i dolaze u vezivno tkivo mišića, migrirajući sve dalje dok ne dođu do mišićnog vlakna. Ove larvice, tzv. putujuće trihinele, nisu još dovoljno zrele da bi mogle izazvati infekciju u organizmu drugog domaćina.
Putujuća trihinela probija ovojnicu (sarkolemu) mišićnog vlakna, ulazi u samo mišićno vlakno, gdje nastavlja svoj rast i razvoj. Pri tome, ona, svojim prisustvom, kao i toksičnim produktima svoga metabolizma izaziva degeneraciju mišićnog vlakna, zbog čega vlakno gubi poprečnu prugavost, što je jedna od karakterističnih promjena.
Krajem prvog i tijekom drugog mjeseca oko trihinele počinje se stvarati kapsula, koja je krajem trećeg meseca potpuno oformljena. U jednoj kapsuli se obično nalazi jedna, a ponekad dvije ili tri trihinele.Trihinela se razvija u poprečno prugastim mišićima koji su najaktivniji tijekom života životinje i koji su dobro opskrbljeni kisikom. To je prije svega, mišićni dio dijafragme.
Domaći glodari imaju veliki značaj u širenju ove bolesti. Odavno se zna da je štakor osnovni domaćin i rezervoar trihineloze - on u sebi ovog parazita održava ili ga prenosi na drugog štakora (kanibalizam kod štakora je raširen). Od štakora se zaražavaju svinje, a od svinja čovjek.
Čovjek se obično zarazi jedući nedovoljno kuhano ili pečeno, a najčešće nepropisno sušeno mesa zaražene svinje. Rjeđe se javljaju manje epidemije vezane uz uživanje mesa divlje svinje ili medvjeda.
Trihineloza se može prenjeti sa zaražene na zdravu svinju i onda kada se zdrave svinje hrane neprokuhanim klaničnim otpacima koji potiču od trihineloznih svinja.
Trihinela je mali valjkasti crv. Mužjak je manji od ženke i dužina mu se kreće između 1,4 i 1,6 mm, a širina mu iznosi oko 0,04 mm. Ženka je dužine 3-4 mm i širine oko 0,06 mm.
Ženka ima dugu matericu koja ispunjava tjelesnu šupljinu. Zadnji dio materice sadrži jajašca u raznim stadijumuma razvoja, dok se u prednjem dijelu nalaze slobodne larve. Razvoj od jajeta do slobodne larve traje tri dana.
Kada čovjek ili životinja pojedu meso u kome se nalaze učahurene (inkapsulirane) larve trihinele, one se pod uticajem sokova digestivnog trakta oslobađaju svojih čahura i brzo rastu. U crijevima sazrijevaju u spolno zrele mužjake i ženke i tamo se hrane tkivnim sokom, koristeći kisik iz tkiva. Nekoliko dana nakon infekcije dolazi do parenja muških i ženskih trihinela. U početku je broj muških i ženskih trihinela jednak, dok se kasnije broj mužjaka smanjuje.
Larvice se iz crijevnog zida šire po cijelom organizmu na tri načina: preko portalnog krvotoka, putem limfe i direktnom migracijom kroz vezivno tkivo i tjelesne tekučine. Kada putem krvi dođu u krvne kapilare koji se nalaze u mišićima, larvice probijaju zid kapilara i dolaze u vezivno tkivo mišića, migrirajući sve dalje dok ne dođu do mišićnog vlakna. Ove larvice, tzv. putujuće trihinele, nisu još dovoljno zrele da bi mogle izazvati infekciju u organizmu drugog domaćina.
Putujuća trihinela probija ovojnicu (sarkolemu) mišićnog vlakna, ulazi u samo mišićno vlakno, gdje nastavlja svoj rast i razvoj. Pri tome, ona, svojim prisustvom, kao i toksičnim produktima svoga metabolizma izaziva degeneraciju mišićnog vlakna, zbog čega vlakno gubi poprečnu prugavost, što je jedna od karakterističnih promjena.
Krajem prvog i tijekom drugog mjeseca oko trihinele počinje se stvarati kapsula, koja je krajem trećeg meseca potpuno oformljena. U jednoj kapsuli se obično nalazi jedna, a ponekad dvije ili tri trihinele.Trihinela se razvija u poprečno prugastim mišićima koji su najaktivniji tijekom života životinje i koji su dobro opskrbljeni kisikom. To je prije svega, mišićni dio dijafragme.
Domaći glodari imaju veliki značaj u širenju ove bolesti. Odavno se zna da je štakor osnovni domaćin i rezervoar trihineloze - on u sebi ovog parazita održava ili ga prenosi na drugog štakora (kanibalizam kod štakora je raširen). Od štakora se zaražavaju svinje, a od svinja čovjek.
Čovjek se obično zarazi jedući nedovoljno kuhano ili pečeno, a najčešće nepropisno sušeno mesa zaražene svinje. Rjeđe se javljaju manje epidemije vezane uz uživanje mesa divlje svinje ili medvjeda.
Trihineloza se može prenjeti sa zaražene na zdravu svinju i onda kada se zdrave svinje hrane neprokuhanim klaničnim otpacima koji potiču od trihineloznih svinja.
Comment