Evo, u moru tema nisam pronasla jednu ovakvu. Obicno se iz neznanja iskustva zivotne krize tretiraju kao depresija, ansioznost ili opce nezadovoljstvo zivotom, pa se one koji je dozivljavaju tretira kao bolesnike, pripisuju im se lijekovi, itd.
Iz svjezeg vlastitog iskustva krize, sa sigurnoscu mogu reci kako ona nije 'strasna, crna, depresivna buktinja' koja te uhvati u srednjim godinama i unisti ti zivot. Krize dozivljavamo periodicno, u raznim godinama zivota. Svatko ju dozivljava na svoj nacin, a ne izadje svatko iz nje uspjesno.
Kako ste se vi nosili sa vasom zivotnom krizom? Jeste li ju dozivjeli? Kako je ona izgledala? Kako sada na to gledate?
Ovdje dolje stavila sam linkove za one kojima se cita, i koji se mozda nalaze u slicnom periodu zivota, pa bi ih stoga trebalo zanimati. Tu je sve lijepo pojasnjeno, strucnije nego sto to ja mogu svojim iskustvom prikazati.
Trenutno sam u srcu zivotne krize. Bila je potaknuta nekim nemilim dogadjajima, a i uskoro cu navrsiti 28 sto za sobom vuce odredjena propitkivanja u svezi zivotnih prioriteta.
Moje grozne faze su iza mene, najteze je bilo pronaci nove mehanizme savladavanja problema. Velika pomoc u svemu bio mi je 'proces prisutnosti' i pronalazenje vjere u sebe i jedino sebe.
Ono sto mi se dogodilo jeste da mi se srusio moj citav svijet. Pod time mislim da su mi se sustavi vjerovanja, vrednovanja, i mehanizmi nosenja sa problemima, mehanizmi shvacanja, kompletno urusili.
Preispitivala sam sve. Od vlastite veze, do prijatelja, ljudi, posla, svijeta...
Shvatila sam da vise nisam princeza na zrnu graska, da su umrli svi oni koji su me takvom shvacali, i da se sada neminovno moram suocit sa velikim strahom u sebi. Nije bilo lako. Ispovracala sam dusu kad je krenuo da izlazi iz mene sav taj strah... Jos sam u procesu, ali osjecam kako mi je glava malo izdignutija iznad slike u kojoj se nalazim. I nista ne silim. Dajem si vremena da iskusim. Osjecam da se ravnoteza vraca, i da sam postupno sve jaca.
Kakva su vasa iskustva? Jako me to sve zanima.http://http://www.akademijauspeha.co...e krize 2.htmlhttp://www.akademijauspeha.com/clanc...e krize 1.html
Iz svjezeg vlastitog iskustva krize, sa sigurnoscu mogu reci kako ona nije 'strasna, crna, depresivna buktinja' koja te uhvati u srednjim godinama i unisti ti zivot. Krize dozivljavamo periodicno, u raznim godinama zivota. Svatko ju dozivljava na svoj nacin, a ne izadje svatko iz nje uspjesno.
Kako ste se vi nosili sa vasom zivotnom krizom? Jeste li ju dozivjeli? Kako je ona izgledala? Kako sada na to gledate?
Ovdje dolje stavila sam linkove za one kojima se cita, i koji se mozda nalaze u slicnom periodu zivota, pa bi ih stoga trebalo zanimati. Tu je sve lijepo pojasnjeno, strucnije nego sto to ja mogu svojim iskustvom prikazati.
Trenutno sam u srcu zivotne krize. Bila je potaknuta nekim nemilim dogadjajima, a i uskoro cu navrsiti 28 sto za sobom vuce odredjena propitkivanja u svezi zivotnih prioriteta.
Moje grozne faze su iza mene, najteze je bilo pronaci nove mehanizme savladavanja problema. Velika pomoc u svemu bio mi je 'proces prisutnosti' i pronalazenje vjere u sebe i jedino sebe.
Ono sto mi se dogodilo jeste da mi se srusio moj citav svijet. Pod time mislim da su mi se sustavi vjerovanja, vrednovanja, i mehanizmi nosenja sa problemima, mehanizmi shvacanja, kompletno urusili.
Preispitivala sam sve. Od vlastite veze, do prijatelja, ljudi, posla, svijeta...
Shvatila sam da vise nisam princeza na zrnu graska, da su umrli svi oni koji su me takvom shvacali, i da se sada neminovno moram suocit sa velikim strahom u sebi. Nije bilo lako. Ispovracala sam dusu kad je krenuo da izlazi iz mene sav taj strah... Jos sam u procesu, ali osjecam kako mi je glava malo izdignutija iznad slike u kojoj se nalazim. I nista ne silim. Dajem si vremena da iskusim. Osjecam da se ravnoteza vraca, i da sam postupno sve jaca.
Kakva su vasa iskustva? Jako me to sve zanima.http://http://www.akademijauspeha.co...e krize 2.htmlhttp://www.akademijauspeha.com/clanc...e krize 1.html
Comment