New Order

defiance0 · 05-02-10, 13:04

Europski ‘Patent Agreements’ od 1977. godine izričito isključuje mogućnost patentiranja životinjskih ili biljnih vrsta. Međutim pojavom moćnih multinacionalnih korporacija u sferi biotehnoloških pronalazaka došlo je do promjena koje za čovječanstvo generalno ne mogu biti prihvatljive. Podržavajući te korporacije ‘US Patent and Trademark Office’ 1987. godine najavio je bitne promjene, pa prema njemu sve forme životinjskog svijeta, izuzev čovjeka, bile bi podložne patentiranju. To bi značilo da se životinjska vrsta, ljudska ili životinjska stanica ili gen mogu patentirati, te na taj način ‘ŽIVOT’ može biti komercijalno iskorištavan. Time, vlasnik patenta dobiva monopol nad životnom formom, koju nije pronašao (jer ona postoji od pamtivijeka) ali koju je patentirao, te na taj način stekao zakonsko pravo na manipuliranje njome.
Zanemarujući sve etičke principe, a samo zbog svog profita, moćne multinacionalne korporacije prisvajaju pravo na život i životne forme koje su oduvijek postojale na našem globusu i koje su opće dobro čovječanstva. Takvo njihovo ponašanje izaziva opći revolt javnosti. U tome se posebno ističu pritisci koje vrše nevladine organizacije – udruge građana. Primjera radi, pod pritiskom javnog mnijenja, posebno Greenpeace-a, po zlu glasu poznata korporacija MONSANTO morala je ove godine javno izjaviti da odustaje od primjene tzv. "terminator tehnologije" kao sredstva zaštite svojih prava na genetski izmijenjene biljke. Biopiratstvu kao formi patentiranja autohtonih životnih oblika (od mikroorganizama, preko bilja do životinja) najviše su izložene nerazvijene zemlje s bogatom biološkom različitosti. Za to je najbolji primjer Indija. "Znanstveni apartheid nazire se u našoj budućnosti, a Indija će biti jedna od njegovih žrtava," izjavio je auditoriju u New Delhi-u Ismail Serageldin, predsjedavajući Konzultativne grupe za međunarodna poljoprivredna istraživanja (CGIAR). Ova konzultativna grupa nadzire preko 25 međunarodnih istraživačkih centara širom svijeta, uključujući i ICRISAT, 25 km zapadno od Hyderabada.
'Apartheid' je iznenađujuće snažan izraz za službenog predstavnika takvih institucija, no prijetnja je itekako stvarna. Bogate industrijske zemlje, na čelu sa SAD-om i Australijom, rade na privatizaciji svih oblika života. U tom nastojanju vrše snažan pritisak na nacije bogate biološkom raznolikošću poput Indije, da priznaju patente na biljne i životinjske vrste, gene koje one nose u svojim stanicama, tvari koje proizvode i biotehnološke metode koje se koriste za njihovu manipulaciju.
Na žalost, Indijska Vlada popušta pritisku i krajem 1998. godine odlučuje potpisati međunarodni ugovor za legalizaciju dva patenta na oblike života. Indija se, kao žrtva učestalih pojava biopiratstva, našla u centru patentne oluje. Prema podacima Research Fundation for Science, Technology and Ecology, preko stotinu lokalnih biljnih vrsta pokriveno je patentima korporacija širom svijeta, a da pritom Indija nema nikakve koristi od tih patenata.
Biljke i životinje komercijalno se koriste od pojave poljoprivrede još pred kojih 10 tisuća godina. Ljudi mogu trgovati poljoprivrednim proizvodima dobivenim od bilja ili životinja i bez zahtjeva na vlasništvo nad genima u njima – onim genima koji su postojali davno prije no što je prvi čovjek kročio kuglom zemaljskom.
Ima načina da se osigura vlasništvo nad sortama bilja ili pasminama stoke ne dirajući u gene koji su naše zajedničko nasljeđe. Kao primjer možemo navesti PVPA (Akt o zaštiti biljne sorte) u SAD-u. On daje isključivo pravo firmi koja je stvorila (oplemenila) određenu sortu da umnaža i prodaje njeno sjeme. Međutim, poljodjelac može nakon žetve spremiti dio sjemena od te sorte za narednu sjetvu, ili oplemenjivač bilo gdje u svijetu može koristiti tu sortu kao roditelja pri oplemenjivanju nove sorte.
Prema tom sistemu, sorta je kao knjiga, a njeni geni su kao riječi na njenim stranicama: priča je vlasništvo pisca, ali riječi od kojih se priča sastoji zajedničko su vlasništvo čovječanstva.
Napretkom biotehnologije kroz protekle dvije dekade, vlade i korporacije počele su na gene gledati kao na "software" života, nazirući velike dolarske profite. Međutim, isto kao i kompjuterski software, geni se mogu umnažati kod novog vlasnika – poljodjelca. To je kao ovogodišnja sjetva sjemena iz prošlogodišnje žetve. Zbog toga, vlasnik sorte, isto kao i vlasnik kompjuterskog software-a, mogu lako izgubiti kontrolu nad svojim proizvodom. Da bi osigurali tu kontrolu, korporacije na čelu s U.S. gigantima Monsantom i W.R. Grace počeli su patentirati gene i biljke koje ih nose, na isti način kao što oni drugi ostvaruju pravo na kompjuterski software.
Kad biotehnolozi dodaju jedan svoj novi gen množini gena koja se već nalaze u stanici biljke, to naliči dodavanju pola metra asfalta na 5 tisuća kilometara dug autoput. Usprkos tome kompanija koja je vlasnik tih pola metra, postavlja naplatnu rampu za kontrolu cijelog autoputa, odnosno postavlja pravo na cijelu biljku.
Gospodin Serageldin iz CGIAR-a je toliko zabrinut jer biotehnologija je veoma skupa, pa najbogatije nacije i kompanije imaju neuhvatljivu prednost pri ulaganju u istraživanja. Oni koriste genetičko inženjerstvo kako bi postavili naplatne rampe na svakom zaokretu. Kad poljodjelac ili vlada ne budu u stanju platiti taksu, naći će se nasukani.
Biopiratstvo je postalo uobičajena metoda rada u poslovanju genima i predstavlja "znanstveni apartheid" u najgorem obliku. Zadnjih godina Indija je postala i žrtva i osvetnik istovremeno.
Nim-stablo je možda najpoznatija Indijska piratizirana biljka. Samo u Americi na njega je prijavljeno preko 50 patenata. Mnogi od njega dobiveni proizvodi, kao npr. insekticidi, američke firme prodaju natrag indijskom poljodjelcu.
Prošle godine američki Patentni ured povukao je patent na ljekovitu vrstu Curcuma longa, kada je Indijski koncil za znanstvena i industrijska istraživanja pomoću starih indijskih tekstova dokazao da je ova biljka već vjekovima u Indiji dio tradicionalne medicine.
Zatim, početkom 1998. godine, službenici ICRISAT-a u Indiji bili su prisiljeni blokirati zahtjev za vlasništvom jedne Australske kompanije nad jednom Indijskom sortom kane. Znanstvenici ICRISAT-a sakupljali su sjeme te sorte s indijskih polja. Australci su dobili nešto tog sjemena od ICRISAT-a, umnožili ga s namjerom da ga prodaju natrag indijskim uzgajivačima kane uz znatan profit. Zahvaljujući međunarodnoj povici i oštrom reagiranju ICRISAT-a onemogućena je ta namjera.
Posljednji i možda najokrutniji napad na indijsko genetičko blago je posljednje patentiranje tzv. basmati riže od strane američke sjemenske kompanije Rice-Tec. Da je Rice-Tec uspjela u svojoj namjeri, ubirala bi licencna prava na svaki kilogram od te prodane riže ne samo u Americi, već i u Indiji. Znanstvenici CGIAR-a su iz dostupnih podataka uspjeli dokazati da je Ric-Tec izvorno sjeme dobio od Međunarodnog instituta za istraživanja riže (IRRI), jednog od centara CGIAR-a. A IRRI je dobio sjeme od poljodjelaca indijskog subkontinenta.
Kao odgovor na procvat trgovine genima, indijska vlada poduzela je potpuno krivi pristup, odlučivši da potpiše dva međunarodna ugovora o patentima. To je igra u kojoj Indija ne može pobijediti. Igralište pripada Monsantu, i on određuje pravila igre. Za Indiju bi bilo bolje da se drži svoje trenutne pozicije, braneći svoje biološko i kulturno nasljeđe protiv biopirata i kradljivaca gena. itditditd

riddlerine · 12-02-10, 14:40

Mislim da ste pogriješili što se tiče patentiranja biljaka... eventualno mogu patentirati svoje GMO inačice , ''terminator sjeme'' ili sintetičke spojeve, ali patentiranje biljaka u njihovom prirodnom obliku je nemoguće, pa zar nije upravo to razlog postojanja zapadne medicine?

nioivo · 16-02-10, 12:15

Ne razumijem kako je moguće da to ne dospijeva u javnost. Meinstream mediji su u rukama vlastodržaca to je jasno. Kada nekoj prijateljici kažem o chemtrailsima, codeksu ili nečem drugom one se uplaše ignoriraju me i misle da sam luda tj. da sam otišla predaleko. Zašto netko prihvati činjenice a netko ne želi čuti za njih?

Cameleon · 20-02-10, 22:11

Citat:

Originally Posted by nioivo

Kada nekoj prijateljici kažem o chemtrailsima, codeksu ili nečem drugom one se uplaše ignoriraju me i misle da sam luda tj. da sam otišla predaleko. Zašto netko prihvati činjenice a netko ne želi čuti za njih?

Takva reakcija je naučena. Mediji svakodnevno odgajaju prostodušni narod stvaranjem slike "stvarnosti". Ono što potpuno odudara od takve "stvarnosti" je fantazija. Takav stav je naučen i spontano se aktivira kod većine ljudi, to znači da ga nisu niti svjesni.

Kada sam na jednom našem poznatom forumu, na kojem nema gotovo nikakve cenzure a komunikacija se svodi na vrijeđanje, psovanje i ekstremno plitku konverzaciju u kojoj je u čestim slučajevima potrebno odgonetat što je "sugovornik" napisao (vrlo slaba pismenost), otvorio topik u kojem sam postavio pitanje "kako je moguće da u takvim okvirima (krajnjeg blesavluka) mnogi od članova godinama svakodnevno provode slobodno vrijeme!?"
- reakcija je bila takva da su me neki prozvali kretenom a neki me pitali dal sam napušen.

Od 20-tak ljudi jedino su dvoje bili suzdržani a ostali su nastavili u uobičajenom stilu vrijeđanja i glupiranja.

simona · 21-02-10, 08:55

Citat:

Originally Posted by riddlerine

Mislim da ste pogriješili što se tiče patentiranja biljaka... eventualno mogu patentirati svoje GMO inačice , ''terminator sjeme'' ili sintetičke spojeve, ali patentiranje biljaka u njihovom prirodnom obliku je nemoguće, pa zar nije upravo to razlog postojanja zapadne medicine?

Svjesnom ljudskom umu su mnoge stvari neshvatljive, kao npr pokušaj patentiranja biljaka. Monsanto je pokušao patentirati drvo Nim u Indiji. Jedva su to spriječili.

simona · 21-02-10, 09:01

Citat:

Originally Posted by nioivo

Ne razumijem kako je moguće da to ne dospijeva u javnost. Meinstream mediji su u rukama vlastodržaca to je jasno. Kada nekoj prijateljici kažem o chemtrailsima, codeksu ili nečem drugom one se uplaše ignoriraju me i misle da sam luda tj. da sam otišla predaleko. Zašto netko prihvati činjenice a netko ne želi čuti za njih?

Kontrola je sve veća, ali usprkos tome još uvijek informacije prolaze. Ljudi su inkodirani rođenjem a programiranje se nastavlja kroz odgoj roditelj, vrtić, školu, posao... Na taj način im se hladno servira sudbina, odustali su od svoje osobne moći i dali je drugima da radi sa njom što hoće. Arhitekti straha stalno rade na redizajnu intoksikacije uma.

Cameleon · 21-02-10, 11:18

MMF (Međunarodni Monetarni Fond) i Svjetska banka su birokratska predstavništva skupine privatnih međunarodnih banaka koje neprestano traže nove izvore profita (uz što manja ulaganja).

Zemlje u razvoju kao i mnoge od onih koje ne spadaju u tu kategoriju (Cijela Južna Amerika, Afrika, Indija, jugoistočna Azija, Istočna Europa uključujući Rusiju i zemlje nastale raspadom SSSR-a) su debelo zadužene pozajmicama navedenih ustanova.

Proces pozajmljivanja i suradnje sa MMF-om se u načelu razvija na slijedeći način:

Vlada nesretne zemlje prisiljena je tražiti financijsku pomoć MMF-a. Diže kredit sa ugovorenim kamatama. Budući da se radi o zemlji čije je gospodarstvo dugim nizom godina oslabljeno raznim političko-strateškim utjecajima, taj posuđeni novac posluži samo za privremeno stišavanje vatre (veliki dio novca ode u privatne ruke korumpiranih političara).
Dug se vraća mjesečno ili kvartalno....ovisno o ugovoru. Rokovi su kratki s obzirom na to da se radi o ugovorima čiji je najdulji rok 4 godine. Najčešće su to "Stand-by" aranžmani od godinu dana.

Gospodarstvo i dalje ne funkcionira a država je sada dodatno opterećena vraćanjem duga sa kamatama.
Situacija postaje sve teža a država sve teže otplaćuje dug. MMF ima pravo uslijed ne vraćanja nakupljenih dugova staviti zemlju na crnu listu, a to znači da je se ta zemlja smatra nepouzdanim partnerom za trgovinske odnose, ulaganja itd.

Vlada pokušava pregovarati o (povoljnijim) rokovima otplate i traži pomoć u vezi otplate duga. Ono što se pri tome dešava je sudbinski trenutak za nesretnu državu. MMF kao uvjet za daljnje pregovore o "servisiranju postojećeg duga" traži određene uvjete.
Šalje svoje savjetnike koji na temelju postojećeg stanja razrađuju detaljan plan političko-gospodarskog restrukturiranja u svrhu "gospodarskog oporavka" i sa time osposobljavanjem zemlje za vraćanje dugova.

Restrukturiranje podrazumijeva:

1. privatizacija firmi u državnom vlasništvu

formalno - cilj je politika "slobodnog tržišta" i jačanje konkurentnosti

činjenično - cilj je pustiti međunarodne (zapadnjačke) banke da kupuju unosne tvrtke koje su pogođene gospodarskom krizom pa im je vrijednost pala na smiješno niske razine. Tu se radi o čitavim tvorničkim postrojenjima, javnim komunalnim poduzećima (voda, struja, telekomunikacije), poljoprivrednim sustavima.

2. drastično smanjenje državnih troškova

formalno - nastoji se povećati razina sredstava državne riznice (efikasnijom preraspodijelom troškova) kako bi se stvorio veći dio usmjeren otplati dugovanja

činjenično - masovna otpuštanja u javnim poduzećima, rezanje izdataka za socijalne i zdravstvene usluge (uključujući mirovine), školstvo i kulturu. Zdravstvene ustanove se usmjeravaju na politiku autonomnog financiranja tj. trebaju sa vremenom same pronać vlastite izvore financiranja (putem nametanja raznih pristojbi koje direktno plaćaju korisnici usluga). Privatiziraju se i javna dobra, prirodni resursi vode i energije koje pokupuju inozemne banke u suradnji sa industrijskim korporacijama. Državi se postupno zabranjuje bilo kakva mobilizacija vlastitih sredstava u razvoj gospodarstva.

3. privatizacija banaka i određivanje (monetarne) politike centralne banke

formalno - banke slobodno (neovisno o državi) odlučuju o investicijama a centralna banka ne smije trošiti resurse na sanaciju banaka

činjenično - kupovina banaka i proizvoljno nabijanje kamata. Centralnoj banci se uskraćuje mogućnost povoljnijeg kreditiranja u svrhu razvoja gospodarstva.

Ljudi na selu više ne mogu dobiti povoljne kredite za obrađivanje zemlje i uzgoj stoke.
Istovremeno se smanjuju nameti na uvoznu robu (prehrambene proizvode, žitarice, sjeme, umjetna gnojiva, pesticidi...)
Rezultati toga su:
- rast cijena domaće proizvodnje
- dotok viškova jeftinog GM sjemena uvezenog iz Amerike
- projekti "pomoći u hrani" preplavljuju tržište jeftinim proizvodima koji također uništavaju domaće proizvođaće
- propast malih i srednjih gospodarstava; seljaci nisu u mogućnosti podmiriti troškove proizvodnje a mnogi od njih izgube zemlju koju su stavili pod hipoteku privatnim komercijalnim bankama u zamjenu za kratkoročne kredite sa visokim kamatama.

Masovnim otpuštanjem radne snage iz javnih poduzeća (tvornice, škole, javne uprave itd) i propadanjem seoskih gospodarstava pada kupovna moć a to dodatno opterećuje čitavi sustav (pitamo se otkud smo gotovo svi u minusu i kreditima!?).
Ruši se vrijednost domaće valute što dodatno povisuje cijene i provodi se deindeksiranje plaća u javnom sektoru, a to znači da plaće ne prate povećanje životnih troškova.
Politika koja stoji iza devalvacije domaće valute je spuštanje vrijednosti radne snage i omogućavanje povoljnih uvjeta za iskorištavanje jeftine radne snage selidbom industrijskih postrojenja iz zapadnih zemalja u siromašne i uništene zemlje.

Otvaraju se "slobodne zone" u kojima su investitorima omogućene mnoge pogodnosti u smislu poreza i ostalih davanja državi pa je priliv novca u državnu blagajnu uvelike smanjen. Dodatno, deregulacijom poslovanja bankarskog sustava omogućen je lagani i neometani transfer goleme količine novaca na račune "offshore" banaka izbjegavajući plaćanje poreza na dobit pa sa time milijarde eura umjesto da (u ime poreza) sjednu u državnu blagajnu sjedaju na privatne račune čiji je vlasnik anoniman.

Stvaraju se zone jeftine proizvodnje po državama i potiče se izvoz. Proizvođači u klinču svih mogućih nedaća od konačne maloprodajne cijene na zapadu dobivaju 1-2% zarade a sve ostalo ide investitorima (kreditorima), uslužnim tvrtkama i trgovcima zapadnih zemalja.
Pored toga, u takvim okolnostima se još stvara međusobna borba (nesretnih zemalja) za komadić preplavljenog tržišta a to se jedino može dodatnim smanjivanjem troškova proizvodnje odnosno nižim radničkim plaćama.

Restrukturiranje se mora (uz redovite kontrole MMF-a) dosljedno provoditi a paralelno se u obrocima dodjeljuju dodatna sredstva "pomoći" za provedbu restrukturiranja iliti "izlaska iz krize".
Ono što je ironično u toj priči je to da zemlja dodatnim zaduživanjem financira vlastitu propast.

Zemlje nakon "pomoći" MMF-a ostaju potpuno slomljene i porobljene. Pojavljuje se glad, neishranjenost djece i bolesti proizašle iz nedostatka vitamina i ostalih vrijednosti dobivenih iz hrane, otpuštanjem prosvjetnih djelatnika obrazovanje drastično pada, otpuštanjem zdravstvenih djelatnika i kroničnim pomanjkanjem sredstava pojavljuju se zarazne bolesti iskorijenjene još u srednjem vijeku, stvaraju se klasne podjele i socijalna netrpeljivost, siva ekonomija (šverc, droga, kocka itd.) raste do neslućenih razmjera a novopećeni bogataši koji su se okoristili takvom situacijom ulažu prljavi novac u legalne poslove.....

U tome svemu niti zapadne razvijene zemlje nisu pošteđene. Materijalna proizvodnja se seli u siromašne zemlje a razvijaju se uslužne djelatnosti i razvoj visoke tehnologije. Radnici iz tvornica ostaju bez posla. U području razvoja visoke tehnologije se traži visoko školstvo koje je skupo i u privatnom vlasništvu. Pored toga, tvrtke koje razvijaju visoku tehnologiju (npr.računalski programeri) također otvaraju svoje filijale po siromašnijim istočnim zemljama (kao što su Indija, Rusija, Thailand i sl.) i angažiraju tamošnje stručno osoblje koje se plaća par tisuća puta manje od iste stručnosti u zapadnim zemljama. Programer na Thailandu uposlen od strane jedne zapadnjačke informatičke tvrke dobiva 10-20 dolara mjesečno za posao koji se plaća od 10000 - 20000 dolara na zapadu.
Ruski stručnjak za fiziku će odradit posao za 200 dolara mjesečno itd.
Njima se upravlja telefonskom i internetskom komunikacijom pa su troškovi svedeni na minimum.

Zaključak:

Naše vlade u tišini provode politiku nametnutu MMF-om budući da smo zaduženi do grla i time uhvaćeni u klopku, začarani krug iz kojeg se više ne izlazi. Neku večer sam primjetio kako srpska ministrica financija obrazlaže "kresanje" mirovina riječima "svaki početak na bolje je bolan!". Međutim, tužno je to što se ne radi o početku na bolje (novac otet umirovljenicima se ne investira u razvitak zemlje nego u vraćanje dugova inozemnim kreditorima) nego početku goreg od postojećeg kojem se ne nadzire kraj.

Novi svjetski poredak (New World Order) nije ništa drugo do koloniziranja zemalja (od strane privatnih vlasnika 15-tak mega-banki iz SAD,Francuske,Njemačke,Britanije i Japana) širenjem politike "slobodnog tržišta" na krilima globalizacije. Razvlašćivanje državne javne imovine u zajedničkoj vlasti svih ljudi (koji biračkim građanskim pravima odlučuju o upravljanju njome)) i predaja u ruke gospodarima-osvajačima na cijeđenje do posljednje kapi krvi.

nioivo · 22-02-10, 08:28

Ja mislim da je Ugo Chavez skoro zadnji koji se odupire globalizaciji tj. tihom porobljavanju svih ljudi svijeta. Od davnina smo bili robovi. Danas je stanje drugačije, robovi smo bili jer smo bili gladni svi od reda a danas nas ima i koji nisu gladni i to je jedini razlog zašto nas oni ne smatraju više robovima. Nisi gladan dakle imaš vremena za uključiti mozak. Gledala sam za vikend film Neprijatelj pred vratima. Tako mi se svidio zaključaj jednog lika: Mi se trudimo stvoriti društvo gdje će svi biti jednaki, gdje nitko neće imati razloga zavidjeti susjedu jer ima nešto što ti nemaš. No to je zabluda. Uvjek će biti bogatih i siromašnih. Uvijek će netko imati osmjeh a netko neće, uvijek će netko imati ljubav koju netko drugi nema, uvijek će netko imati sreće ili volje ili srca a netko drugi će mu na tome biti zavidan.

Jednakost je iluzija, pravda je iluzija za sve. Ona može biti među jednakima. Uvijek nemamo nešto, uvijek želimo više. Ima nas malo koji žele i sve što žele je istina i pravda. Da li to može biti ideal za sve?

Cameleon · 09-03-10, 09:12

Evo, Hrvatska je krenula žešće sa MMF-ovom politikom uništavanja.
Dešava se upravo ono što sam naveo gore na postu.

Seljacima koji su dizali kredite u komercijalnim bankama i koji su založili svoju zemlju, kuće i strojeve računajući da će dobiti ugovorena državna sredstva retroaktivno, odjednom se sredstva režu na pola.
Svrha?
Banke otimaju založenu zemlju malih i srednjih gospodarstava i otvaraju vrata velikim igračima koji dolaze nakon što se spusti vrijednost radne snage.
Potom se okrupnjava vlasništvo i stimulira uzgoj koji odgovara potrebama novom vlasniku. To naravno, nema nikakve veze sa okvirima potreba države za pšenicom ili kukuruzom budući da će pšenica i kukuruz doći na velika vrata iz SAD-a.

Na kraju se dogovorilo samo 60% iznosa u novcu a 38% u repro materijalu.
Što mislite čije je proizvodnje repro materijal?
Dam se kladiti da je gotovo sav repro materijal uvezen od tvrtki koje je preporučio MMF a za kupnju materijala je država opet dobila pozajmicu od MMF-a ali možda po povoljnijim uvjetima vraćanja jer smo ipak dali da nas naguze.
Ti jadni ljudi tamo stoje na hladnoći blokirajući ceste i nemaju pojma zašto vlada zaista ne može dati obećane novce.
Kad bi vlada čak i isčupala samoinicijativno novce odnekud, prekršili bi uvjete ugovorne MMF-om a to se skupo plaća. Drugim riječima u 6 mjeseci bi država kolabrirala u potpunosti.

Nitko ne traži da se predoče dokumenti potpisani sa MMF-om. Čak ni oporba u saboru nema pojma o čemu se to radi. A to je zato što je MMF sredio tako da se ugovori o stand by aranžmanima ne smatraju pravnim dokumentima jer su bazirani na "dobrovoljnoj suradnji".
Drugim riječima, naše vlade ne moraju navedenu dokumentaciju predočiti administraciji pravnog sustava budući da se ne radi o pravnom dokumentu (to je moja pretpostavka) a sa time nema uobičajenog načina pristupa takvim dokumentima.

Još jedna zanimljivost:

Hrvatska vlada ide u suradnji sa komercijalnim bankama spašavat gospodarstvo paketom povoljnih kredita.
Prva očita prijevara je ta da se ulaže u graditeljsku struku kako bi se prodali neprodani stanovi po povoljnim kreditima.
Kakvom li kretenu može past na pamet ulagat novce u otkup stanova a uzimat novce poljoprivredi koja je ionako na rubu sloma a mora postat konkurentna evropskom tržištu u roku od 2 godine!?

Drugo, u medijima se propušta spomenuti najbitnija/najopasnija stvar a to je da se podatak o tome kome je odobren kredit neće moći dobiti budući da spada u bankarsku poslovnu tajnu.
Ali, država je jamac i dobrim dijelom sredstava i sama sudjeluje u tome.
Kako država ne može znati u koje je svrhe dala novce?
Bez obzira što će biti okvirni uvjeti za dobivanje povoljnih kredita banke će procijeniti kome dati novac a taj podatak je poslovna tajna!
Znači, imaš grupu inozemnih privatnih banaka kojima si dao pare da se bave investicijama o kojima ne smiješ znati!

Ono što će se tu desiti je to da će banke odobravat kredite tvrtkama koje će pogodovat bankovnim sadašnjim i budućim interesima a ne interesima domaćeg gospodarstva. Pljačka, destrukcija, bespovratno ropstvo.

Ajd još jedna zanimljivost i onda kraj

Evo već je procurila informacija u javnost da je Grčku bacila na koljena američka investicijska banka "Goldman Sachs" mešetarenjem vrijednosnicama na Wall Sreet-u i pokreće se istraga o tom slučaju.

Btw. na Wall Street-u se burzovnim mešetarenjem može rušiti svjetska ekonomija (svjetske financijske krize se svako malo ponavljaju) a ne samo jedna mala Grčka.
MMF se gura kako bi "pomogao" Grčkoj a EU znaju jako dobro što to znači i protive se tome.
Ulaskom MMF-a u članicu EU-a u takvoj krizi u kakvoj je Grčka, otvara se mogućnost sustavne destabilizacije evropske unije i monetarnog sustava. Od strane amerikanaca, naravno.

Iz tog razloga njemačka kancelarka Angela Merkel neki dan predlaže osnivanje organizacije nalik MMF-u ali koja će se odnositi samo na monetarnu politiku EU.

Ali, pazite sad ovo: čak i oni krajnji optimisti koji misle da je cijela priča oko MMF-a samo teorija zavjere trebali bi se zapitat kako to da se o monetarnoj politici evropske unije ne brine međunarodna organizacija (MMF) koja je u tu svrhu i osnovana?
Što ne štima u toj slici?

DeteSvetla6 · 16-03-10, 16:21

http://www.youtube.com/watch?v=rKn8nc4rBbU

Primećujete li kako se sve ponavlja samo su nijanse i tehnike "osavremljene".