Alternativa Forum

Alternativa Forum (http://www.alternativa-forum.com/)
-   New World Order (http://www.alternativa-forum.com/new-world-order/)
-   -   New Order (http://www.alternativa-forum.com/new-world-order/1431-new-order.html)

Bambina 16-12-14 11:30

Dvije riječi: ljudska prava. Samoviktimiziranje je biznis. A u nedostatku stvarnih "žrtava sustava" vrši se umjetno proizvođenje istih. A država je, fiktivna ili ne, terapijska sisa od koje se očekuje da sve bude besplatno. I kao dodatak na Simonin zanimljiv post, u ruksoj literaturi vuk je uglavnom prerušen u ljudskopravaškog aktivista. No knjige su debele, a koncentracija sve slabija.

vant 08-01-15 16:30

Zbog čega su ubijeni J.F. Kennedy i Abraham Lincoln?


vant 08-01-15 16:31

FEMA koncentracijski logori u SAD-u za protivnike Novog svjetskog poretka


vant 08-01-15 16:32

Operacija "Spajalica" - Kako su vodeći nacistički znanstvenici prebačeni u SAD


vant 08-01-15 16:32

Projekt MKULTRA - Tajne operacije kontrole uma


Uoo 16-01-15 11:43

počinje priprema masa na dolazak antikrista..


Jesam 16-01-15 15:26

Citat:

Originally Posted by Uoo (Post 420789)
počinje priprema masa na dolazak antikrista..

Dobar je jedan od komentara ispod videa:

I AM is the Name of the God of the Bible. It is The name God gave to Moses in Exodus 3:14-15.. And he said this is his name FOREVER.. for ALL generations.. God never changed and neither did his name. I AM is AHAYAH in hebrew. I AM THAT I AM = Ahayah ashar Ahayah. He Is the God Of Abraham, Isaac and Jacob, And this is why Satan is trying so hard to blaspheme that name. It is the Most powerful name on the planet. and even in the Kabala. in the Heirarchy of names, Ahayah is listed ABOVE the name of Satan as the Highest Deity/God. they don't and can't used this name, but satan must answer to this this name/God.
NOW, Yahweh, YHWH, Jahovah, Baal, Are ALL one in the same. They are ALL names for Satan. Yahweh is the Canaanite Deity Baal, The name was Changed from Baal to Yahweh/Yhwh when adopted by the Greeks and Romans. and transliterated to Yah/Jahovah. so as you can see. Just as the Bible Prphesied and Satan Promised, He will have the Whole world worship HIM as God, and you better believe he has.. And believe it or Not. Christianity is the Biggest Corporates that Satan uses.. The Roman/Post Constantine Christian Church Is without a Doubt. 100% A Religion of Satan in disguise.. Just as the Bible said.. As the sign of Christ's return.. Take HEED that NO ONE deceveive you. MANY wil come IN CHRIST's Name. The Earth has been given into the hand of the wicked. You must ask.. If Satan is the God of this world.. in which he is without a doubt, Why would he let THE BIGGEST Religion that's SUPPOSED to be of Christ dominate the Earth.. This is because, the Catholic/CHristian Church has absolutely Nothing to do with Christ. In fact, When you actually Read the Bible and Truely Understand the Bible and the LAWS and Commandments we MUST keep, 90% ATLEAST of what Christianity teach is in Opposition to what the Bible actually says we MUST do, So, now you can see why the Bible says, The Biggest deception would come from the MANY who come IN CHRIST's NAME. In Other words CHRISTIANS. Now that this was presented, You have a choice.

Uoo 16-01-15 16:30

Citat:

Originally Posted by Jesam (Post 420812)
Dobar je jedan od komentara ispod videa:

I AM is the Name of the God of the Bible. It is The name God gave to Moses in Exodus 3:14-15.. And he said this is his name FOREVER.. for ALL generations.. God never changed and neither did his name. I AM is AHAYAH in hebrew. I AM THAT I AM = Ahayah ashar Ahayah. He Is the God Of Abraham, Isaac and Jacob, And this is why Satan is trying so hard to blaspheme that name. It is the Most powerful name on the planet. and even in the Kabala. in the Heirarchy of names, Ahayah is listed ABOVE the name of Satan as the Highest Deity/God. they don't and can't used this name, but satan must answer to this this name/God.
NOW, Yahweh, YHWH, Jahovah, Baal, Are ALL one in the same. They are ALL names for Satan. Yahweh is the Canaanite Deity Baal, The name was Changed from Baal to Yahweh/Yhwh when adopted by the Greeks and Romans. and transliterated to Yah/Jahovah. so as you can see. Just as the Bible Prphesied and Satan Promised, He will have the Whole world worship HIM as God, and you better believe he has.. And believe it or Not. Christianity is the Biggest Corporates that Satan uses.. The Roman/Post Constantine Christian Church Is without a Doubt. 100% A Religion of Satan in disguise.. Just as the Bible said.. As the sign of Christ's return.. Take HEED that NO ONE deceveive you. MANY wil come IN CHRIST's Name. The Earth has been given into the hand of the wicked. You must ask.. If Satan is the God of this world.. in which he is without a doubt, Why would he let THE BIGGEST Religion that's SUPPOSED to be of Christ dominate the Earth.. This is because, the Catholic/CHristian Church has absolutely Nothing to do with Christ. In fact, When you actually Read the Bible and Truely Understand the Bible and the LAWS and Commandments we MUST keep, 90% ATLEAST of what Christianity teach is in Opposition to what the Bible actually says we MUST do, So, now you can see why the Bible says, The Biggest deception would come from the MANY who come IN CHRIST's NAME. In Other words CHRISTIANS. Now that this was presented, You have a choice.

da.. donekle upućen komentar, no dalo bi se još puno toga reći i pojasniti.. jer sotona je radio naporno da stvori konfuziju i natjera čovjeka u stanje zbunjenosti kako bi odbacio Istinu zajedno sa laži.. zato i otvaram teme poput ove

http://www.alternativa-forum.com/rel...cke-crkve.html

no, neznanje je tako duboko, i laž je tako prožela pore civilizacije da ljudi više ne razumiju što je religija/ljudska doktrina, a što Riječ Božja.. po vlastitim strastima i požudama sve se trpa u isti koš.. čime sotona u slučaju takvih jeste uspješan u svojem naumu.. prevareni ljudi odbacuju Riječ Božju.. odbacuju Spasitelja.. Isusa Krista.. i time se osuđuju na propast.

moj savjet ti je da ne brzaš sa zaključcima, već istraži temeljito što je što.. no u konačnici bez ulaženja u komplikacije neka bude svima kristalno jasno da će se sve svoditi na one koji su primili Isusa Krista kao Spasitelja, i one koji nisu. On je rascijepio veo, podijelio vrijeme na prije i poslje Krista, izdvojio Stari Zavjet od Novoga, On će izdvojiti i žito od kukolja.. one koji će prepoznati vapaj Božjeg srca raspuknutog nja križu i one koji neće.


Citat:


YHVH means I AM THAT I AM or also translated as I AM THE ONE WHO IS. YHVH is not even a word but an anagram. YHVH is simply a transliteration of a Hebrew anagram. Do you know what transliteration means? It's how a letter, word, phrase, or sentence sounds in another language. An anagram is a rearrangement of letters and also the use of the first letter of each word from a sentence to form a word that represents that sentence.

YHVH transliterated reads left to right but in Hebrew reads from right to left. So, in Hebrew, YHVH would be יהוה where each letter transliterates from right to left as YODH-HEH-WAW-HEH which are letters that represent the full transliteration that sounds like this: eh-YEH a-sher e-YEH or Ehyeh asher Ehyeh.

The original Hebrew language didn't have vowels to help with pronunciation. They were added much later to the language. For this reason, it remains a mystery how exactly God pronounced His name to Moses. This is why some people say Jehovah and others say Yahweh. This comes from introducing E-O-A or A-E in some transliterations to help with how it sounds. YHVH becomes Y-e-H-o-V-a-H and changing the Y for a J for pronunciation purposes to obtain Jehovah. When using the other vowels, we have Y-a-HV-e-H and changing the V for a W for pronunciation purposes to obtain Yahweh.

Many scholars theorize that the most accurate pronunciation would be Yahweh because the letters YHVH when read together in Hebrew have a tendency to sound as if having the sound of an A and E in between. Jehovah would be an unnatural almost forced sound to the tetragrammaton.

YHVH is also the reason Jesus in Hebrew was called by His disciples Yeshua which comes from the divine root YH as in YHVH; for Jesus is Y-e-H (God) shua'a (saves) or God saves. Literally, the name of the Messiah is "GOD SAVES".

We Christians have hundreds of thousands of pieces of ancient manuscripts that corroborate this. Also, the Septuagint manuscripts (oldest and first translation ever of the Old Testament from Hebrew to another language, in this case to Greek) transliterate the name of God in the OT as EGW EIMI O WN and literally meaning I AM THAT I AM which proves YHVH has always being there written in the original Scriptures. The Koine Greek used in the New Testament has Jesus name (in John 8:58) with these transliterated words: EGW EIMI which means in English literally I AM or YeH (God). This means that in Greek, God the Father and Jesus the Son have the same name. But Jesus claimed this to be more than mere coincidence, in fact claiming "My Father and I are One" or "Those that have seen me, have seen the Father" or "The Father is in me and I in the Father".

I hope this serves you as a lesson and you don't allow your pride to cloud your judgement just because you want to win an argument. What I have told you here is the truth of the origins of the name of God. This is what scholars agree on. Humble yourself so your mind opens to the truth and glorify the name of YHVH.

simona 22-01-15 11:53

Svima koji znaju što je, TTIP stvara muku u želucu. S druge strane, većina građanki i građana Europske unije, a među njima i Hrvatska, tek je zbog prosvjeda u Bruxellesu krajem prošloga mjeseca počela polako saznavati da je riječ o nekakvom sporazumu koji bi uvelike naštetio našem standardu i radničkim pravima, a demokratskim već škodi.

O opasnostima TTIP-a, novinarke emisije Širenje područja borbe na Radio Studentu, porazgovarale su u prosincu s Hrvojem Radovanovićem iz Zelene akcije.

Intervju prenosimo u cijelosti.

Što je zapravo TTIP (Transatlansko trgovinsko i investicijsko partnerstvo)?

TTIP je sporazum o slobodnoj trgovini o kojem su SAD i Europska unija počeli pregovarati još u srpnju pretprošle godine, a prema nekim procjenama pregovori bi trebali završiti do kraja ove godine. Cilj Transatlanskog i investicijskog partnerstva (TTIP), kao i svakog drugog sporazuma o slobodnoj trgovini, jest povećati trgovinsku razmjenu između strana koje ga potpisuju, što se najčešće radi na način da se snizuju, odnosno ukidaju, carine. Međutim, kritičari ovog sporazuma upozoravaju da su te carine već sada poprilično niske, što znači da se TTIP-om zapravo pokušava ukinuti sve preostale prepreke trgovini. Prevedeno, to znači da će se ići na ujednačavanje standarda u različitim sektorima s obiju strana Atlantika, pri čemu će se ti isti standardi najvjerojatnije srozati prilagođavajući se onoj strani na kojoj su niži.

Mnogi protivnici ovaj sporazum smatraju suvremenim trojanskim konjem. Iz kojeg razloga je nastala ova usporedba?

To je upravo posljedica toga što se iza fasade tvrdnji kako je cilj sporazuma povećati trgovinsku razmjenu, pokrenuti posrnulu ekonomiju i otvoriti milijune novih radnih mjesta, zapravo krije pokušaj proguravanja promjena koje idu protiv općeg interesa. Ovaj sporazum treba promatrati kao dio jedne mnogo veće i starije neoliberalne agende i njezine mantre o deregulaciji i privatizaciji kao odgovoru na sve društvene probleme.


Na službenoj stranici Europske unije, nekolicinu su puta naglasili da potiču transparentnost podataka, poglavito kako bi smanjili mispercepciju ovog sporazuma. Čak su sredinom studenog Cecilia Malmström (iz Odbora za međunarodnu trgovinu) i Sigmar Gabriel (vicekancelar i savezni ministar za ekonomske poslove i energetiku) na sastanku u Berlinu naglasili potrebu informiranja građana i građanki te spomenuli kako će objavljivati prepiske sastanaka. To se nije dogodilo do prošloga tjedna, no i dalje sve nije dostupno. Možete li komentirati njihove objave po pitanju toga i reći svoje mišljenje? Koliko je opasno ne informirati građane i građanke ili ih samo površinski informirati? Koja je pozadina toga?

Po meni, to upućuje na dvije stvari. S jedne strane, očito je da kampanja protiv TTIP-a, koja se već poprilično zahuktala, ima određenog uspjeha, odnosno utjecaja na donositelje odluka, zbog čega se oni očito imaju potrebu braniti. S druge strane, koraci koje su dosad poduzeli u smjeru veće transparentnosti daleko su od onoga što transparentnost znači i što prosvjednici od njih traže. Navode objavljene na službenoj stranici treba shvatiti kao speen, trik da se smanje tenzije i izbije jedan od glavnih argumenata protivnika ovog sporazuma. Ono što je također bitno istaknuti oko (ne)transparentnosti procesa jest da je ista vrlo asimetrično raspodijeljena s obzirom na različite dionike. Primjerice, rezultati istraživanja koje je u srpnju prošle godine provela mreža Friend of the Earth Europe, a u kojem su analizirali broj sastanaka delegacija Europske komisije s različitim dionicima, pokazali su da je 85 posto tih sastanaka održano s predstavnicima industrije, dok je ostalih 15 posto održano sa svima ostalima. To najbolje pokazuje u čije će se interese odražavati ovaj sporazum.


Kako će TTIP utjecati na naše živote?

Po mnogima bi trgovinskim sporazumom mogli drastično sniziti kvalitetu hrane (GMO, pesticidi itd.), socijalnog sustava i postojeću zaštitu okoliša u Europi.
TTIP bi trebao biti najveći sporazum ove vrste u ljudskoj povijesti i kao takav će imati dalekosežne posljedice na gotovo sve aspekte naših života. Ono što posebno treba brinuti građane i građanke Europe su znatno niži standardi po pitanju zaštite okoliša, kvalitete hrane, radničkih prava i zaštite privatnih podataka s američke strane, pošto će se najvjerojatnije ići na ujednačavanje tih standarda.

Znamo da je američka strana mnogo liberalnija po pitanju genetski modificiranih organizama. Njihovo zakonodavstvo kojim se reguliraju kemikalije u okolišu datira još iz 1970-ih godina i potpuno je zastarjelo iz današnje perspektive, što znači da se čitav niz kemikalija zabranjenih u Europskoj uniji, kod njih najnormalnije koristi.
Po pitanju radničkih prava, znamo da je američka strana ratificirala samo dvije od osam temeljnih konvencija međunarodne organizacije rada, kojima se definiraju osnovna sindikalna prava. U uvjetima slobodne konkurencije, jasno je da će znatno niži standardi zaštite radničkih prava u Americi rezultirati ugrožavanjem ostvarenih prava s europske strane. Valja ipak istaknuti da Amerikanci nisu jedini negativci u ovim pregovorima, Europska unija također sa svoje strane gura određene problematične prijedloge. Tako npr. zahtijevaju liberalizaciju američkog tržišta naftom i ugljikovodicima. Naime, još od naftnih šokova s početka 1970-ih SAD ima zakon koji onemogućava izvoz nafte, a Europska unija traži deregulaciju tog zakona. To je posebno problematično u kontekstu trenutne borbe protiv klimatskih promjena i vrlo licemjerno od strane Europe koja se javnosti prikazuje kao lider u toj borbi. Dakle možemo zaključiti da obje strane, i europska i američka, imaju razloga za zabrinutost.


Smanjuje se i demokratski legitimitet. Na koji način?

Jedna od osnovnih obaveza stranaka ovog ugovora jest regulatorna suradnja. To znači da ukoliko se želi donijeti neki novi zakon ili nova politika, o tome se prvo potrebno konzultirati s drugom stranom te procijeniti hoće li to imati negativnih posljedica po trgovinsku razmjenu. Ukoliko se procijeni da bi moglo, takav će prijedlog biti povučen, što dodatno narušava i ovo malo krnje demokracije koju imamo i iznova stavlja interes kapitala iznad svih ostalih interesa. Isto tako, problematično je i to što će TTIP zacementirati postojeće stanje te će stvari poput privatizacija firmi i usluga postati praktički ireverzibilne, bez obzira na želje građana i građanki.


Jedan od najopasnijih elemenata ovih trgovinskih sporazuma je tzv. 'rješavanje sporova između investitora i država' (ISDS). ISDS je česta sastavnica međunarodnih investicijskih sporazuma koja stranim investitorima omogućava da zaobilazi nacionalni pravni sustav te putem međunarodnog suda zatraži financijsku kompenzaciju od vlade neke države. To se dogodi ukoliko se procijeni da bi njihovi profiti i potencijali za investiranje mogli biti ugroženi izmjenama zakona i/ili politika u dotičnoj državi. Možete li nam pojasniti kako bi ovo utjecalo na Hrvatsku, članicu Europske unije tek nešto više od godine dana?


Sve što dosad znamo o korištenju tog mehanizma, pošto on već čini dio mnogih trgovinskih sporazuma, upućuje na zaključak da Hrvatska itekako ima razloga za zabrinutost. Naime, već spomenuta mreža Friends of the Earth Europe nedavno je objavila istraživanje o ISDS mehanizmu, koje je pokazalo kako su europske države putem ovog mehanizma privatnim investitorima dosad isplatile minimalno 3,5 milijarde eura. Kažem minimalno jer zbog tajnovitosti kojom je obavijen čitav proces i činjenice da u večini slučajeva informacija o isplačenom iznosu nije javno dostupna, taj iznos predstavlja samo vrh sante leda. Ono što je za nas također interesantno jest to da su ti podaci pokazali kako su najčešće žrtve ovog mehanizma, u čak 75 posto slučajeva, bile države sa slabijom ekonomskom situacijom, što je zapravo i bilo za očekivati. U kontekstu Europske unije, radi se mahom o novim članicama. Kao primjer možemo spomenuti da je zemlja protiv koje je pokrenuto najviše sporova Češka, dok je Poljska isplatila najveći poznati iznos. U oba slučaja radi se o novim članicama. S obzirom na stanje Hrvatskog gospodarstva, to nikako ne sluti na dobro.


U svojim objavama EU i SAD progovaraju kako bi ovo partnerstvo smanjilo nezaposlenost potičući male tvrtke da se prošire. Je li to točno?

Nezahvalno je govoriti o nekakvim konkretnim ekonomskim učincima ovog sporazuma pošto se oni još uvijek nalaze u sferi čiste spekulacije, a procjene prilično variraju ovisno o ekonomskom modelu koji se koristi. Međutim, ono što sigurno znamo i što daje razloga za zabrinutost, jesu primjeri drugih trgovinskih sporazuma u čijem se slučaju također pompozno najavljivalo povećanje ekonomske aktivnosti i stvaranje stotina tisuća novih radnih mjesta, no rezultati su bili upravo suprotni. Možemo spomenuti jedan od najpoznatijih primjera – Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) – koji je na koncu rezultirao gubitkom oko milijun radnih mjesta u SAD-u i preko dva milijuna u Meksiku.


STOP-TTIP.ORG žustro se suprotstavlja TTIP-u. Pokrenuli su peticiju koju je organiziralo više od 300 udruga, a objavila ju je i Zelena akcija. Na svojoj stranici govore kako 'žele spriječiti pad standarda u području zapošljavanja i zaštite podataka te društvenih, ekoloških i potrošačkih standarda. Žele spriječiti da se javna opskrba (npr. vodom) i kulturna dobra rješavaju kroz netransparentne pregovore'. Što se potpisivanjem ove peticije može konkretno učiniti? Koliko je potpisa skupljeno?

Treba napomenuti da se samom peticijom ne može učiniti mnogo, međutim, ona svakako ima određenu simboličku težinu i omogućava nam da procijenimo magnitudu otpora prema TTIP-u. Peticiju podržava mnoštvo udruga, sindikata i organizacija koje su pokušale pokrenuti službenu Europsku inicijativu građana, što je mehanizam kojim se mogu formalno uputiti određeni zakonodavni prijedlozi Europskoj komisiji. No, taj je zahtjev odbijen izjavom da pregovarački mandat nije službeni zakonodavni akt, već njihov interni dokument, što naravno nije istina jer se radi o dokumentu koji je formalno usvojilo Vijeće EU. Inicijativa je neovisno o tome odlučila nastaviti sa sakupljanjem potpisa, kojih je sakupljeno već više od milijun, a ovim bih putem pozvao sve građane i građanke da potpišu peticiju te se dodatno informiraju o opasnostima ovog evidentno štetnog sporazuma i uključe u druge oblike borbe protiv njega.








da podsjetim na proljeće 2014.:smilie_smile:

Transatlantskom sporazumu o trgovinskom i investicijskom partnerstvu (dalje: TTIP)


Najveći bilateralni trgovinski sporazum u povijesti U trenutku nastanka ovog teksta radna skupina sastavljena od predstavnika SAD–a i Europske komisije vodi četvrtu rundu pregovora o Transatlantskom sporazumu o trgovinskom i investicijskom partnerstvu (dalje: TTIP). Radi se o, riječima povjerenika za potrošače Europske Komisije, Nevena Mimice, „najvećem bilateralnom trgovinskom sporazumu u povijesti.“ Svrha mu je, kako su u zajedničkom očitovanju od veljače prošle godine izjavili predstavnici SAD i EU, približiti dva najbogatija svjetska tržišta i ukinuti prepreke slobodnoj trgovini. Međutim već dokumenti i protokoli prve dvije runde pregovora koji su procurili do predstavnika civilnog društva probudili su zabrinutost, što je zvanična priopćenja Europske komisije nisu ni malo uspjela umiriti. U prospektu o TTIP, nakon što se objasni nužnost smanjenja birokracije, prožimanje tržišta stavka o „većem rastu i novim radnim mjestima“, dolazimo i do metoda što bi do ovih uspjeha trebale dovesti sjevernoatlantsko tržište. Tri su načina pomoću kojih, riječima EK, treba riješiti problem različitih regulativa i legislativa eda bi posao procvjetao. Mogu se primijeniti pojedinačno ali i u kombinaciji. Parafraziramo:
Prvo, moglo bi se prihvatiti da neke regulacije imaju manje-više isti učinak s obje strane Atlantika, što bi u praksi značilo da korporacije mogu nastaviti poslovati kao i do sada, ali na proširenom tržištu; drugo, regulative bi se mogle uskladiti prema postojećim međunarodnim načelima rješavanja problema, što bi značilo da postoji stanovita globala arbitraža koja u hodu rješava nastale bilateralne probleme; treće, u slučaju radikalno različitih regulacija, moglo bi se usko surađivati u njihovom praktičnom provođenju.

Spor između države i investitora Na prvi pogled, najmanje zabrinutosti izaziva druga alternativa. Ona se, naizgled, poziva na međunarodnu arbitražu u sporovima što nastaju između država, dakle u krajnjoj liniji na nešto što je i do sad činila Svjetska trgovinska organizacija. Međutim organizacije civilnog društva, među kojima ćemo se na ovom mjestu pozvati na udrugu Transatlantski potrošački dijalog (TCAD), došle su do podataka kako je zapravo riječ o tzv. rješavanju sporova između država i investitora (eng. investor-state dispute settlement), načelu koje se ne odnosi na spor između suverenih država, nego država i korporacija. Riječ je o praksi ustanovljenoj u prvoj polovici dvadesetog stoljeća kako bi se zaštitilo investitore od nacionalizacije njihovog vlasništva – tzv. „direktne eksproprijacije“ – uslijed ratova, revolucija ili radikalnih promjena politike dane države. Međutim, danas međunarodni – točnije: „međukorporacijski“ – tribunali koji implementiraju ovu mjeru imaju daleko većeg i raznovrsnijeg posla. Investitor ima pravo podnijeti tužbu nekom od zatvorenih arbitražnih tribunala koji djeluju van jurisdikcije sudova suverene države-stranke u sporu. Neke države članice EU već imaju tu klauzulu u svojim bilateralnim sporazumima, ali sada je na djelu pokušaj da se ona uvede kao pravna obligacija za svih 28 članica. Sporazum je u tom smislu svojevrsna preslika NAFTA-e, odnosno Sjevernoameričke federacije za slobodnu trgovinu – inače naslijeđa Bushove administracije – koja se također osniva na multilateralnoj (pokriva Meksiko, Kanadu i SAD) deregulaciji tržišta i uvođenju te osnaživanju arbitraže u sporovima između investitora i država. Također u tijeku su pregovori o Transpacifičkom partnerstvu (eng. Trans-Pacific Partnership – TPP) koje bi obuhvaćalo Australiju, Vijetnam, Čile, Japan, Maleziju, Meksiko i Sjedinjene države, sa veoma sličnim propozicijama koje izazivaju veoma sličnu zabrinutost.

Sporazum u praksi No kako bi točno izgledala implementacija Sporazuma? U konkretnom slučaju SAD i EU, ako bi TTIP bio ratificiran uključivo sa state-investor dispute klauzulom, države članice EU potpale bi u sporovima s investitorima pod jurisdikciju dva arbitražna tijela: Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova Svjetske banke (eng. International Centre for Settlement of Investment Disputes) i Povjerenstva Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovinsko pravo (eng. United Nations Commision on International Trade Law). Oba tijela isključuju javnost iz rasprava i donošenja odluka, a njihovi suci se biraju po internim, za javnost nedostupnim procedurama, dok je česta rotacija između uloga odvjetnika i suca. Postupak investicijskih sporova temelji se na cijelom nizu propisa koji suverene države stavljaju u, da upotrijebimo eufemizam, nepovoljan položaj. Primjerice, prijetnjom investiciji se može smatrati neku promjenu politike u smjeru zaštite potrošača što dovodi do tzv. „indirektne eksproprijacije“, odnosno kolateralne štete za investicije. Tako, recimo, neka država može postići konsenzus o štetnosti nano-materijala za zdravlje potrošača jer se, primjerice, otkrilo da izazivaju nove i egzotične vrste raka. Donese se zakon da se na kreme za sunčanje obogaćene inkriminiranom tvari stavi etiketa s upozorenjem. Distributer tada ima pravo tužiti tržišno neosviještenu državu za indirektnu eksproprijaciju jer mu zakonodavstvo šteti poslovanju. U praksi se pokazalo kako u velikom broju slučajeva korporacije dobivaju sporove, odnosno da su sudovi iznimno tržišno svjesni, a primjer tekućeg spora između Australije i „Philip Morrisa“ dobro ilustrira kako stvar funkcionira: tvrtka je pred australski Vrhovni sud iznijela spor zbog jedinstvenog pakiranja duhanskih proizvoda koji je propisala australska vlada. Nakon što je zakon prošao na Vrhovnom sudu, „Philip Morris“ je predmet prenio na sud za rješavanje investicijskih sporova koji ni po čemu nije obavezan uzeti u obzir odluke australskih sudova. Očigledno je, dakle, da se ovo načelo može koristiti – i koristi se – kao sredstvo pritiska na državu i društvo. Penali i sudski troškovi su ogromni, te se čak i u slučaju dobivanja spora, dijele između obje stranke. Zbog toga, kako ističu kritičari sporazuma, state-investor klauzula ponajviše služi kao sredstvo prijetnje. Brojni su slučajevi kad države odustaju od izmjena regulativa čim im moćni ulagač zaprijeti arbitražom na takvoj osnovi.

Broj sporova stalno raste – od 50 presuda donesenih između 1950. do 2000. prema 514 tekućih sporova do konca 2012. – što može značiti više stvari: ili suverene države sve više djeluju na polju zaštite građana od rizičnih praksi korporacijskog sektora, pa ih dotični sve više napada; ili korporacijski sektor polako preuzima vodeću riječ u regulaciji društva. Tek tendencija je da države sve više traže izlaz iz sporazuma koji inkorporiraju ovu mogućnost.

Deregulacija tržišta dakle ne znači primarno ukidanje carinskih davanja – koja su ionako mala – nego ukidanje tzv. „non-tariff barriers“, van-tržišnih prepreka poslovanju. To su propisi u koje možemo uvrstiti mnogo toga, od zakonodavstva za zaštitu potrošača, zdravlja, sigurnosti hrane do propisa o minimalnoj plaći. Brojne organizacije civilnog društva, cehovske udruge i šira javnost Europske unije stoga nisu pretjerano impresionirani brojkama koje projiciraju potencijalne ekonomske dobitke što bi trebali proizaći iz sporazuma. Prema studiji Europskog centra za međunarodnu političku ekonomiju, primjerice, profit za građane se projicira na 3 centa po osobi, počevši od 2029. godine. Osim što je riječ prije o futurističkoj nego ekonomskoj analizi, ako je stavimo u kontekst izjava američkih zagovaratelja sporazuma, koje ističu efekt „prelijevanja“, odnosno postupnog rasta bogatstva korporativnog sektora koji se onda naknadno izlijeva u džepove građana, ona bez sumnje daje razloga za zabrinutost. Jer Too big to fail je u očima javnosti deplasiran, ili bi bar to trebao biti, imajući u vidu tekuću krizu Zapadnih ekonomija.

Napad na medije Međutim doista je najinteresantnije na koji način je Europska komisija zamislila ulogu medija kao tampona između pregovarača i javnosti. Doduše, danas postoje web stranice na kojima je moguće staviti on-line primjedbe i prijedloge na sporazumi pregovarački proces. Ostavit ćemo otvorenim u kolikoj mjeri to mogu biti informirane primjedbe i prijedlozi, s obzirom na to da je tajnost bitnih parametara, pa i tijeka pregovora još uvijek na snazi, te koliko građani stvarno mogu utjecati na ikoga. Jer Europska komisija je prije par mjeseci imala sasvim drugačiji stav koji se dade iščitati – i to bez potrebe da se gleda između redaka – iz dokumenata koji su procurili u ruke predstavnika udruga civilnog društva. Uvjerljivi šampion među ovim papirnatim prozorima u mentalni sklop onih koji projektiraju živote nas i budućih generacija jest „PR strategija Europske komisije“, sastavljena 07.11.2013., a raspravljena s predstavnicima država članica 22.11.2013. Okvirno, EK si postavlja za cilj stvaranje „narativa“ pregovora koji će biti ponuđen javnosti putem službenih kanala i mainstream medija u državama članicama. Interesantna je slijedeća točka: navodeći uspješne do tog datuma primijenjene metode, odnosno uspjeh u postizanju podrške kod političke klase država članica, sastavljači strategije primjećuju kako im je takva strategija pomogla „… držati pod kontrolom (engl. „to keep a handle on…“) mainstream medijski narativ o pregovorima, tamo gdje postoji široka podrška za logiku i ono što je zamišljeno kao osnova sporazuma.“ Ovo je rečenica što praktički povezuje mainstream medije i političku elitu na razini država članica. Što se tiče izraza „narativ“ koji se neprimjetno uvukao u jezik kao samorazumljiva imenica, riječ je o priči lišenoj supstancije, odnosno istine, ali sastavljenoj tako da nudi njezinu plauzibilnu imitaciju. No nije naprosto riječ o laži. Jezik koji je uvažio „narativ“ kao jedino sredstvo prenošenja poruke više ne barata s parametrima istine i laži, nego isključivo s plauzibilnom ili neplauzibilnom pričom. Politička kultura što govori takvim jezikom osniva se dakle na zanemarivanju, relatviziranju, pa u krajnjoj liniji i na negaciji mogućnosti istine. Sporazum se servira. On se ne objašnjava, jer se nema što objasniti. On se prepričava. U takvome sklopu svaki postupak razotkrivanja od strane neovisnih faktora postaje igra narativa i jedino je pitanje koji će pobijediti. Prihvaćanje takve igre na strani europskih i američkih građana ravno je katastrofi, jer istina postoji i ona za njih nije ni malo ugodna, ako znamo, primjerice, kolika je razina nezaštićenosti Amerikanaca od GM proizvoda te da ona vjerojatno čeka i Europu, dođe li do sporazuma. S druge strane, korporativizacija politike, kada stavimo TTIP u kontekst NAFTA-e i TPP-a, postaje ovim sporazumom zapravo totalna. Da li je samo narativ ako kažemo da je to nešto veoma opasno? Ili primijetimo naprosto da je to možda put u ropstvo? Neka čitatelj sam informirano prosudi, jer van mainstream medija TTIP se na široko diskutira i on-line je dostupan velik broj kvalitetnih materijala pro i contra sporazuma

Na kraju, Europska komisija je povećanjem transparentnosti pregovora – tako to bar ona naziva – napravila radikalan zaokret u vlastitom „narativu“. Međutim, postavljanje on-line konzultacija, pa i sadržaji dostupni na službenim stranicama, pomalo navode na smijeh. Razlog tome je virtualizacija rasprave. Inzistira se na digitalnom pristupu koji, zločesto ćemo pretpostaviti, jako dobro rasterećuje stvarni pritisak u obliku prosvjeda, građanskog neposluha i sl. Teško je vjerovati, u svjetlu onoga što stoji u izvornoj PR strategiji, da je vuk promijenio dlaku. Ostaje da vidimo kako će kriza u Ukrajini utjecati na tijek pregovora, premda se već može vidjeti stanovita žurba na strani Amerikanaca koji bi EU ovim sporazumom vjerojatno radikalno izolirali od Rusije s kojom, recimo, jedna Njemačka ima veoma plodnu privrednu suradnju. Budućnost će pokazati što nas čeka, no valja se zapitati: zar smo još uvijek toliko glupi da padnemo na priču o „rastu i radnim mjestima“? Najveći trgovinski sporazum u povijesti se prodaje građanima za staklene perle jezika; obične, vulgarne i šuplje fraze. Kada se danas netko čudi na koji su način veliki ideološki vođe dvadesetog stoljeća uspijevali mobilizirati ljude na revolucije i dva svjetska rata, treba primijetiti, ako baš nije kompletno slijep, da se njega u totalnu globalnu ekonomsku tamnicu trpa sa dvije riječi:

„Rasti i radi!“

teemo 22-01-15 12:09

Ocekivala sam da ce europski gradovi biti puni demonstracija
i protesta protiv potpisivanja ovih ugovora . Nista ! Kao da politicarima ide na
ruku zaokupljenost javnosti islamistima, nacistima , terorom .


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 19:30 sati.

Powered by vBulletin® Version 3.8.1
Copyright ©2000 - 2019, Jelsoft Enterprises Ltd.
Search Engine Optimization by vBSEO 3.3.0