Alternativa Forum

Alternativa Forum (http://www.alternativa-forum.com/)
-   New World Order (http://www.alternativa-forum.com/new-world-order/)
-   -   Psihopatija (http://www.alternativa-forum.com/new-world-order/3217-psihopatija.html)

DeteSvetla6 16-10-10 19:09

Psihopatija
 
Kako se gubi karakter Coveka i postaje nemilosrdna zver.:e045:

Dr Robert Hare je jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju. Autor je knjige Without Conscience: http://www.amazon.com/exec/obidos/AS...502437-3733610

Dr Robert Hare; Ček-lista za provjeru psihopatije

1. SLATKORJEČIVOST I POVRŠINSKI ŠARM – tendencija ka milozvučanosti i uglađenosti; privlačnost, šarmantnost; glatkost i tečnost govora. Šarm psihopate ni u kom slučaju ne sadrži u sebi tragove stida, samo-svjesnosti, niti on ispoljava strah od bilo čega. Psihopati nikad ne zastaje jezik u grlu. Oni su oslobodili sebe od društvenih pravila ponašanja kao npr. kod razgovora, odnosno, uzimanja riječi kad na njih dođe red.

2. GRANDIOZNA SAMOVRIJEDNOST – jedan uveliko naduvan pogled na svoje sposobnosti sa pretjeranim samopouzdanjem, jaka tvrdoglavost, samouvjerenost i hvalisanje. Psihopate su arogantni ljudi koji vjeruju da su superiorna ljudska bića.

3. POTREBA ZA STIMULACIJOM ili SKLONOST KA DOSADI – jedna prekomijerna potreba za novim, neobičnim, uzbudljivim iskustvima odnosno stimulacijama koje izazivaju uzbuđenje; vole da rizikuju tj. imaju sklonost ka upuštanju u riskantne radnje. Psihopate često imaju lošu samo-disciplinu kod potpunog izvođenja zadataka zato što im brzo postaje dosadno. Na primjer, nisu sposobni da obavljaju isti posao duže vremena, ili da obavljaju zadatke koje oni smatraju glupim ili rutinskim.

4. PATOLOŠKO LAGANJE – može biti umjereno ili pretjerano; u umjerenoj formi oni će biti lukavi, prepredeni, prevejani, tajanstveni i bistri; u eksteremnoj formi, oni će biti varalice, obmanljivi, podmukli, beskrupulozni, manipulativni i nepošteni.

5. VARANJE I MANIPULACIJA – koriste se obmanama, skloni su svakoj vrsti prevare ili obmanjivanja drugih kako bi stekli neku ličnu korist; za razliku od tačke #4, u stepenu u kome je eksploatacija, bezosjećajnost i nemilosrdnost zastupljena, što se odlikuje nedostatkom obzira za osjećanja i patnju njegovih ili tuđih žrtava.

6. NEDOSTATAK KAJANJA ILI OSJEĆAJA KRIVICE – nedostatak osjećanja ili obzira za gubitak, bol I patnju žrtava; tendencija ka ravnodušnosti, nepristrasnosti, hladnokrvnosti i potpuni nedostatak svake empatije. Oni to većinom ispoljavaju ohološću, prezirom ili omalovažavanjem svojih žrtava.

7. PLITKA OSJEĆANJA – emocionalno siromaštvo, ograničen opseg ili dubina osjećanja; ispoljavanje hladnoće uprkos izraženim znakovima društvenosti od strane drugih.

8. NEOSJETLJIVOST I NEDOSTATAK EMPATIJE – nedostatak osjećanja prema ljudim uopšte; hladni, prezrivi, bezobrazni, bezobzirni i netaktični.

9. PARAZITSKI ŽIVOTNI STIL – jedna namijerna, manipulativna, sebična i eksploatatorska finansijska zavisnost od drugih koja se odražava nedostatakom njihove motivisanosti, niskom samo-disciplinom i nesposobnošću da započnu ili ispune svoje obaveze.

10. LOŠA KONTROLA PONAŠANJA – izražavanje iritacije, dosade, nestrpljivosti, prijetnje, agresivnosti ili verbalno vrijeđanje drugih; nedovoljna kontrola ljutnje i temperamenta; ponašaju se prenagljeno.

11. PROMISKUITETNO SEKSUALNO PONAŠANJE – niz kratkih, površnih, mnogobrojninih seksualnih afera i nasumično biranje seksualnih partnera; održavanje nekoliko ljubavnih veza u isto vrijeme; stalna tendencija ka navođenju drugih na seksualne aktivnosti ili pričanje s ponosom o svojim osvajačkim uspjesima i seksualnim avanturama.

12. RANI PROBLEMI U PONAŠANJU – razne vrste ponašanja u periodu do 13 godina, uključujući laganje, varanje, vandalizam, nasilje nad slabijim, seksualne aktivnosti, podmetanje požara, drogiranje ljepkom, korištenje alkohola i bježanje od kuće.

13. NEDOSTATAK REALNIH DUGOROČNIH CILJEVA – nesposobnost ili stalni neuspjeh kod donošenja i izvođenja dugoročnih planova i ciljeva; nomadska egzistencija, besciljnost, nedostatak životnog smijera.

14. IMPULSIVNOST – ispoljavanje postupaka bez predumišljaja i nedostatak reflekcije i planiranja; nesposobnost odoljevanja iskušenjima, kontrolisanja nagona i frustracije; nedostak promišljenosti i uzimanja u obzir mogućih posljedica svojih postupaka; ludo odvažni, nepredvidljivi, nestalni i nesmotreni.

15. NEODGOVORNOST – nisu u stanju da ispunjavaju ili ispoštuju svoje obaveze, kao npr. kod plaćanja računa i vraćanja dugova; aljkavi su na poslu, često odsustvuju s posla; ne ispunjavaju na vrijeme ugovorene posove.

16. NESPOSOBNOST ZA PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE POSTUPKE – nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke, kao rezultat nedostatka savjesti; nedostatak predanosti na poslu, antagonistička manipulacija, negiranje svoje odgovornosti i pokušavanje manipulacije drugih.

17. MNOGOBROJNE KRATKOTRAJNE BRAČNE VEZE – nisu u stanju da budu privrženi bilo kome ili čemu.

18. MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA – problemi u ponašanju u starosnom dobu između 13 i 18 godina; ispoljavaju kriminalne radnje ili neke druge antagonističke aspekte u smislu eksploatacije, agresivnosti, manipulacije, bezosjećajnosti, bezobzirne tvrdoglavosti.

19. OPOZIV USLOVNOG PUŠTANJA NA SLOBODU – opoziv uslovnog oslobađanja iz zatvora zbog nepromišljenosti, nepažnje ili neredovnog javljanja zakonskim organima.

20. KRIMINALNA VIŠESTRANOST – razne vrste kriminalnih radnji i prestupa, bez obzira na to da li je osoba bila uhapšena ili optužena za njih, osjećaj velikog ponosa kad nekažnjeno obave neke kriminalne radnje.

***
Ovde bi trebalo napomenuti da će većina normalnih ljudi naći neke od ovih osobina kod sebe, što bi mogla biti posledica jedne vešto organizovane kampanje “psihopatizacije” (transpersonalizacije) ljudskih bića koja se već odavno uveliko odvija, mahom preko medija.

DeteSvetla6 16-10-10 19:11

Osnovna karakteristika koja psihopate tj. sociopate razikuje od ostalih je nedostatak empatije i nesposobnost doživljavanja osećaja.

Ranije se smatralo da nedostatak empatije potiče od traume doživljene u prva tri meseca života, a u novije vreme je otkriveno da nedostaje jedan dio hemije u mozgu, i da je to urođeno kod nekih tipova tog poremećaja ličnosti.
Nesposobnost doživljavanja emocija nije karaktreristika samo psihopata, nego se može pojaviti kao emocionalni blok u nekim drugim poremećajima koje nisu psihopatija.
Psihopatija nije bolest. Da je bolest postojao bi lek. to je tip karaktera, poremećaj ličnosti.
Prema psihologiji, postoje dva osnovna tipa ljudi.
Oni koji osećj krivice i odgovornosti imaju u sebi i oni koji osećaj krivice i odgovornosti imaju van sebe. Prvi zbog osećaja krivice mogu doživeti sram, kajanje, mogu sagledati vlastitu odgovornost za posledice svojih postupaka, i prema tome mogu svesno pratiti svoje ponašanje i ISPRAVITI ga.
Oni koji osećaj krivice nemaju u sebi, projektuju ga na druge. Njima su za sve negativnosti drugi krivi, imaju osećaj nadmoći ,za sve svoje neugodne situacije pronalaze krivce i odgovornost u drugima.
Ne mogu sagledati svoj deo u svojoj sudbini i ne mogu svoje stavove i ponašanje korigovati, jer , oni su uvek u pravu. Mogu osetiti bes. Kad izgube nešto vredno ili važno, npr., kad im umre član porodice, ne osećaju tugu ni žaljenje nego bes.ALI Ne mogu osetiti radost!
Njihovo pozitivno emocionalno stanje može se opisati kao osećaj nadmoći i trijumfa, ali sreću i radost nikad ne iskuse!

Razlike između psihopate i "običnog" čoveka opisuju i u ovom dokumentarcu o ljudskom mozgu:

THE BRAIN is an astonishing voyage of discovery into our last biological frontier. Although today s computers can make calculations in one-100th of a second and technology can transport us outside the bonds of Earth, only now are we beginning to understand the most complex machine in the universe. Using simple analogies, real-life case studies, and state-of-the-art CGI, this special shows how the brain works, explains the frequent battle between instinct and reason, and unravels the mysteries of memory and decision-making. It takes us inside the mind of a soldier under fire to see how decisions are made in extreme situations, examines how an autistic person like Rain Man develops remarkable skills, and takes on the age-old question of what makes one person good and another evil. Research is rushing forward. We’ve learned more about the workings of the brain in the last five years than in the previous one hundred. This DVD from HISTORYTM brings it all to spellbinding life.
The Brain 2008 DVDRip XviD skinuti preko torenta


Takodje Milgramov eksperiment samo dokazuje to da jedan deo ljudi bi mogli ubiti i mučiti druge ljude bez problema iako bi i neki od te grupe ljudi imli malo SAVESTI i oni ne bi izdržali zbog toga silnoga programiranja uma od strane psihopata koji projektuju njihov način na druge ljude i onda ti ljudi prihvate taj način potpuno AUTOMATSKI I MEHANIČKI,a njihov način je bolestan,postavlja se pitanje ako određena grupa ljudi koja ne bi mučila druge ljude u određenim okolnostima bi to napravili,pa se onda postavlja pitanje jel iko od njih "normalnih" ljudi uopšte imaju savesti,znamo da ju psihopate nemaju,ali neki ljudi bi mogli bez problema mučiti druge ljude iako bi imali i to malo savesti u sebi,programiranje uma i vrši veliki deo plus to što mase NE razmišljaju vlastitom glavom.

http://www.youtube.com/watch?v=BcvSN...layer_embedded

DeteSvetla6 16-10-10 19:13

Ovde ću se poslužiti nekim navodima iz knjige - The Mask of Sanity, Checkley:
"Oni mogu biti simpatični," "Šarmantni," "Inteligentni," "Oprezni," "Impresivni," "Mogu da ostavljaju utisak nekoga u koga se čovek može osloniti," i "imaju mnogo uspeha u zavođenju žena":
Međutim, “oni su neodgovorni,” “rušilački nastrojeni” i slično.
Veliku konfuziju pravi to što psihopate imaju dosta osobina koje mnogi normalni ljudi smatraju poželjnim ili zavidnim. Na primjer, oni često ostavljaju utisak jednog neverovatno čvrstog samopouzdanja. U mnogim slučajevima ispoljavaju jednu “nadprirodnu magnetičnu privlačnost za pripadnike suprotnog pola”.
Prema Dr. Cleckley-u, psihopate boluju od jedne stvarne mentalne bolesti koju on označava kao – potpuni i neizlečivi NEDOSTATAK osećanja. Ukoliko psihopata uopšte nešto oseća, onda su to emocije NAJPLIĆE vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na konsekvence koje bi normalnog čoveka ispunile osećanjima srama i grižne savesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili “čistu sitnicu”.

Cleckley navodi da je psihopatija sasvim uobičajena u ljudskom društvu. On navodi mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni, doktori pa čak i – psihijatri!
On sugeriše da oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni ljudi, - samo što im nedostaje Duša.
Taj nedostatak karakteristika duše, njih čini veoma efikasnim “mašinama”. Oni mogu biti briljantni, mogu da pišu naučne radove, mogu da IMITIRAJU reči pune emocija (veoma su uspešni glumci), međutim, VREMENOM postaje sve jasnije i jasnije da te njihove reči nisu u skladu s njihovim ponašanjem. Oni su tip čoveka koji će u jednom momentu tvrditi kako je strahovito pogođen bolom usled smrti nekog bliskog prijatelja ili člana porodice, a u sljedećem momentu će otići na neku žurku ili u disko klub - “da bi to zaboravio”. Čini se da oni to STVARNO zaborave.

S obzirom da su veoma efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnoge psihopate su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon dužeg vremena njihove kolege i saradnici postaju svesni činjenice da je njihov uspeh i napredak zasnovan na kršenju prava drugih.
Iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osećanje iskrenog poverenja.
Psihopata NIKADA ne smatra da s njegovom psihom nešto nije u redu, te tako ne oseća ni potrebu da treba nešto da menja u vezi svog ponašanja.
Osim što su egocentrični, oni su često i narcisoidni. Narcisoidnost je samo jedna od njihovih karakternih crta. Retko kad dolaze u sukob sa zakonom, dok istovremeno čine strahovite štete članovima svojih porodica, prijateljima i kolegama s posla.

Psihopate se najčešće druže samo s onima od kojih mogu imati neke koristi. Za psihopatu je najvažnija jedino njegova “glad,” a sve ostalo je za njega ‘tamo negde daleko’, osim ukoliko se to ne može apsorbovati s njegove strane u smislu neke vrste “hrane”. Za njega postoji samo jedno pitanje: “Da li se to može na neki način iskoristiti” ili – “da li ja mogu nešto od toga dobiti,” a sve ostalo je od strane njegovih nagona rangirano kao manje vredno.
Ukratko, psihopata je jedan – predator ili GRABLjIVAC. On se kamuflira uz pomoć jedne “maske trezvenosti,” a onda slično grabljivim životinjama tiho i neprimetno prati svoju žrtvu, izdvaja je iz stada, približava joj se i krši njen otpor.

Dobri su STRATEZI i veoma dobro se maskiraju koristeći sve vrste reči, gestova laži i manipulacija – kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove vrline, slabosti i mane, te će igrati na te karte koliko god je to moguće i kako im to odgovara.
Iako NEMAJU osećaj savesti, oni će još u svojoj mladosti primetiti tu “čudnu” osobinu kod drugih, te će taj problem prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati tako što će se oslanjati ili apelovati na - NJIHOVU savest.

Ovde sledi jedan kraći izvod iz knjige The Sociopath Next Door, Martha Stout, Ph.D.:

Zamislite – ako možete – da nemate savesti, nimalo; nemate osećaja krivice, žaljenja ili griže savesti BEZ OBZIRA na to šta radite; nemate onaj obzir za dobrostanje drugih, bilo da se radi o strancima, prijateljima ili čak članovima vaše porodice. Zamislite da se uopšte ne morate da bakćete sa stidom, da se niste čak nikada u svom životu imali priliku postidjeti, bez obzira na sve vaše sebične gestove ili ružne stvari koje ste drugima činili.
Zamislite takođe da je pojam – odgovornost, vama potpuno nepoznat, osim kao jedan suvišan teret kojeg drugi nose na svojim leđima, kao neke obične budale.
Sada ovoj čudnoj fantaziji dodajte i jednu svoju sposobnost da sakrijete od drugih ljudi činjenicu da je vaš mentalni sklop potpuno drugačiji od njihovog. S obzirom da svako jednostavno pretpostavlja da je savest stvar koja je univerzalna među svim ljudskim bićima, skrivanje činjenice da je vi uopšte nemate, vama će biti veoma lako.

Osećaj krivice ili stid ne može da vas odvrati od bilo koje vaše želje, jer ga nemate, a drugi vam se nikada nisu otvoreno suprostavili zbog te vaše hladnokrvnosti. Ledena voda koja teče kroz vaše vene je toliko bizarna, toliko izvan vaših ličnih iskustava, da retko kome pada na pamet da posumnja u vaše psihičko stanje.
Drugim rečima, vi ste potpuno oslobođeni od svih unutrašnjih smetnji, tako da vas ništa ne ometa da radite sve upravo onako kako se to vama sviđa, bez ikakvih ‘napada’ griže savesti, a što je najzgodnije u svemu, vanjski svet to nije u stanju kod vas da primeti.
Vi možete da radite šta hoćete a pored svega toga ta vaša čudna prednost nad većinom drugih ljudi koje njihova savest drži na uzdi, s njihove strane najverovatnije neće biti otkrivena.

Kako ćete vi da živite svoj život?
Šta ćete da uradite sa ovom svojom tajnim ‘adutom’, svesni da su drugi ljudi hendikepirani, što se toga tiče (jer imaju savest)?
Odgovor će uveliko zavisiti od toga kakve su to želje koje vi imate, jer nisu svi ljudi isti. Čak ni oni koji su potpuno beskrupulozni nisu svi isti. Neki ljudi – bilo da imaju savest ili ne, - vise vole miran život, dok su drugi ispunjeni snovima i divljim ambicijama. Neka ljudska bića su veoma pametna i talentovana, druga su glupa, a većina, sa savešću ili bez nje, nalazi se negde u sredini. Postoje nasilni ljudi i mirni ljudi, postoje individue koje motiviše njihova glad za krvlju a postoje i oni koji nemaju takav apetit. [...]

Ukoliko vas nikakva sila ne zaustavlja, onda možete da radite šta hoćete.
Ukoliko ste rođeni u pravo vreme, sa pristupom nekom porodičnom nasledsvu i ako imate specijalni talenat za raspaljivanje mržnje kod drugih ljudi ili da ih lišavate njihove imovine, onda takođe možete da organizujete i likvidaciju velikog broja ljudi koji tako nešto ne mogu ni da naslute. Sa mnogo para vi to možete ostvariti sa velike udaljenosti, a onda se lijepo zavaliti u svoju fotelju i uživati u svom zadovoljstvu. [...]
Prema zvaničnim podacima, 4% ljudske populacije na našoj planeti ‘boluje’ od psihopatije (ili sociopatije).... Dakle, radi se o 4 čoveka na stotinu. Ta cifra uopšte nije mala!


Nedavno je američki Centar za Kontrolu i Preventivu Bolesti digao uzbunu jer je rak debelog creva dostigao alarmantnu stopu od 40 ljudi na sto hiljada. Dakle, bez obzira što se tu radi o bolesti koja je deset puta manje zastupljena od psihopatije, čini se da kad je pandemija psihopatije u pitanju, onda – NEMA razloga za uzbunu.

Znači, kad je psihopatija u pitanju, SVE JE U REDU!?! Interesantno, zar ne?!
I ne samo to, psihopatija se uopšte zvanično ni ne pominje kao neki problem!? Zašto?
Pa, možda zato što bi se u tom slučaju trebalo nešto –URADITI! Danas, postoje sasvim pouzdane metode za dijagnostiku ovog oboljenja. Psihopate su veoma opasne po ljudsko društvo, pogotovo kad se nalaze na pozicijama vlasti, kao npr. na mjestu predsednika države, ili na drugim pozicijama vlasti s kojih se upravlja životom u nekoj državi ili na ovoj planeti.
U jednom naprednom humanom društvu psihopatama se ne bi moglo dozvoliti da obavljaju funkcije i drže pozicije sa kojih mogu ugrožavati živote i dobrostanje drugih ljudskih bića.

[Ironije radi, na vrhuncu cele ove današnje hipokrizije i širenja magle, - pušači su ti koji su zvanično proglašeni onima koji ugrožavaju svoje i tuđe živote!? Mentalno kontuzovani ljudi racionalizuju sve što im psihopate serviraju ‘odozgo’ preko kontrolisanih medija. Istovremeno, klasičnim psihopatama dozvoljava se da neometano zavijaju u crno milione ljudskih bića!? ]

Sada bi se trebali zapitati da li bi velike ljudske katastrofe mogle biti sprečene da su psihopate koji su ih režirali i sprovodili bili na vreme identifikovani i izolovani? Samo od ‘novijih’ pomenućemo Hitlera i one oko njega koji su pokrenuli nacistički pokret u Njemačkoj, što je vodilo kasnije do svetskog rata ogromnih razmera.
Kada bi se posvetila veća pažnja ovom problemu, njegovo rešenje verovatno bi bilo u tome da se bar političari, vojne starešine i ljudi koji trebaju da zauzmu ključne državne pozicije, podvrgavaju obaveznom psihičkom pregledu, pre nego što uopšte dođu na pozicije vlasti ili komande u vojsci!?

DeteSvetla6 16-10-10 19:16

Political Ponerology (Croatian)

http://www.youtube.com/watch?v=rH3qJ...layer_embedded

http://www.galaksija.com/planeta/psi...i_politika.htm

DeteSvetla6 18-10-10 13:36

Ignorisanje psihopatije kao važnog dela objektivne realnosti, čini čoveka slepim, ranjivim i lakom žrtvom tih individua.

Psihopate igraju na naše sažaljenje

”Da bi preduzeli nešto protiv psihopata, mi ih prvo moramo identifikovati.

Nakon 25 godina slušanja onoga što su mi moji pacijenti pričali o psihopatama, kad me ljudi upitaju: “Kako mogu da znam kome smijem verovati?”, odgovor kojeg im dajem obično ih iznenađuje. Oni prirodno očekuju da ću im opisati neki detalj iz njihovog govora tela, ili neki tanani gest ili verbalne pretnje koje ih suptilno odaju.

Za razliku od toga…ono što ih odaje nije ni jedna od tih stvari…nego najbolja indicija od svih stvari je – ONI IGRAJU NA SAŽALJENJE. Najpouzdaniji znak, najuniverzalnije ponašanje beskrupuloznih ljudi nije usmereno, kako bi to neko zamislio, na našu uplašenost. To je jedno perverzno obraćanje na našu saosećajnost.

Dakle, oni se pozivaju na našu SAVEST.

Oni znaju da je mi imamo a da je oni nemaju…i oni nemilosrdno koriste to znanje protiv nas!

Očigledno, kao što je nos na čovekovom licu, što je istovremeno teško za videti bez pomoći ogledala, ovo objašnjenje podrazumeva da će dobri ljudi dopustiti ovim patetičnim individuama da se izvuku čak i kad počine ubistvo, da tako kažemo, a odatle svaki psihopata koji želi da nastavi sa svojom igrom, šta god da se dešava, neprestano će igrati na ništa drugo do sažaljenje.

Kad nekoga žalimo mi smo, bar u tom momentu, - bez odbrane... !

Sažaljenje je samo po sebi jedna od suštinski POZITIVNIH ljudskih osobina koje okupljaju ljude zajedno u grupe.
Naša emocionalna ranjivost kad nekoga žalimo koristi se protiv nas od strane onih koji nemaju savesti.

Žaljenje i saosećajnost su sile dobra kada su one kao naše reakcije usmerene na ljude koji ih zaslužuju i koji su doživeli neku nesreću. Ali kada se ova sentimentalnost jamči od nas od strane onih koji je ne zaslužuju, od strane onih ljudi koji se neprestano antisocijalno I antietično ponašaju, to je onda siguran znak da nešto nije u redu, to je jedan potencijalno koristan signal kojeg mi retko primećujemo. ...."


[Martha Stout, Ph.D., The Sociopath Next Door]:smile_sun:

DeteSvetla6 18-10-10 13:39

Šizoidna psihopatija

(iz knjige: Political Ponerology: A Science on The Nature of Evil adjusted for Political Purposes; Andrew M. Lobaczewski, Ph.D.) http://www.qfgpublishing.com/product...4kmugpku9ih3e2

Šizoidna psihopatija je izolovana još od strane prvih osnivaća moderne psihijatrije. Još od početka ona je tretirana kao jedan lakši oblik istog nasljednog faktora koji uzrokuje podložnost šizofreniji. Međutim, ova poslednja veza ne može se ni potvrditi, niti negirati uz pomoć statističkih analiza a u to vrijeme nisu bili pronađeni ni biološki testovi koji su bili u stanju da riješe ovu dilemu. ...

Literatura nam pruža više opisa različitih oblika ove anomalije, čije se postojanje može pripisati promjenama u genetičkim faktorima ili razlikama u drugim individualnim karakteristikama ne-patološke prirode.

Sada ćemo skicirati neke uobičajene karakteristike ove podvrste.

Ljudi koji su zahvaćeni ovom anomalijom su preosjetljivi i nepovjerljivi, međutim, oni veoma malo obraćaju pažnju na osjećanja drugih, skloni su da zauzimaju ekstremne pozicije i rado se osvećuju za male uvrede.

Oni su ponekad ekcentrični, odnosno, čudaci, po svojoj prirodi.


Njihov slab osjećaj za psihološke situacije i realnost navodi ih da pogrešno i negativno interpretaju namjere drugih ljudi.
Oni se lako uključuju u aktivnosti koje su kobajagi moralne, međutim, koje u suštini nanose štetu i njima i drugima.

Njihov osiromašen psihički pogled na svijet čini ih tipičnim pesimistima u vezi ljudske prirode. Izraze ovih karakterističnih stavova često nalazimo u njihovim tvrdnjama i pisanim djelima: “Ljudska priroda je toliko ružna da se red u ljudskom društvu jedino može zavesti uz pomoć jake vlasti koju obrazuju visokokvalifikovane individue koje zastupaju neke više ideale.” Ovu njihovu tipičnu izjavu možemo nazvati “šizoidna deklaracija”…

[Ovdje moramo naglasiti da šizoidne ličnosti generalno smatraju da su ONI ti, i niko drugi do oni, koji znaju kako čovječanstvo treba dovesti u red.]

Međutim, kad se nađu obuhvaćeni veoma stresnim situacijama, šizoidni nedostaci kod njih dovode do toga da te osobe veoma lako kolabiraju. Njihov kapacitet za razmišljanje postaje karakteristično zagušen, pa šizoidi onda zapadaju u reaktivna psihotička stanja koja su po izgledu slična šizofreniji, tako da to onda vodi do uspostavljanja pogrešne dijagnoze.

Zajednički faktor u raznolikosti ove anomalije je jedno potmulo bljedilo emocija i osjećanja za psihološke realnosti. To se može pripisati niskom kvalitetu njihovog instiktivnog substratuma, koji kao da radi na pijesak. Nizak emocionalni pritisak dozvoljava im da razviju odgovarajuće špekulativno rezonovanje koje je korisno u ne-humanističkim sferama djelovanja. Zbog svoje jednostranosti, oni su skloni da smatraju sebe intelektualno superiornijim od “običnih” ljudi.

Kvalitativna frekvencija pojave ove anomalije razlikuje se među rasama i nacijama: niska je kod Crnaca a visoka kod Jevreja. (…)

Prema mojim opservacijama ova anomalija je autozomalno nasljedna.
Ponerološko djelovanje šizoida [Ponerologija – nauka u porijeklu i prijenosu zla, prim. prev.] može se određivati sa dva aspekta. U jednom užem obimu, takvi ljudi prouzrokuju nevolje članovima svojih porodica, lako se pretvaraju u alatke za širenje intriga u rukama inteligentnih individua...

Njihova tendencija da gledaju na ljudsku realnost na indoktriniran i prost način kojeg smatraju “ispravnim”, često transformiše njihove dobre namjere u loše rezultate. Međutim, njihova ponerološka uloga može zadobiti makrosocijalne proporcije ukoliko se njihovi stavovi prema ljudskoj realnosti i njihove velike doktrine, za čije stvaranje imaju veoma izraženu tendenciju, stave na papir i štampaju u velikim tiražima.

Uprkos ovim njihovim tipičnim nedostacima, ili čak jednoj otvorenoj šizoidnoj deklaraciji, njihovi čitaoci ne shvataju kakve su istinske karakteristike tih autora; oni interpretiraju takva djela u skladu sa svojom ličnom prirodom. Umovi normalnih ljudi teže ka korektivnim interpretacijama zahvaljujući participaciji njihovog vlastitog bogatijeg psihološkog pogleda na svijet. Međutim, mnogi čitaoci kritički odbacuju ovakve radove sa jednim moralnim gađenjem ali nesvjesni njihovih specifičnih uzroka.

Jedna analiza uloge koju su odigrali radovi Karla Marksa lako otkriva sve gore navedene tipove apercepcije i društvene reakcije koje su dovodile do podvajanja među ljudima. [...]

Za vrijeme stabilnih vremena koja se naoko čine sretnim, mada su i ona obilježena nepravdom prema pojedincima i nacijama, ovi [šizoidni] doktrinari vjeruju da su pronašli jednostavno rješenje da srede probleme u jednom takvom svijetu. Takavi istorijski periodi uvijek su karakterizirani jednim generalno osiromašenim psihičkim pogledom na svijet, tako da se u takvim vremenima, jedan šizoidni, siromašan psihološki pogled na svijet ne istiće iznad ostalih i prihvata se kao jedna legalna ponuda.

Te doktrinarne individue karakteristično manifestuju određeni prezir u vezi moralista a onda zagovaraju potrebu za ponovnim otkrivanjem izgubljenih ljudskih vrijednosti i za razvojem jednog bogatijeg i ispravnijeg psihološkog pogleda na svijet.

Šizoidni karakter teži da nametne svoj vlastiti konceptualni svijet drugim ljudima ili društvenim grupama, koristeći jedan relativno kontrolisan patološki egoizam i izvanrednu istrajnost koja proistiće iz njihove uporne prirode.

Tako su oni na kraju u stanju da savladaju ličnost druge individue, što dovodi do toga da se ova počne očajno nelogično ponašati. Sličan uticaj oni takođe mogu izvršiti i na neku grupu ljudi kojoj su se pridružili.

Oni su psihički usamljenici koji se osjećaju ljepše u nekim društvenim organizacijama, gdje postaju žestoki pobornici neke ideologije, vjerski fanatici, materijalisti ili sljedbenici neke ideologije koja ima satanističke karakteristike. Ukoliko se njihove aktivnosti svode na diretne kontakte na nižoj društvenoj razini, njihovi poznanici ih obično vide kao ekcentrike, što ograničava njihovo ponerološko dejstvo. Međutim, ukoliko oni uspiju da sakriju svoju vlastitu ličnost iza pisanih riječi, njihov uticaj može otrovati umove u društvu u jednom veoma širokom obimu i za jedno veoma dugo vrijeme.

Karl Marx predstavlja najbolji takav primjer jer je on bio najpoznatija figura te vrste. Frostig, psihijatar iz stare škole, uključio je Engelsa i druge u jednu kategoriju koju je nazvao “kategorija bradatih šizoidnih fanatika”. Poznate proklamacije pripisane Sionskim Mudracima na početku prošlog vijeka počinju sa jednom šizoidnom deklaracijom.

Devetnaesti vijek, pogotovo njegova druga polovina, čini se da je bio vrijeme jedne izvanredno velike aktivnosti od strane šizoidnih individua, koje su često bile, mada ne uvijek, jevrejskog porijekla. Nakon svega, moramo imati na umu da 97% od svih Jevreja ne izražava ovu anomaliju kao i to da se ona javlja u svim evropskim nacijama, mada u jednom značajno manjem stepenu. U naše naslijeđe iz tog perioda spadaju predstave o svijetu, naučne tradicije i zakonodavni koncepti začinjeni aromama šizoidnog shvatanja realnosti.

Uprkos činjenici što pisana djela šizoidnih autora sadrže u sebi gorenavedene nedostatke, ili čak otvoreno formulisane šizoidne deklaracije koje za specijaliste mogu da predstavljaju sasvim dovoljna upozorenja, prosječan čitaoc njih ne prihvata kao jedan pogled na realnost zahvaćen ovom anomalijom, nego radije kao jednu ideju prema kojoj on treba da zauzme neki stav koji je baziran na njegovim ubjeđenjima i rezonovanju. To je prva greška.

Ova previše pojednostavljena šema, lišena psiholoških boja i zasnovana na lako dostupnim podacima, vrši jedan intenzivan uticaj na pojedince koji su nedovoljno kritički nastrojeni, često frustrirani usljed svog lošeg prilagođavanja društvu, kulturno zapostavljeni, ili koji se karakterišu određenim psihičkim nedostacima. Drugi bivaju podstaknuti na kritiku baziranu na njihovom zdravom razumu, mada ni njima, takođe, ne uspijeva da shvate suštinske uzroke ovog problema....

Među osobama koje prihvataju sadržaje ovakvih dijela, možemo razlikovati dva posebna tipa apercepcije: kritički-korektivni i patološki.
Ljudi koji imaju normalan osjećaj za psihološku realnost skloni su inkorporaciji onih važnijih elemenata iz tih dijela. Oni će takođe trivijalizirati očigledne greške i nadomiještati šizoidne propuste uz pomoć svog mnogo bogatijeg pogleda na svijet. To onda vodi do jedne razumnije, odmjerenije, pa tako i kreativnije interpretacije, ali ne potpuno oslobođene uticaja grešaka koje su gore navedene.

[Ne dešava li se nešto slično i kad normalan čovjek čita tzv. “svete knjige”?!?]

Patološko prihvatanje se manifestuje kod individua sa različitim poremećajima, bilo da su oni naslijedni ili stečeni, kao i kod mnogih ljudi sa iskrivljenom ličnošću i onih kojima je nanesena neka društvena nepravda....

Šizoidija tako igra suštinsku ulogu kao jedan od faktora u genezi zla koje ugrožava naš savremeni svijet. Zadatak psihoterapije u takvom svijetu trebao bi podrazumijevati da se posljedice ovog zla eliminišu što god stručnije je to moguće....

U ponerološkom procesu ovog patokratskog fenomena, karakteropatične individue prihvataju ideologije stvarane od strane doktrinara, često šizoidnih ljudi, pretaču ih u jedan aktivni propagandni oblik i proširuju sa jednim patološkim egoizmom i paranoidnom netolerancijom svake filozofije koja se ne slaže s njihovom. [...]


lopea 10-11-10 18:41

ovo kad sam počeo čitata odmah mi su pali na pamet,političari ,e a stvarno prvih deset,dvanajst kao da se opisuje ta profesija:icon_gljedam:

Luna 27-12-10 15:15

odlična tema!

samo bih se osvrnula na razliku između psihopata i psihopatiziranih.
psihopati imaju potpuno drugačiji mozak. njima ne mogu pomoć niti psihoterapija niti lijekovi, jer psihopatija nije bolest, baš kao što slijepilo nije bolest. jednostavno mozak psihopata funkcionira na drugačiji način. i tu nema pomoći.


http://www.youtube.com/watch?v=oaTfd...layer_embedded


dok se psihopatiziranima može pomoći, jer se radi o poremećaju koji je najčešće nastao u djetinjstvu ili u kasnijoj dobi. oni mogu djelomično promijeniti svoju ličnost, stavove ili ponašanje za razliku od psihopata kojima je to genetski predodređeno.

DeteSvetla6 30-12-10 14:31

Citat:

Originally Posted by Luna (Post 67422)
odlična tema!

samo bih se osvrnula na razliku između psihopata i psihopatiziranih.
psihopati imaju potpuno drugačiji mozak. njima ne mogu pomoć niti psihoterapija niti lijekovi, jer psihopatija nije bolest, baš kao što slijepilo nije bolest. jednostavno mozak psihopata funkcionira na drugačiji način. i tu nema pomoći.


http://www.youtube.com/watch?v=oaTfd...layer_embedded


dok se psihopatiziranima može pomoći, jer se radi o poremećaju koji je najčešće nastao u djetinjstvu ili u kasnijoj dobi. oni mogu djelomično promijeniti svoju ličnost, stavove ili ponašanje za razliku od psihopata kojima je to genetski predodređeno.

Hvala :smile_sun: no sa danasnjom tehnologijom i mogucnostima koje slede,,,,nije opravdano da neko zato sto je bolestan(tj psihopata je) crpi energiju od drugih ili jos gore povredjuje druge...za TAKVO PONASANjE bolest nije opravdanje.

Luna 04-02-11 12:41

Citat:

Originally Posted by DeteSvetla6 (Post 67596)
Hvala :smile_sun: no sa danasnjom tehnologijom i mogucnostima koje slede,,,,nije opravdano da neko zato sto je bolestan(tj psihopata je) crpi energiju od drugih ili jos gore povredjuje druge...za TAKVO PONASANjE bolest nije opravdanje.


psihopatija nije bolest.
psihopatima je mozak drugačij
i
!
kakva je to bolest ako je netko bez ruke, ili slijep, ili s malim iq?

ajde definiraj graniicu kad je netko bolestan, a kada nije? što to znači biti bolestan?

DeteSvetla6 19-02-11 14:04

...
 
Zelis li ti meni reci da je po tebi u redu povredjivati i iskoriscavati druge ljude i da je u redu koristiti bolest kao opravdanje???
i jos me pitas da ti definisem granicu kad je neko bolestan,koliko godina imas???

Luna 19-02-11 17:43

a po čemu vidiš da ja to kažem?



samo sam rekla da psihopatija nije bolest! bolest je rak ili npr. depresija. dok psihopatija nije bolest. psihopati imaju drugačiji mozak, i to sam ti potkrijepila s video snimkom, i usporedila sa slijepilom ili npr. baš kao i downov sindrom. to nisu bolesti. kapiraš?
rak se može liječiti. dok za psihopatiju nema lijeka, niti ga može biti.

DeteSvetla6 19-02-11 20:07

Citat:

Originally Posted by Luna (Post 72718)
a po čemu vidiš da ja to kažem? .

Pitala sam te lepo bas zato da mi budes jasnija.


Citat:

Originally Posted by Luna (Post 72718)
samo sam rekla da psihopatija nije bolest! bolest je rak ili npr. depresija. dok psihopatija nije bolest. psihopati imaju drugačiji mozak, i to sam ti potkrijepila s video snimkom, i usporedila sa slijepilom ili npr. baš kao i downov sindrom. to nisu bolesti. kapiraš?
rak se može liječiti. dok za psihopatiju nema lijeka, niti ga može biti.

Veoma dobro shvatam,nema potrebe da mi dramis sa takvim nastupom.:smile_wink:
Danas a i u buducnosti sve ce moci da se unapredi,nekada je genetski inzenjering bio bauk a danas klonovi =ziva ljudska bica setaju svetom ;) A psihopate zasto branis toliko ne znam:smile_giggle:..pronalazis se u njihovoj ulozi?
mislis da ne postoji tehnologija koja moze promeniti mozak...razocaracu te tehnologija postoji...
ili mozda mislis da mozes lako naci opravdanje za neki neadekvatan postupak(ovde je ispisano mnogo primera psihopatije) jer ti mozak drugacije radi?
No govorim celo vreme o psihopatama koji svesno povredjuju druge...a da li nalaze opravdanje jer im mozak drugacije radi jos ne znam...ali da su nesavesni u to sam sigurna.

nioivo 23-02-11 08:01

Psihopatija je složen pojam. Ne može se razlučiti (a sigurno to ne mogu današnji vrli - čitaj zatucani - znanstvenici) da li je ona uzrokovana u različitom funkcioniranju mozga na , recimo materijalnoj razini ili je ona uzrokovana nečim drugim kao što je npr. psihopatizacija društva preko odgoja, obraszovanja, medija, zabave... Ovo drugo je izglednije i sigurnije kao uzrok. Sloboda ne može biti djelomična ili sam ja slobodna pa ste i svi ostali ili nije nitko od nas. Orwelovsko, današnje društvo je uzelo za pravo da se određen tip ljudi i određen način ponašanja smatra za prihvatljiv a svi ostali su crne ovce koje se tuče po glavi da ne strše - to nije sloboda. Ne kažem da se psihopate ne treba za njihova zla i protuzakonita djela kazniti putem, zna se kojim, zakonskim i zakonskim kaznama, ali da bi se nekoga jer nije empatičan trebalo poslati na lobotomiju to mi je užasno i ne smatram da je u ikakvom smislu pošteno. Ne slažem se da se treba one manje "plačljive" stigmatizirati i tražiti među nama one koji bi mogli biti potencijalni psihopate. I još je gore implicirati nekome da je psihopat jer ima određena stajališta po nekom pitanju, to je novogovor, stigmatizacija i nepoštenje. To je lov na vještice. Nikako se ne smije zaboraviti da današnje društvo psihopatizira pojedinca i da sloboda mora biti prioritet svakoga pojedinca inaće nije slobodan nitko na svijetu. Pod sloboda mislim sloboda govora, sloboda mišljenja, sloboda da bude ono što želi i da pri tom poštuje tuđu volju i slobodu.

Malina 23-02-11 09:21

[quote=DeteSvetla6;72704]Zelis li ti meni reci da je po tebi u redu povredjivati i iskoriscavati druge ljude i da je u redu koristiti bolest kao opravdanje???


bravo slažem se

Psihopat se ni ne žele mjenjati ..mnogi misle da su čak bolji od drugih (kažem ono što sam vidjela iz iskustva )

Cameleon 23-02-11 10:41

Ima tu puno istine. Ali ima tu i dosta osobina prisutnih i u mnogim "zdravim" (onima koje smatramo normalnima) ljudima i ne podrazumijevaju ništa loše, dapače, mogu biti vrline.

Cameleon 23-02-11 11:10

Citat:

Originally Posted by nioivo (Post 73244)
Psihopatija je složen pojam. Ne može se razlučiti (a sigurno to ne mogu današnji vrli - čitaj zatucani - znanstvenici) da li je ona uzrokovana u različitom funkcioniranju mozga na , recimo materijalnoj razini ili je ona uzrokovana nečim drugim kao što je npr. psihopatizacija društva preko odgoja, obraszovanja, medija, zabave... Ovo drugo je izglednije i sigurnije kao uzrok. Sloboda ne može biti djelomična ili sam ja slobodna pa ste i svi ostali ili nije nitko od nas. Orwelovsko, današnje društvo je uzelo za pravo da se određen tip ljudi i određen način ponašanja smatra za prihvatljiv a svi ostali su crne ovce koje se tuče po glavi da ne strše - to nije sloboda. Ne kažem da se psihopate ne treba za njihova zla i protuzakonita djela kazniti putem, zna se kojim, zakonskim i zakonskim kaznama, ali da bi se nekoga jer nije empatičan trebalo poslati na lobotomiju to mi je užasno i ne smatram da je u ikakvom smislu pošteno. Ne slažem se da se treba one manje "plačljive" stigmatizirati i tražiti među nama one koji bi mogli biti potencijalni psihopate. I još je gore implicirati nekome da je psihopat jer ima određena stajališta po nekom pitanju, to je novogovor, stigmatizacija i nepoštenje. To je lov na vještice. Nikako se ne smije zaboraviti da današnje društvo psihopatizira pojedinca i da sloboda mora biti prioritet svakoga pojedinca inaće nije slobodan nitko na svijetu. Pod sloboda mislim sloboda govora, sloboda mišljenja, sloboda da bude ono što želi i da pri tom poštuje tuđu volju i slobodu.

Odlično rečeno. :smile_nod:

Istina da me nekad srdžba preplavi videći što se sve radi ljudima i dođe mi da mačem pokosim sve diktatore ali sam i svjestan da sve što ti ljudi rade govori o tome kakve se stvari mogu dešavati u svima nama ljudima. Nitko nije cijepljen od toga, koliko god si umislio da je.
Imamo u našoj povijesti pravednika-krvnika, genijalaca-luđaka, intelektualaca-rasista, produhovljenih sektaša itd.
Koliko god to zvučalo čudno ali ljudi mogu dvije oprečne stvari raditi potpuno iskreno. Npr. živjeti sa velikom ljubavi prema svojoj obitelji, prijateljima i susjedima, pomagat im i činit dobro za cijelu zajednicu (financirat izgradnju škola,bolnica,davat novac siromasima) a sa druge strane voditi narko kartel i naručivati ubojstva suparnika.
Psihopatija?
Možda. Ali dualizam je svima nama poznat ukoliko smo svjesni što radimo u vlastitim životima. Kako bi se taj dualizam odrazio u okolnostima koje bi nam osiguravale veliku moć nad drugim ljudima?

Pitanje slobode je vrlo složeno pitanje.
Sloboda nikad nije značila raditi što god ti se prohtije zato što svaki naš postupak djeluje na nas osobno a zatim i na druge ljude i njihovu slobodu.
Veliko pitanje je: Kako se manifestira sloboda bolesnog društva?
Zdravo društvo se ne mora previše brinuti o pitanjima slobode i prava.
Što je zdravije društvo to je moguća veća sloboda i manja potreba za deklaracijama prava, što je bolesnije - manje slobode i sve više bavljenja njome i pravima.

Nažalost, teško je ponuditi riješenje pitanja slobode jer bi se onda trebao naći netko tko će biti imun na nemoral i koji bi odlučivao u kojim se slučajevima sloboda bolesnog društva mora ograničit za dobrobit sviju.
To pokušava država zakonima. Ali nikad neće biti problem u zakonima nego u provoditeljima zakona.

Malina 23-02-11 11:20

Citat:

Originally Posted by Cameleon (Post 73257)
Ima tu puno istine. Ali ima tu i dosta osobina prisutnih i u mnogim "zdravim" (onima koje smatramo normalnima) ljudima i ne podrazumijevaju ništa loše, dapače, mogu biti vrline.


Istina sve ono što je napisano kako karakteristika svatko od nas se mogao naću u nećemu ...

svi smo mi u koloru ...


no to ne osporava da postoje ljudi pod nazivom ove teme

Cameleon 23-02-11 11:24

Citat:

Originally Posted by Osmijeh (Post 73259)
Istina sve ono što je napisano kako karakteristika svatko od nas se mogao naću u nećemu ...

svi smo mi u koloru ...


no to ne osporava da postoje ljudi pod nazivom ove tebe

Da. Već sam se zabrinuo za svoje zdravlje. :smile_giggle:

Malina 23-02-11 11:29

Ti samo brineš o meni stalno.. bude se očinski osječaji :hehe:

Cameleon 23-02-11 11:35

Citat:

Originally Posted by Osmijeh (Post 73262)
Ti samo brineš o meni stalno.. bude se očinski osječaji :hehe:

očinski, svakako.... :smile_bigsmile:

DeteSvetla6 23-02-11 19:03

Citat:

Originally Posted by Osmijeh (Post 73249)
bravo slažem se

Psihopat se ni ne žele mjenjati ..mnogi misle da su čak bolji od drugih (kažem ono što sam vidjela iz iskustva )

Koleginice lepo je da se slazemo.:welcome:
Vidim imale smo slicna iskustva. :smile_sun:

Malina 23-02-11 20:14

Citat:

Originally Posted by DeteSvetla6 (Post 73308)
Koleginice lepo je da se slazemo.:welcome:
Vidim imale smo slicna iskustva. :smile_sun:


:thanks: for :welcome:


:smilie_smile:

DeteSvetla6 19-10-11 20:02

...
 
Jedan od stotinu ljudi na ovome svijetu je psihopat. Očekivano, u zatvorima je taj postotak mnogo viši. Neočekivano, taj je omjer veći, u korist psihopata, i na korporativnim sastancima, odnosno u upravnim odborima. Psihopati su, naime, ti koji upravljaju svijetom. Usprkos njihovom relativno malom broju, u stanju su izazvati takav kaos da okrenu društvo i zajednicu naglavačke, iako to, naravno, ne mora nužno biti dobro, tvrdi novinar Jon Ronson u svojoj novoj knjizi “The Psychopath Test: A Journey Through the Madness Industry” (Test za psihopate: Putovanje kroz industriju ludila), inače hrvatskoj publici poznat kao autor knjige “Muškarci koji bulje u koze”.

Ako niste sigurni jeste li psihopat, Ronsonova knjiga vam može pomoći. U njoj je nabrojao čitavu listu osobina koje psihopati imaju, pozivajući se na test koji je razvio psiholog Robert Hare. Samoga sebe možete testirati dajući si bodove za osobine poput slatkorječivost i površan šarm, zatim nedostatak kajanja i osjećaja krivnje, promiskuitetno seksualno ponašanje i još 17 više-manje sličnih osobina. Ili, pojednostavljeno, kako je jedan psiholog objasnio Ronsonu, ako strahujete da ćete postići visok rezultat na testu psihopatologije, ne brinite – niste psihopat.

Jedna od osobina koja opisuje psihopata u ovom testu jest i bešćutnost i nedostatak empatije. Upravo je to tema druge knjige koja obrađuje sličnu tematiku kao i Ronsonova knjiga, no nju je napisao psiholog Simon Baron-Cohen, “The Science of Evil: On Empathy and the Origins of Cruelty” (Znanost o zlu: O empatiji i porijeklu okrutnosti). Psiholog s Cambridgea, poznat po svojem istraživanju autizma, razvija u knjizi ambicioznu i kontroverznu hipotezu o uzroku zla – uvjeren je kako zlo nije ništa drugo nego “propadanje osjećaja empatije”.
Empatija - sposobnost identificiranja što drugi osjećaju i misle, ali i sposobnost adekvatnog emocionalnog odgovora na stanja drugih ljudi – može izostati iz različitih razloga. Primjerice, ako smo ljuti ili pijani, moguće je da nećemo biti empatični, suosjećajni, no Baron-Cohena više zanima izostanak empatije kao trajne osobine. I ovdje će većinu zanimati koliko su sami empatični, pa psiholog na kraju knjige donosi test s 40 pitanja.

Za Baron-Cohena, da se vratimo početku teme, psihopati su tek jedan dio populacije kojoj nedostaje sposobnost empatije. Empatične nisu niti narcistične ličnosti, vrsta ljudi kojoj je stalo samo do sebe, kao ni preostale osobe s drugim, “rubnim” poremećajima ličnosti – pojedinci koji su impulzivni, nesposobni kontrolirati svoj bijes ili pak osjećaju ekstreman strah od napuštanja. Te tri grupe ljudi Baron-Cohen naziva “nula-negativnima” (zero-negative), jer je teško naći u njima nešto pozitivno zbog čega bi ih jedna osoba preporučila drugoj, a pored toga i nesumnjivo loše utječu na okolinu. Zašto su takvi objašnjava uobičajenim razlozima – kombinacijom loših gena i lošeg utjecaja okoline u kojoj su odrasli.
Ljudima koji boluju od autizma ili Aspergerovog sindroma također nedostaje empatije, no njih Baron-Cohen naziva “nula-pozitivnima”. Razlikuju se od psihopata i sličnih poremećenih ličnosti po tome što posjeduju specifičan dar za sistematizaciju, zbog čega mogu biti nadareni za glazbu, znanost ili umjetnost. Dapače, iako im nedostaje prirodne empatije, njihov dar za sistematizaciju, odnosno za “viđenje” uzoraka koji se ponavljaju u prirodi, može ih zaobilaznim putem dovesti do toga da razviju osjećaj za moral i poštuju ga – zbog uzorka kojeg vide, imaju snažnu želju slijediti pravila i osigurati da se ona pravedno primjenjuju. Oni su moralni bez empatije – kroz slijeđenje brutalne logike!
Hipoteza u knjizi nije detaljno razrađena i ostavlja, naravno, otvorenima mnoga pitanja. Ako se može biti moralan isključivo korištenjem logike, zašto isto ne čine i pametni psihopati? Jer ima ih, mnogo, ali se svejedno to ne trude. S druge strane, nisu svi autisti talentirani, pa time nisu niti u stanju razviti osjećaj morala alternativnim putem, no to ih svejedno ne čini zlim osobama – dapače, takvi su pojedinci češće žrtve, nego zlostavljači.
Psihopati, naime, jako lako ulaze u glave drugih ljudi. Oni su zavodnici, manipulatori, varalice i često mnogo gori nego što “obični” ljudi uopće mogu zamisliti. Glavni je problem psihopata – iako oni to, naravno, uopće ne doživljavaju kao problem – što im nedostaje suosjećanja, a s druge su strane obdareni sposobnošću da unište tuđe živote jer tako mogu ostvariti korist za sebe. Ponekad to čine i bez koristi; iz čiste zlobe ili dosade.
Baron-Cohen u knjizi navodi zastrašujuć primjer žene koja je ubila svoje dvije kćeri kako bi napakostila bivšem suprugu. Zaključuje kako je žena morala biti psihološki abnormalna, jer zabiti nož u vlastitu djecu može samo netko tko uopće nema osjećaja empatije. Baron-Cohen je uvjeren da, ako definiramo zlo kao nedostatak empatije, dijagnostičku klasifikaciju treba promijeniti i među psihičke poremećaje i bolesti ubaciti i kategoriju “poremećaj empatije”. “Ako je zlo zapravo erozija empatije, a erozija empatije je oblik bolesti, onda zlo nije ništa drugo nego posebno užasan oblik psihološkog poremećaja”, objašnjava u knjizi. Kontroverzna ideja, jer podrazumijeva da oni koji su počinili strašne zločine, na neki način, za njih zapravo nisu odgovorni, jer su bolesni.
Dobra je vijest, napominje psiholog, što se empatija može i naučiti i poboljšati, odnosno da se stupanj empatičnosti može povećati na sličan način na koji se “preodgaja” i liječi djecu koja zlostavljaju drugu djecu.

Ako vas zanima koliko ste sami empatični, riješite test empatije dr. Simona Baron-Cohena koji možete naći na linku ispod. Test je na engleskom jeziku.
glennrowe.net/BaronCohen/EmpathyQuotient/EmpathyQuotient.aspx

preuzeto sa http://www.najboljeknjige.com/conten...spx?NewsID=310

nuna007 24-10-11 17:55

Svaka cast za otvaranje topica. Sve se slazem. Te osobe su sjajni manipulatori, prevrtljivci i lazovi. Problem nastaje kada te obmane i kada se upletes u njihovu mrezu. Tvoj zivot biva sitemtaski unistavan iz dana u dan. Naravno oni to nece raditi dok imaju koristi.
Meni je najinteresantniji deo, ako se mogu tako izraziti, kada oni slede drustvene morlane vrednosti. Tj kada pokusavaju to da preslikaju a nemaju osecaja. To bude toliko grubo da prosto ne mozes da verujes da je neko 'takav moralista" koji s druge strane moze da te muci i nista ne oseca.
Mene zanima onaj deo , kako oni biraju zrtve i na ravno kako ih se osloboditi. Zrtva ne postoji bez mucitelja i tako se privlace. No sta kada se zrtva osvesti i promeni ulogu. Da li onda zrtva postaje emotivni invalid...Ne znam gomila pitanja...

simona 19-11-11 11:35

Američki ugledni psiholog, dr. Harvey Milton Cleckley (1903.-1984.), pionir je s polja psihopatije, u svojoj knjizi´The Mask of Sanity´ govori o tipu psihopata koje slobodno možemo nazvati “skriveni psihopati”. Tu se radi o ‘uspješnim’ psihopatima, tj. o onima koji nikada ne bivaju otkriveni, no ´operiraju´ unutar našeg društva. Naizgled su sasvim normalni, obavljaju svoje dnevne zadatke, itd. Dr. Cleckley ih opisuje na sljedeće načine:

Promatrač je suočen sa jednom maskom trezvenosti. Sve vanjske crte te maske su veoma čvrste; ona se ne može pomjeriti, skinuti ili penetrirati uz pomoć pitanja usmjerenih prema dubljim nivoima ličnosti. Njihovi procesi razmišljanja zadržavaju sve normalne aspekte, kod psihijatrijske istrage, kao i kod tehničkih testova koji su specijalno dizajnirani da izbace na vidjelo sve skrivene simptome nekog psihičkog poremećaja.

Kod samog pregleda postaje jasno da tu nemamo posla sa nekom jednostavnom dvodimenzionalnom maskom, nego s nečim što odaje čvrstu i stabilnu sliku jedne trezvene i racionalne ličnosti. Njihovi logički procesi razmišljanja mogu izgledati kao jedna perfektna operacija, bez obzira jesu li te osobe stimulirane ili tretirane pod eksperimentalnim uslovima. Nadalje, promatrač kod njih nalazi sve one verbalne i facijalne izraze, boju glasa, kao i druge znakove, za koje znamo da odražavaju emocije čovjeka i njegove reakcije u normalnom životu, iste kao kod nas samih tj. onakve kakve bi mi očekivali da vidimo kod drugih ljudi.

Prilikom verbalnog ispitivanja jednog psihopata, sva njegova prosuđivanja, kao i emocionalne reakcije, čine se trezvenim i odgovarajućim. Samo uz pomoć jednog dugotrajnog i kompleksnog procesa ispitivanja i prosuđivanja, koji je baziran na skupljanju višestrukih sitnih impresija, možemo se uvjeriti da usprkos svim tim čvrstim, racionalnim procesima, svim normalnim emocionalnim afirmacijama i njihovoj konzistentnoj aplikaciji u svim pravcima, mi u svakom slučaju nemamo posla sa kompletnim čovjekom, nego s nečim što nam sugerira na jednu fino konstruiranu refleksnu mašinu, koja je u stanju da perfektno oponaša ljudsku ličnost. Toliko perfektno da “niko ko ga pregleda u jednoj normalno opremljenoj klinici, nije u stanju da objasni, uz pomoć znanstvenih ili objektivnih metoda, zašto ili kako se tu ne radi o istinskom čovjeku.”

Luna 24-11-11 00:11

Citat:

Originally Posted by DeteSvetla6 (Post 149188)

Baron-Cohen je uvjeren da, ako definiramo zlo kao nedostatak empatije, dijagnostičku klasifikaciju treba promijeniti i među psihičke poremećaje i bolesti ubaciti i kategoriju “poremećaj empatije”. “Ako je zlo zapravo erozija empatije, a erozija empatije je oblik bolesti, onda zlo nije ništa drugo nego posebno užasan oblik psihološkog poremećaja”, objašnjava u knjizi. Kontroverzna ideja, jer podrazumijeva da oni koji su počinili strašne zločine, na neki način, za njih zapravo nisu odgovorni, jer su bolesni.
Dobra je vijest, napominje psiholog, što se empatija može i naučiti i poboljšati, odnosno da se stupanj empatičnosti može povećati na sličan način na koji se “preodgaja” i liječi djecu koja zlostavljaju drugu djecu.

empatiju psihopati ne mogu "naučiti", kao što niti slijepac ne može nikad progledati. samo psihopatizirani (u djetinjstvu npr.) to mogu, kod njih bi se moglo govoriti o "eroziji" empatije.
i kao što sam već napisala, psihopatija ne može nikada postati bolest! zamisli otprilike kao da nisu s ove planete, već potpuno druga rasa, stvar je u tome što se njihov mozak potpuno razlikuje od našeg mozga.
zbog toga se ne mogu braniti ludilom ili bolešću, već su odgovorni za strašne zločine.

simona 24-11-11 08:11

Citat:

Originally Posted by DeteSvetla6 (Post 57330)
Dr Robert Hare; Ček-lista za provjeru psihopatije

Potreban je kritički pristup, jer, tko metodološki razrađuje i piše ček liste za provjeru?

Jesam 21-04-14 07:21

Izvor: Matrix World
 
Psihopate – ljudska predatorska podvrsta

Koliko puta ste se pitali zašto postoji zlo među ljudima, kako jedno ljudsko biće može ubiti, mučiti ili silovati drugo ljudsko biće, zašto zlikovci ne osjećaju ništa prema patnji svojih žrtava već se naslađuju s tuđom boli? Nakon godina istraživanja, odgovor je postao jasan, psihopati, silovatelji, ubojice i mučitelji imaju mozak drugačiji od našega, oni nalikuju na ljudska bića no zapravo su podvrsta Homo sapiensa sapiensa, a mi smo njihova lovina.

Homo sapiens je vrsta s jednom poznatom podvrstom pod imenom Homo sapiens sapiens i jednom izumrlom podvrstom koja nosi naziv Homo sapiens idaltu ili „prvorođeni“ H. sapiens. Odrasli primjerak H. sapiens idaltua je imao kapacitet mozga 1.450 centimetara kubičnih dok je za moderne ljude (H. sapiens sapiens) tipičan mozak volumena od 1.400 kubičnih centimetara, što je otprilike duplo više od volumena mozga čimpanze ili gorile. Moglo bi se reći da se hominidne vrste najbolje mogu odrediti veličinom mozga i njegovim karakteristikama.


http://matrixworldhr.files.wordpress...pg?w=508&h=340
Krije li mozak tajnu o razlici između empatičnih ljudi i psihopatskih predatora?


Zvanična znanost je, do sada, smatrala kako postoji samo jedna vrsta modernog čovjeka, no u zadnjih nekoliko godina sve se više raspravlja o tome kako su psihopati očigledna podvrsta jer je njihov mozak i ponašanje drugačije od ostatka populacije.

Pored brojnih istraživanja koja uvelike opisuju nedostatak empatije i žaljenja u osoba s psihopatskim karakteristikama, oni imaju još jednu karakteristiku koja se često izostavlja iz ozbiljnih studija, naime činjenica je da psihopate uvelike paze da imaju što više djece. Evolucijski gledano, to ima smisla, no pogledamo li malo bolje društvo u kojem živimo gotovo je nemoguće ne primijetiti kako je kompletna civilizacija postala svojevrsno oruđe za dominaciju psihopata nad empatičnim ljudskim bićima. Andrzey Lobaczewski je društvo u kojem vladaju psihopate „krstio“ imenom patokracija, a mi ćemo se dodatno pozabaviti problematikom predatorske ljudske podvrste.

Informacije vrijedne spomena
Psihopate su uglavnom muškarci, što zaista ima smisla, podvrsta se najbolje može širiti s muškarcima velikog seksualnog apetita.

Na svakih 100 muških psihopata dođe jedna žena psihopat, što još jednom ukazuje na veliku mogućnost širenja psihopatske populacije, jer jedan muški psihopata obično za života ima puno djece s različitim partnericama koje odbacuje nakon „obavljenog zadatka“ poput starih cipela.

Unatoč uvriježenom mišljenju kako se psihopate stvaraju nasilnim ponašanjem, dehumanizacijom i mučenjem, zapravo takvim alatima se ističu njihove sociopatske karakteristike, dok se esencijalne psihopate u biti rađaju, a razlike u njihovom mozgu se mogu uočiti već u trećoj godini života.

Kako je nastala predatorska podvrsta Homo sapiensa sapiensa?
Iako se ne zna kako i kada je nastao prvi psihopat smatra se da su određeni ekološki čimbenici utjecali na stvaranje osoba s očiglednim karakternim poremećajima. U istraživanju pod nazivom „A Sociobiological Perspective on the Development of Human Reproductive Strategies“ koje su 1988. godine napravili Henry Harpending i Patricia Draper ponudila se antropološka teza o nastanku psihopata u ranim ljudskim zajednicama, poput Indiosa Amazone točnije plemena Mundurucu u kojemu se muškarci natječu fizički i psihički za što veći društveni položaj koristeći sve moguće alate za postizanje cilja od tračanja do stvaranja smicalica i obmana.

Ovi Indiosi žive u bogatoj i rodnoj Amazoni i dok žene nemaju nikakve društvene važnosti, muškarci svoju važnost pokazuju kompleksnim ritualima i povremenim lovom, a lovinu uhvaćenu u šumi uglavnom mijenjaju za seks sa ženama. Takvo uređenje i okružje uvelike dozvoljava stvaranje nedruštvenog ponašanja, dok se u područjima s malo resursa, poput pustinje Kalahari uvelike pazi na jednakost i ravnopravnost, a ponajviše na suradnju svih članova zajednice.
Iako je ova teorija vrlo vrijedna u studiji pod nazivom „Aggressiveness, competitiveness, and human sexual orientation“ iz 1995. John Michael Baily je sugerirao da je potreba za ratnicima stvorila ljude koji su s vremenom iskristalizirali psihopatsko i agresivno ponašanje. Zapravo pogledamo li unazad povijest je prepuna ratova i krvoprolića, a uvelike se slavilo osobe koje su imale nehumane odlike. Takvi su postajali velikani, državnici, vojskovođe, kraljevi, carevi ili pak ubojice desetaka milijuna ljudi, poput Adolfa Hitlera.

Agresivni sportovi su evoluirali iz mirnodobskog natjecanja vojnika. Danas se mnogi sportaši slave kao predstavnici nečega čemu se treba diviti iako se ponašaju na način koji je tipičan za psihopate.

I jedna i druga teorija su iznimno vrijedne jer pokazuju neke od načina na koji su se psihopati infiltrirali u sve pore društva, no najgore od svega je što su s povećanjem svojeg broja omogućili mimikriju potpuno psihopatskih odlika u osnove demokratskih i inih društava diljem svijeta. Prepoznavanje psihopatskih odlika je i te kako važno jer osobe koje s nama upravljaju uglavnom imaju psihopatske odlike, naročito u domeni politike, vojske i religije, a znanje uvelike štiti. Sigurno ne biste glasali za neku osobu, ako znate da je ona sociopat ili osoba s izrazitim narcisoidnim poremećajem.

Što psihopate, zlikovce i kriminalce čini drugačijima od nas?
Znanost smatra kako se uspješni psihopati ne daju uhvatiti, 2006. godine Robert D. Hare i Paul Babiak su u knjizi pod nazivom „Snakes in Suits: When Psychopaths Go to Work“ iznijeli nekoliko vrlo važnih činjenica:
  • Psihopate idu na posao kako bi što brže bili promovirani.
  • Utjecaj psihopata na njihove kolege je, u najmanju ruku, negativan i poražavajući. Tvrtke s psihopatima na čelu se ponašaju kao da su u ratu s drugim tvrtkama.
  • Psihopate koje dolaze na vlast u bilo kojem vidu vladajuće piramide se ponašaju isto, njima je na umu vlastita dobit i gomilanje moći.
Zaključak njihove knjige bi svakom normalnom empatičnom biću trebao upaliti sve moguće „lampice“ jer ovaj dvojac smatra kako su psihopati gotovo perfektno nevidljivi ljudski predatori!
Sigurno se pitate kako je tako nešto moguće, kako mi to ne vidimo, zašto na takve stvari ne reagiramo? Ljudi su evoluirali kroz zajednički rad i nesebičnu suradnju, ljudska bića su naročito u teškim situacijama, naučila pratiti vodstvo osoba za koje su smatrali kako im omogućuju najbolje šanse za opstanak. Sve te atribute su iskoristili ljudski predatori, te su okrenuli naše vlastite društvene atribute protiv nas samih.

http://matrixworldhr.files.wordpress...uits.jpg?w=700
Zmije u odijelima ili “Sake in Suits” je knjiga koja najbolje pokazuje utjecaj psihopatije u korporativnom svijetu.

Mi najčešće brkamo psihopatske atribute za vrline vođa i poslovnih lidera. Psihopati i te kako znaju kako predstaviti sebe u najboljem svjetlu. Psihopate iz najnižih slojeva društva su obično iznimno vidljivi i lako se uhvate u raznovrsnim domenama kriminala, no psihopati iz viših slojeva društva ostaju nevidljivi i često zbog njih propadaju cijele države te se uništavaju brojni ljudski životi, prije nego li populacija shvati da je njihov „dragi vođa“ običan luđak.

Robert Hare je shvatio da su vrhunski psihopati toliko lukavi da dugo uspijevaju održati masku normalnosti, s kojom prikrivaju svoje kriminalne i izopačene umove i (ne)djela.

Psihopate imaju drugačiji mozak od normalnog ljudskog bića, tako „ožičen“ mozak im daje super zlikovačke moći, koje empatični čovjek može usporediti jedino s čistim koncentriranim zlom.

Mozak otkriva razlike!
2011. godine smo objavili tekst pod nazivom „Snimke mozga pokazuju abnormalnosti kod psihopata,“ u njima se opisuje kako psihopate imaju razlike u dijelu mozga pod nazivom temporalni režanj koji regulira agresiju i transfer informacija u memoriji, te razlike u corpusu callosumu koji povezuje dvije moždane polovice.

Adrian Raine, profesor psihologije i neuroznanosti sa Sveučilišta Kalifornije je dokazao da uspješni psihopati koji krše zakon ali izbjegavaju uhićenja imaju razlike i u hipokampusu koji igra kritičnu ulogu u reguliranju agresije i kontroli straha. Neuspješni psihopati ne mogu kontrolirati agresiju i nemaju osjećaj za strah, što ih na kraju dovede do zatvora, dok uspješni psihopati kontroliraju impulsivnost i agresiju, te koriste kontekstualno kondicioniranje straha za samoodržavanje u situacijama u kojima bi poklekli obični ljudi.

http://matrixworldhr.files.wordpress...pg?w=457&h=405Amigdala normalnog ljudskog bića je simetrična, dok je kod psihopata uvijek jedna strana nerazvijenija od druge.

Iako poremećaj u spoju hipokampusa (amigdala) s prefrontalnim korteksom kod neuspješnih psihopata dovodi do nedostatka kontrole i emocionalnim abnormalnostima, zaista je čudno kako su najuspješniji psihopati svoje moždane nedostatke pretvorili u svojevrsnu prednost nad empatičnim ljudskim bićima.

Uspješni psihopati su imali male asimetričnosti hipokampusa, dok je 94% neuspješnih psihopata imalo velike asimetričnosti u hipokampusu, što im je onemogućavalo da išta nauče iz recimo straha da bi mogli biti uhićeni ili otkriveni u kriminalnim aktivnostima. Osim ove razlike, psihopate su imali redukcije u volumenu orbitalnog frontalnog girusa i središnjeg frontalnog girusa. Iako je razlika jako mala, samo 9%, ona je i te kako pravila razlike u mentalnom sklopu i načinu razmišljanja, a ponajviše u radu i onako abnormalne amigdale točnije hipokampusa.
Raine je u žurnalu Archives of general Psychiatry izjavio sljedeće:
„Amigldala je sjedište naših emocija, zbog anomalije u amigdali psihopate nemaju emocija. Oni nemaju empatije, osjećaj žaljenja, a ni grižnju savjesti. Zahvaljujući ovim nedostacima, mogu raditi što požele i kada požele, bez ikakve brige za svoje žrtve.“
S druge strane svi psihopati imaju anomalije u corpusu callosumu, naime psihopate imaju u prosjeku 23% veći i 7% duži ovaj dio mozga od normalne populacije, zahvaljujući ovoj abnormalnosti ljudski predatori su u stanju prenositi ogromne količine informacija iz jedne moždane hemisfere u drugu. Pa ipak povećani corpus callosum stvara nedostatak kajanja, manjak emocija i nedostatak društvene povezanost, drugim riječima karakterni nedostaci i antisocijalno ponašanje dolazi iz ove moždane anomalije.

2013. godine dr. Gerhard Roth je stvorio kovanicu „centar zla“ za kojeg je otkrio da se nalazi u centralnom dijelu prednjeg moždanog režnja, čija se anomalija jasno vidi na rendgenskim snimkama mozga psihopata.

Njemačka vlada je financirala Rothova istraživanja, jer ih je zanimalo imaju li osuđeni kriminalci iste neurološke anomalije. Zaključak studije je bio više nego li interesantan jer su svi osuđenici za teška kriminalna djela imali ogromne nedostatke u prednjem dijelu mozga, koji su na snimkama izgledali kao crna rupa.

Roth je također otkrio da neke osobe postaju kriminalci zbog utjecaja tumora u centralnom dijelu prednjeg moždanog režnja, ili pak zbog ozljede u tom dijelu, no također su otkrili ako se sanira ozljeda ili ako se ukloni tumor iz ovog dijela mozga, tada osoba ponovno postaje sasvim normalna.


http://matrixworldhr.files.wordpress...pg?w=412&h=402Nevjerojatna snimka u kojoj se vidi velika crna rupa na prednjem dijelu mozga, koju je Roth nazvao “centar zla.”

Ova studija je pokazala da psihopate imaju deficit određenih supstanci, poput serotonina u prednjem dijelu mozga, te da on zbog toga ne djeluje normalno. Studija je također otkrila kako djeca ili mladi ljudi s „centrom zla“ u mozgu imaju 66% mogućnosti počinjenja najgorih kriminalnih nedjela te da odmalena pokazuju antisocijalno ponašanje.
Dr. Roth je na osnovu razlika u prednjem moždanom režnju, klasificirao tri esencijalno različite vrste ljudi s karakternim anomalijama.
U prvoj grupi su psihološki zdravi ljudi koji su izrasli u okolišu u kojemu je sasvim normalno agresivno ponašanje i kriminal.
U drugu grupu je svrstao mentalno poremećene osobe koje su u stanju „puknuti“ zbog poprijekog pogleda. Ovakve osobe će najčešće napraviti ubojstva iz strasti ili pak ubojstva iz osvete, a prag netolerancije im je toliko mali, da je ponekad dovoljna samo jedna jedina riječ kako bi napravili najveća zvjerstva.

U treću grupu Roth je svrstao čiste psihopate ili predatore koje znanost naziva esencijalni psihopati, s obzirom na ponašanje. Roth je Staljina i Hitlera svrstao u treću grupu.

Njemačko istraživanje je još jednom pokazalo kako se psihopati rađaju, te da njihov „centar zla“ radi od malih nogu, točnije od vrtića. S vremenom se taj centar zla povećava jer oni s odrastanjem svjesno odabiru ići putem zla.

http://matrixworldhr.files.wordpress...bens.jpg?w=700
Anomalije u nucleusu accumbensu su uobičajene za psihopate.

U tekstu pod nazivom „Psihopate uzrokuju svjetske financijske krize i to će nastaviti raditi dok ih ne maknemo s vlasti,“ smo naveli nekoliko razlika između njihovog i normalnog ljudskog mozga. Naime, istraživači Sveučilišta Vanderbilt Gregory R.Samanez-Larkin i Joshua W. Buckholt su otkrili kako mozak psihopate ima abnormalnosti u razinama dopamina koji kreiraju želju za dobivanjem nagrade u mozgu po bilo kakvoj cijeni, zbog te iste abnormalnosti psihopate ignoriraju rizik! Nucleus accumbens je dio koji procesuira dopamin, anomalije u njemu uzrokuju tipično psihopatsko ponašanje, točnije oni dobivaju dopaminsku nagradu stalnim ispunjavanjem svojih nastranih i nenormalnih želja u kojima uglavnom psihički i fizički muče svoju lovinu, to jest empatična ljudska bića.

Psihopate uzrokuju smrti milijune nedužnih ljudi, najpoznatiji primjer krajnje psihopatije su democidi – ubijanje civila u mrnodobskim uvjetima.

Ovo istraživanje je od iznimne, ako ne i od najveće važnosti jer je pokazalo kako političari imaju iste odlike i anomalije u mozgu kao i serijske ubojice i druge esencijalne psihopate. Taj nevjerojatan podatak je otkrio 2009. godine Jim Kouri FBI-jev profiler, pa ipak američko biračko tijelo se uopće nije zabrinulo s podacima koji su, vjerovali ili ne izašli u Los Angeles Timesu.

U tekstu pod nazivom „Podrijetlo zla među ljudima“ smo se dotakli neočekivane znanstvene studije u kojoj je znanstvenik priznao da je psihopat. Točnije, neuroznanstvenik James Fallon sa sveučilišta Irvine objavio znanstvenu studiju u kojoj je prikazao razliku između normalnog ljudskog mozga i mozga psihopate.


http://matrixworldhr.files.wordpress...pg?w=444&h=418
Na donjoj slici vidite mozak Jima Fallona, u prednjem režnju gotovo i nema aktiovnosti.

Naime, mozak psihopate (bez obzira na podvrstu prema podjeli u Tamnoj trijadi) ima iznimno malu aktivnost u dijelu koji se naziva frontalni i temporalni režanj, koji su zaduženi za empatiju, moralnost i etičnost, iskrenost, samokontrolu i suosjećanje, no nakon što je Fallon objavio svoju vlastitu PET snimku mozga u kojoj se vidi iznimno mala aktivnost u frontalnom i temporalnom režnju, i nakon što je priznao da i sam ima jasne psihopatske odlike, javnost mu je objasnila kako to sigurno nije istina jer psihopate nikada ne bi priznali takvo što.

Činjenica kako osobe s očiglednim varijacijama psihopatskih gena i moždanih anomalija mogu završiti kao ne-nasilne, stabilne i uspješne osobe su na neki način iznjedrile društveni oprost prema tipovima poput Fallona.

http://matrixworldhr.files.wordpress...ng?w=568&h=381
Jim Fallon, znanstvenik koji je priznao da je psihopat.

Znanstvenici su se potrudili da psihopatija ne dospije u Diagnostic Statistical Manual of Mental Disorders. U brojnim izdanjima ove psihijatrijske i psihološke „Biblije“ psihopatija nije predstavljena kao mentalna bolest jer zaokuplja iznimnu raznovrsnost simptoma, osim toga znanost smatra kako ne mogu proglasiti nekoga mentalno bolesnim ako se ponaša u skladu s društvenim normama pa čak i ako ima očigledne anatomske i psihološke odlike psihopata.
  • Pa ipak, ta ista znanost je različite vrste hominida klasificirala prema razlikama u mozgu i njegovim funkcijama, stoga se s pravom pitamo: zašto se psihopate još uvijek smatraju ljudskim bićima, kada su njihove odlike sasvim drugačije od naših?
  • Jesmo li mi zaista svjedoci neograničenog širenja predatora na dvije noge koji toliko dobro oponašaju naš izgled, da na njihov površinski šarm i karizmu padaju gotovo svi empatični ljudi, a ponajviše oni koji imaju velike emocionalne ožiljke?
  • Hoće li širenje psihopatije po svijetu izazvati kolaps, ne samo ekonomije, ekologije, već i nas samih, hoće li nas psihopate uvući u kakvu globalnu kataklizmu iz koje se ljudi neće lako izvući?
  • Jesmo li mi sudionici u patokraciji – vladavini psihopata ako na pozicije od važnosti izabiremo (ne)ljude koji nemaju niti trunku suosjećaja i empatije u sebi?
  • Širi li se takva podvrsta brzinom virusa, i hoće li takav virus povući u grob „tijelo“ koje je inficiralo?
  • Ima li lijeka za vladavinu psihopata, ako je većina ljudske populacije potpuno letargična i nesvjesna situacije u kojoj se nalazimo?
Ovo su samo neka od pitanja, na koja biste vi sami mogli dati odgovor, sigurni smo da će se i u budućnosti objavljivati znanstveni radovi s ovom temom, te da ćemo za „protutežu“ imati znanstvene studije u kojoj će se psihopatija pokušati provući s „ljudskim naličjem“ i „peglanjem imidža.“

Budućnost je otvorena i ako je vjerovati kvantnoj fizici budućnost se može promijeniti čak i ako su izgledi iznimno negativni za empatična ljudska bića.

Na nama je hoćemo li biti nijemi promatrači-žrtve ili aktivni sudionici, pa taman u domenu znanja, jer znanje štiti, a neznanje dovodi u opasnost ne samo neznalice već i njihove najmilije.

Jesam 21-04-14 07:26

LJUDI BEZ DUŠE: Mit ili stvarnost?

U svim planetarnim religijama i vjerovanjima zastupljeno je mišljenje o tome da svako ljudsko biće ima dušu. Zvanična znanost nam s druge strane tvrdi da na planeti živi samo jedna ljudska vrsta pod nazivom Homo sapiens s mnogim varijacijama haplotipa.
Ako se osvrnemo oko sebe primijeti ćemo da nas religija i zvanična znanost donekle zbunjuju najviše zbog toga jer se svi ljudi ne ponašaju isto u stvari bez obzira na navodno postojanje duše kod svih ljudi, bez obzira na navodnu pripadnost jednoj te istoj vrsti mnogi pripadnici uopće nemaju empatije, neki su potpuno letargični čak i na najgora zvjerstva i mučenja, neki pak uživaju nanošenju psihološke i fizičke boli svemu oko sebe, a neki nemaju osjećaja kajanja ni žali za ičim zlim što su uradili.
Je li moguće da se biće s dušom može tako ponašati?

Slavni metafizičar George Ivanovich Gurdjieff (1873.-1949.) je početkom XX vijeka napisao:
Značajan postotak ljudi koje svakodnevno srećemo na ulici su potpuno prazni iznutra kao da su već mrtvi. Sretni smo što ne znamo i ne možemo vidjeti koji ljudi su takvi. Kada bi znali koliki je broj ljudi među nama u stvari mrtvo i da takvi upravljaju našim životima, poludjeli bi od strave.“
Gurdjieff ne samo da je smatrao da ljudi bez duše, isprazni automati – mašine koje žive među nama – već je bio siguran da oni upravljaju našim životima i sudbinama i da ih je većina u vrhu piramide vlasti.

Dvije vrste fizički iste, no esencijalno različite.

No neki od modernih znanstvenika su primjetili određene razlike između normalnog ljudskog bića i onih koji nam psihološki i karakterno uopće ne sliče, njih znanstvenici nazivaju psihopate. Prije nepunih tri decenije smatralo se da psihopati uglavnom dolaze iz kriminalnog miljea, iako je povijest pokazala da su psihopati puno puta upravljali državama, carstvima, vojskama, tajnim službama, politikom, javnim životom, znanošću, religijom, no samo je šačica znanstvenika predočila istinu koja je zaista strašna baš onako kako je to Gurdjieff rekao.
U takvim istraživanjima je naviše postigao fenomenalni Andrzej Lobaczewski koji je naše trenutačno društvo opisao kao patokraciju – vladavinu psihopata, dok je patogenezu i nastanak zla među ljudima promatrao kroz ponerologiju. Koliko je Lobaczewski bio u pravu možete pogledati ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.
Kao da ovakvo saznanje nije dovoljno šokantno današnja znanost na sve načine pokušava ignorirati istraživanja Lobaczewskog i njemu sličnih jer se na takav način otkriva da na našoj planeti u stvari ne živi jedna vrsta niti da svi imamo dušu.


Gnostika Borisa Moutavieffa.

U seriji knjiga pod nazivom Gnostika koje je napisao metafizičar Boris Mouravieff stoji da ljudsko biće koje ima dušu posjeduje potencijal za aktivaciju viših emocionalnih i intelektualnih centara koji se donekle ako ne i u potpunosti poistovjećuju s višim čakrama. Mouravieff dvije ljudske vrste dijeli na Adamičnog i pred-Adamičnog čovjeka. U trećem dijelu Gnostike, Mouravieff piše:
„U prvom dijelu Gnostike smo se dotakli koegzistencije dvije esencijalno različite rase na planeti, jedna je ljudska, a druga je antropoidna. Adamični čovjek i pred-Adamični čovjek se u biti fizički uopće ne razlikuju (iako smo mi već otkrili neke razlike u mozgu koje možete vidjeti ovdje i ovdje) zbog genetičkog miješanja među dvije rase. Danas je uobičajeno da se karakteristike oba tipa mogu naći u svakoj obitelji.“
Mouravieff je također naveo da pred-Adamični čvojek nema više centre dok Adamični čovjek ima mogućnost prave spiritualne evolucije koja može doći jedino s buđenjem svijesti i učenjem, osim toga jedan ima dušu, a drugi je nema. Osim ovih razlika obije vrste su gotovo identične, obije rase imaju niže centre , istu strukturu, no esencija im je potpuno različita kao i nastanak.

http://matrixworldhr.files.wordpress...ilde.jpg?w=700
Oscar Wilde.
I Oscar Wilde je napisao:
Životni cilj svakog pravog ljudskog bića je samo-razvoj. Mi smo se rodili na ovoj planeti da bi shvatili pravu prirodu svega.“
Gurdjieff je također bio svjestan mogućnosti razvoja čovjeka s dušom, o onima bez duše nije puno ni pisao jer je njihova mogućnost napretka iznimno limitirana ako je uopće i ima. Gurdjieff je otkrio da ljudi bez duše nemaju mogućnost samo-opservacije i spiritualnog napretka to jest buđenja, on je napisao:
Samo-opservacija pomaže čovjeku da shvati kako je potrebno da se mijenja. Kada ljudsko biće opservira samo sebe tada će samo-opservacija dovesti do sigurnih promjena u unutrašnjem procesuiranju. Ljudsko biće tada počinje razumijevati kako je samo-opservacija instrument samo-promjene, točnije način buđenja.”
Ovaj citat na jednostavan način objašnjava zašto neki ljudi razmišljaju o unutrašnjim procesima i napretku, a neki ne, sasvim je logično zaključiti da ljudi bez duše koji nemaju mogućnost spiritualnog napretka i povezivanjem sa svojim „višim ja“ niti ne mogu razmišljati o stvarima koje nas muče.

Misterij nastanka, pitanja je puno, a odgovora malo.
Koliko puta ste se pitali, kako smo nastali, što nam se događa iza smrti, vjerojatno ste sebi postavili i jako puno pitanja povezanih sa svakakvim misterijima i nepoznanicama van fizičkog svijeta. Ljudsko biće koje nema više centre ne može postavljati takva, pred-Adamičan čovjek će se konstantno okretati i fokusirati prema fizičkom i materijalnom jer sve drugo ne može pojmiti niti ga interesira.
No univerzum nije napravljen u isključivo crno bijeloj tehnici, postojanje u biti jeste dualno; negativno, okrenuto ka sebi – sebično i pozitivno; okrenuto ka pomaganju drugih – nesebično ali između ekstrema postoje svakakve nijanse sive. Ako bismo na jednu stranu postojanja ljudi na ovoj planeti stavili materijalnog čovjeka koji nema trunku morala, empatije i kajanja – čovjeka bez duše – ultimativnog energetskog vampira koji jedino želi zadovoljavanje svojih potreba kroz materijalnu i energetsku satisfakciju i ako bismo na drugoj strani ljudskog postojanja stavili čovjeka s dušom, s empatijom i osjećajem za suradnju i pomaganje drugima, moramo shvatiti da su obje strane ekstremi jedne slike.

http://matrixworldhr.files.wordpress...ccam.jpg?w=700

William of Occam.

William Occam je stvorio matematički postulat koji nosi ime Occamova britvica u kojoj ukratko stoji: „Najjednostavnije rješenje je obično pravo rješenje.“ Uz Occamovu britvicu dodala bih i najvjerojatniju mogućnost da je univerzum, na nama još uvijek nepoznat način, načinjen s nevjerojatnom harmonijom, vjerojatno su zbog tog razloga mnogi mislioci i hommo universalisi težili ka zlatnom rezu i potpunoj harmoniji.
Ako uzmemo u obzir obadvije stvari vrlo je moguće i logično da između dva ekstrema ljudi bez duše i ljudi s dušom postoje i oni koji se zbog nekog razloga približavaju jednom od ekstrema u nizovima različitih nijansi.
Metafizičari sve ljude koji nisu krenuli putem preobrazbe, propitivanja i učenja, jednom riječju buđenja nazivaju organski portali, psihopate smatraju pokvarenim ili defektnim organskim portalima.
Harvey Clickey je u svome djelu The Mask of Sanity iznimno dobro opisao nekoliko najčešćih vrsta pokvarenih i defektnih organskih portala od klasičnog psihopate i sociopate do narcisa koji je u stvari mali ili vrtni psihopat.

Koliko smo se u stanju suočiti sa zlom u nama i oko nas? Koliko smo u stanju istine podnijeti i vidjeti?
Clickey je ljude bez duše opisao kao osobe koje savršeno oponašaju ljudsku osobnost, no ostavljaju utisak svakom pažljivom promatraču da nešto fali; Clickey je napisao da su oni:
Subtilne refleksne mašine koje perfektno oponašaju ljudsku osobnost.
Naravno da je ovaj opis povezan s kliničkim slučajevima psihopata, to jest onima koji su pali u ruke zakona, jer im je njihov program o samokontroli i samo-prezervaciji prestao funkcionirati pa su se dali uhvatiti.
Većina ljudi bez duše ili u krajnjem slučaju organskih portala neće kršiti zakon, u stvari bit će stup društva, imat će poslove, kuću, obitelj, hobije, naći ćemo ih svuda oko nas na svim razinama hijerarhijske ljestvice, no još jednom moram ponoviti njih neće interesirati stvari koje interesiraju ljude s dušom koji su krenuli na put buđenja.

Mouravieff je vrlo jasno napisao kako je nakon „pada“ ili izgona iz raja Adamičan čovjek izgubio direktnu vezu s našim višim ja (taj “pad” nema veze s pričom iz Biblije), u stvari su mu se izgasili viši centri koji omogućavaju takvu vezu, no potencijal je ostao. Ljudi bez duše nemaju takve potencijale i rade im isključivo niži centri koji i te kako crpe energiju iz svega oko sebe, iz prirode – što lako možemo vidjeti neupitnim izrabljivanjem planetarnih resursa do krajnjih granica, iz drugih ljudi, a naročito crpe energiju od onih koji imaju potencijal za rast.
Tek kada shvatimo da u stvari na zemlji postoje dvije usporedne vrste, kad shvatimo da smo se s vremenom toliko pomiješali da u jednoj obitelji možemo naći entitete s dominacijom oznaka obije vrste, tada pradavne priče o „miješanju krvnih linija“ dobivaju potpuno novo značenje.
Važno je i shvatiti da sve do trenutka kada počnemo s učenjem i potragom za istinom svi smo mi neka vrsta portala, čak i ako imamo dušu, Mouravieff je jasno rekao radi se o potencijalu razvoja viših centara, na nama je želimo li krenuti tim putem ili ne.
Ako pogledamo način na koji se stvarala znanost, filozofija i gotovo sve religije, kroz mnoge se neumitno provlače materijalističke oznake svijeta, čovjeka odvojenog od stvoritelja i stvoritelja koji ima prikazu materijalnog bića. S pravom se pitam pod čijim je utjecajem stvoreno sve što nas danas oblikuje.

http://matrixworldhr.files.wordpress...x297.jpg?w=700

Živimo li mi u svijetu koje su oblikovali ljudi bez duše?

V.S. Ramachandran neuro znanstvenik sa Sveučilišta Kalifornije u San Diegu je u nedavnom intervjuu na pitanje o značenju duše odgovorio slijedeće:
„Besmrtan duh kojeg nazivamo duša – koji bi trebao postojati negdje u ljudskom mozgu – to je potpuna besmislica. Vjerovati u tako nešto je potpuna besmislica.“
Ovakvih primjera je jako puno no s druge strane samo možemo vidjeti kako znanstvenici sve više istražuju nevjerojatna kvantna stanja u neuralnim mikrotubulama koja bi mogla objasniti kvantno stanje ljudske duše. Više o tome pročitajte ovdje.
Srećom po nas to nisu jedina napredna istraživanja, u zadnjih nekoliko godina znanost sve više razmišlja o multidenzitetskim i multidimenzionalnim odlikama svemira, o čemu smo pisali ovdje.
Ne smijemo zaboraviti odlične znanstvene studije koje su se bavile pitanjem reinkarnacije, o kojima smo pisali ovdje, stoga ako postoji mogućnost reinkarnacije, multidenzitetskog svemira i “kvantne duše” onda bi se trebali zamisliti koji je to dio koji „preživi“ nakon što tijelo umre. Većini je jasno da bi to trebala biti duša, no očigledno nekima to nije moguće jer nemaju takvu mogućnost poimanja jer dušu nemaju ili se nisu počeli “buditi.”

http://matrixworldhr.files.wordpress...n_54.jpg?w=700

New Age predstava čovjeka, no nije li ovo objašnjenje idealizirana predstava čovjeka s dušom koji je aktivirao sve centre?

Ljudska vrsta s višim centrima koji imaju potencijal rast imaju dušu koja je pak defragmentirani dio veće cjeline, no mnogi su metafizičari upozorili da osim individualne duše postoje i skupne duše na drugim nivoima postojanja, na našoj planeti su to skupne duše životinja i velikih biljnih zajednica.
Mouravieff je napisao da je Adamičnog čovjeka stvorila viša sila no pred-Adamični čovjek je proizvod napretka iz nižih oblika života, točnije primitivnih hominida. Znači li tada da i ljudi bez INDIVIDUALNE duše imaju, nazovimo to tako, skupnu dušu nalik životinjama, ako su nastali razvojem iz primitivnih hominida baš onako kako nas to uči antropološka paleontologija.

Knjiga: The Fourth Way – Teachings of G.I. Gurdjieff od P.D. Ouspensky.

P.D. Ouspensky je u knjizi ‘The Fourth Way” ili “Četvrti put” koristio Gurdjieffove koncepte napretka ljudi kroz samo-razvoj koji možemo ostvariti uz pomoć kombinacije tri tradicionalna puta metafizičkih škola, stvarajući jedinstveni četvrti put. Naravno da je ovakav način razvoja predodređen ljudima s potencijalom, no iskreno se pitam mogu li ljudi bez potencijala bez duše napredovati bez obzira na put koji odaberu?

Ouspensky je u ovom djelu shvatio da su prijašnji putevi spiritualnog ljudskog napretka bili povezani s religijom kroz varijacije puta razvoja; jogina, fakira i redovnika no takvi se “putovi razvoja” uopće nisu mijenjali s vremenom zbog religioznih dogmi i doktrine, zbog toga se nisu ni napravili značajni skokovi u ljudskoj svjesnosti. Ouspensky smatra kako četvrti put nije definiran i razlikuje se od osobe do osobe, no objedinjuje elemente sva tri tradicionalna puta u najboljem omjeru.

Metafizičari su u različitim djelima u zadnjih nekoliko tisuća godina pisali i raspravljali o miješanju krvnih linija, iako to možda izgleda gotovo suludo, dovoljno je pogledati oko nas i vidjeti da i naša rasa koji nazivamo Homo sapiens ima različita obilježja koja obično povezujemo s pigmentacijom kože i oblikom očiju. No isto tako je moguće da ispod te podijele ima još jedna o kojoj se zapravo ne piše i ne govori iz jednostavnog razloga što je možda balans poremećen i vrlo moguće zbog toga što je čovjek s dušom u manjini, i što oni koji nemaju dušu ne bi željeli da im najslasniji visoko energetski obrok s dušom nestane s menija ili da takvi shvate kako ih se sprječava na sve načine u razvoju, traganju istine i nastavku evolucije.
Je li to stvarni razlog zbog čega se krije miješanje krvnih linija?
Naše dvije DNK su se toliko izmiješale da se sa stanovišta današnje genetike ne može vidjeti razlika između jedne i druge vrste, postoje tragovi, postoje uzorci ponašanja, karakterne osobine, genetski materijal obije rase se toliko pomiješao da možemo predočiti koliko nam je DNK „zaprljana.“ Organizirana silovanja kroz ratove i mirnodobska silovanja, ubijanja, genocidi, democidi, vjenčanja unutra određenih obiteljskih krvnih linija i ugovoreni brakovi sada dobivaju potpuno novo značenje, zar ne?

Je li izvor svega zla u potpunoj bezobzirnosti ljudi bez duše – psihopata?
Ljudima s dušom vjerojatno ne bi palo na pamet raditi bilo što od navedenog. Pred-Adamičnom čovjeku, ljudskom biću bez duše, nije bio problem i nije ni danas stvarati takve užasne stvari, recimo da ih je, povijesno gledano, najlakše pronaći po djelima i htjenjima koje se normalnom ljudskom biću čine nepodnošljivima i nenormalnima, unutar jedne te iste obitelji zasigurno imamo osoba iz jedne i druge vrste.
Uzimajući u obzir Occama i harmoniju zlatnog reza onda bi polovica ljudi trebala biti bez duše, a polovica s dušom, no – slobodno me ispravite ako griješim – ja zaista nemam osjećaj da je samo polovica ljudi bez duše u ukupnom broju stanovništva, gledajući strahote koje se milenijima događaju na planeti, čini mi se da je možda u pitanju po ljude s dušom donekle nepovoljnija računica.
Je li moguće da je u pitanju eventualni razmjer u tri dijela, zbog znatne količine psihopata – pokvarenih organskih portala, koji zasigurno pomažu da jezičak populacijske vage prevagne u korist onih koji nemaju individualnu ljudsku dušu?

Dr Robert Hare, ko-autor mnogih knjiga o psihopatiji, od kojih je jedna od najpoznatijih “Snakes in Suits: When Psychopaths Go to Work.”
Robert Hare, vodeći znanstvenik na polju psihopatije je izjavio da psihopata ima oko 1%, no on je u tu brojku ubacio samo kliničke slučajeve, Martha Stout je priznala da se tek jedan od 25 psihopata uhvati. Znači li to da je psihopata svih vrsta od sociopata i utilitarista do narcisa oko 25%? Ovakva i slična pitanja nam neće pomoći da shvatimo koliko ljudskih bića ima potencijal razvijanja duše, no gledajući što se milenijima događa na planeti, nekako mi se čini da je organskih portala i psihopata više nego li onih koji razvijaju ili imaju razvijen potencijal individualne ljudske duše.
Iskreno se nadam da sam pogriješila u računici.

Koliko je ljudi s dušom ostalo bez nje kroz procese mučenja psihopata?
Vjerojatno se pitate kakvi su to ljudi s dušom koji ne razvijaju svoje potencijale, vjerojatno su to ljudi koje su psihopati mučenjem doveli do ruba ponora, koji se u metafizičkom svijetu naziva „soul smashing“ ili ubijanje duše, osobno me ovakva stvar i mogućnost najviše strave ali poznajući način na koji sociopate djeluju, jedan od perfektnih zločina im je prisiljavanje normalnih ljudi da počine nevjerojatne zločine uz indokrtinaciju, mučenje, kondicioniranje i dehumanizaciju, jedan od načina smo opisali u tekstu pod nazivom: „Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu,“ a drugi način smo opisali u tekstu: „ Djeca vojnici – gdje je kraj vladavini psihopata?“ Pretpostavljam da i jedan i drugi način (a vjerojatno ih ima još koliko god hoćemo) sprječavaju ostvarenje potencijala, napretka i rasta.
Tipična predstava alkemičara, koji promijene pravi na materijalnom i fizičkom planu, nije li to stranputica?
Mnogi metafizičari smatraju da je potrebno aktivirati DNK, kako bi se aktivirali viši centri. U istraživanju ruskih znanstvenika kojeg smo objavili u tekstu pod nazivom: “Znanstvenici dokazali DNK se može reprogramirati riječima i frekvencijama!” saznali smo da jako puno toga ne znamo o našoj DNK, pa je vrlo moguće da je metafizika u ovom slučaju bila u pravu.
Nije li to u prenesenom značenju „kamen mudraca“ ili filozofski kamen, stvarana alkemija unutar nas samih, a ne bezobrazna materijalistička stranputica o pretvaranju olova u zlato.
Nije li spiritualni razvoj i aktiviranje viših centara u stvari pretvaranje olova u zlato, ljudi bez duše to nisu mogli shvatiti njima je zlato ostalo zlato, a olovo tek olovo, ništa više.

Jesam 21-04-14 07:38

RELIGIJSKA PSIHOPATOLOGIJA: Ubijte ih sve, bog će prepoznati svoje!?

Teško je izdvojiti jednu jedinu organiziranu religiju koja na svojim „rukama“ nema ljudske krvi. Pogledamo li malo bolje u prošlost postaje jasno da su ratovi, krvoprolića, progoni i umiranja u ime „pravog boga“ i „prave vjere“ bili konstantna kroz milenije, a srednjovjekovna poruka pape Inocenta III krstašima u južnoj Francuskoj koji su imali zadatak iskorjenjivanja katara: „Ubijte ih sve bog će prepoznati svoje“ je gotovo postala moto u vjerskoj politici. Kako je moguće da sve vjere propovijedaju ljubav prema „bližnjemu svome“ pa ipak najveći broj ljudskih života je izgubljen upravo u sukobima i democidima u ime nekog boga?
Čitatelji koji deklarirano pripadaju nekoj religiji mogu se osjetiti uvrijeđenima ili pak napadnutima, jer se uopće raspravlja o NJIHOVOJ vjeri i NJIHOVOJ pisanoj božjoj poslanici, no pogledajmo što na tu temu kaže Andrzej Lobaczewski u knjizi koju bi trebali pročitati svi ako žele izbjeći jaram psihopata uvučenih u sve pore društva, pa tako i u domenama organiziranih religija, naravno riječ je o: Političkoj ponerologiji – naučni studij o prirodi zla:


https://matrixworldhr.files.wordpres...y2ed.jpg?w=700
Politička ponerologija je knjiga koja se ne smije propustiti.
„Monoteistička vjera odbija suvremenog mislitelja prije svega kao nepotpuna indukcija (zaključivanje od pojedinačnog ka općem) izvedena iz ontološkog znanja o zakonima koji upravljaju mikrokosmičkom i makrokosmičkom građom i organskim i psihološkim životom, kao i time što predstavlja rezultat izvjesnih susreta, dostupnih putem introspekcije. Ta indukcija se dopunjava elementima koje čovjek usvaja na druge načine i prihvaća ih ili individualno ili u skladu sa zapovijestima svoje religije i vjeroispovijesti.
Niti jedna od glavnih svjetskih religija ne ukazuje na prirodu vladavine psihopata, zbog toga ne možemo promatrati religijske zapovijesti kao neku osnovu za preživljavanjem i uništavanjem patokracije (vladavine psihopata) i ponerogeneze (nastanka zla među ljudima). Religija nije niti specifičan serum, niti antibiotik protiv fenomena patokracije. Iako sadrži regenerativni čimbenik za obnavljanje duhovne snage pojedinaca i društva, religijska istina ne posjeduje specifično znanstveno znanje, koje je neophodno za razumijevanje patologije ovog fenomena i koje je istovremeno čimbenik izlječenja i generacije otpornosti osobnosti ljudskog bića. Religijska vjera i fenomen patokracije su ustvari na različitim razinama realnosti, patokracija je u većoj mjeri ovozemaljska. To također objašnjava zašto ne može biti pravog sukoba između religijskog i ponerološkog znanja o ovom makro-socijalnom patološkom fenomenu.
Ukoliko zasnivamo obranu i liječenje društva od destruktivnog utjecaja patokracije, samo na „pouzdanim“ religijskim vrijednostima, to bi nalikovalo na liječenje nedovoljno shvaćene bolesti isključivo metodama koje snaže tijelo i duh bez uništavanja uzročnika stvaranja bolesti. Takva opća terapija bi mogla dati rezultate u nekim slučajevima, ali bi se u većini slučajeva pokazala nedovoljnom i neadekvatnom. Spomenuto oboljenje pripada u potpuno drugačiju kategoriju koja se „liječi“ sasvim drugačijim tretmanima.
Činjenica da patokratski fenomen, koji se kroz ljudsku povijest širio u najopsežnijem rasponu, pokazuje neprijateljstvo prema svakoj drugačijoj religiji, ne treba puno da bi shvatili da je takvo stanje u suprotnosti sa stvarnom duhovnosti. Ta međuzavisnost bi bila drugačije strukturirana pod drugim povijesnim i današnjim uvjetima. U svijetlu povijesnih činjenica postaje očigledno da su religijski sustavi također potpadali pod ponerološke procese te su manifestirali simptome bolesti u okviru patokracije.
Patokratski fenomen se javljao bezbroj puta u povijesti, hraneći se parazitski na mnogim društvenim pokretima, deformirajući njihove strukture i ideologije na karakterističan način. Prema tome, on se morao susresti sa različitim religijskim sustavima i sa raznovrsnim povijesnim i kulturološkim formama. Možemo navesti dvije osnovne veze između ovog fenomena i nekog religijskog sustava. Prvi se javlja kada religijska zajednica sama podlegne infekciji i ponerogeničnom procesu, što vodi do razvoja opisanog fenomena. Druga mogućnost nastaje ako se patokracija razvije kao parazit na nekom društvenom pokretu, čiji je karakter sekularan i politički, što neizbježno vodi do sukoba s religijskim organizacijama.
U prvom slučaju religijska zajednica podleže destrukciji iznutra, njen organizam se podređuje ciljevima potpuno suprotnim originalnoj ideji i njene teozofske i moralne vrijednosti postaju plijen karakteristične deformacije, služeći od tada kao maska za dominaciju patoloških pojedinaca. Religijska ideja tada postaje opravdanje za korištenje sile i sadizma protiv nevjernika, heretika i nazovi vračeva pa čak i za korištenje različitih „droga“ koje pokreću takva nadahnuća.
Svatko tko kritizira ovakvo stanje stvari se suočava sa moralizatorskom kritikom, navodno u ime originalne ideje i vjere u Boga, ali ustvari zato što osjeća i misli u kategorijama normalnih ljudi. Takav sustav zadržava ime originalne religije i mnoga druga specifična imena, zaklinjući se prorokom i to koristi uz karakterističnu dvoznačnost. Nešto što je izvorno duhovno bi trebalo biti pomoć u poimanju Božje istine, no u ovakvom slučaju zapravo unesrećuje naciju mačem imperijalizma.
Ukoliko su takvi fenomeni dugotrajni, oni ljudi, koji su zadržali svoju vjeru u prave i određene religijske vrijednosti, će kritizirati ovakvo stanje stvari, ukazujući pri tome da ono daleko odstupa od istine. Na žalost oni će to činiti bez razumijevanja prirode i uzroka ovog patološkog fenomena točnije u okviru moralnih kategorija, praveći tako pogubnu grešku koja nam je već poznata. Iskoristit će neku pogodnu geopolitičku situaciju, protestirajući protiv ovakvog stanja stvari, odvajajući se od originalnog sustava i kreirajući različite sekte i vjeroispovijesti.
Ova vrsta raspada se može promatrati kao karakteristična posljedica infekcije pokreta bolešću zvanom patokracija, bio on religiozan ili sekularan. Religijski pokret tako preuzima karakter političkih stranaka, izazivajući ratove između različitih vjernika istoga Boga.
Kao što znamo, to stanje prelazi u prikrivenu fazu, kada ljudski gnjev počne slabjeti; međutim, taj oblik će trajati mnogo duže nego patokracija uvedena uz pomoć sekularnog pokreta. Ljudska bića ne mogu lako uklopiti čitav proces u svoj referentni okvir, budući da ovakvo stanje obuhvaća mnoge generacije; njihova kritika će tako biti ograničena na pitanja sa kojima su neposredno upoznati. Međutim, to će ipak prouzrokovati postepeno ali nekoordinirano stvaranje znatnog pritiska razumnih ljudi, pomažući na taj način neku vrstu evolucije u okviru svake grupe stvorene na ovaj način. Takva evolucija će stremiti obnavljanju religijskih vrijednosti ili prolaženje preko deformacija.
Hoće li ovaj proces postići svoje konačne ciljeve, zavisi od dva uvjeta:
Ukoliko je originalna ideja od početka kontaminirana nekim patološkim materijalom, cilj se ne može ostvariti.
Ukoliko se on može postići, naše nesimptomatično usklađivanje će nas dovesti u poziciju u kojoj konačna eliminacija djelovanja savladane bolesti zahtijeva objektivan pogled na njenu suštinu i povijest.
S druge strane nemoguće je eliminirati ostatke patološke deformacije, koji bi opstali kao čimbenici otvaranja vrata obnovljenoj kontaminaciji.
Neke religiozne grupe su mogle pokrenuti osobe, koje su bile nositelji određenih psiholoških anomalija. Posebna pažnja bi trebala biti usmjerena na paranoidne karakteropate i njihovu ulogu u poticaju novih faza ponerogeneze.
Za takve ljude svijet normalnog ljudskog iskustva (uključujući i religijsko iskustvo) podliježe deformaciji; lako će uslijediti zavaravanje sebe i drugih, prenijeto na druge ljude putem patološkog egoizma. Danas možemo promatrati mnoge marginalne kršćanske sekte, čiji su počeci nesumnjivo bili te prirode.
Ako je religija, koja se kasnije raspala na brojne doktrinarne varijacije, imala takav početak, spomenuti regenerativni procesi uvjetovani zdravim razumom će postići točku napretka, koju će spomenuti vrhovnici neke religije vidjeti kao prijetnju egzistenciji religije. Zaštita vlastite vjere i društvene pozicije će ih navesti da upotrebe nasilna sredstva protiv bilo koga koji se usudi kritizirati ili stvarati liberalizaciju unutar okvira vjere i njene organizacije. To je stanje stvari svih današnjih religija, a mi smo toga svjedoci.
Pa ipak, činjenica da su neke religijske zajednice podlegle procesu ponerizacije ne predstavlja dokaz da je originalna spoznaja ili vizija od početka bila kontaminirana nepravilnostima, koje su otvorile vrata prodoru patoloških čimbenika ili da je to bila posljedica njihovog utjecaja. Da bi se otvorila vrata zarazi patološkim čimbenicima i kasnijoj progresivnoj degeneraciji, dovoljno je da takav religijski pokret podlegne kontaminaciji tijekom povijesti kao posljedica prekomjernog utjecaja prvobitno stranih arhetipova sekularne civilizacije ili kompromisa sa ciljevima vladara zemlje.

Zbog toga moramo postaviti sljedeće pitanje: može li se najodlučnija i najsenzibilnija akcija, bazirana na prirodnom pogledu na svijet, teološkoj i moralnoj refleksiji ikada u potpunosti eliminirati posljedice ponerološkog procesa koji je odavno utkan u samu vjeru?

Na žalost, organizam religijske grupe čuva neka latentna žarišta bolesti (psihopatije), koja se konstantno aktiviraju pod povoljnim okolnostima.
Kada god se patokracija javi u autonomnom procesu, to znači da religijski sustavi, koji dominiraju nekom državom, nisu bili sposobni prepoznati i otkloniti ih na vrijeme.

Po pravilu, religijske organizacije svake države imaju dovoljno utjecaja na društvo da bi se mogle suprotstaviti nadirućem zlu ukoliko djeluju hrabro i promišljeno. Ukoliko ne mogu, to je ili posljedica fragmentacije i sukoba među različitim frakcijama ili unutrašnje korupcije unutar religijskog sustava. Kao rezultat, religijske organizacije su dugo tolerirale i čak nekritički inspirirale razvoj patokracije. Ta slabost kasnije postaje uzrok propasti religije.

Ukoliko su pojedinci i grupe koje vjeruju u nekog Boga u stanju prihvatiti objektivno razumijevanje makro-socijalnih patoloških fenomena, pogotovo onog najopasnijeg unutar same organizirane religije, prirodno će se javiti izvjesno razdvajanje religijske i ponerološke problematike, koje se bave različitim razinama realnosti. Pažnja crkve se tada može okrenuti pitanjima ljudskog odnosa prema Bogu, oblasti koja i je sama obaveza crkve. S druge strane, obranu od poneroloških fenomena i njihovog širenja po svijetu moraju preuzeti znanstvene i političke institucije, čije bi akcije bile zasnovane na znanstvenom razumijevanju prirode geneze zla. Takva podjela dužnosti nikada neće moći biti u potpunosti održiva, budući da u genezi zla sudjeluju ljudski moralni nedostaci i njihovo skrivanje i mimikrija zasnovani na religijskim premisama što je od najstarijih vremena predstavljalo problem unutar religijskih zajednica.“
Davne 325. godine nove ere, car Kostantin I je sazvao sve biskupe iz svog carstva kako bi stvorio ono što današnji kršćani nazivaju Biblijom. Od nekoliko stotina različitih svezaka, različitih evanđelja, poslanica i dodataka koje su stvarali crkveni oci, pažljivo su odbačeni uraci koje je Konstantin smatrao nebitnima ili pak opasnima za svoju vladavinu i novoosnovanu državnu crkvu. Iako je Biblija u nekoliko milenija doživjela brojna reizdanja i prijevode, neke njezine poruke nikako nemaju veze s porukama mira, ljubavi, razumijevanja i nadasve poslanja koje bi od nas trebalo napraviti duhovnija i miroljubivija bića.

https://matrixworldhr.files.wordpres...ceji.jpg?w=700
Prvi crkveni koncil je vođen od strane cara Konstantina, kojemu možemo zahvaliti za današnju Bibliju, crkveni ustroj i običaje.

Kada gotovo dvije milijarde ljudi poštuje jednu knjigu kao „Svetu Knjigu,“ kada se zbog tog djela razvrgavaju države, prolijeva krv i muče ljudi već 2000 godina, tada bi neupućeni čitatelj očekivao da je takva knjiga nešto nalik Hitlerovoj “Mein Kampf” ili sličnim političkim pamfletima koju pozivaju na krvoproliće, pa ipak, riječ je o Bibliji.

Svi oni koji su pohađali satove vjeronauka trebali bi se sjetiti nekih poprilično čudnovatih dijelova Biblije, poput opisa krvoprolića, ratovanja, kažnjavanja, razjarenog i gnjevnog boga koji poziva na osvetu, rodoskvrnuća, paleža, gorenja ljudi na lomačama, prodavanja vlastitih kćeri i sinova, i sve to unutar izabranog božjeg naroda. Stari zavjet štuju kršćani kao i Židovi, od kojih smo na koncu konca i preuzeli mitove i legende uobličene u vjerske priče. No nije nam namjera otkrivati tko je od koga prepisao vjerske spise i kako su oni nastali (iako smo o tome pisali, ovdje, ovdje i ovdje) već želimo predočiti nauk iz Biblije, pa neka svako po svojoj savjesti promisli koliko takvo učenje (ne)pomaže ljudskom biću da postane humanije, bolje, empatičnije i razumnije.

Biblija nije jedina takva sveta knjiga, zapravo sve one u sebi imaju dozu ponerogeneze i psihopatologije.

Sve izvatke iz Biblije smo prenijeli s nekoliko online verzija koje možete pročitati ovdje:
Izlazak 21, 7: Ako netko proda kćer svoju, da bude ropkinja, neka ona ne bude puštena na slobodu kao i muški robovi.
Levitski zakonik 19, 20: Ako bi tko sagriješio sa ženom, koja kao ropkinja pripada drugome mužu, ali nije ni oslobođena ni otkupljenja, imaju se kazniti, ali ne smrću jer se ne radi o jednoj slobodnoj osobi.
Levitski zakonik 20, 17 Ako braća stanuju skupa i jedan od njih umre, a ne ostavi sina iza sebe, onda neka se žena umrloga ne uda za stranca! Njezin djever neka otide k njoj, neka je uzme za ženu i izvrši na njoj dužnost djeversku.
Ponovljeni zakon 22,14 do 22,21: Ako netko uzme ženu i s njom živi, ali mu se onda omrzne. Otac mlade žene neka rekne starješinama. Tada starješine toga grada neka uzmu muža i kazne ga! Ali ako bude istinita optužba i ne nađe se znak djevojaštva na plahtama pred starješinama, tada neka se izvede mlada žena pred vrata kuće njezina oca, i ljudi njezina grada zavičajnoga neka je na smrt kamenuju, jer je počinila sramotu Izraelu.
Ponovljeni zakon 22, 23 do 22, 24 ako se netko sastane u gradu s djevojkom koja je s jednim zaručena, i opći s njom. Izvedite ih oboje pred gradska vrata i kamenujte ih na smrt: Djevojku, jer nije u gradu vikala za pomoć, i čovjeka jer oskvrni zaručnicu bližnjega svoga.
Ponovljeni zakon 22, 25 do 22, 29: Ako netko nađe zaručenu djevojku vani u polju, pa je siluje i opći s njom, neka umre samo čovjek koji je općio s njom! Djevojci neka se ne učini ništa! Djevojka nije učinila grijeh, što zaslužuje smrt. Slučaj je sličan, kao kad netko skoči na drugoga i ubije ga. Jer ju je našao vani na polju, mogla je vikati, a nikoga nije tu bilo, da bi joj pomogao. Ako netko nađe ne zaručenu djevojku, uhvati je, opći s njom, i zateku ih. Onda čovjek, koji je općio s njom, ima ocu djevojčinu platiti pedeset srebrenih šekela. Mora je uzeti za ženu, jer ju se oskvrnuo. Pustiti je ne smije dok je živ.
3. Mojsijeva 19, 20: Ako bi tko obležao robinju koja je isprošena ali nije otkupljena ni oslobođena, oboje da se išibaju, ali da se ne pogube; jer nije bila oslobođena.
Izlazak 21, 8: Ako se žena ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran.
Izlazak 22, 15 do 22, 16: Ako tko zavede djevojku koja nije zaručena i s njom legne, neka za nju dade ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. Ako ju otac odbije dati njemu, čovjek će platiti u novcu dotu za djevice.
Postanak 3, 15: Neprijateljstva ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.
Knjiga Sirahova 42, 14: Bolja je zloća muška nego dobrota ženska, od žene potječe sramota i ruglo.
Levitksi zakonik 7, 2: Na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica, ima se klati i žrtva za prijestup, a krvlju njezinom mora se poškropiti žrtvenik okolo.
Levitski zakonik 4, 33: Neka položi ruku na glavu žrtvi za grijeh i neka je zakolje kao žrtvu za grijeh ondje, gdje se kolje žrtva paljenica.
Ako vam ovo nije dosta, tada ćemo vam prenijeti još neke poruke iz knjige koja navodno širi ljubav prema „bližnjem“ svome.
  1. Mojsijeva 3, 16: A ženi reče: tebi ću muke zadati da zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti biti gospodar.
  1. Korinćanima 11, 8: Jer nije muž od žene, već žena od muža.
  2. Korinćanima 14, 34: Žene vaše neka šute u crkvama, neka im se ne dopušta govoriti, nego neka slušaju, kao što i zakon govori.
  1. Timoteju 2, 12: Ali ženi ne dopuštam da uči niti da vlada mužem nego da bude pokorna.
Titu 2, 12: Neka žene budu poštene, čiste, dobre kućanice, blage i pokorne svojima muževima, neka se ne huli riječ božja.
Efežanima 5, 22: Žene budite podložne svojim muževima kao gospodinu.
Efežanima 5, 23: Jer muž je glava ženi, kao što je Krist glava crkvi, on je spasitelj njenog tijela.
Efežanima: 5, 24: Ali kao što je crkva podložena Kristu, neka žene u svemu budu podložne muževima svojima.
Mizoginija nije nova stvar, zapravo provlači se po svim mogućim religijama, s obzirom da žene sačinjavaju polovicu stanovništva ova problematika se ne može izbjeći u tekstu koji otkriva psihopatologiju unutar religija. Ne samo da su žene milenijima promatrane kao manje vrijedna i manje duhovna bića od muškarca, već se vrh organiziranih religija i njegov kler sastoji od gotovo ISKLJUČIVO muškaraca.


https://matrixworldhr.files.wordpres...nija.jpg?w=700

Mizoginija je očigledna u gotovo svim organiziranim religijama, katolička crkva je išla toliko daleko u ženomrštvu da je milenijima proganjala, mučila, ubijala i tlačila žene koje su imale “zrnce” soli u glavi zbog kojeg su bili prijetnja za crkveni ustroj stvoren na bazi astemičnog psihopata.

Lobaczewski je kroz svoje dugogodišnje studije otkrio kako je svaki deseti muškarac psihopata, dok je tek svaka stota žena psihopat, on je također opisao neke vrste psihopata koje vrlo lako možemo prepoznati unutar religijskih organizacija:
Najčešće navođena i najduže poznata vrsta psihopate koji se jako dobro skriva u društvu, te koji je tri do četiri puta učestaliji od esencijalnog psihopate, se opisuje kao astenični (nemoćan ili slab) psihopat, ova vrsta psihopatije se javlja u svim mogućim intenzitetima, od jedva uočljive anomalije do očiglednog patološkog nedostatka.
Takvi ljudi, astenični i hiperaktivni, ne pokazuju isti zasljepljujući nedostatak moralnog osjeta kao esencijalne psihopate. Oni su na neki način idealistični i skloni su sujevjernoj patnji kao posljedici svog lošeg ili grešnog ponašanja.
U prosjeku, manje su inteligentni od normalnih ljudi i njihov um ne pokazuje odlike postojanosti i preciznost u razmišljanju. Njihov psihološki pogled na svijet je jasno falsificiran, njihovom mišljenju o drugima ljudima se nikada ne može vjerovati. Tipični su po tome jer neka vrsta maske sakriva svijet njihovih stremljenja, koja se ne podudara sa onim što su u stvari sposobni uraditi. Njihovo ponašanje prema ljudima, koji ne uočavaju njihove nedostatke, je urbano, čak prijateljsko; međutim, manifestiraju neprijateljstvo i agresiju prema ljudima koji imaju talenta za psihologiju ili pokazuju znanje u toj oblasti.

Astenični psihopati su seksualno nešto manje aktivni i zbog toga skloniji u prihvaćanju celibata; to je razlog zašto neki katolički redovnici i svećenici reprezentiraju neznatnije slučajeve ove anomalije. Vrlo je moguće da su ovakvi pojedinci inspirirali anti-psihološki stav, tradicionalan poznat unutar Katoličke crkve.

Ozbiljniji slučajevi su u većoj mjeri anti-psihološki nastrojeni i puni prezira prema normalnim ljudima; oni pokazuju tendenciju aktivnosti u procesima geneze zla s puno većim intenzitetom. Njihovi snovi su sačinjeni od izvjesnog idealizma sličnog idejama normalnih ljudi. Oni bi željeli reformirati svijet u skladu sa svojim željama, ali nisu sposobni predvidjeti mnogo dalekosežnije implikacije i posljedice svojih sanja i želja koje su pretvorene u bolesne opsesije. Njihove želje su začinjene devijacijama, njihova vizija može utjecati na naivne buntovnike ili ljude koji su pretrpjeli nepravdu. Postojanje društvene nepravde može izgledati kao opravdanje za radikalan pogled na svijet kako bi se bez ikakvog prigovora prihvatile vizije ovakvih psihopata i njihovog načina ostvarivanja vizija.

Sljedeći odlomak je primjer misaonog obrasca osobe koja predstavlja tipičan i teži slučaj astenične psihopatije:
„Ako bi trebao ponovo započeti život, učinio bih potpuno isto: to je organska neophodnost, ne diktat dužnosti. Osjećaj da je drugačiji.
Postoji stvar koja me pokreće i budi u meni vedrinu, čak i kada su stvari tužne. To je nepokolebljiva vjera u ljude. Okolnosti će se promijeniti i zlo će nestati, čovjek će čovjeku biti brat, ne vuk kao što je to danas slučaj. Moja borba ne izvire iz mojih ideja, već iz jasne vizije o uzroku koji izaziva zlo.“
Ove riječi je u zatvoru napisao 15.12.1913. Felix Dzerzhinsky, potomak poljskog plemstva, koji će uskoro osnovati Cherezvichayua ili Čeku, prvu tajnu policiju pod boljševičkom vlašću. Dzerzhinsky je bio njen prvi komesar u Sovjetskom Savezu te će postati najveći idealist među najpoznatijim državnim ubojicama. Dzerzhinsky je zanimljiv slučaj. O njemu je rečeno:
„Njegov pošten i nepotkupljiv karakter, kombiniran s njegovom potpunom predanosti cilju mu je brzo osigurao nadimak ‘Gvozdeni Felix’.”
Plitka nostalgija, karakteristična za psihopatiju se često može otkriti u brojnih svećenika, redovnika, i brojnih povijesnih pripadnika klera koji su počinili užasne zločine od Inkvizitora do misionara koji su bez ikakvog problema iskorjenjivali domoroce Afrike i Amerike, oni imaju viziju novog svijeta i iako se normalnim ljudima ona čini na prvi pogled sasvim u redu, iako se njihove riječi čine ljudskima, često se može u njihovim riječima osjetiti mesijanski kompleks pomiješan s egoizmom, njihova djela nepobitno pokazuju kako u njima nema ljudskosti i humanosti.
Sigurni smo da je ovo samo jedan od primjera psihopate unutar religijskih organizacija, naš tekst bi se mogao pretvoriti u knjigu ako bismo opisivali sve tipične odlike esencijalnih psihopata, karakteropata, utilitarsta, makjavelista i drugim (ne)ljudima koji su od vjere načinili organizacije koje s duhovnošću nemaju baš nikakve veze.

Nadamo se da je će vas ovaj tekst ponukati na razmišljanje zbog čega se u svetim knjigama nalazi toliko opisa mržnje i krvoprolića, ograničavanja, kontrole, segregacije i drugih psihopatskih izričaja. Ako su (ne)ljudi pisali većinu „svetih“ spisa na način koji je empatičnom ljudskom biću blizak, poput memoara „Gvozdenog Felixa,“ tada nije ni čudo da se zlo tako lako uvuklo u „svete spise“ no na nama je želimo li spoznati istinu kakva god ona bila ili se samo želimo dobro osjećati uz šarene laži koje su nam servirali predatori u ljudskom obliku.

simona 24-01-15 14:57


chameleon 24-01-15 16:39

Citat:

Originally Posted by Jesam (Post 400672)
Teško je izdvojiti jednu jedinu organiziranu religiju koja na svojim „rukama“ nema ljudske krvi. Pogledamo li malo bolje u prošlost postaje jasno da su ratovi, krvoprolića, progoni i umiranja u ime „pravog boga“ i „prave vjere“ bili konstantna kroz milenije....


Nisam pročitao tekst ispod slike pa ne znam da li ovo već stoji u podužem tekstu.

Religija, vjera u boga i ostala nadnaravna super-bića je prije svega mentalni sklop koji zbog svoje "univerzalne" istine nije podložan kritici i modifikaciji. Jeste li ikad imali iskustva u komunikaciji sa osobom koja uzrokuje nesreću oko sebe a zna da je u pravu i da su svi ostali u krivu? Koliko god se trudili objasniti ništa ne pomaže? Jedino preostaje odustati i pustiti ih da dalje otežavaju život ljudi oko sebe.

Religija je samo jedna od forme takvog mentalnog sklopa. Ona je posljedica a ne uzrok. U debatama religija vs ateizam, religiozni vole koristit argument da su Hitler, Staljin i Pol Pot bili ateisti i da su u ime ateizma činili to što su činili. Ali ono što je tim ljudima dalo božansku moć kontroliranja milijunima ljudskih sudbina je zatvoreni mentalni sklop koji je neupitno podrazumijevao njih kao ljude bez mana tj. ljudske bogove. Dakako, bilo je tu dosta i straha pa su se ljudi bojali čak i pomisliti da tu nešto smrdi.
Radi se o dobrovoljnom ili prisilnom sužavanju uma. Suženi um nema dovoljno mogućnosti sagledati posljedice svog čina i rezultati toga mogu biti u velikom rasponu od prihvatljive pozitivne iluzije do silovitog nastojanja kontrole pod cijenu života.

Dakle, svejedno dal vjeruješ u boga, anđele, duhovna bića, "energiju", "inteligenciju". Time razvijaš, podržavaš i širiš poruku da je feeling dovoljan za istinu. Osjećajima je najlakše manipulirati i to je uvijek uvertira za nasilje i ratove.
Sve kreće od onih bezazlenih vjerovanja bez ikakvih dokaza koji se mogu provjeriti.


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 01:03 sati.

Powered by vBulletin® Version 3.8.1
Copyright ©2000 - 2020, Jelsoft Enterprises Ltd.
Search Engine Optimization by vBSEO 3.3.0