Edukacija djece

[Relax]

Sir Ken Robinson: Pokrenimo revoluciju učenja!

http://www.ted.com/talks/lang/hr/sir...evolution.html

[Relax]

Salman Khan: Let's use video to reinvent education

http://www.ted.com/playlists/24/re_i...ng_school.html

[Relax]

Dan Meyer: Nastava matematike treba temeljitu promjenu


http://www.ted.com/talks/lang/hr/dan..._makeover.html

[simona]

[simona]

Medijska pismenost važno je pravo djeteta

Na zajedničkoj tematskoj sjednici Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i Odbora za obitelj, mlade i sport o temi "Medijska pismenost za sigurnost djece u svijetu medija i interneta", održanoj 10. veljače 2014. na inicijativu pravobraniteljice za djecu i u povodu Dana sigurnijeg interneta, svi su govornici pozdravili i zagovarali uvođenje medijske pismenosti na svim razinama odgojno-obrazovnoga sustava, ocijenivši da Hrvatska zasad znatno zaostaje na ovom području u odnosu na mnoge Europske zemlje. U pripremi tematske sjednice saborskih odbora sudjelovali su i udruga Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu i Osnovna škola Veliki Bukovec, nositeljica EU projekta "Sigurnost djece na internetu".



Više od 120 uzvanika pratilo je rad sjednice, koju je vodio predsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Branko Vukšić. U uvodnom izlaganju pravobraniteljica Mila Jelavić istaknula je da programi razvoja medijske pismenosti trebaju omogućiti djeci razumijevanje načina funkcioniranja medija, razvoj kritičkog pristupa medijskim sadržajima, stjecanje vještina digitalne pismenosti te osposobljavanje za korištenje, kao i za vlastito stvaranje pozitivnih sadržaja na internetu i u drugim medijima. Istaknula je da su pritom glavni izazovi omogućiti svakom djetetu dostupnost medija i sigurnost i zaštićenost u korištenju medijima. Vrijedne su kampanje proteklih godina organizirane u nas, osobito u zaštiti djece od nasilja na internetu no, želimo li zaista djelotvorno i dugoročno zaštititi djecu, moramo osigurati da medijski odgoj dospije do svakog djeteta, istaknula je, založivši se i za obrazovanje i stručno usavršavanje učitelja, istraživanja te proučavanje inozemne dobre prakse u ovom području.

Član Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu prof. dr. sc. Gvozden Srećko Flego istaknuo je da medijska pismenost označava "sposobnost snalaženja s medijima“, kao i da Republika Hrvatska znatno zaostaje u medijskoj pismenosti za ostalim europskim zemljama. Podsjetio je na brojne međunarodne konvencije i direktive koje propisuju što je potrebno poduzimati u osposobljavanju za poučavanje medijskoj pismenosti kao i o adekvatnom korištenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovnome sustavu.

Osnovna stajališta Europske komisije o medijskoj pismenosti iznijela je Mirela Rašić iz Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. Komisija posvećuje veliku pozornost zaštiti djece, u skladu s načelima Konvencije o pravima djeteta, a posebno stavlja naglasak na izgradnju preventivnih mehanizama i sprečavanje mogućih zlouporaba u kontekstu brzoga razvoja audio-vizualnih usluga. Spomenula je raznovrsne aspekte ove teme, od zaštite djece od potencijalno štetnih sadržaja u televizijskim programima, potrebe regulacije u području računalnih igara, do nužnih mjera za sprečavanje spolnog iskorištavanja i zlostavljanja djece.

Usporedbu stanja medijske pismenosti u Europskoj uniji i Hrvatskoj u svojem je izlaganju iznio doc. dr. sc. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, predstavnik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu. Istaknuo je kako je Europska unija odavno prepoznala važnost medijskog odgoja te se u nekim zemljama djeca susreću s medijskim odgojem već u vrtiću, dok Hrvatska znatno zaostaje u tome, sa skromnom satnicom medijske kulture unutar nastave hrvatskoga jezika. Kao poseban problem naveo je mali broj udžbenika iz područja medijske kulture. Prikazao je i rezultate istraživanja mišljenja građana Hrvatske prema kojima ih 62 posto smatra da je potrebno uvrstiti medijski odgoj u obrazovni sustav.

Učiteljica matematike i članica udruge "Suradnici u učenju" Lidija Kralj iz Osnovne škole "Veliki Bukovec" predstavila je projekt "Sigurnost djece na internetu“. Neki od ciljeva projekta su: razvoj i primjena školskog kurikuluma o sigurnosti djece na internetu u sklopu Hrvatskog klasifikacijskog okvira, podizanje razine svijesti učenika, učitelja i roditelja za pitanje dječje sigurnosti na internetu te poboljšanje obrazovne vještine učitelja za poučavanje usmjereno učenicima. Prikazala je impresivne rezultate rada ostvarene u pet škola u Hrvatskoj - uz OŠ Veliki Bukovec, tu su i OŠ Popovača, OŠ "Mato Lovrak“ iz Nove Grdaiške, OŠ "Mladost" iz Osijeka i OŠ Gripe iz Splita. Učitelji su pripremili kurikulum, koji će svaka škola koja to želi moći početi primjenjivati već sljedeće školske godine, a u pripremi su udžbenik za učenike, priručnik za nastavnike i multimedijski paket za učenje o sigurnosti djece na internetu.

U raspravi su brojni govornici, među kojima su bili zastupnici Hrvatskoga sabora, predstavnici državnih institucija, škola, sveučilišta i udruga, izrazili podršku medijskome odgoju i obrazovanju, uočivši da je nužno uvođenje sustavnih rješenja i suradnja raznih sustava i resora kako bi svako dijete ostvarilo svoje pravo na medijsku pismenost.

To nije zadaća samo odgojno-obrazovnoga sustava jer veliki dio posla mogu i trebaju ostvariti i razna državna tijela, ministarstva i agencije, pružatelji audiovizualnih usluga, telekomunikacijske tvrtke, institucije u području kulture, centri za obitelj, djecu i mlade, mediji i drugi.

Pravobraniteljica M. Jelavić podsjetila je na to na kraju sjednice u zajedničkim preporukama o medijskoj pismenosti.

[simona]

U želji za "rasterećenjem" učenika, maksimalizira se vrijeme za usvajanje činjenica, a minimalizira za razvijanje kreativnog mišljenja.

reakcija Udruge za promicanje vizualne kulture OPA na predložene izmjene u Pravilniku o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi.

Je li Hrvatska uistinu jedina zemlja u Europi koja smatra da su odgoj i obrazovanje za umjetnička područja pitanje osobnog izbora (talentiranih) pojedinaca, a ne nužnost i pravo svih koji čine ovo društvo?

Već gotovo dva desetljeća naš se školski sustav guši u problemima zbog loše obrazovne politike koja se vodi jeftinim birokratskim rješenjima. Kao da se radi o nekoj križaljci, u MZOŠ-u se gumicom brišu ili zacrnjuju kvadratići bez pravog uvida u ono što se događa u školama i bez vizije kakve nam škole trebaju

Tako su 90-ih, uz velike rasprave o rasterećenju učenika, te kako interpretirati hrvatsku povijest i tradiciju u novonastaloj državi, smanjene satnice likovne, glazbene i tehničke kulture s dva na jedan sat tjedno. Bila je to još jedna, za MZOŠ, naoko kozmetička promjena unutar velike križaljke obrazovanja. Učenici su tako "rasterećeni" od svega što im omogućuje da se individualno izražavaju, da stječu praktične vještine, a najviše su rasterećeni od kulture. Rasterećenje se dogodilo i u popratnim sadržajima, jer iako nigdje nisu zabranjeni, odlasci na koncerte i u muzeje postali su teško izvedivi.

Minimaliziranjem satnice likovne, glazbene i tehničke kulture ovi su sadržaji i potpuno minorizirani. Kultura je postala nešto što se razvija i usvaja onako usput, i to samo ako se želi i ima za to "senzibiliteta". Petnaestak godina nakon ove promjene, vode se mnoge rasprave o nakupljenim problemima te nesposobnosti školskog sustava da osigura radnu, proizvodnu, intelektualnu i kulturnu osnovu društva sposobnog da odgovori na zahtjeve suvremenog života.

Ove se godine ponovo krenulo s brisanjem - ukoliko se ne možete domisliti rješenju, svakako je lakše izbrisati čitav stupac u križaljci. Ovog puta se radi o pravima učitelja, tj. o definiranju njihovih poslova. U MZOŠ-u tako smatraju da su mnogi poslovi učitelja, a osobito oni koji nisu vezani izravno za nastavu, zapravo fiktivni. Tako se kao "benificije" učitelja (jer prema mišljenju MZOŠ-a služe isključivo brojčanom punjenju satnice nekih učitelja) navode sljedeći poslovi: razredništvo, vođenje zbora, dodatne i dopunske nastave, estetsko uređenje škole, vođenje učeničke zadruge, satničarstvo. Jedino nije posve jasno treba li ove poslove posve ukinuti ili pak očekivati od učitelja da ih rade na volonterskoj bazi. Jer, mnogi će ravnatelji potvrditi, bez ovih zaduženja nemoguće je funkcioniranje škole.

I ponovo se o mogućim promjenama raspravlja na razini birokratske računice, a bez uvida na koji će se način one odraziti na kvalitetu naših škola.

Kao udruga koja se bavi problemima vezanim uz likovnu i vizualnu edukaciju, ovdje ćemo se posebno osvrnuti na dio iz ovog članka koji se odnosi na likovnu kulturu u osnovnoj školi.

Učitelj likovne kulture ima "beneficiju" od četiri sata tjedno za estetsko uređenje škole. Onome tko to smatra beneficijom zapravo nije jasno što taj posao podrazumijeva ili ga pak smatra nevažnim.

Stoga držimo da je nužno pojasniti što estetsko uređenje škole podrazumijeva. Prije svega to je svakodnevno uređivanje prostora u kojem učenici borave (od uređivanja panoa i prostora škole do oslikavanja i uređivanja vanjskog prostora). Riječ uređivanje u ovom se kontekstu ne odnosi na vješanje dekoracija već na promišljeno "kultiviranje" prostora u kojem se boravi i uči. Tu je zatim tematsko uređivanje škole u doba blagdana: Božića, Dana kruha, Uskrsa, Fašnika... Mnogi od ovih blagdana popraćeni su i dodatnim događanjima u školi za koje se pripremaju rekviziti, scenografije i sl. Tu su i veće školske priredbe sa svim popratnim materijalima. U estetsko uređenje također spada i rad na vizalnom identitetu škole kroz pozivnice, plakate, Spomenicu, grafičko uređenje školskog lista i monografije škole (što dodatno govori koliki raspon vještina i znanja mora imati svaki učitelj likovne kulture).
Ukoliko mislite da se neke od ovih obveza mogu izvoditi u vrijeme redovne nastave likovne kulture - varate se, jer njena minimalna satnica to ne dopušta. Iz istog se razloga i odlasci u muzeje uglavnom organiziraju izvan redovite nastave likovne kulture.

Ovdje ćemo se nadovezati i samo kratko spomenuti još jednu zabludu, a ta je da se učitelji likovne kulture za nastavu pripremaju manje od ostalih učitelja. Ova je zabluda toliko duboko vezana uz sve druge zablude o ovom nastavnom predmetu, a iz nje proizlazi i pretpostavka da poslovi koje učitelji odrađuju pod estetskim uređenjem spadaju pod ostale opće poslove poput pisanja priprema.

Do pojave učeničkih zadruga, ovakve artikulacije poslova vezanih uz estetsko uređenje i sl. došlo je kada je satnica likovne, a i ostalih "kultura" smanjena s dva na jedan sat tjedno. Ubrzo nakon smanjenja satnica, sam je školski sustav uočio da nešto s novom organizacijom rada nije u redu i da posao koji određeni učitelj u školi obavlja (bez obzira koliko sati provodi u nastavi i s koliko učenika)zahtijeva njegov pun angažman. I tako su pronađeni novi načini da se taj angažman pravno artikulira.

Također, kada je satnica likovne kulture iznosila dva sata tjedno, učenici su bili direktnije uključeni u brigu o estetskom uređenju škole, tj. u sve ono što je njihovo školsko okružje činilo kvalitetnijim i poticajnijim. U uvjetima u kojima se danas izvodi nastava likovne kulture, to je nemoguće, stoga se organiziraju mnogobrojne izvannastavne aktivnosti poput učeničkih zadruga i likovnih grupa, a osobni angažman učitelja izvan redovite nastave znatno je veći. Učiteljski se posao ne svodi na predavanje u učionici i ispravljanje domaćih zadaća. Nastava različitih predmeta je različita i svaki predmet ima svoje specifičnosti. Nerijetko su upravo učitelji likovne kulture ti koji ostaju u školi i po nekoliko sati nakon što su odradili rad "u razredu".

Zbog smanjene satnice mnogi učitelji likovne kulture već sada rade na dvije škole, a neki i na tri. Ne smijemo smetnuti s uma da to uglavnom znači i da se pri radu u više škola osim redovne nastave uistinu umnažaju i svi dodatni poslovi. Ukoliko dođe do najavljenih promjena, ova će se brojka znatno povećati i mnoge će škole izgubiti vrijedne i profesionalne radnike koji se brinu o svemu onome što MZOŠ tako sustavno omalovažava, a što dobre škole čini vidljivima. U nekim krajevima Hrvatske već je sada praksa da se mala satnica likovne kulture raspodjeljuje učiteljima drugih nastavnih predmeta pa se tako događa da likovni predaje, primjerice, učitelj biologije. To su rijetke situacije, ali ipak postoje. Ako pretpostavimo da MZOŠ poštuje obrazovanje i profesionalnost svih učitelja, može li onda i učitelj likovnog kojem nedostaje satnica, predavati matematiku?

Ostavimo li čak po strani prava učitelja likovne kulture i ostalih učitelja, moramo se kao društvo zapitati kako se ovakva obrazovna politika odražava na generacije koje izlaze iz naših osnovnih škola.

Trebaju li nam nastavni predmeti kao što su likovni, glazbeni i tehnički? Želimo li publiku u muzejima i na koncertima? Želimo li spretne mlade kreativne ljude koji će moći konkurirati na europskom tržištu rada? Želimo li se manje sramiti zbog arhitektonskog i urbanističkog zagađenja našeg okoliša (osobito jadranske obale) i devastacije kulturnih spomenika? I želimo li se manje sramiti zbog opće nekulture i nekultiviranosti koja vlada u mnogim sektorima našeg društva?

Pitamo li se zašto su učenici u školama pod velikim stresom? U Hrvatskoj još uvijek postoji pogrešna predodžba o tome kako se uči pa se u iskrivljenoj želji za "rasterećenjem" učenika, maksimalizira vrijeme za usvajanje činjenica, a minimalizira vrijeme i prostor potrebnih za razvijanje praktičnih vještina i kreativnog mišljenja.

Doista je vrijeme da odgovorne institucije, ali i javnost, shvate da su "kreativne aktivnosti" temelj zdrave škole, zdravog i produktivnog društva te da su za razvoj mnogih životno važnih kompetencija neophodni i sadržaji koji ne spadaju u "čistu" redovitu nastavu.

Također, kao učitelji likovne kulture ne dopuštamo da se naš rad obezvrjeđuje zato što se odvija u drugačijoj formi nego rad učitelja nekih drugih nastavnih predmeta.

Provedba najavljenih izmjena dotičnog Pravilnika još će više udaljiti hrvatsko školstvo (a time i čitavo društvo) od ideje o Hrvatskoj kao "zemlji znanja", ali i kao "zemlji sposobnosti" ili "zemlji kulture i tradicije".

[imagine]

[imagine]

[simona]

[simona]