Čajanka za orgonitaše

[altea]

Odlučite li raskinuti ugovor s mesom i njegovim prerađevinama, evo stranica koje mogu pomoći

https://www.youtube.com/watch?v=xbO3dfF9uuE

Sretno!

[lun]

Vanzemaljska igračka?



Smatraju se misterijom arheologije, a svi pokušaji odgonetavanja su pali u vodu. Više od 100 ovih anonimnih i zagonetnih objekata je otkriveno na rimskim nalazištima Velike Britanije, Belgije, Njemačke, Francuske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Austrije, Švicarske i istočne Europe.


Oni se ne pojavljuju na niti jednoj slici o preživljavanju iz tog vremena iako ih se može pronaći u muzejima i mnogim privatnim zbirkama.

Svrha tih čudnih objekata – opće poznatih kao rimski dodekahedron – je tema mnogih rasprava ali ostaje nepoznato zbog čega su stvoreni. Jesu li dodekahedroni doista stvoreni od strane Rimljana ili su nazvani „rimskima“ jer su mnogi od njih iskopani u državama koje su nekada bile dio Rimskog carstva?

Čini se da je porijeklo ovih rukotvorina također nepoznato jer njihovo postojanje nikada nije spomenuto u rimskim, pomno vođenim izvještajima. U stvari, njihovo postojanje nije nikada spomenuto u ijednom poznatom drevnom izvoru.

Logično je pretpostaviti da su ovi objekti jednostavno misterija koja datira iz 2. ili 3. stoljeća nove ere.

Dodekahedroni su napravljeni od bronce ili kamena i imaju dvanaest ravnih peterokutnih strana od kojih svaka sadrži kružni otvor u svojem središtu (obično ne i jednake veličine).

Objekti su relativno maleni. Variraju od veličine 4 do 11 cm i različitih su dizajna i veličina, ali se uvijek sastoje od 12 simetričnih peterokuta.

Unatoč mnogim špekulacijama, funkcija dodekahedrona nije određena.

Mnogi su odavno pokušali otkriti istinu o tim tajanstvenim drevnim artefaktima. Neki predlažu da je dodekahedron bio mjerni instrument. Drugi tvrde da je riječ o svijećnjacima ili vazama za cvijeće ili je to čak igračka za bacanje i hvatanje na štapu. Nedavno su se ljudi dosjetili da dodekahedron predstavlja „sveti simbol druida“ dok je, na primjer, Pluarh, grčki povjesničar, biograf i esejist identificirao dodekahedron kao vitalni instrument za zodijačke znakove. Dvanaest strana, prema njemu, predstavljaju dvanaest životinja zodijačkog kruga.

Međutim, pitanje glasi: na čemu je Plutarh temeljio svoju identifikaciju? I što s čudnim ručicama? Jesu li one samo ukras ili detalj od bilo kakvog značaja? Također postoji još jedna pretpostavka njihove svrhe, a ta je da su oni služili kao astronomski mjerni uređaji pomoću kojih su se, na temelju položaja Sunca u zenitu u proljeće i jesen mogli odrediti specifični podaci osobito korisni za određivanje vremena sjetve među farmerima. To se vrijeme zasebno određivalo iz središnje točke za svaku poljoprivrednu regiju jer se datum razlikovao ovisno o vrsti tla i klimatskim uvjetima. Nažalost, uz toliko mnogo teorija čini se da će prava svrha i namjena dodekahedrona ostati nepoznati.

Među otkrivenim predmetima se nalazi i rimski ikosahedron – vrlo sličnog oblika, a i njegova svrha također ostaje tajna.

Ovaj zagonetni artefakt iz antičkog svijeta možemo analizirati iznova i iznova, ali još uvijek ne uspijevamo shvatiti njegovu svrhu, funkciju i izumitelja.

Očito su drevni Rimljani ili netko drugi izumili „nešto“ što mi danas ne možemo objasniti!

[altea]

https://www.youtube.com/watch?v=tteQjH7q_Ck

Zar nismo svi mi igračke, samo se razlikujemo prema vrsti materijala.

Usput, riječ kompatibilka podsjeća me na nešto tvrdo i metalno. Može li se ta riječ, molim vas, pretvoriti u moju mrvicu.

Moja mi je mrvica baš u vrijeme kada sam ugledala leptira u kosi donijela leptira sa Plitvičkih jezera.

Da...veliku princezu imam. Umjesto mrvice može biti i mala princeza.

A osim toga pronašla je novčanicu i ugledala novo izdanje kule. Oduševljeno mi je sve donijela i prihvatila igru leptira.

PS Kutiju želja moram malo pročistiti, jer je vrhom puna, pa u nju položiti zadnje sinkronicitno blago moje male princeze.

Čekam, čekam da se ukaže mogućnost odlaska jednu stepenicu više. A tko čeka dočeka. Pojavit će se neka mogućnost.

[Namjerni prolaznik]

Da! Danas se ikosidodekaedar smatra dosta svetim oblikom, a ima pentagrame u sebi (najiracionalniji broj=zlatni rez).

Originally Posted by lun

Njegova ispuna (špena) takođe konstantno vibrira te između nje dolazi do iskrenja (ona ljubićasta svijetlost) ili Orgonska energija !
To nije napon niti magnetna indukcija i nije mjerljiva klasičnim instrumentima .

Ako nastaje u jednom smjeru orgon, možda je moguće u drugom smjeru...
Neki kondenzator (100 nF) sam mjerio i pokazao mi je 1,3 mV pa odmah pad, a na podlošku (Red) 4,6 mV pa pad. Mjerenje je bilo za DC napon, ali mislim da je to ok mjerenje za moj multimetar.
(prije sam mjerio napon na sekundaru transformatora, a trafo od mobius zavojnice; pa mislim da je ova metoda mjerenja dobra). Za točnije AC mjerenje neznam, mislim da bi dioda pojela napon...
Mislim da je to zbog "inverznog" Kazimirovog efekta, pa je udaljenost između ploča bitniji faktor nego kod kapacitetne upotrebe kondenzatora.
Tak nekak i Joe Cell radi?
Prst puta oko za elektrolitski: E=4000*C (u SI-u).

Pa ako netko ima bolje mjerenje...

[lun]

Originally Posted by Namjerni prolaznik

Da! Danas se ikosidodekaedar smatra dosta svetim oblikom, a ima pentagrame u sebi (najiracionalniji broj=zlatni rez).
Ako nastaje u jednom smjeru orgon, možda je moguće u drugom smjeru...
Neki kondenzator (100 nF) sam mjerio i pokazao mi je 1,3 mV pa odmah pad, a na podlošku (Red) 4,6 mV pa pad. Mjerenje je bilo za DC napon, ali mislim da je to ok mjerenje za moj multimetar.
(prije sam mjerio napon na sekundaru transformatora, a trafo od mobius zavojnice; pa mislim da je ova metoda mjerenja dobra). Za točnije AC mjerenje neznam, mislim da bi dioda pojela napon...
Mislim da je to zbog "inverznog" Kazimirovog efekta, pa je udaljenost između ploča bitniji faktor nego kod kapacitetne upotrebe kondenzatora.
Tak nekak i Joe Cell radi?

Pa ako netko ima bolje mjerenje...

Probaj sa grafenskim kondenzatorima !

Samo nemoj kukati da su skupi

[lun]

Uskoro nam možda zatreba ?

Najjeftinija, najjednostavnija i najefikasnija zamka za komarce!

Kreće uskoro ljeto što znaći i pomama komaraca, pogotovo uz mokra područja gdje su njihova gnijezda! U ovom videu možete naučiti kako napraviti jednostavnu, jeftinu a vrlo efikasnu zamku za komarce. Zaboravite na sprejeve, uređaje koji troše struju a potom i Vas truju, ventilatore i zavjese, ova zamka je sve što Vam treba!



Kako bi izradili ovu zamku za komarce čija su temeljna svojstva šećer i kvasac potrebno vam je:
– dvolitrena prazna platična boca,
– komad crnog neprozirnog najlona (ili nekog drugog crnog materijala) npr. Crna ljepljiva tapeta.
– 200 ml vode
– 50 grama smeđeg šećera
– 1 gram svježeg kvasca (u prahu ili svježeg)
1.) Plastičnoj boci izrežite gornji dio (gornji dio/lijevak če vam trebati kasnije)
2.) Sada taj donji dio boce oblijepite crnom trakom ili bilo kojim crnim materijalom. Crna boja privlači komarce.
3.) U nekoj drugoj posudi ugrijte oko 1 litre vode i u nju umiješajte smeđi šećer dok se ne rastopi. Kada se ta smjesa/tekućina ohladi ulijte je u donji dio boce koji ste prehodno obložili crnom trakom
4.) Po vrhu te tekućine izmrvite, ili uspite kvasac.
5.) Na vrh donjeg dijela boce stavite gornji dio (lijevak) ali da lijevak ne dodiruje vodu nego da bude vrlo blizu vrha vode a sa strane da nema prostora za izaći.
6.) To je to, spremna je zamka za komarce, jednom kada uđu u nju – nema im spasa! Nakon 2 tjedna miris će gotovo nestati i efikasnost zamke zajedno s njime, pa s toga ponovite proces i promijenite tekućinu.

[Namjerni prolaznik]

Imao sam iskustvo kada sam mješao vodu (sirup od koprive) da kad okreneš smjer vrtloga blizu orgonita da zabljesne orgon. Ono: wuššš. Spada u paradigmu poništavanja (jin jang). Možda zbog malih uparenih vrtloga, a možda... Ovako nešto? (slika) (ili preko trafo, napon lijeve je oko dupli od desne, zavojnica je od motora. Otpor <u oma je za simulaciju. Zemlja i jednostrani izvor se mogu samo spojiti, nije bitno da je uzemljeno. Frekvu treba spustiti na 0,2 Hz (a možda i induktivitet, ako želimo sličan izgled signala) zato da se vrtlog stigne formirati) Powered by falstad , mogu dodati file za simulaciju... E, sad ako netko zna...

Za Kazimira budem sa elektrolitskim (mada mi je bolji manji ɛ, ako je to taj c). Tu bum valjda dobio 1 V.

[Namjerni prolaznik]

Elektrolitski aluminijski kondenzator 1 mF.
Dakle: mjerim DC napon na kondenzatoru (solo) nakon boravka na nekom mjestu. Mjerim konstantu koja padne za 0.1 mV nakon 15+ sekundi.
Prvo mjerenje je bilo 4 mV (nakon što sam ih kupio). Ispraznili su se kad sam im probao izmjeriti struju (normalno).
U blizini jačih orgonita je veči maksimalni napon (~10 mV), a nakon što sam maknuo orgonit i zagasio računalo ujutro sam našao 19 mV! Kada je upaljeno računalo i kondići su bliže radijatoru (radijator i računalo su udaljeni 1 m) dobivam oko 15 mV.
Da kondenzator dođe do maksimalnog napona procijenjujem oko 2 h.
Energije sa kojom radim je reda veličine uJ i to još kroz 1h (nW) tj. iskoristivost je upitna. Možda da omotam kondić u celofan (ORAC)?
Ako stavim na moj prvijenac (vacuum tube) dobivam niži napon nego blizu. To je ili zbog geomertije ili zato jer orgonit ima domet gdje najjače djeluje na taj način (flic za dizanje orgonita od poda?).
Kod različitih kondića (iste vrste) dobivam dosta različita mjerenja, i do */2? Tako da bi zahtijevalo statističku analizu da se vidi koja je bolja vrsta (u teoriji je Al kondić najbolji zato jer ima mali ɛ. Grafenski su upitnog ɛ (i ovisi o dopingu, moguće je i negativan ɛ) i nisu polarizirani, pa je upitno dali bi ikaj bilo).

Hipoteze:
Računalo sa orgonitom vuće energiju prostora, više energije je bez i jednog i drugog. Ovo bi sugeriralo da je harmoničnost signala (50 Hz) bitnija od egzinstencije orgonita u neposrednoj blizini. Edit: blizu radijatora sa zgašenim kompom 30 mV => istinita hipoteza.
Orgonit navlači energiju iz kondića ako je preblizu.
Bez ove druge hipoteze bih rekao da je riječ o dobrom kandidatu za orgonometar (jedino tih ~ 2h čekanja).

Eh, sad... Kaj da delam sa tim. Voltaže nisu ni za LED-icu, a za orgono (ili EM ili skalarni ili Kazimir???)-metar 2h čekati...
Ali ipak! Neki standardni rezultat.
Izgleda da mi je sljedeće probati izmisliti DIY kondiće negativnog kapaciteta

[Namjerni prolaznik]

Čini mi se da napon više ovisi o dobu dana. Ali 4 mV diže odmah ako kondenzator namotamo u mini ORAC (tetrapak tj. Al i papir, bitno je da je metal vani, za razliku od standardnog ORAC-a. Začepio sam ga odozdola i nafrkao "prema čepu"). Ako ga spojimo na osciloskop ovako to izgleda (slika 1.). Izgleda mi ok uz sliku 2 (zamjenska šema za kondić= coupling trafoa 0,1, dioda 0 V)
Fora mi je izprazniti kondić u zavojnicu, još nisam probao sa 2 kondića.
Nakon osciloskopa (Mic in) se napunio na 1,3 V! Možda povukao nešto iz računala? I sad raste po 0,2 mV/s (0,2 uA) od 0 do 100 mV. Sa zgašenim računalom ne radi, prije pražnjenja je napon na mini-jacku bio > 100 mV. Slutim da je ovo jump startanje.

Da je to zbog Kazimirovog efekta nisam siguran, ipak spektar pokazuje klasično eksponencijalno pražnjenje + moj šum (slika 1.)

Kad sam primio samo žicu za slušalicu (ne nulu) sam dobio nešto na 31,5 - 32,25 kHz, što se jako pojačalo kad sam taknuo sa drugom rukom radijator (čak i zgašeni). Zabavno je snimati sebe

Tetrapak

[lun]

Vimane - NLO - ili ?

Priče o NLO-ima postoje još iz davnina i dio su mnogih drevnih ali i modernih priča koje svaka civilizacija interpretira i prikazuje na svoj jedinstven način. Ovisno o nečijem stajalištu, one mogu biti dio znanstveno fantastičnih priča ili svjedočanstva, no, u svakom slučaju, teško ih je zanemariti s obzirom na količinu ali i ne postaviti si pitanje o čemu je ovdje doista riječ.

Poveznice s drevnim letjelicama se mogu naći u mnogim indijskim spisima, uglavnom epovima, koji su stari i nekoliko tisuća godina. U njima se obično opisuju letjelice koje koriste bogovi kao i njihova brojna oružja. Navodno su kineski istraživači pred nekoliko godina na Tibetu otkrili dokumente pisane na sanskrtu za koje se pokazalo da sadrže upute za izgradnju svemirskih brodova dok istovremeno mnogi tvrde da su vimane dodatni dokazi o posjetima izvanzemaljskih bića.
Vimāna se u hinduskim tekstovima obično odnosi na mitološku leteću palaču ili kočiju od kojih je pushpaka vimana koja pripada demonskom kralju Ravani jedan od najviše citiranih primjera. No nisu Hindusi jedini koji ih spominju; Jainisti ih također opisuju u nekim svojim spisima. U prijevodu sa sanskrtskog, riječ „vimana“ znači „mjerenje“ ili „nešto što je mjereno“ dok se sam pojam definira kao „vozilo ili kočija bogova, bilo koje zračno vozilo koje se pokreće samo (ponekad služi kao sjedalo ili tron)“. Vimana, dakle, može označavati bilo koje prijevozno sredstvo, osobito nosilo ili brod, ali i carsku palaču.



Ono što, prema spisima, obično pokreće vimanu je metoda propulzije koja djeluje antigravitacijski i temelji se na sustavu poznatom kao laghima što je, prema hinduskim yogijima, nepoznata moć ega koja postoji u čovjekovoj fiziološkoj šminki, odnosno, centrifugalna sila koja je dovoljno snažna da se suprotstavi gravitacijskom privlačenju. Laghima je sila koja navodno pomaže yogijima pri levitaciji.
Shivkar Bapuji Talpade je bio sanskrtski učenjak kojeg je izrazito privlačila Vaimanika shastra (Znanost o zrakoplovstvu) koju je tumačio veliki indijski mudrac Maharishi Bhardwaja. Ona u detalje opisuje izgradnju onoga što je nazvano „mašina živinog vrtloga“ što je preteča današnjih ionskih motora. Vaimanika Shastra, tekst koji potječe iz 4.st i kojeg je, na temelju starijih tekstova, napisao Bharadvajy Mudri, sadrži osam poglavlja u kojima se nalaze dijagrami koji prikazuju tri vrste letjelica zajedno s aparatima koji se ne mogu ni zapaliti niti slomiti.

Uz Vaimanika Shastru, drevni vedski tekst naziva Samaranga Sutradhara svojih 230 stihova posvećuje opisu korištenja tih strojeva, kako u miru tako i u ratu. Vimane su se držale u vimana grihi, svojevrsnom hangaru dok ih je ponekad pogonila „žuto-bijela tekućina“ a ponekad „neka vrsta živinog sastojka“.

Jedno drugo djelo, naziva Samaranganasutradhara, opisuje način na koji su vimane bile izgrađene. Postoji mogućnost da je živa bila povezana s pogonskim sustavom ili, vjerojatnije, sa sustavom za navođenje. U Ramayani se vimana opisuje kao letjelica koja ima dvostruku palubu i koja je cilindričnog oblika koja leti „brzinom vjetra i stvara melodičan zvuk“ (hum?). Zajedno s ostalim indijskim tekstovima koji ih spominju, vimane bi se mogle svrstati u četiri osnovne kategorije: Shakuna Vimana, Sundara Vimana, Rukma Vimana i Tripura Vimana.



Mahabharata je još jedan drevni i poznati indijski tekst koji se može smatrati zlatnim rudnikom informacija vezanih uz konflikte među bogovima koji se očito razlikuju u odnosu na oružja koja koriste. U ovoj se poemi, osim „plamenog projektila“, tako spominju i ostala oružja kao, primjerice, „Indrina strelica kojom se upravlja putem kružnog ‘reflektora’, a koja, kad je upaljena, stvara osovinu svjetlosti koja, kad se usmjeri prema meti, nju konzumira svojom moći“. Slično tome, Krišna nebom ganja svojeg neprijatelja Salvu čija vimana na neki način postane nevidljiva. Krišna na to reagira tako da „liježe na strijelu koja ubija tako što traži zvuk“.

Ovi i slični prikazi borbi i letećih strojeva nisu specifični samo za indijsku mitologiju. Skoro sve drevne civilizacijesu barem u po jednom spisu zabilježile slična događanja i leteće strojeve. Primjerice, u babilonskom zakoniku, Hakathi, se vrlo izravno navodi: „Privilegija upravljanja letećim strojevima je velika. Poznavanje leta je naše najstarije nasljeđe. Dar od ‘onih visoko’. Primili smo ga kao sredstvo spašavanja mnogih života“. Slično tome, drevni kaldejski tekst, Sifrala, sadrži više od 100 stranica na kojima se nalaze tehnički detalji vezani uz izradu letećeg stroja.