Čajanka za orgonitaše

[lun]

9500 godina stara narukvica od opsidijana zbunjuje znanstvenike


""Svijet je prepun arheoloških zagonetki koje zbunjuju današnje znanstvenike na različite načine; ili se nalazi ne poklapaju s prihvaćenim vremenskim slijedovima, ili su nalazi pronađeni na mjestu na kojem se ne bi trebali nalaziti, ili su prastari artefakti toliko savršeni da izgledaju da su napravljeni današnjom tehnologijom ili čak i modernijom tehnologijom od one koju mi poznajemo danas. Jedan takav predmet nađen na području Turske, postao je zagonetka koju nismo u stanju odgonetnuti.
Znanstvenici su pobliže odlučili ispitati ostatke opsidijanske narukvice pronađene 1995. na području arheološkog lokaliteta u Aşıklı Höyük u Turskoj.



9500 godina stara narukvica je analizirana uz pomoć trodimenzionalnog kompjutorskog skeniranja što je, umjesto davanja odgovora, još više zbunilo znanstvenike jer bi bilo jako teško ili gotovo nemoguće ovakvu narukvicu napraviti uz pomoć najmodernijih strojeva za oblikovanje opsidijana ili sličnih materijala.

Istraživači instituta Français d’Etudes Anatoliennes u Istambulu i labortorija Tribologie et de Dynamiques des Systèmes, su istraživali obrađenu površinu narukvice i njena mikro topografska svojstva. Pri tome su otkrili njena nevjerojatna svojstva i ekspertizu kojom je napravljena.

Kako je neolitsko društvo iz lokaliteta Aşıklı Höyük uspjelo napraviti ovakav nakit, ostaje misterija. Ova narukvica je najstariji obrađeni predmet izrađen u Neolitiku.

Predmeti od opsidijana su se najviše pravili 7000.-6000. prije nove ere, i to za sve moguće svrhe: ogledala, oštrice, posude i tako dalje (o nekim jako zagonetnim kirurškim oruđima i uporabnim predmetima pronađenim na području Južne Amerike izrađenima od lidita, jedne vrste vulkanskog stakla koje je još teže za obradu.




Ekspertiza obrade narukvice i njena politura je toliko sofisticirana da parira današnjim tehnikama politure. Narukvica je datirana u period od 7500. prije nove ere, ali čitatelje moramo upozoriti na nedavno otkriće o tome da sunce djeluje na radioaktivne materijale, to jest da stvara anomalije u raspadu radioaktivnih materijala, istih onih sa kojima mi datiramo arheološke nalaske.

Na osnovu podataka iz zadnjih istraživanja, s pravom sumnjamo da se datiranja mogu pomnožiti s faktorom dva, što bi značilo da su artefakti barem duplo stariji.

Koliko god da je narukvica zaista stara, zapanjuje načinom na koji je izrađena. Ona je dijametra od 10 centimetara, širine 3,3 centimetra.

Kompjutorskim skeniranjem narukvice otkriva se njena perfektna izrada. Nepravilnosti su pronađene tek na skali od nanometra to jest miljarditom dijelu metra.

Istraživanja su otkrila kako je narukvica stvorena visoko specijaliziranom proizvodnjom i tehnologijom. Na njoj se ne prepoznaju nikakve greške ili nepravilnosti. Osim podatka da je savršeno okrugla, ujednačene debljine i simetričnog oblika sa svih strana, zbunjuje nedostatak tragova izrade, ogrebotina ili drugih nepravilnosti na površini što još više zbunjuje, jer se ne može shvatiti kakvom su se tehnikom poliranja koristili pradavni ljudi.

Kompleksna politura na ovoj narukvici pokazuje mikro neravnine tek veličine od nanometra. Mi takve nepravilnosti možemo vidjeti tek uz pomoć jakih mikroskopa. Ako je prastari čovjek iz neolitika, to jest mlađeg kamenog doba bio u stanju napraviti tako nešto, on je morao koristiti teleskopske leće da bi bio u stanju izravnati nepravilnosti koje su toliko male. Ali ljudi iz neolitika nisu imali teleskopske leće, zar ne?

Kao što smo rekli, ovaj predmet, zajedno s još šezdesetak krhotina i predmeta nađenih na istoj lokaciji samo stvara još više pitanja na koje današnja znanost jednostavno nema odgovora. Iskreno se nadamo da će Sveučilište iz Istambula i francuske kolege nastaviti s objavljivanjem podataka o ovom nalazištu bez obzira koliko su nalazi nevjerojatni i koliko ne nalikuju na artefakte iz mlađeg kamenog doba.""

http://www.dailymail.co.uk/sciencete...red-today.html

[lun]

Kao radiestezistu i Orgonitaša ovo me dosta interesira i proširuje percepcije o planeti Zemlji i daje neke potvrde i odgovore u mojim skromnim istraživanjima !


Objavljena detaljna mapa planetarnih magnetskih anomalija


Mapa pokazuje područja na planeti s poremećajima u magnetskom polju Zemlje. Crvena boja pokazuje snažnije magnetske utjecaje, dok plava boja označava slabije magnetske utjecaje (bijela boja pokazuje rubove tektonskih ploča). Kao što možete vidjeti, poremećaji su relativno pravilno raspoređeni.

Znanost objašnjava da određeni objekti (uključujući podmornice) mogu promijeniti magnetsko polje.

Prema znanstvenom radu Geološkog zavoda Finske koji je kreirao ovu mapu otkriveno je sljedeće:

Ova mapa je prva globalna kompilacija mnogobrojnih magnetskih anomalija čiji su podaci prikupljeni u zadnjih 50 godina uz pomoć zračnih magnetskih kartografiranja nad kopnom i uz pomoć brodova s magnetometrima koji su kartografirali mora i jezera, te podaci koje smo sakupili uz pomoć satelita, uzimajući u obzir i anomalije koje nastaju na oceanskom dnu i na rubovima tektonskih ploča. Cilj ovog istraživanja je bio da se dobije cijela slika poremećaja uključujući i unutar planetarne kore uzimajući u obzir kompoziciju planete i geološke strukture. Metamorfizam, petrologija i svi ostali važni efekti u magnetizmu materijala Zemljane kore su uzeti u obzir da bi ova mapa bila što točnija.

Magnetske anomalije predstavljene na ovoj mapi prvenstveno dolaze iz metamorfnih stijena u Zemljinoj kori i moguće iz gornjeg dijela planetarnog magnetskog omotača. Na mnogim mjestima magnetske anomalije predstavljaju manje od 1% totalnog magnetskog polja.
http://io9.com/5855702/a-map-of-the-...etic-anomalies

http://news.bbc.co.uk/2/shared/bsp/h...7_magnetic.pdf

[lun]

Nadopuna o magnetizmu i "percipiranju" istog !


Magnetske krave

"Magnetske su krave vidljive iz svemira“ je nezaboravan naslov, a pisci su ga imali priliku iskoristiti prije nekoliko godina nakon što je njemački istraživački tim izvijestio da su se krave, prema slikama s Google Eartha, pouzdano poredale duž linija magnetskih polja koje se protežu diljem Zemlje.



Magnetsko polje nam, bez kompasa, može biti nevidljivo (iako u našim očima imamo senzore koji su, teoretski, u mogućnosti to otkriti), ali razne životinje, uključujući morske pse i kornjače, mogu to osjetiti. Jedno od objašnjenja toga kako ptice uspijevaju navigirati tijekom migracija jest da se one snalaze putem magnetskog polja. Jesu li i krave obdarene osjetilnom opremom za detekciju magnetskog polja?

Prvo izvješće iz 2008.g, i ono godinu dana kasnije, a koja pokazuju da se krave nisu poredale u liniju kada su bile u blizini visokonaponske strujne mreže (za koju je poznato da iskrivljuje magnetska polja), čini se da ukazuju da ipak jesu. Ali analiza Google Earth slike od strane drugog tima ne otkriva takvo poravnanje.

Prvi je tim ponovo analizirao podatke drugog i izjavio da je polovica slika beskorisna s obzirom da su u blizini bili visokonaponski vodovi ili su sadržavale bale sijena ili ovce umjesto krava. Uz to, prvi je tim naglasio da je drugi promatrao pojedinačne krave umjesto stada u cjelini i da je prilično jasno da životinje u krdima i stadima ne djeluju na jednak način kao i neovisni entiteti. Drugi je tim izvijestio da su njihove slike sasvim u redu da se iskoriste i da je prvi tim promatrao pogrešne slike.

Dakle, mogu li krave osjetiti magnetska polja? Svakako postoje faktori za koje se zna da pridonose načinu redanja krava u liniju, uključujući vjetar i sunce (okrenut će se prema vjetru i suprotno od sunca kako bi smanjile gubitak topline zbog vjetra i povećale količinu zaprimljene topline) iako se prva studija pokušala odnositi na ovo korištenjem slika različitih mjesta i datuma.

Znanstvenici ponekad nailaze na dokaze koje ne mogu objasniti i tada, umjesto da jednostavno napišu izvješće koje opisuje što su vidjeli, odabiru napisati ono koje opisuje što misle da su njihova zapažanja otkrila. Srećom, dodatni su znanstvenici pregledali radove oba tima i, za sada, slažu se s nalazima ovog prvog uz riječi da doista postoje dokazi da krave, iz nepoznatog razloga, zaista imaju tendenciju poravnanja sa zemljinim magnetskim poljem. To znači, naravno, da se možemo nastaviti smiješiti sigurni u spoznaji da znanstvenici svijeta pokušavaju riješiti neke od velikih tajni našeg doba.

http://phys.org/news/2011-11-magneti...gle-earth.html

[lun]

“Energija će pripadati svima kao zrak koji udišemo…” – N. Tesla



Dva mlada fizičara sa Moskovskog Instituta za Fiziku i Tehnologiju – Leonid i Sergey Plekhanov, više od šest godina svog života posvetili su proučavanju rada Nikole Tesle na polju bežičnog prijenosa energije Wardenclyffe Tower poznatiji kao Teslin Toranj. Nakon godina istraživanja i uspješno sprovedenih znanstvenih eksperimenata neosporno su zakjučili da je Tesla bio u pravu!
Oni su redizajnirali Teslin toranj (Wardenclyffe Tower) na osnovu Teslinih bazičnih principa, međutim sada koristeći suvremene materijale i usavršene napredne elektroničke komponente.

Ovo govorim godinama da je "tajna" pod zemljom a ne u zavojnici !
Valjda im neće trebati još 100 godina da skuže podzemni dio tornja!

"Podzemni dio zapravo je najvažniji a ujedno i najskuplji dio cijelog Teslinog tornja pa je zato pokrenuta nova IndieGoGo (Crowdfunding – javno prikupljanje sredstava) kampanja za prikupljanje potrebnih sredstava"

http://radioliberum.org/teslin-toran...acno-podignut/

[lun]

Drevni su hramovi bili dizajnirani za pjevušenje na 110 Hz !

Rezultati nedavnog istraživanja pokazuju da su drevni graditelji monumentalnih građevina otkrivenih na različitim mjestima kao što su Irska, Malta, južna Turska i Peru imali jednu posebnu zajedničku osobinu: svi su dizajnirani tako da provode zvuk i manipuliraju njime kako bi se stvorio određen senzorni učinak.


Istraživanje koje je započelo još 2008.g i koje je još uvijek u tijeku i provodi se nad 6000 godina staroj kamenoj strukturi kompleksa poznatog kao Hal Saflieni Hypogeum koji se nalazi na Malti je rezultiralo nevjerojatnim otkrićem vezanim uz njegovu akustiku. Ovo je mjesto od samog početka iskapanja iznjedrilo mnoge neobičnosti, od otkrića izduženih lubanja do najnovijih vezanih uz akustiku. Riječ je o jedinom poznatom primjerku podzemne strukture brončanog doba. Sastoji se od niza eliptičnih prostorija koje su napravljene kroz uklanjanje, kako se pretpostavlja, 2000 tona kamena.


Kad se unutar ove strukture proizvode niski tonovi, stvara se pomalo zastrašujuća jeka dok se zvukovi ili riječi izgovorene na određenim mjestima šire kroz sve tri razine. Znanstvenici sada smatraju da određene vibracije stvorene zvukom unutar tih zidova mogu u stvari mijenjati ljudske funkcije mozga osoba koje su u njegovom dometu. Testovi provedeni ondje nad nizom zdravih dobrovoljaca su pokazali da se na 110 Hz obrasci aktivnosti prefrontalnog korteksa mozga naglo mijenjaju što rezultira relativnom deaktivacijom centra za govor dok se dominacija u funkcioniranju mozga mijenja s lijeve na desnu polutku. Zanimljivo je napomenuti da se ta promjena nije dešavala niti na jednoj drugoj frekvenciji osim na 110 Hz.

„Čini se da se u atmosferi rezonancije zvuka na frekvenciji od 110 Hz ‘uključuje’ dio mozga za kojeg bio-behavioralni znanstvenici smatraju da upravlja raspoloženjem, empatijom i društvenim ponašanjem,“ rekla je Linda Eneix iz Zaklade za proučavanje starih hramova. „Namjerno ili ne, osobe koje provode vrijeme u takvom okruženju i uvjetima koji uključuju muški glas niskog tona, u ritualnim pjevušenjima ili jednostavnoj komunikaciji, sebe izlažu vibracijama koje u stvari mogu utjecati na njihovo razmišljanje.“ Frekvencija od 110 Hz se nalazi u rasponu baritona koji je druga razina muškog pjevačkog glasa.

No, Hypogeum nije jedino mjesto koje je posebno u odnosu na zvučne efekte. Studija koja je 1994.g provedena od strane konzorcija sa Sveučilišta Princeton je otkrila takve učinke i u drevnim komorama megalitskih građevina kao što su Newgrange u Irskoj te Wayland Smithy u Engleskoj. Njih također karakterizira snažna održiva rezonancija ili tzv „stojni val“ pri frekvencijama koje variraju od 90 do 120 Hz. „Kada dođe do toga, ono što se može čuti postaje distorzirano, jezivo. To varira ovisno o dimenzijama prostorije i kvalitete građevnog kamena,“ kaže Eneix.

Nova arheoakustična istraživanja ukazuju da se i u 3000 godina starom andskom ritualnom centru Chavín de Huántar koji se nalazi na središnjim visoravnima Perua prakticirala znanost manipulacije zvukom kroz arhitekturu. Miriam Kolar, doktorantica sa Sveučilišta Stanford i voditeljica ove studije kaže: „U Chavinu smo otkrili akustične dokaze vezane uz selektivni prijenos zvuka između monolita Lanzon i Kružne Plaze, što je akustični sustav filtriranja koji favorizira zvučne frekvencije Chavinovih trublji od školjaka i ljudskog glasa.“

Kada bi se puhalo u školjke te tako stvarao zvuk unutar kamene komore u kojoj su one pronađene, brujanje bi djelovalo kao da dolazi iz nekoliko različitih smjerova istovremeno. U slabo osvijetljenom vjerskom centru bi se tako stvarao osjećaj zbunjenosti.

Ovi primjeri jasno pokazuju da je znanost o zvuku bila vrlo dobro poznata i korištena. Zvuk je bio važan i vjerojatno se smatrao čarobnim i tajanstvenim od strane ljudi starijeg kamenog doba. U oslikanim špiljama Francuske i Španjolske je otkriveno da neki stalaktiti i stalagmiti stvaraju zvukove kada ih se udari, a koji podsjećaju na zvonjavu zvona, bubnja ili gonga. Neki arheolozi te glazbene kalcitne formacije nazivaju „litofoni“. Većina njih je oslikana geometrijskim znakovima i prikazima životinja.

Ruski i finski istraživači trenutno istražuju „paleoakustične“ melodične stijene na obalama jezera Onega u Rusiji. Za sada su otkrili da se zvuk kojeg pri udarcu stvaraju ti prirodni kameni „bubnjevi“ pojačavaju na površini jezera i šire se kilometrima uokolo. Slično tome, američki su arheolozi također otkrili neke od takvih „melodičnih stijena“ koje emitiraju zvukove nalik zvonu ili gongu kada ih se udari, a mnoge od njih su također označene gravurama.

U časopisu National Geographic je u članku iz 2008.g napisano: „Pretpovijesni ljudi su birali mjesta na kojima zvuk prirodno rezonira te su ondje crtali svoje slavne pećinske crteže, kako pokazuje nova analiza paleolitskih pećina u Francuskoj. Čini se da barem na deset lokacija crteži konja, bizona i mamuta odgovaraju lokacijama koje usredotočuju, pojačavaju i transformiraju zvukove ljudskih glasova i glazbenih instrumenata. Intrigantno se predlaže da su akustične osobine pećina djelomično utjecale na odabir životinje koja će biti nacrtana na zidu.“

Utjecaj zvuka na ljude i njihova reakcija na njega se proučavaju i danas. Provode se razni opiti kako bi se provjerile razne teorije. Poznato je da se zvukom proizvedenim na određenoj frekvenciji može razbiti staklo, a postoje i neki pokusi koji potvrđuju tvrdnje o vezanosti zvuka i levitacije. U svakom slučaju, riječ je o vrlo slojevitoj i zanimljivoj temi.

[lun]

H.A.A.R.P na djelu !

[lun]

Vikendica za Orgonitaše



Montažna drvena kupola-kuća vrti se poput NLO-a da bi iskoristila sunčevu svjetlost

Ova fantastična kuća – kupola nije poput niti jedne kuće koju smo vidjeli u New Yorku ili bilo gdje u SAD –u .


Smještena 80 milja van New yorka u New Paltzu, okrugla kuća izgleda poput svemirskog broda koji je dodirnuo zemlju u sred 85 hektara šumskog terena. Upravo ova kuća je tvornički model kojeg prizvodi tvornica DomaSpace smještena u Francuskoj. Ova građevina je isporučena na mjesto gradnje i sagrađena u roku od tri mjeseca prije nego što je postala vikendica svojim vlasnicima.
Drvena kuća – kupola je građena od organskih materijala uključujući cedar, bambus i vapnenca, a također ima još jednu ekološki prijateljsku značajku koja joj donosi veliku uštedu energije na specifičan način. Naime, kako s letećim tanjrom dijeli oblik, kuća se i rotira. Na dodir gumba cijeli se dom može rotirati pružajući vlasnicima mogućnost maksimalne iskoristivosti kako sunca, tako i sjene.
Okrugla kuća na 2 etaže ima jako malo unutarnjih zidova, pa samim time ima puno iskoristivog prostora. Otvorenost u kombinaciji sa prozračnim okruženjem će gostima donijeti gotovo uzvišen osjećaj.
Zidovi „odjeveni“ u drvo protežu se u visinu i susreću u jednoj točki u sredini plafona kupole visokog preko 12 metara, a što automatski podsjeća na katedralu ili saunu.
Ova famozna građevina ima 3 spavaće sobe. 2 i pol kupaonice, kuhinju, knjižnicu i ured u samo 213 kvadratnih metara.
Njezin djelomično otvoreni tlocrt i veliki zaobljeni prozori čine iluziju velikog prostora koji je uredno upakiran u kuću- kupolu.
I da, ova kuća je na prodaju. Ova prekrasna obla rotirajuća kuća može biti vaša za manje od milijuna (950,000)$.
Još ubaciti par Orgonita unutra

http://inhabitat.com/nyc/prefab-wood...m-every-angle/

[lun]

Spontana iscjeljenja !

Još u dalekoj prošlosti, čovječanstvo je postalo svjesno da može učiniti nešto kako bi ubrzalo svoj oporavak prilikom bolesti ili povrede. Prije toga, bolesne ili ranjene osobe su poput životinja jednostavno ležale i čekale oporavak. Kada se ta promjena svijesti točno dogodila, nitko ne zna. Iz arheoloških nalaza znamo da se smišljene aktivnosti ozdravljenja odvijaju najmanje zadnjih 50.000 godina.


Otkriće da se možemo sami izliječiti bio je veliki korak naprijed u evoluciji čovjeka i proces je koji se razvija i danas. Odlučujući čimbenik je naša svijest!

Dakle, umjesto doživljavanja šoka nakon dijagnoze, svako iskustvo treba pretvoriti u priliku za iscjeljenjem. Umjesto ulaganja truda da bi se oslobodili simptoma što je brže moguće, treba slušati poruke iz tijela. Umjesto poricanja, treba inkorporirati taj izazov u novi način života koji je ispunjavajuć i smislen. Umjesto osjećaja straha, treba poplaviti tijelo s ljubavlju i suosjećanjem. Treba pomoći tijelu i umu da rade zajedno kako bi stvorili najveću iscjeljujuću energiju.

Unatoč nevjerojatnom napretku medicine, još uvijek postoji više pitanja nego odgovora o tome kako funkcionira iscjeljivanje. No, činjenica je kako su iscjeljenja bez ikakvog medicinskog liječenja potpuno moguća. Kako 70 bilijuna stanica u tijelu radi zajedno i tako skladno? S obzirom na to kako tijelo nastaje iz samo dvije male stanice koje se množe i profiliraju u kompleksan sustav, koji čimbenici upravljaju tim procesom? Kako se događaju spontana iscjeljenja i o čemu ovise?

Zato pokušavamo sa našim skromnim "istraživanjima" kroz meditaciju ,energiju prostora (geomantija - radiestezija) Orgonsku energiju , ljekovitost biljaka voda itd. približiti taj istinski "fenomen" spontanog iscjeljenja !

[RED PILL]

[Namjerni prolaznik]

Budući da ubrzo idem na more da zaključim kondiće u Al+papir (prošla stranica).
Moj zaključak je dosta jednostavan: riječ je o solarnim detektorima. Ako je kondić (čak i na nedirektnom) suncu napon će skoćiti do 50 mV. Vrijeme "poluraspada" je nešto kraće od 10 min (po energiji mi je R^2=0,9993, a po naponu 0,9984). Što je ovdje posrijedi, ako sunce ne lupa direktno na kondić (zbog folije) i temperatura se ne mjenja drastično? Izgleda da mi je primarna teza točna... Ali nije mjerljiva ovisnost o blizini orgonita.
Probao još nekoliko stvari sa negativnim rezultatom (sve sam i probao u kombinaciji sa orgonitima).

Neuspjesi:
1. stavljanje 2 kondića u Lakhovsky Mobius od kojega je jedan povezan kratko sa zavojnicom. Probao sam "podebljati" zavojnicu oko Lakhovsky rupe, ali nisam siguran da sam dobio jače navlačenje energije izvana (što sam uspio kad sam 1. puta istraživao LM).

2. isto kao i 1. ali je zavojnica modificirani MWO tako da je napravljen od jedne žice. Probao i staviti na, a ne samo u zavojnicu. Kao MWO mi se ne čini pretjerano jak, mada nemam solo MWO.

3. Pokušaj linearnog Marxovog generatora (impuls navlači orgonsku energiju po mandrilu): Marxov generator= daje impuls, linearni: pri malim naponima.
Neki proračuni su mi pali, ali sam vidio na http://www.hazardousphysics.com/main...la_Coil_2.html da bi taj krug mogao imati 2 rez. frekve u odnosu 1:2 (što je početak Fourierovog reda za savršeni impuls, mada možda nebi dobili impuls zbog faznog pomaka). To se ostvaruje ako je coupling coefficient 0,6 za kondiće jednakog kapaciteta. Doduše, ja sam uzeo Mobius zavojnicu i cviknuo "S" da bi dobio trafo (da, standardnu) koji, koliko sam skužio, ima dosta velik koeficjent (>0,5 po nekim mjerenjima) i induktivitet od 70 nH (žica za mobius: 140 nH/m po teoriji).
Mada mi je drugačiji koeficjent, neznam dali tu ima nečega.

4. Nisam probao namotati običan solenoid oko kondića, zato jer bi sa time dobio RLC, a induktivitet bi u takvom slučaju želio dobro poštimati (da ne dobijem čudnu frekvenciju).