Ovo je diskusija na temu Čajanka za orgonitaše u podforumu Orgon Projekt o globalnoj svijesti
Projekt Globalna svijest prikuplja slučajne brojeve iz ...
Istraživači na Sveučilištu Southampton u Optoelektroniku Research Center razvili su novi oblik pohrane podataka koji bi mogao potencijalno preživjeti milijarde godina ,skladištiti 360TB po kristalnom disku i biti stabilan do 1000 stupnjeva celzijusa..Istraživanje se sastoji od nanostrukturiranog stakla koji može snimati digitalne podatke u pet dimenzija pomoću femtosekundnog laserskog pisanja.
Znanstvenici pokazuju da voda može postojati kao dvije različite tekućine
Zaboravite ono što mislite da znate o H2O
Voda je jedna od najvažnijih molekula na Zemlji, a znanstvenici tek počinju razbijati glavu oko nje .
Znanstvenici su otkrili da voda postoji u jednoj, ali dvije različite tekuće faze, svaka s velikim razlikama u strukturi i gustoći .
Korištenjem X-zraka za proučavanje H2O u njenim detaljima bez presedana, fizičari sa Sveučilišta u Stockholmu u Švedskoj dali su dokaze da tekuća voda koju poznajemo i ljubimo nije samo tekuća u jednoj faza, nego je u fluktuaciji između dva oblika - visoke i niske gustoće .
"Novi rezultati pružaju vrlo snažnu dokaze gdje voda na sobnoj temperaturi ne može odlučiti koja bi od dva oblika trebala biti , velike ili niske gustoće , što rezultira lokalnim oscilacijama između ta dva", rekao je jedan od istraživača, Lars GM Pettersson.
Voda nije komplicirana tekućina, ali je jednostavna tekućina s kompliciranim odnosom .
Većina nas uči u školi da voda postoji u tri različita agregatna stanja , kao tekuća voda, čvrsti led i vodena para .
Ali zapravo nije tako jednostavna - voda također može postojati i u plazma stanju , pa čak i standardne tri faze vode s kojima smo upoznati su bizarnije nego što možemo zamisliti.
Na primjer, osim Mercurya , voda ima najveću površinsku napetost svih tekućina , a za razliku od gotovo svake druge poznate supstance, voda se širi kad se smrzne.
Također, dok se vrelišta ostalih hidrida, poput vodikovog tellurida i sumporovodika, smanjuju kako se njihova molekula smanjuje , H20 ima iznenađujuće veliku točku vrenja za tako malu molekularnu masu.
Zapravo, znanstvenici su identificirali 70 svojstava tekuće vode koja su posve jedinstvena u odnosu na ostale tekuće tvari za koje znamo .
Jedna od nepoznanica o kojoj se dugo raspravljalo da li postoji više od jedne tekuće faze vode. Ova se ideja temelji na činjenici da znanstvenici već dugo znaju da led može postojati u različitim oblicima visoke i niske gustoće .
Led postoji i u obliku poznatom kao amorfni led , gdje su molekule više poremećene.Iako to nije nešto što većina nas ne zna, amorfni led je vjerojatno najčešći tip krute vode pronađen u cijelom svemiru , a može se prebacivati između različitih verzija visoke i niske gustoće .
Zbog toga, istraživači su sumnjali da bi možda tekuća voda mogla učiniti isto. No, do sada nitko nije bio u mogućnosti proučavati njene molekularne promjene uz dovoljno detalja kako bi točno shvatio što se događa .
Nova istraživanja koristila su dvije različite vrste X-zračenja kako bi pratile kretanje i udaljenost između molekula H2O kad voda prelazi iz amorfne, staklene, zamrznute tekućine u viskoznu tekućinu, a zatim u još jednu viskoznu tekućinu s manjom gustoćom .
Ono što su vidjeli bili su dokazi o dvije različite tekuće faze.
To je, naravno, samo jedna studija, a ostali nezavisni timovi sada će morati provesti vlastitu provjeru istraživanja kako bi potvrdili tvrdnju prije nego što počnemo mijenjati udžbenike .
Važno je da ovo novo istraživanje dodaje još jedan važan dio slagalice koja počinje postepeno otkrivati koliko je čudna i fascinantna ta sveprisutna molekula .
"Nitko zapravo ne razumije vodu", istaknuo je Philip Ball
To je neugodno priznati, ali tvar koja pokriva dvije trećine našeg planeta i nalazi se u svim živim bićima , još uvijek je tajna. Što je još gore, što ju više gledamo, to se više akumuliraju problemi , nove tehnike koje se koriste u istraživanju molekularne arhitekture tekuće vode daju sve više zagonetki .
Zar Viktor Schauberger nije spominjao ta svojstva prije 100 godina ?
Znanstvenici pokazuju da voda može postojati kao dvije različite tekućine
Baš mi je jučer dok sam zaljevao vrt palo na pamet da mjehurić zraka u vodi mjenja permeabilnost pa sa time stvara fluktuacije unutar konstantnog polja (npr. Zemlje), što bi dalo neku slabu aktivaciju zavojnice u vodi. To bi bila ona vodena vibra koja se može osjetiti na taj način (ili kupanjem), doduše bio bi preslabi efekt. Ako postoje veće domene, možda.
Ima li negdje baš istraživanje? Vidim na linku da je prijelaz oko 125 K, što mi je malo hladno, čak i po ovim vručinama. Pri kojem temperaturnom rasponu se pojavljuje "dimorfni efekt" kod tekuće vode te koja je veličina tih "domena"?
Pavuna je rekao da programirana voda traje 1e-10 s (ako se dobro sjećam), doduše to ne znači da nemože trajati dulje, npr. da se pojava valno širi. Moguće je da je program u vodi samo oblik i kretanje "dimorfnih zidova". Ako je to istina, veličina domene bi određivala program, sa time i veličinu/oblik kapsule.
Jedna od fascinantnih misterija antičkog Rima je dojmljiva dugovječnost nekih njihovih luka izgrađenih od betona . Oštećivane morskim valovima cca 2000 godina, još uvijek prkose vremenu , dok se naši suvremeni " moderni " koncepti betoniranja pogoršavaju tijekom samo jednog desetljeća .
Sada znanstvenici pokušavaju otkrili nevjerojatnu kemiju koja se krije iza ovog fenomena, polako ali još daleko približavaju se otključavanju davno izgubljenog recepta . Kao što se pokazalo , ne samo da je rimski beton izdržljiviji od onoga što danas imamo , nego s vremenom postaje sve jači i jači .
Moderni betoni se obično sastoje od mješavine silicijevog pijeska, vapnenca, glina, krede i ostalih sastojaka . U betonu, takva smjesa/pasta povezuje "agregat" - komade stijene i pijeska.
Ovaj ovakav agregat mora biti inertan, jer svaka neželjena kemijska reakcija može uzrokovati pukotine u betonu, što dovodi do erozije i raspada struktura . Zato takvi betoni nemaju dugovječnost poput prirodnih stijena .
Ali to nije ono što krasi rimski beton koji se sastoji u grubo od vulkanskog pepela , vapna i morske vode , te iskorištavanjem prirodne kemijske reakcije cementiranja vulkanskog pepela u pješčane stijene.
Istraživače je posebno intrigirala prisutnost aluminijskog tobermorita, čvrstog minerala na bazi silicijevog dioksida koji je zapravo prilično rijedak i teško napravljiv u laboratoriju, a koji se obilno nalazi u drevnom rimskom betonu.
Aluminozni tobermoriti i srodni minerali koji se nazivaju phillipsite zapravo rastu u betonu zahvaljujući morskoj vodi koja se polako spušta oko njega, polako otapa vulkanski pepeo te dajući mu prostor za razvijanje ojačane strukture iz tih kristala za međusobno povezivanje .
Rimljani su stvorili kameni beton koji uspijeva otvrdnuti u otvorenoj kemijskoj razmjeni s morskom vodom .
To je prilično ludo, i upravo je suprotno od onoga što se događa u modernom betonu, koji erodira u dodiru sa slanim morem , te hrđanjem čeličnih pojačanja i na kraju ispiranjem spojeva koji zajedno drže materijal / strukturu .
Izgubljena receptura s kojom su Rimljani " betonirali " bila bi blagodat modernoj građevinskoj industriji , pogotovo kad je riječ o obalnim strukturama , poput molova u koje stalno udaraju valovi ili super plimne lagune za iskorištavanje energije iz valova .
Ali, nažalost, recepturu su zaboravili ili izgubili , tako da je jedino ostalo rekonstrukcija drevnog materijala pomoću reverse engineeringa na temelju onoga što znamo o njegovim kemijskim svojstvima .
Slijede mukotrpna i dugotrajna mapiranja strukture rimskog betona kojeg su oni prije cca 2 000 godina znali i koristili a rezultate vidimo i danas .
Ovo spada u mnoga zaboravljena znanja koja su naši preci naslijedili od onih prije ( sigurno ne od ekipe iz pećine ) .
100 tonske kutije / sanduci iz Serapeuma u Egiptu ?
Uz Veliku Piramidu još jedno od najintrigantnijih mjesta u Egiptu, koje egiptolozi ne mogu logično objasniti je Serapeum, koji se nalazi u području poznatom kao Saqqari udaljenom cca 6 kilometara od Velike Piramide .
August Mariett pronašao je to mjesto 1850.godine , zajedno s tunelima unutar tog kompleksa .
Tu se nalazi 25 kutija / sanduka ( dugačke 4 m, široke 2,30 m, visoke 3,30 m ) unutar Serapeum labirinta. Svaka kutija u prosjeku teži 80 tona, s poklopcem od 30 tona. Većina poklopaca je izrezana iz istog komada kamena kao i sama kutija.
Ideja da su dinastički Egipćani to stvorili kao lijesove bikovima postaje smiješna kad znamo da oni nisu imali tehnologiju da naprave nešto slično .
Žalosno je da su mnogi koristili eksploziv da otvore neke od tih velikih primjera izgubljene drevne visoke tehnologije , uz pretpostavku da će pronaći vrijedne sadržaje unutra. Međutim, svaka otvorena pokazuje da nema bikova, ni blaga , nema ništa . Njihova stvarna funkcija je još uvijek tajna.
Mnoge od kutija / sanduka izrađene su od vrlo tvrdog granita, iz Aswana , što znamo da je udaljeno oko cca 930 kilometara ,a drugi sanduci napravljeni su od diorita, čak još tvrđim i iz kamenoloma koji se nalaze na još većoj udaljenosti.
Kako su dinastički Egipćani mogli obrađivati takve ogromne blokove i prevesti ih iz takvih udaljenosti ?
Egiptolozi ne daju adekvatna objašnjenja osim onih smiješnih bajkovitih !
Razina obrade površina i točnosti (špigl) je zapanjujuća kada znamo da su odstupanja od 1 milimetar na 25 metara, što je danas jedino moguće s laserom , a ne nekakvim špagicama i prutićima !
Što nam pokazuje-dokazuje nemoguću misiju za dinastičke Egipćane i njihove bakrene alate !
Grubo urezani natpisi pronađeni na nekima od kutija-sanduka očito pokazuju da nisu napravljeni od onih koji su ih izvorno stvorili , ali većina egiptologa inzistirati na tome da su oboje učinile iste ruke majstora .
Dakle, možemo samo zaključiti da su Serapeum kutije - sanduci daleko stariji od dinastičkih Egipćana, i napravljene od civilizacije-kulture s tehnologijom barem naprednom kao da je iz 21. stoljeća!
P.S.
Mariett spominje u svojim djelomičnim zapisima da je nakon korištenja eksploziva kako bi prošao kroz veliku stijenu koja je blokirala ulaz u prvu galeriju Serapeuma, u ruševinama pronašao mumiju sa zlatnim maskom ljudskih obilježja . I gle ! Slučajnost ?
Opet se ponavlja ista priča !
Opet postoji sumnja ?
Zašto ? Pa, jednostavno zato što je ta dotična mumija nestala. Da. Kao i obično, stvarno značajni artefakti ne mogu se pronaći. Još više jer su i Marietteova detaljna izvješća o Serapeumu također nestala, čudno ...
Netko tu namjerno sabotira istinu ? Zašto ?
LUN
"Mnogi ljudi izgube zdravlje da bi stekli bogatstvo, a zatim izgube bogatstvo da bi vratili zdravlje." - A.J. Materi
Mnogi zanemaruju činjenicu da je 1872 godine Britanac Waynman Dixon otkrio otvore na južnom i sjevernom zidu kraljičine komore. U horizontalnom dijelu koji vodi u tu komoru pronašao je tri male " relikvije " : granitnu kuglu, malu brončanu kuku i komad "cedrova" drveta .Relikvije su odnesene u Englesku. Nažalost, mali komad drva je nestalo, pa stoga nije bilo moguće datiranje relikvije . Svima poznati Njemački inženjer, Rudolf Gantenbrink 1993 godine s ekipom , istraživao je one " rupe " u kraljičinoj komori pomoću minijaturnog robota opremljenog s video kamerom. Otkrio je dugu drvenu šipku čiji je oblik izgledao identično onom kojeg je Dixon pronašao 1872 godine. To drvo bi se naravno moglo datirati ugljikom i pružiti daljnji uvid u doba izgradnje Velike Piramide.
I gle čuda lopina Zahi Hawass, generalni direktor spomenika Gize u to vrijeme , to drvo do danas nije dao na analizu ( ugljikom ) usprkos brojnim zahtjevima i molbama . Zašto je Hawass uzeo uzorke? Hoće li rezultati bilo kojih testova biti ikad objavljeni? Možda i važnije od svega, hoće li se istraživanje otvora nastaviti na isti "transparentan" način?
Zato se on i dalje bavi svojim " modnim kreacijama " i baš ga briga :
Znanstvenici su razvili najnoviju mogućnost pohrane podataka, a da bi sve poprimilo i simbolične konture - riječ je o jednom od prvih igranih filmova, galopu Eadwearda Muybridgea iz 1878. godine.
Taj se film imputirao u živu stanicu DNK i fizičkim razvojem svog domaćina će se multiplicirati beskonačno, tvrdi znanstveni tim s Harvarda. Tako u potvrdili potencijal genoma kao jedinice pohrane podataka. I dali za pravo svima koji slične ideje imaju desetljećima i vjeruju da je DNK odavno napunjena raznim informacijama, možda čak i iz ljudske kolektivne nesvijesti.
U krvi su do sada završili i Shakespearovi soneti, kao i knjiga Georgea Churcha 'Regeneza' uz pripadajućih 90 milijardi primjeraka, prenosi NY Times. Church se nasmijao na upit novinara je li ponosan s najvećom tiražom u povijesti. Cilj je istraživača da u DNK s vremenom ubace bakterije E. Coli koje će bilježiti sve procese i figurativno 'snimati filmove' o životu stanica. Tako će se svaka poteškoća lako premotati i otkriti uzrok problema, a medicina se više neće morati baviti samo posljedicama.
Ovakva svojevrsna alkemija mogla bi stvoriti revoluciju u genetici, navode stručnjaci. Samo jedna stanica DNK može pohraniti bilijardu informacija više od prosječnog CD-a. No, isto tako bi se mogli pročitati već postojeći evolutivni zapisi. A znanstvenici nisu još ni počeli s mozgom koji sadrži 86 milijardi neurona. Kako se napredak u istraživanju ostvario tek kroz šest godina, ovime se otvara nova era proučavanja čovjekove prošlosti. I to one subjektivne , a koliko je takvih filmova već pohranjeno u našim genima ????
Možda uskoro saznamo , tko je izgradio Veliku Piramidu i kako je funkcionirao Teslin bežični prijenos električne energije !
Barem jednom u životu pitali ste se ,što se nalazi pod našim nogama, s druge strane svijeta?
Možete naučiti malo geografije na smiješan i jednostavan način.
Besplatno je i bez ikakvih dosadnih oglasa.
Antipodi bilo kojeg mjesta na Zemlji su točka na Zemljinoj površini koja je dijametralno suprotna njoj. Dvije točke koje su međusobno suprotne, povezane su pravocrtnom linijom koja prolazi kroz središte Zemlje. Antipodalna točka često se naziva antipod .