doniranje organa

[Lupio Pax]

Originally Posted by RED PILL

i
ako već vjerujemo u prosvjetljenje onda nam cilj nikako ne treba biti stvaranje dobre karme, već NE stvaranje karme...tako mudrac hoda ne ostavljajući tragove...karma, bilo dobra ili loša, znači da si i dalje u zatvoru...e sad može ti biti ugodnije ili manje ugodno, ali ostaje činjenica da nisi slobodan...

doniranje se s ljudskog aspekta može zbilja smatrati herojskim činom, no mi vjerujemo da je čovjek više od krvi i mesa...ili ne...

[Rasa Vilasini]

Originally Posted by RED PILL

i tako doniraš organ nekom siročetu i on kada poraste postane npr. diktator, ubojica ili da ne spominjem grđe stvari i još k tome nosi dio tebe u sebi (točno tako, ljudi koji nose tuđa srca ili organe se osjećaju potpuno drukčije, čak imaju i obrise sjećanja koja nisu njihova jer, svaka stanica pamti dok je živa)...

uvijek ostaje pitanje da li stvarno činim dobro onda kada ja mislim da je to dobro...

raznim dušama su potrebna i razna iskustva...

zaboravljamo da postoji viši poredak i više dobro koje s ovim našim, zemaljskim dobrom nemaju nikakve veze...

ako već vjerujemo u prosvjetljenje onda nam cilj nikako ne treba biti stvaranje dobre karme, već NE stvaranje karme...tako mudrac hoda ne ostavljajući tragove...karma, bilo dobra ili loša, znači da si i dalje u zatvoru...e sad može ti biti ugodnije ili manje ugodno, ali ostaje činjenica da nisi slobodan...

doniranje se s ljudskog aspekta može zbilja smatrati herojskim činom, no mi vjerujemo da je čovjek više od krvi i mesa...ili ne...

u potpunosti.svako je bolestan zbog toga sto ima nepravilan mentalitet.Bas sam procitala da je Isus Hrist govorio o tome kako mentalitet ljudi izaziva pojedine bolesti.i ako sad vi zelite pomoci nekome i vi uspete u tome to znaci da ce on doziveti reakcije na drugi nacin,dozivece nesrece ili on ili njegovi bliznji.Citajte malo Lazareva.Covjek treba menjati karakter da bi ozdravio.Ako to ne promenis dobices reakcije na drugi podjednako bolni nacin. Bolesti tijela dolaze od bolesti duse .Lececi dusu covjek leci tijelo.Red Pil je sasvim u pravu.Covjek ne treba ciniti stvari iz sentimenta vec iz znanja

A drugo je da sve dok postoji materijalno tijelo dusa ne moze ici na drugo odrediste vec ce visiti vezana za taj deo tijela sve dok se ne raspadne .Pa ako zelite biti duhic za mozda pola veka vi lepo izvolite.Zato u vedama se tijelo odmah spali.

[LIK]

Što mislite od davanju krvi ?

[Diana]

ne bih imala ništa protiv u slučaju da mi je život ugrožen ili nekom drugom..za mene je ovo tijelo dar o kojemu treba voditi brigu ali ujedno i prijevozno sredstvo moje duše koje nastojim dobro održavati tako da mi put bude udobniji...i to je to.kad umrem,moja duša odmah napušta moje tijelo,a organi mogu slobodno kam god....ako to znači da ću nekome spasiti život,ja sam za.. da je moje dijete u životnoj opasnosti ne bih voljela da puno ljudi razmišlja na sebičan način...isto tako i za ostale ljude...je,pomoč se traži i nudi samo kad je vlastita guzica u pitanju,ali kad se radi o nekome koga ne poznamo,samo se zatvaraju prozori i vrata,jer...to se nas ne tiče...e takvi smo mi...katastrofa!

[RED PILL]

Originally Posted by LIK

Što mislite od davanju krvi ?

za razliku od doniranih organa koji ostaju trajno u organizmu, primljena krv se istroši i zamjenjuje ju svježa krv koju je stvorio sam organizam...

nemam ništa protiv toga, iako mislim da stvar nije baš tako bezazlena, jer je krv nosilac duše...dolazi do privremenog miješanja dok se organizam ne očisti...

prije 15-tak godina sam imao grdi prijelom bedrene kosti i morao sam na operaciju i naravno, uz to je išlo i primanje krvi...

nakon toga više nikada nisam ostao onaj stari...da li je u pitanju bio samo šok, trauma, ili i tuđa krv (btw, jedno vrijeme sam imao vrlo čudne sklonosti nakon toga ), nikada neću saznati...

[Diana]

Moja mama se nakon primanja tuđe krvi više nikad nije mogla udebljati,a jako jako jako je mršava...ali da nije bilo te krvi taj dan(da ljudi razmišlaju samo o prenošenju stanica itd...),ja bih odmah nakon rođenja ostala bez mame...i vjerojatno bih imala puno teži život nego što ga imam danas...ona je moj stup i oslonac,kada sam dolje,diže me gore,uvijek je tu za mene mada se rijetko vidimo...i već joj jako dugo nisam rekla da je volim

[nara]

ako krv ili neki organ može spasiti nečiji život...zašto ne? I sama sam primala krv..kao mala curica,ne znam jesam li zbog toga bolja ili gora ili ista,ne bih rekla...uglavnom živa sam i zdrava a to želim i drugima

[LIK]

Sve je to ok, nego problem je ego.

Davači krvi često se hvale dao sam 100 puta krv.

Pa da je dao 500 kakve veze ima, ako se ne hvali tek je tada za mene moralan inače se radi o čistom punjenju ega.

[RED PILL]

Originally Posted by LIK

Sve je to ok, nego problem je ego.

Davači krvi često se hvale dao sam 100 puta krv.

Pa da je dao 500 kakve veze ima, ako se ne hvali tek je tada za mene moralan inače se radi o čistom punjenju ega.

da, upravo se o tome radi u svemu što se bilo kakve dobrote tiče...

neka ti ljevica ne zna što ti desnica radi i obrnuto...

to se ne može naučiti, već je to stanje bića...kada se postupa u skladu sa svojim najskrovitijim unutarnjim bićem, onda je sve što se radi nesebična pomoć, kako god to nekome može na van djelovati...nesebična jer nije iz ega, čak ni ne razmišljamo da pomažemo, već spontano djelujemo...

da li vam se ikada dogodilo da vam netko veli da ste mu prije mnogo godina mnogo pomogli kada ste rekli to i to, ili uradili to i to, a da vi o tome nemate pojma, ili ste to uradili tada ne razmišljajući o nekakvoj koristi niti za vas, niti za nekog drugog...

e, to je pravo dobro djelo...ne možete se egom zalijepiti za njega...kao da to niste vi bili, a opet ne možete reći da niste bili pri sebi...

[Spring]

Originally Posted by dianamaximus

Moja mama se nakon primanja tuđe krvi više nikad nije mogla udebljati,a jako jako jako je mršava...ali da nije bilo te krvi taj dan(da ljudi razmišlaju samo o prenošenju stanica itd...),ja bih odmah nakon rođenja ostala bez mame...