doniranje organa

[Lupio Pax]

dragi moji
zanima me vaše mišljenje o doniranju organa...

[dianamaximus]

Nemam ništa protiv ako meni više ne trebaju

[Spring]

Da, ali prema Vedama, tijelo se treba spaliti - a to se radi sa razlogom.

[Lupio Pax]

i ja sam se počela pitati ... no prvenstveno iz razloga što se u stanice tijela imaju svoju pamćenje, pa tako sve što se s nama događalo tijekom života ostaje u njima zapisano... sve naše radosti, tuge, ljutnje, što smo jeli, što smo voljeli, mislili, željeli... sve se to prenosi s organom u drugog čovjeka...
ono što mene brine nije toliko vezano za mene osobno (ako bih ja donirala organ) već za onoga koji će ga primiti - jer bi s mojim organom primio na neki način i zapis čitavog mog života - moje karme - moja je briga da mu možda time što sam mu pomogla nisam u stvari i odmogla - zapaprila.... ne bih baš voljela da nekome natovarim svoju karmu ... ne bih imala ništa protiv da preuzme one lijepe stvarčice ... moju ljubav prema životinjama, cvijeću, slikanju, moru, poriluku..... no one teže stvari koje su itekako ostavile traga u meni i na meni.... to me brine...

ne kaže se uzalud da je put u pakao popločan dobrim namjerama....
da li ja zaista toj osobi, donirajući joj organ, spašavam život?

inače prije nekoliko godina upisala sam se u registar davatelja koštane srži i nakon što sam to učinila (još nikome je nisam imala potrebe dati) počela su me mučiti ovakva pitanja...

pa sam onda pronašla brdo literature vezane za to stanično pamćenje, itd.itd. (stavila sam na forum članak o mijazmima)... i sad imam veliku dilemu....

ja znam da ja osobno ne bih željela da mi se transplantira tuđi organ...

[RED PILL]

razmišljanja su ti ispravna, sigurno se miješa karma i to nije dobro ni za jednu stranu...

osobno bih donirao organe samo bližim članovima svoje obitelji i to samo da je životna opasnost u pitanju (iskreno se nadam da do toga nikada neće doći)

ni to nije bezazlena odluka, ali ne bih drukčije mogao postupiti, pa kud puklo da puklo...

[dianamaximus]

Hvala Bogu,nisam imala nikog od bližnjih bolesne i da im treba transplant,ali da se to desi i da sam kompaktibilan donor,ne bih dvojila ni sekunde

[Spring]

Originally Posted by RED PILL

razmišljanja su ti ispravna, sigurno se miješa karma i to nije dobro ni za jednu stranu...

Ja se slažem, ali još uvijek razmišljam o tome.

[sabina]

ja lično bih bez imalo dvojbe dala svoje organe ako oni meni ne trebaju,u najboljem slučaju bih spasila mlad život

[nara]

čitajući sve ovo sad se pomalo pitam,ima vjerojatno istine i u onome što kaže Lupio ali šta ako na taj način stvarno možemo spasiti jedan život? To je tako plemenito...i ne treba puno razmišljati,vjerujem da se mogu upisati na listu darovatelja...e sad karma dobra,loša,pa svi mi to vučemo iz mnogih života..a stvaramo i novu a ima li boljeg načina nego biti dobar čovjek..

[RED PILL]

i tako doniraš organ nekom siročetu i on kada poraste postane npr. diktator, ubojica ili da ne spominjem grđe stvari i još k tome nosi dio tebe u sebi (točno tako, ljudi koji nose tuđa srca ili organe se osjećaju potpuno drukčije, čak imaju i obrise sjećanja koja nisu njihova jer, svaka stanica pamti dok je živa)...

uvijek ostaje pitanje da li stvarno činim dobro onda kada ja mislim da je to dobro...

raznim dušama su potrebna i razna iskustva...

zaboravljamo da postoji viši poredak i više dobro koje s ovim našim, zemaljskim dobrom nemaju nikakve veze...

ako već vjerujemo u prosvjetljenje onda nam cilj nikako ne treba biti stvaranje dobre karme, već NE stvaranje karme...tako mudrac hoda ne ostavljajući tragove...karma, bilo dobra ili loša, znači da si i dalje u zatvoru...e sad može ti biti ugodnije ili manje ugodno, ali ostaje činjenica da nisi slobodan...

doniranje se s ljudskog aspekta može zbilja smatrati herojskim činom, no mi vjerujemo da je čovjek više od krvi i mesa...ili ne...