Ovo je diskusija na temu Šta je GERB? u podforumu Ostale bolesti GASTROEZOFAGEALNA REFLUKSNA BOLEST - GERB
Šta je GERB?
GERB (eng. GERD-gastro-oesophageal ...
GERB (eng. GERD-gastro-oesophageal reflux disease) je pojava kiselog želučanog ili alkalnog duodenalnog sadržaja u jednjaku. Bolest se obično veže za pojam dispepsije, tj. njen glavni simptom - žgaravicu.
To je jedna od najčešćih oboljenja jednjaka. Pojam je uveden 1930. godine, kada je primijećeno da je oštećenje sluznice jednjaka (ezofagitis) posljedica prisutnosti želučanog sadržaja u njemu.
Danas je bolest više zastupljena u razvijenim, a slabije u zemljama u razvoju.
Neki pacijenti imaju simptome bolesti bez pojave upale sluznice, dok drugi imaju uznapredovale komplikacije (koje nisu nimalo bezazlene) uz blage simptome.
Ova činjenica, kao i podatak da je učestalost GERB-a u svijetu u značajnom porastu, upućuje na važnost i ozbiljnost ove bolesti.
GERB, gastroezofagealna refluksna bolest, je stanje kod kojega dolazi do vraćanja - refluksa, kiselog, tekućeg sadržaja želuca u jednjak. S obzirom da jednjak nema specijalan sloj koji bi ga štitio od agresivne kiseline poput želučane, kontakt kiseline i jednjaka izaziva osjećaj peckanja u predjelu prsa ili grla. Ovaj osjećaj peckanja poznat je kao žgaravicaOsjećaj žarenja ispod prsne kosti ili visoko u epigastriju sa širenjem u vrat ili katkada u ruke. Najčešće je uzrokovana gastroezofagealnim refluksom..
Ponekad se kao posljedica GERB-a javlja regurgitacijaVraćanje djelomično probavljene hrane iz želuca u usta ili povratni tijek krvi kroz srčani zalistak., odnosno povrat želučanog sadržaja do usta.
GERB se najčešće razvija usljed oslabljene funkcije ezofagealnog sfinktera, kružnog mišića koji predstavlja svojevrstan ventil između jednjaka i želuca. U normalnim okolnostima, taj "ventil" je otvoren za prolaz hrane iz jednjaka u želudac, no kada hrana dospije u želudac, "ventil" se zatvara i onemogućuje povrat želučanog sadržaja u jednjak. Međutim, kada sfinkterKružni mišić koji okružuje prirodni otvor u tijelu i može ga otvoriti ili zatvoriti opuštanjem ili kontrahiranjem. oslabi, ili kada se opušta u pogrešno vrijeme, sadržaj želuca vraća se iz želuca u jednjak.
Jedna od najjednostavnijih metoda ublažavanja simptoma GERB-a odnosi se na promjene nekih životnih navika, u prvome redu onih prehrambenih.
Gastritis hronični – zapaljenje želudačne sluzokože praćeno poremećajem sekretorne i pokretačke funkcije želuca. Jedna stara poslovica glasi: “Med je najbolji prijatelj želuca”. Pripisuje se oralno uzimanje meda po 1-2 g po kilogramu telesne težine, podeljeno u tri obroka. Kod gastritisa sa pojačanim lučenjem hlorovodonične kiseline, uzima se 2 sata pre jela, rastvoren u toploj vodi. Kod gastritisa sa smanjenim lučenjem hlorovodonične kiseline, uzima se rastvoren u mlakoj vodi, 10 minuta pre jela. Lečenje traje 20-30 dana. Preporučuje se nektarski med od lavandule, nane, livadski ili poljski.
__________________ Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
Med je izvanredna hrana, koja se može iskoristiti kao lekovito sredstvo pri mnogim bolestima želudačno - crevnog trakta, posebno pri čiru na želucu i dvanaestopalačnom crevu, hroničnom gastritisu sa povišenom i sniženom funkcijom lučenja kiseline.
Osobina meda da utiče na želudačno lučenje odavno je poznata, ali mi nismo uspeli da u literaturi pronađemo podatke koji potvrđuju to dejstvo, zato smo odlučili da sprovedemo sopstveno istraživanje. Radi toga, iskoristili smo unutar-želudačnu pH metriju sa kompjuterskim sistemom «Gastroksan-5». Primenjivali smo sondu sa tri elektrode, krajnja elektroda se postavlja u izlaznom (antralnom) delu želuca, druga - u srednjoj trećini želuca (u telu želuca) i treća - u gornjem (subkardialnom) delu. Tokom prvih 20 minuta određivali smo prvobitnu (početnu) kiselost želuca. Ako je bila povišena, pacijentima smo davali da popiju topli rastvor meda (50 g meda u 100ml tople vode temperature 35-40 °C), a ako je kiselost bila snižena, onda hladni rastvor (50g meda u 100ml vode temperature 13-15 °C). Zatim smo registovali vreme početka odziva (vreme od trenutka uvođenja rastvora meda do početka povećanja ili smanjenja kiselosti), vreme trajanja dejstva rastvora meda (vreme od početka snižavanja ili povećanja kiselosti do povratka parametara na početni nivo) i razliku između maksimalne/min. i početne vrednosti kiselosti.
Kod 26 od 34 pacijenata (76,4% slučajeva) sa povećanom početnom funkcijom lučenja želuca, koji su dobjali topli rastvor meda, primećivao se bazni efekat (smanjenje kiselosti), kod 8 se zadržala hiper-kiselost, što je povezano sa individualnim odlikama stvaranja kiselina.
Kod pacijenata sa početnom sniženom kiselošću, koji su dobijali hladan rastvor meda, stimulativni efekat (povećanje kiselosti) primećen je kod 12 od 16 osoba (75% slučajeva), kod četiri bolesnika promene nisu nastupile, što je možda povezano sa pravim nedostatkom kiseline.
Bazni efekat toplog rastvora meda zadržavao se 45 ± 3,6 minuta, što (po podacima E.J. Selezneve), prelazi bazno vreme almagela (28,9 min.), remagela (32,5 min.) i približava se po svojim anacidnim svojstvima megalaku (45 min.) i maloksu (56 min.). Vreme početka odziva na uvođenje toplog rastvora meda je 10,7±1,4 minuta, a razlika pokazatelja kiselosti je 6,5±0,3 pH jedinice.
U kontrolnoj grupi bolesnika sa povećanom početnom kiselošću, kod kojih se primećivao dobar bazni efekat toplog rastvora meda, sledećeg dana pri ponovnom ispitivanju sa toplom vodom (100 ml temperature 35-40 °C ali bez meda) bazni efekat ni u jednom slučaju nije primećen.
Stimulativni efekat hladnog rastvora meda 38,1±10,6 minuta u poređenju sa baznim efektom toplog rastvora meda nešto je manji (P> 0,05). Vreme početka stimulativne kiselosti prosečno je iznosilo 3,9±0,8 minuta. U poređenju sa početkom dejstva toplog rastvora meda, reakcija je nastupala znatno brže (P<0,05). Minimalni opseg kolebanja pH vrednosti (razlika pokazivanja kiselosti između početnog i stimullsanog nivoa) je 3,6±0,4 jedinice pH, i on je bio niži u poređenju sa rasponom pH pri dejstvu toplog rastvora meda.
Na taj način, dokazano je da rastvori meda imaju visoko bazno (topli rastvor) i stimulativno dejstvo (hladni rastvor). Te osobine se ispoljavaju individualno, ali se primećuju skoro u 75% slučajeva.
Bolesnicima sa sniženom kiselošću želuca možemo preporučiti da umesto lekova na hemijskoj bazi uzimaju hladan rastvor meda (50g meda u 100ml vode, 13-15 °C, neposredno pred uzimanje hrane, tri puta dnevno). Pri povećanoj kiselosti - topli rastvor (50g meda u 100ml vode, 35-40 °C) treba primenjivati 1-1,5 časova posle jela (posle doručka i ručka, pošto hrana sama po sebi ima funkciju neutralizacije kiseline) i 1 čas pre spavanja, pošto med ima još i efekat sredstva za spavanje.
Prevod sa ruskog Predrag Cvetković
__________________ Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
evo ja sam našla ovo uz GERB, inače moj tata je to imao. vrlo ružna iskustva. znao se buditi uz gušenje.
Šta je dispepsija? Dispesija (lat. indigestio) označava osjećaj punoće u trbuhu, bolnog pritiska i nelagodnosti koji se pojavljuje u vezi sa uzimanjem hrane. Pojam se obično proširuje na mučninu, žgaravicu, podrigivanje, vjetrove, nadutost. Najčešći dispeptički simptom je žgaravica, a ona nerijetko ukazuje na GERB.
Najčešći uzroci dispepsije potiču od organa probave.
Simptom je čest kod hijatalne hernije (kila), čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu, bolestima gušterače, jetre, žučnog mjehura, a prisutan je i kod zločudnih tumora probavnih organa. Dispesija se takođe sreće u srčanom popuštanju, plućnoj tuberkulozi, hroničnim oboljenjima bubrega, uzimanju nekih lijekova, dugotrajnom uzimanju alkohola.
Često se ne utvrdi organsko porijeklo bolesti, pa se simptom može pripisati funkcionalnom poremećaju gornjeg dijela probavnog trakta. Ovakva interpretacija tegoba dopuštena je tek nakon što je provedena detaljna analiza, nakon što se isključe organski uzroci dispepsije.
Ljekovite i djelotvorne tvari: Pelin sadrži niz ljekovitih tvari, a prije svega eterično ulje, sastavljeno od niza kompliciranih organskih spojeva. Osim toga, sadrži gorki glikozid absitin i gorke tvari artemisin, absintiin i anabsintiin, a od organskih kiselina nalaze se u pelinu jabučna, taninska i jantarna kiselina. Utvrđene su i tvari poput parafina čiji sastav nije još točno određen.
Osim toga, u listovima se nalazi zelenoplavo eterično ulje tujon, nadalje terpen, medu njima azulen, tanaceton i konačno soli kalija i mangana.
Ljekovito djelovanje: Pelin pripada ponajčešće opisanim biljkama i vjerojatno najčešće upotrijeb-
Ijenoj ljekovitoj biljci za pospješenje probave i pobuđivanje apetita. Pelin je sredstvo za jačanje (tonicum), on pobuđuje izlučivanje žuči i jetre i otklanja veoma brzo sve probavne smetnje i nadimanja. Čaj od pelina preporučamo bolesnicima kojima je operativnim putem uklonjena žučna vrećica. Čaj od pelina odlično je sredstvo protiv grčeva u želucu i crijevima, protiv katara želuca, kronične začepljenosti, proljeva, prevelike kiseline u želucu, debljine, žutice, žgaravice te protiv žuto obloženog jezika i lošeg zadaha iz usta.
Budući da se izlučivanje bubrega u znatnoj mjeri pobuđuje pomoću eteričnog ulja sadržanog u pelinu, to se čaj od pelina može uzimati u malim količinama za liječenje katara mjehura, a i kod upalnih nadražaja
bubrega. Veće količine pripravaka nisu prikladne samo pri posljednjoj spomenutoj bolesti, jer prejako nadraživanje bubrega može čak zaustaviti izlučivanje mokraće i pojačati upalu bubrega. Kao isključivo gorka biljka, pelin djeluje na stvaranje i poboljšanje krvi kao i na poboljšanje cirkulacije.
Pelin se posebno preporuča ženama jer je nakon uzimanja čaja od pelina, utvrđeno je pospješenje
menstruacije. Bolja prokrvljenost ima znatniji utjecaj na olakšanje poroda, naročito kada krhkom tkivu zdjeličnih organa treba dati veću rastezljivost. Pelin ima dokazano djelovanje na pospješenje trudova te se majkama preporuča i u tim trenucima.
Mnogostrana ljekovita djelovanja pelina povoljno utječu na cjelokupni organizam tako da indirektno liječe niz poteškoća koje izravno ne spadaju u područje liječenja pelinom. Nestaju teške smetnje u izmjeni tvari, debljina, šećerna bolest i duševne smetnje koje sve više ili manje imaju dublji uzrok u neredovitom radu probavnih organa, smetnjama u radu jetre, žuči i slezene i funkcijama ženskih spolnih organa.
Recept za tinkturu
Cesto se upotrebljava alkoholna tinktura pelina (Tinctura absinthii) a koja se uzima 8 do 10 kapi na kocki šećera, l do 3 puta dnevno, a priprema se maceracijom 10 g pelina u 2 dl lozovače(45%).
Recept za pelinovo vino
Pelin se stavlja u bijelo vino; za pripremu toga vina uzima se 20 g biljke pelina u l litru vina. Pusti
se da vino izvlači (macerira) pelin do željene gorčine (ne pretjerano!) zatim se procijedi i pelinovo vino je gotovo, a koristi se 2-3 puta dnevno po 0,5 dl.
Tinktura je također korisno sredstvo za vanjsku uporabu, masiranje kod bolova i grčeva u želucu ili kod bolnog podrigivanja; nakon masiranja stavlja se na bolno mjesto ugrijana vunena tkanina. U tu će svrhu za vanjsku upotrebu poslužiti i pelin kuhan u vinskom octu (20 g pelina na l litru octa). U taj pripravak namočite tkaninu, lagano iscijedite i što je moguće toplije stavite na želudac. Tim se oblogom odstranjuje i glavobolja nastala prehladom. Recept
Posebna tinktura od pelina, mješavina s drugim ljekovitim biljem kao sredstvo za želudac: 10 g biljke pelina, 4 g dobro usitnjenog podanka iđirota, 4 g dobro usitnjenog korijena srčanika i 4 g usitnjene kore od naranče namoči se tijekom 8 dana u 2 dl vinske žeste ili jake rakije( 45-55% ), nakon čega se procijedi. Kod svih teškoća u želucu uzima se 15 do 20 kapi s isto toliko kapi vode i to 2 do 4 puta dnevno.
Kao prva pomoć kod otrovanja gljivama, veoma je dobar pelin ako se pije kuhan u octu.
__________________ Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
Iz ličnog iskustva znam da je aloja izuzetna za kiselinu u želucu, med takodje, a s obzirom na pelin mislim da bi i antiparazit program bio odličan u rešavanju ovog problema!
Veliki pozdrav
__________________ Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!