Ovo je jedna od mnogih sličnih, ili čak istovetnih priča, roditelja čije dete ima autizam.
Moj sin Filip je rođen jedne lepe prolećne večeri 2000.godine, sa bratom Vladimirom, njegovim blizancem. Porođaj je obavljen carskim rezom, i dva preslatka zdrava dečaka su ugledala ovaj svet 31.marta uveče.
Kroz svih devet meseci trudnoće moj muž Goran je govorio da on neće biti tip oca kome je život završen rođenjem dece. Nisam se nikada svađala sa Goranom oko toga, niti brinula zbog taklvog razmišljanja.
Ja sam imala još i dva odrasla sina iz prvog braka, kojima sam takođe predstavljala jedinu potporu i zaštitu u životu, jer im je otac umro.
Uveče 31.03.2000. Goran se istopio, dok je prvi put u naručju držao svoje sinove blizance, Vladimira i Filipa, baš kao što sam i predviđala da će biti. Posle nekoliko trenutaka pogledao me je i rekao: "Gotovo je, oni će imati sve što god požele" Oboje smo se nasmejali nagloj promeni u njegovom ponašanju, ali te 2000.godine nismo imali pojma koliko će naš sin Filip malo želeti, a koliko će mu puno trebati.
Tad još nismo znali da ćemo za njegov drugi rođendan saznati da Filip ima autizam...
Većina roditelja koji imaju ovakav problem, mogu da se sete zaostatka ranog razvoja. Ali kada se ja setim ovih godina, što objektivnije, mogu da razumem zašto smo odbijali da priznamo da nešto nije u redu, i mogu da oprostim sebi što nisam primetila znake pogoršanja.
Kada smo Filipa prvi put odveli kod psihologa i logopeda u našem domu zdravlja, bili smo potpuno nepripremljeni za rezultate. Volela bih da se setim imena doktorke koja je testirala Filipa, zato što joj mnogo dugujem. Bila je ljubazna, ali nije birala reči dok nam je saopštavala da je Filip mnogo zaostao u pogledu jezika, i da verovatno ima druge razvojne probleme.
Pričala je o drugim problemima koje mi nismo primetili. Dodala je, dok je posmatrala čitavu grupu dece, Filip je jedini odudarao od svih njih. Nije obraćao pažnju na aktivnosti koje su zabavljale drugu decu. Predložila nam je da odmah odvedemo Filipa na RAZVRSTAVANJE. Bila sam tako šokirana, da sam prestala da je slušam i bila sam krajnje gruba.
Nekoliko dana kasnije nazvala sam je da bih se izvinula za grubost, i da bih je zamolila za pomoć. Ona je uspela ono što niko drugi nije mogao, srušila je zid neprihvatanja činjenica koji sam izgradila oko Filipa i sebe.
Tako je počela frustrirajuća serija događanja, toliko poznata svakoj porodici sa bolesnim detetom. Kada smo našeg pedijatra pitali da li on misli da je Filip autističan odgovorio je da ne zna. Niko nije želeo da bude prvi koji će da nam kaže da naše dete ima vrlo ozbiljne probleme.
Bilo nam je sve jasnije da Filip svojim govorom strašno zaostaje za svojim vršnjacima. Njegov brat blizanac Vlada je, nasuprot Filipu, pričao za obojicu.
Početkom leta, odlučili smo da ispišemo Filipa iz obdaništa, pre nego što su nas "ljubazno zamolili" da to uradimo, jer smo videli da će to biti neizbežno.
Bilo je jasno da nije imao koristi od programa tog obdaništa, i da je imao loš uticaj na drugu decu.
Filipov brat blizanac Vladimir je ostao da pohađa normalno obdanište, dok smo Filipa upisali u ,,specijalno obdanište''.
On je nastavljao da zaostaje u jeziku, i počeo da pokazuje druga problematična ponašanja.
Razvio je kompleks stereotipija, postao je skoro sasvim neosetljiv na bol, i počeo da koristi periferni vid, pre nego da gleda predmeta iz centra svog vida.
Kada smo shvatili da nam treba neurologova dijagnoza da bismo dobili usluge koje su potrebne Filipu, otišli smo na neurološko odeljenje Medicinskog fakulteta. Kada su nas pitali šta nije u redu, odgovorili smo da mislimo da je dete autistično. Doktor je to potvrdio, pošto je postavio par pitanja Filipu, i malo ga posmatrao, i dao nam zvaničnu dijagnozu, dok smo se mi nadali da će nam on reći da nismo bili u pravu. Mi smo već znali šta nije u redu sa Filipom, ali smo se, ipak, osećali kao da smo dotučeni dijagnozom...
Počeli smo terapiju za govor na Institutu za poremećaj govora i autizam.
Filipovo ponašanje je postalo nemoguće. Postao je strašno agresivan. Dobijao je ,,napade besa’’ ako nismo parkirali kola tamo gde je on želeo, ili ako ne bismo seli tamo gde je on hteo da sedne.
Filip je svojim ponašanjem upravljao nama i našom kućom. I brat Vladimir je morao u svemu da mu popušta.
Čitala sam sve što sam mogla da nađem o autizmu.
Tako sam saznala preko interneta za dijetu bez glutena i kazeina.
Odmah sam izbacila svu pšenicu i mleko iz Filipove ishrane.
Posle nekoliko meseci korišćenja ove dijete, Filip, naravno, još uvek nije izlečen.
Još uvek ima povremene napade besa. Ipak, učestalost i jačina toga su se frapantno smanjili.
Počeli smo da vidimo i druga poboljšanja. Po prvi put može da nas gleda pravo u oči dok mu nešto pričamo, i neke stereotipije su potpuno nestale.
Ne koristi više ni periferni vid, a ne vrišti ni kad ne parkiramo kola na mesto koje on želi. Izgleda mnogo srećnije i opuštenije.
Moram da priznam da veoma veliku nadu polažemo u period puberteta,
zato što tad kreće u organizmu nagli razvoj nervnog sistema i hormona,
i postoji velika šansa da se i Filipu dovrši razvoj nervnih ćelija u mozgu.
Ako negde postoji prekid, možda se tad premosti.
Ali, šta god da se desi, mi ćemo ga voleti zbog njega samog.
Jako potresno i poučno iskustvo.
Koliko je samo hrabrosti u tvojim riječima.
Srušio se svijet, ali srušile su se i predrasude.
To iskustvo je doprinijelo tvom duhovnom razvoju.
A njemu ce sigurno bit bolje vremenom.
JAko mi je zao.Procitala sam na jednom websitu ,ciji sam link dobila odavna da je autism izazvan vakcinacijama.Roditelji u Americi su se strasno pobunili protiv vakcinacija.Srecom kad je moja cerka bila beba dosao je vrhovni pedijatar u mojoj zemlji ,koji je bio nas komsija i jedan dobar covek i rekao nam je da je ne vakcinisemo do prve godine.Ondah sam je odnela samo na nekoliko(1 ili 2)i imala osecaj da to nije u redu i prestala.Ondah mnogo godina kasnije na kursu ayurvede Doktor nam je rekao da izmedju ostalog vakcine izazivaju autoimune bolesti i to je veoma naucno objasnio zasto se to desava.Bilo je tesko ne vakcinisati moju cerku ali sam jednostavno rekla skoli da je alergicna na vakcine i oni me nisu pitali vise.
Nije da svako dijete oboljeva ali dosta zabrinjavajuci procenat.Statistika pokazuje da je autizam porastao dramaticno sa uvodjenjem obaveznih vakcinacija u SAD.
Zato nemojte vakcinirati svoju djecu ,nadjite rupu u zakonu.
Nemojte se bojati bolesti ,moja cerka je jedna od najzdravijih djece a imam i sasvim zdravog odraslog komsiju koji je primio samo jednu vakcinu u zivotu.Ljudi prebole bolest za neko kratko vreme ali posledice vakcinacije traju ceo zivot.
...
Hvala svima od srca, na toplim rečima i razumevanju.
Tačno je, da i ja sumnjam da je moj Filip dobio autizam još od prve vakcine
koju je primio u porodilištu.
Da sam tada znala ovo što sada znam o vakcinama, nikada ne bih dopustila da se moje dete vakciniše.
Nažalost, tada to nisam znala...
.
mislim da sam o ovome već pisao na podforumu cjepiva...
naime ukoliko se sumnja da je cjepivo izazvalo autizam tada se mnogo može napraviti antidotiranjem cjepiva i to homeopatskim pripravkom napravljenim od tog cjepiva...
na zapadu homeopati mnogo pomažu tim pristupom...
jedan moj kolega je tako sredio kod svoga sina teški neurodermitis koji je bio posljedica cijepljenja...
pokušaj se malo raspitati kod homeopata u svom gradu...
ostavio sam na podforumu o cjepivima i neke korisne linkove koji govore o tom pristupu u liječenju autizma...
...
MOJA PRIČA
Ovo je jedna od mnogih sličnih, ili čak istovetnih priča, roditelja čije dete ima autizam....
Ovo me dirnulo, priznajem.
Pa mi palo u glavu: najviše puta uzrok za autizam prisustvo je elementa Merkurijuma, a doktori, kako rade, rijetko naprave analizu prisustva tog gadnog otrova u mozgu i u tijelu.
Savijetujem, da se popravi, što se može popraviti. Ako sam u pravu sa svojom sumnjom, možete poduzeti sve mijere, da maknete uzročnika iz tijela.
najviše puta uzrok za autizam prisustvo je elementa Merkurijuma, a doktori, kako rade, rijetko naprave analizu prisustva tog gadnog otrova u mozgu i u tijelu.
Savijetujem, da se popravi, što se može popraviti. Ako sam u pravu sa svojom sumnjom, možete poduzeti sve mijere, da maknete uzročnika iz tijela.
Dragi Mirane Vućko, puno ti hvala na odgovoru.
Interesuje me da li znaš, da li se ta analiza na prisustvo Merkurijuma u organizmu
može uraditi u svakoj privatnoj labaratoriji ?
Topli pozdrav !