Što je sepsa

[Spring]

SIRS (systemic inflammatory response syndrome) je stanje sistemske upale koja je karakterizirana prisustvom 2 ili više slijedećih znakova:

• tjelesna temperatura > 38°C ili < 36°C ;
• srčana frekvencija > 90/min. ;
• respiratorna frekvencija > 20/min. ili PaCO2 < 32 mm Hg ;
• leukociti > 12000/ml ili < 4000/ml ili > 10% nezrelih oblika

SEPSA je SIRS uzrokovan infekcijom

TEŠKA SEPSA je sepsa praćena disfunkcijom jednog ili više vitalnih organa:

• sistolički tlak < 90 mm Hg ili MAP < 70 mm Hg koji odgovaraju na IV nadoknadu tekućine ;
• diureza < 0,5 ml/kg/h unatoč adekvatnoj nadoknadi volumena ;
• trombociti < 80 000/ml

SEPTIČNI ŠOK je teška sepsa praćena sa hipotenzijom koja je refraktorna na IV nadoknadu volumena

MODS (multi-organ dysfunction syndrome) je disfunkcija više od 1 vitalnog organa koja zahtjeva intervenciju radi održavanja homeostaze

MOF (multi-organ failure) je zatajivanje više od 1 organskog sustava

[Spring]

Uzrok

• sepsu mogu uzrokovati različiti infektivni uzročnici: bakterije, virusi, paraziti, gljivice
• najčešće je ipak uzrokuju bakterije, i to: Enterobakterije, Pseudomonas, Haemophilus spp., Staphylococcus aureus, koagulaza-negativni stafilokoki, Streptococcus pneumoniae
• od gljivica najčešći uzročnik je Candida spp.

Klinička je slika sepse dvojako određena. Na jednoj su strani znaci infekcije, a na drugoj sustavni odgovor organizma (vidi mjerila). Osnovno upalno zbivanje može biti u svakome organskom sustavu pa će znaci biti različiti. Ako je riječ primarno o upali pluća, pojavit će se znakovi dispneje, tahipneje, kašlja, bolova u prsima. Ako je riječ o upali bubrega, dominirat će bolovi u slabinama, zimice, tresavice, učestalo mokrenje, možebitno pečenje pri mokrenju.

Ako je pak riječ o intraabdominalnom upalnom procesu (upala žučnjaka, gušterače, potrbušnice, divertikula debelog crijeva), uz opće znakove pojavit će se bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje, zatvor stolice, napuhanost.

Ako je pak riječ o primarno ginekološkoj infekciji, prevladavat će znakovi s te strane (npr. septički abortus, akutni adneksitis).
Primarni upalni proces koji uzrokuje sepsu može biti i u krvožilnom sustavu (septički tromboflebitis, endokarditis), živčanom sustavu (gnojni meningitis), kao i u koži i potkožnom tkivu (furunkuli, karbunkuli, flegmone). Dijagnoza se sepse postavlja na osnovi klinički jasno prisutne infekcije nekoga organskog sustava te uz znake sustavnog odgovora organizma. Postoji cijeli niz mogućih kliničkih znakova sepse, kao i cijeli niz mogućih laboratorijskih poremećaja, u krvnoj slici, elektrolitima, acidobaznom statusu, koagulacijskom mehanizmu, enzimima, metabolitima, glukozi, ureji, kreatininu, bilirubinu, no ni jedan klinički znak ni laboratorijski parametar nije patognomoničan za sepsu.


Laboratorijski su parametri korisniji u praćenju bolesnika i prosudbi liječenja nego u samoj dijagnostici sepse.

Uvijek treba uzeti uzorke za bakteriološke analize, ponajprije hemokulture, i to tri do šest uzoraka (aerobnih i anaerobnih) u razmaku od petnaest do trideset minuta, a uz to uzeti prema kliničkoj slici, kulturu mokraće, sputuma, likvora, stolice, bris ždrijela, noga, kožnih promjena, analne regije; možebitne punktate poslati također na bakteriološku analizu (ascites, pleuralni izljev, perikardijalni izljev).

[Spring]

Osnovni je cilj u liječenju sepse eradikacija upalnog žarišta, bilo samo uporabom antibiotika ako je riječ o nekirurškoj sepsi (npr. meningitis sa sepsom, pneumonija sa sepsom, pijelonefritis sa sepsom, bez opstrukcije kanalnog sustava i sl.), a ako je riječ o kirurškoj infekciji (npr. empijem koleciste, apsces gušterače, zagnojena pseudocista gušterače, gnojni peritonitis, gnojni salpingitis, empijem pleure itd.), tad je uz antibiotsku terapiju nužan i kirurški zahvat.



Izbor antibiotika će ovisiti o pretpostavljenom mjestu infekcije odnosno pretpostavljenom uzročniku (gram-pozitivnom ili gram-negativnom, aerobnom ili anaerobnom), kao i o uvjetima u kojima je nastala infekcija (kod kuće ili u bolničkim uvjetima, kad se očekuje hospitalni rezistentni soj) i stanju bolesnikovih obrambenih mehanizama (imunokompromitirani su bolesnici skloni nastanku infekcija bakterijama koje u pravilu ne izazivaju ili veoma rijetko bolest u imunokompetentnih osoba).


Uz kirurški zahvat i antibiotike, u liječenju je sepse bitna i ostala terapija, nadoknada volumena, korekcija elektrolitskog i acido-baznog statusa, oksigenacija, održavanje cirkulacije i ostalih životnih funkcija (vidi "Liječenje šoka").


Prognoza sepse

Uz sve mogućnosti liječenja, veliki izbor antibiotika i suportivne terapije, oko 50% bolesnika razvije sliku septičkog šoka, kojeg je smrtnost, ovisno o seriji, od 50 pa i do 90%.