Uz dužno poštovanje i zahvalnost što si sa nama podijelila svoje iskusvo, osjećam da si asimilirana u tu 'ekipu' kao neka vrsta stražara, čuvara na ovisnost koja je bila( alkoholizam). Bez tebe u njegovoj blizini tvoj suprug bi opet počeo piti dok si rekla keks. Isto tako nisam sigurna da nije posegnuo za nekom drugom ovisnosti kao nadomjestkom.
Ne, čak smo i oboje prestali pušiti pred 3 mjeseca i počeo se aktivnije baviti nogometom, a ovisan je o televizoru, mislim da je to u svakom slućaju manje zlo.
Uz dužno poštovanje i zahvalnost što si sa nama podijelila svoje iskusvo, osjećam da si asimilirana u tu 'ekipu' kao neka vrsta stražara, čuvara na ovisnost koja je bila( alkoholizam). Bez tebe u njegovoj blizini tvoj suprug bi opet počeo piti dok si rekla keks. Isto tako nisam sigurna da nije posegnuo za nekom drugom ovisnosti kao nadomjestkom.
To se zove ljubav
__________________
"Ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja." - Buddha
Upoznala sam ga pripitog (imala sam 18 on 21), odveo me pred oltar za 2 godine, takođe pijan. Onda mi je to bilo cool, uklapalo mi se u mladost i neiskustvo, bio je zgodan i dečko za kojim su jurcale curice. Potiče iz alkoholičarske obitelji (roditelji su već dvadesetak godina mrtvi), mislila sam, imao je težak život, uklopit će se s vremenom u normalnu obitelj. Po prirodi je veliko dijete, neozbiljan i u kombinaciji sa alkoholom to je bilo prestrašno, imala sam četvoro, a ne troje djece kojima sam bila i mama i tata. Nije bio agresivan, ali ubijao me lagano psihički, tako da sam ja samu sebe preispitivala da samnom možda nije nešto u redu, možda tražim previše (ljubav i poštovanje), s vremenom sam podlegla "dobronamjernim" primjedbama:"Ha, dobro je, pa ne tuče te.." Djeca su odrastala, polako mi izmicala iz ruku i shvatila sam: imati će svoje živote, a ja ću ostati sama sa alkoholičarom kojeg ću još "kao nagradu" imati bolesnog na grbači! Prije 5 godina podnesla sam zahtjev za razvod: "Ok, dragi, ako je tebi čašica draža od obitelji nećemo se više patiti, svako na svoju stranu pa uživaj!" i to ga je prilično uzdrmalo. Na razgovoru u Centru za socijalnu skrb odmah je pristao na liječenje što je uz moju podršku, podršku cijele obitelji i iskrenih prijatelja i odmah sproveo u djelo. Najteže mu je bilo priznati da je alkoholičar, pa ne valja se on po grabama, to su alkoholičari, a tako svi reagiraju. Teško je na veselicama i razno-raznim prigodama reći. "Hvala ne pijem", kad je naše društvo i okolina takvo, uvijek se nešto slavi i nazdravlja, nisi muško ak' ne popiješ! Kad nekom dođeš u kuću, prvo te pita: "Kaj buš pil; gemišt, pivu, žesticu...?" Eto, i to smo sve prebrodili jer i meni nije bio cilj razvod pod svaku cijenu, eliminirali smo alkohol, on je i dalje jedno veliko dijete, valjda me to i privuklo kod njega, ali sada imam kraj sebe osobu sa kojom mogu razgovarati, s kojom mogu planirati, imam trijeznog čovjeka sa kojim se mogu i konstruktivno posvađati, bez vrijeđanja i omalovažavanja. Napominjem da redovito odlazimo u klub liječenih alkoholičara gdje se družimo sa ljudima koji ne piju i preko dvadeset godina, redovito dolaze na sastanke i svojim savjetima pomažu mlađim apstinentiam. Odlazimo na sportske susrete, druženja sa drugim klubovima, na njihove godišnje skupštine i to je jedan vid terapije, što kvalitetnije se uklopiti u normalno okruženje. Suprug odlazi na fešte sa svojim društvom s posla, odlazimo na obiteljske i prijateljske veselice i bez problema objašnjava da je on svoje popio, pije samo sok i pravi prijatelji su ostali, stekli smo i nove, a oni lažni samo su nestali iz naše blizine i život;, oni alkoholni koji nisu ničemu služili, samo da vuku još dublje u ponor i naslađuju se na tuđoj nevolji. Eto imamo i unuke i stvarno uživamo u životu koji nije ispunjen materijalnim obiljem, ali veselim se svakom novom danu jer sam shvatila da nisam žrtva, sama sam svjesno odabrala i odabirem put kojim idem. Al' sam se raspisala....Sorry
Bas si ovo lepo napisala....iskreno
Presudila je obostrana ljubav i postovanje