Čekaj,za 3 god ne uzimanja čist si več odavno,nema veze s načinom skidanja več odlukom i spremnosti(emocionalnom zrelošču),dali če izdržati ili ne.Apsolutno se slažem da se ne prekida terapija na silu,več da se skida malo po malo.Više ljudi umire od dopa nego bez dopa(ali kažem,tijelo se treba navikuti na male količine,pa na ništa).Isto tako je ibogain opasan jer se tijelo čisti nabrzinu i moguča je smrtnost.Ja sam za metode postepenog skidanja,ali osobe koje su spremne na to.Inače ništa.Čujem da ljudi kriziraju od 1/4 subutexa,ali je kriza samo u njihovoj glavi,jer nisu spremni.
Dečki su iz Reto centra,blizu mene imaju komunu i dučan,i nikad problema s njima,dapače.Nemama apsolutno ništa protiv ljudi koji se dopaju,to su stvarno ljudi s ogromnim problemima,među njima su i moji najbolji frendovi itd,samo želim reči da ako netko stvarno odluči ne treba mu ni iboga ,ma ništa.Naravno nisu svi isti,ali sve je u glavi.Ak je netko spreman,skinut če se,ak nije neče.Sva filozofija.(ima ljudi koji su se skidali na "suho"100 puta i navukli se 100 puta,nije garancija način,več odluka)
Samo sam prenijela što mi ljudi kažu. Negdje, ne sjećam se gdje, čitala sam da je problem na staničnoj razini, ili/i na hormonalnoj, nema veze što čovjek 3 ili više godina nije uzeo opijat pa je od njega "čist", nego što mu se kemija tijela promijenila i nikako da se posloži natrag u normalno ljudsko stanje. Objašnjavali su mi: opijat aktivira hormone sreće, ugode, sigurnosti; zato ga uzimaju (jer bježe od ne-sreće, ne-ugode, ne-sigurnosti), ali onda se zaliha hormona sreće potroši, više je nema, a opijat ipak nekako pravi neke slabe umjetne. Onda čovjek prestane s unosom umjetnih, i tijelo se očisti od njih, ali oni pravi, ljudski, nikako da se opet aktiviraju, predugo su bili inaktivirani. Znam da je ovo "Kako si mali Ivica zamišlja" napisano, ali eto to mi je ostalo u sjećanju (u ladici pod: "pazi da se to tebi i tvojoj djeci nikada ne desi!", crveno ofarbanoj, i sa alarmom koji se automatski uključuje čim se dođe do teme. Zato sam se valjda i zalijepila za ovu temu, sin će nagodinu u školu, treba paziti na vrijeme!)
Tako da je, konkretno ta žena, 3 godine živjela kao hormonalni invalid, i onda izvagala pro i kontra, i odlučila ostatak života radije živjeti sa umjetnim hormonima sreće nego bez ikakvih. I inače, kada se neki višegodišnji - dakle ne klinac-avanturist, nego čovjek srednjih godina, sa više godina borbe protiv opijata (jer sve nakon prvog početnog oduševljenja je borba s neprijateljem) - kada se nakon godine ili više godina vrati na opijatski život, on na pitanje "zašto si opet počeo?" reagira eksplozivno. Kako sam ja (ljubo)pitljiva osoba, rađe pitam u lice nego da ogovaram s drugima, morala sam više puta odslušati lekciju o tome. Sintagmu "hormonalni invalid" sam, inače, smislila ja, samo da se pohvalim...
Ljudi postaju ovisnici-narkomani iz raznih razloga, ali koliko ja vidim (a imala sam tu stvar takoreći "u kući", u familiji) onih koji počnu iz radoznalosti, iz otpora, iz avanturizma - njih je manji postotak, većina (meni se čini, nemora bit) se odluči na to zato da izbjegne veću patnju. Naravno kasnije moraju skužiti da su se zeznuli, ali upali su u ovisnost jer u jednom periodu života nisu mogli više podnašati patnju... Slično kao sa alkoholom. Pa kad počne delirium tremens tek onda vide kaj je to patnja (mislim prvenstveno na psihičku patnju). Stvar ne šljaka, ali to svatko izgleda mora saznati na svojoj koži...
Ibogain: smrtnost. Koliko znam kod nas još nema smrtnog slučaja, a nitko nije ni na hitnoj završio. U svijetu je do nedavno bilo manje od 5 slučajeva, osoba koje su već bile oslabljene, ali priznajem da su sve bile - žene.
Potegnuli ste me za jezik, svratiću ovaj tjedan do rođake da vidim što je novo u svijetu ibogainaca. Ima li tko kakvo pitanje...?
Sjećam se nje, i društva joj, čistih od svoje volje - nervozne napol ruševine, bez stalnog posla itd. A sada - osoba/-e pune života, aktivne, rade, žive pun sretan svrsishodan život. Tako da izgleda da nepoznato nekako ibogain ponovo aktivira hormone, oživi rad stanica, očisti čovjeka da počne ispočetka.
Još nepoznatije nekako to učini Bog. U ovisnika, otrovanog, uđe Duh Sveti, očisti ga i tjelesno i duševno i on je opet čovjek kakav bi čovjek trebao biti, Božje dijete.
ma to sve štima,ali narkomani su ljudi koji nisu uzeli drogu iz čista mira,več su imali neke predispozicije za to(da ne ulazimo sad u psihologiju jednog ovisnika)...neki stimulans narkoman uzima zato jer nije sretan,ne fali njemu hormon sreče zbog uzimanja droge,on ju i je počeo uzimati jer nije bio sretan ili kao bijeg iz realnosti u nerealnost.Nisu ni ti ljudi(djeca)svjesni kad počinju zašto uzimaju,ali kasnije (onaj kojemu se proširi svijest)može nači sam uzrok svojih problema,ali večini treba dobar psihoterapeut.Podržavam osobe koje imaju želju stat,a ne mogu,da se pokušaju stabilizirat nekim stabilizatorom da ne dođu u recidiv.Ali kao što rekoh,sve je do njih samih...
(znam,i mene je frka za sina,još je mali ali tko zna kaj nas čeka)
Imaš pravo, skroz imaš pravo... nisu ni alkoholičari pali u ovisnost od sreće i veselja. ...jadaju se dvije Zabrinute Majke, a klinci nam tek iz pelena izašli.
haha......
nekako se nadam da če mi sin biti na višoj razini svijesti,tj.on več je na viišoj razini,da če ostati na toj i da ga takve stvari neče zanimati...pružam mu puno ljubavi,imam puno razumjevanja,nisam savršena i ja griješim u odgoju,ali svjesna sam svake pogreške,pa pokušam to ispraviti...trudim se ne vikati na njega,ali ponekad me ne čuje dok ne povisim glas...ne znam,teško je o tome..ima super roditelja kojima djeca zaglibe,a ima i lošijih kojima su djeca super..dosta je to i individualno,ali svejedno pokušavam izbječi neke stvari
Zapanjilo me kad sam nedavno saznala da su neki od najdivnijih staraca koje poznajem, baš produhovljenih, uspješnih na humani način, genijalnih a toplih - domska djeca!!!! Ono - odnio ih 1.Svjetski rat, izgubio/oteo od roditelja, vuklo ih po domovima odavde do Njemačke, ne sjećaju se ni svog rodnog imena ni prezimena, neke su posvojili a neki su odrasli po domovima, a gle KAKVE LJUDINE!!!
Možda je off topic a možda i nije, jer vraćamo se na početak: SVE ovisi o ličnoj, osobnoj ODLUCI
Naravno,ali je drugačije kad su domska djeca a drugačije kad su to djeca koja vide roditelje svaki dan ali ih nemaju...
veliš starci...a kakvi su oni bili kad su bili mlađi?tko zna kakve oni povrede skrivaju ?
inače,1 od 3 narkomana je "produhovljen",čita puno knjiga i razumije se u alternativu...
Čovjek ako se želi skinuti sa droga mora prihvatiti nešto što je bolje od njih, a to je istinska duhovnost.
__________________ ABRE LOS OJOS Nothing real can be threatened. Nothing unreal exists. Herein lies the peace of God.
(note to myself:It came up-so now it has to come out!)