Ovisnost o video igricama

[Spring]

[Spring]

Evo, playstation-a više nema!

[Stella]

Svaka cast, sad samo ustrajno (ajooj)

[Blue_Knight]

Ja sam isto bio ovisan o video igricama, ali sam prestao nakon što sam naučio raditi korisne stvari na kompjuteru. Na kompjuteru mu stavi slabiju grafičku pa neka igra koliko želi...

Neka se više druži s prijateljima, neka se ide šetati u prirodi...

[Spring]

Originally Posted by Blue_Knight

JNa kompjuteru mu stavi slabiju grafičku pa neka igra koliko želi...

[Coffeine]

"Znanstvenici dokazali da video-igrice izazivaju ovisnost

Znanstvenici su se u izradi studije koristili podacima iz ankete u koju je bilo uključeno gotovo 1200 djece u dobio od 8 do 18 godina iz cijelog SAD-a. Anketa je pokazala da gotovo 88 posto djece u SAD-u povremeno igra video-igrice te da prosječno dijete uz njih provede oko 13 sati na tjedan.

To znači, upozorava Gentile, da više od tri milijuna djece u SAD-u vjerojatno treba pomoć."

Ne znam zasto se uvijek pravi problem oko posljedica a o uzroku se suti. :P
Nije li veci problem od igranja igrica taj sto roditelji za svoju djecu nemaju vremena? Moji su se roditelji igrali samnom. Igrali smo karte, Covjece ne ljuti se, Dame, hrpu stvari. Loptali su se samnom, ljuljali me ne ljuljackama, cekali me na toboganu kad nije bilo nikog od druge djece. Imali su ono sto danasnji roditelji najcesce nemaju - vremena za svoje dijete. Zato ja danas imam djetinjstvo koga se mogu sjetiti, jer su oni aktivno sudjelovali u njemu.
Danas djeca od malena cuce pred tv-om, jer su tako mirna i ne pitaju nista. Jer tata i mama ili rade, ili su mrtvi umorni i pod stresom, ili razmisljaju kako dici novi kredit da pokriju stari... Ili su mozda i sami pred kompjutorom. Na nekoj igrici, jer igraju i odrasli, itekako. Ili mozda provjeravaju stanje racuna na Zabi, a mozda su i na nekom od foruma. Pa raspravljaju o problemu igrica i kompjutora, u kome i sami sudjeluju, ali to ne vide kao problem, jer oni eto sudjeluju u rjesavanju. Spasavaju druge, za njih je mozda vec prekasno :P
Jer nije li se svatko od nas bar jednom uhvatio u razmisljanju o virtualnoj osobi koju srece na forumu i makar je ne poznaje vjeruje joj vise nego prvom susjedu? Da ne govorimo o tome da je i poznaje bolje?
Sta je tu stvarni problem?

[RED PILL]

no, da li možemo kriviti samo roditelje za takvu situaciju ili je jednostavno takvo stanje u svijetu...

nema se vremena (čitaj love)...

[Coffeine]

Zanimljivo je to s ne imanjem vremena. Vidim dosta se po forumu spominje "nemam vremena" i "ne stignem". Cini se da danas nitko nema vremena i da su svi pod stresom, sto god to bilo.:P
Ima ovdje cijela tema na forumu, i tisucu savjeta kako da se prebrodi famozni stres i zivi ljepse, punije, u dosegu svojih potencijala etc.
Moderan covjek ne razmislja (jer nema vremena:P), nego prima gotove informacije. A informacija je danas sve. Pa ako mu kazu da je pod stresom, on to i jest.
Nasi roditelji s druge strane nisu imali pojma da su pod stresom iako su radili sve ono sto mi radimo danas: isli na posao, imali djecu, spajali kraj s krajem, dizali kredite, gradili kuce ili kule od karata i tako dalje. Nisu imali vremena (citaj love) nista vise nego mi, ali nisu imali ni nasu dijagnozu. Da su pod stresom. :P
Zato su njihovi prioriteti bili okrenuti prema djeci, a nasi su usmjereni na nas same. Jer - misli o sebi, ti to zasluzujes i slicna sra... koja slusamo svakodnevno, prije ili kasnije uhvate korijen u podsvijesti.
Koliko nas je danas reda radi nesto promrmljalo kroz zube na upit supruge ili djeteta, jer evo, kuda bas sad, bas smo sjeli za komp? Koliko nas nije culo pola stvari koje su nas pitali jer su nam misli bile drugdje? Mozda i ovdje, na nekoj temi na kojoj smo ostavili post i sad cekamo replay?
Je li to doista vaznije od zene koja zeli komunicirati, od vlastita djeteta kome je dosadno? Svatko ce reci da nije, ovdje u razgovoru. Ipak, ogromna vecina ce nastaviti ono cime je zauzeta, jer ima vremena za zenu i djecu :P
Covjek sve dublje tone u sebicnost, i zato se sve vise prica o ljubavi povezanosti religiji duhovnosti etc. Kralj je gol, ma koliko se trudio uvjeriti nas u suprotno.
Pa raspravljamo po forumima o problemima na koje nas upucuje hrpa znantvenika, i kad se fino ispricamo, mozda cemo nesto poduzeti, jer i o tome se moze pisati, a da. U isto vrijeme, ono sto je pred nama, dijete koje je samo, i s kojim se nitko ne bavi, to ne vidimo. Ne stignemo sve, k vragu.

Ma da, cini se da ipak krivim roditelje.

[RED PILL]

Originally Posted by Coffeine

Zanimljivo je to s ne imanjem vremena. Vidim dosta se po forumu spominje "nemam vremena" i "ne stignem". Cini se da danas nitko nema vremena i da su svi pod stresom, sto god to bilo.:P
Ima ovdje cijela tema na forumu, i tisucu savjeta kako da se prebrodi famozni stres i zivi ljepse, punije, u dosegu svojih potencijala etc.
Moderan covjek ne razmislja (jer nema vremena:P), nego prima gotove informacije. A informacija je danas sve. Pa ako mu kazu da je pod stresom, on to i jest.
Nasi roditelji s druge strane nisu imali pojma da su pod stresom iako su radili sve ono sto mi radimo danas: isli na posao, imali djecu, spajali kraj s krajem, dizali kredite, gradili kuce ili kule od karata i tako dalje. Nisu imali vremena (citaj love) nista vise nego mi, ali nisu imali ni nasu dijagnozu. Da su pod stresom. :P
Zato su njihovi prioriteti bili okrenuti prema djeci, a nasi su usmjereni na nas same. Jer - misli o sebi, ti to zasluzujes i slicna sra... koja slusamo svakodnevno, prije ili kasnije uhvate korijen u podsvijesti.
Koliko nas je danas reda radi nesto promrmljalo kroz zube na upit supruge ili djeteta, jer evo, kuda bas sad, bas smo sjeli za komp? Koliko nas nije culo pola stvari koje su nas pitali jer su nam misli bile drugdje? Mozda i ovdje, na nekoj temi na kojoj smo ostavili post i sad cekamo replay?
Je li to doista vaznije od zene koja zeli komunicirati, od vlastita djeteta kome je dosadno? Svatko ce reci da nije, ovdje u razgovoru. Ipak, ogromna vecina ce nastaviti ono cime je zauzeta, jer ima vremena za zenu i djecu :P
Covjek sve dublje tone u sebicnost, i zato se sve vise prica o ljubavi povezanosti religiji duhovnosti etc. Kralj je gol, ma koliko se trudio uvjeriti nas u suprotno.
Pa raspravljamo po forumima o problemima na koje nas upucuje hrpa znantvenika, i kad se fino ispricamo, mozda cemo nesto poduzeti, jer i o tome se moze pisati, a da. U isto vrijeme, ono sto je pred nama, dijete koje je samo, i s kojim se nitko ne bavi, to ne vidimo. Ne stignemo sve, k vragu.

Ma da, cini se da ipak krivim roditelje.

odličan post

i sam sam roditelj i fakat samo roditelje mogu kriviti... to the club

i tu se

no, nije lako biti roditelj...činjenica je da naši starci nisu bili non-stop bombardirani informacijama poput nas...vrijeme kao da je bilo nekako čovječnije...sada smo bukvalno ko strojevi...

hmmm, opet Matrix

by the way, imaš djece?

[Coffeine]

Naravno da nije lako biti roditelj, ali to je "posao" koji postoji oduvijek, i bez obzira na sve mislim da je uvijek bio jednako tezak.
Istina, u danasnje vrijeme jesmo bombardirani informacijama i svasta nam stize na stol, pa je tako stigao i ovaj napis o ovisnosti o igricama npr., koji je ovdje tema. Ali - "Posljedice pretjeranog igranja mogu biti smanjena pažnja u školi, slabije ocjene, ali i zdravstveni problemi. Patološki igrači obično imaju konzolu u sobi i izloženi su dvostruko većoj opasnosti od poremećaja pažnje."

Ako ovdje umjesto igranje stavimo forumasenje npr., koja je razlika? Nismo li smanjene paznje kad smo na forumu, a nalazimo se recimo na poslu ili doma? Nece li nas ako nas uhvate u toj aktivnosti na poslu slabije ocijeniti, nece li nam zbog toga stradati zdravlje, jer ce nam posao i vjerovatno egzistencija biti u pitanju, pa ce nas muciti briga? Da ne govorim da smo svi u sobama s kompjutorima cijelo vrijeme, sto nas svrstava u patoloske slucajeve, i da, imamo debeli poremecaj paznje jer ono sto se oko nas desava dok smo online uopce ne zapazamo. Sjedimo na jednom mjestu, ali se nalazimo na drugom. Jer, kad je vec Matrix spomenut - our mind makes it real.
Ljude s kojima zivimo preskacemo kao da ih nema, a dijelimo misli i zapazanja sa strancima. Koji imaju jednu izuzetnu osobinu - najvjerovatnije ih nikada necemo upoznati u zivo, pa cemo ih kad nam dosade jednostavno iskljuciti, bez ikakvih problema i posljedica, i naci cemo neke nove. Jer mi, puni ljubavi, milosti, prastanja i velikih rijeci, kad dodje do gustoga, ipak biramo blue pill. ;)