Ovisnost o video igricama

[Spring]

Znanstvenici dokazali da video-igrice izazivaju ovisnost

Nova studija pokazala je da gotovo svako deseto dijete u SAD-u koje igra video-igrice pokazuje klasične znakove ovisnosti, laže o svojoj navici, ne može ju kontrolirati pa čak i krade da bi nabavilo nove igre.

Studija dr. Douglasa Gentilea, profesora psihologije sa Sveučilišta Iowa, objavljena je u časopisu Psychological Science. "Studiju smo proveli kako bismo otkrili jesu li video-igrice problem koji zaslužuje veću pozornost", rekao je Gentile. "Možemo zaključiti da je doista tako te da svaki deseti mladi igrač ima probleme uzrokovane pretjeranim igranjem video-igrica."

Znanstvenici su se u izradi studije koristili podacima iz ankete u koju je bilo uključeno gotovo 1200 djece u dobio od 8 do 18 godina iz cijelog SAD-a. Anketa je pokazala da gotovo 88 posto djece u SAD-u povremeno igra video-igrice te da prosječno dijete uz njih provede oko 13 sati na tjedan.

To znači, upozorava Gentile, da više od tri milijuna djece u SAD-u vjerojatno treba pomoć. Ovisnici o igricama češće su dječaci, koji uz igrice provode gotovo 16,5 sati na tjedan, dok im djevojčice posvećuju nešto više od 9 sati na tjedan. Igrači koji pokazuju znakove ovisnosti, odnosno 8,5 posto ispitanih, uz video-igrice provode 3,5 sata na dan.

Posljedice pretjeranog igranja mogu biti smanjena pažnja u školi, slabije ocjene, ali i zdravstveni problemi. Patološki igrači obično imaju konzolu u sobi i izloženi su dvostruko većoj opasnosti od poremećaja pažnje.

[Spring]

Imate li Vi ili Vaša djeca problema sa video igricama? Primjećujete li možda kod djece neke zabrinjavajuće simptome?

[Spring]

Vjerujem, da je kupnja PlayStation za moju djecu bio najgori potez u mome životu. Sada se stalno tuku zbog toga, tko će igrati, a ja se borim sa njima, pokušavajući smanjiti vrijeme provedeno uz igrice.

Mislim da je moj najstariji sin totalno ovisan o igricama. Kada ne može igrati na PlayStation, onda ide na kompjuter, a kada ga potjeram sa kompjutera, uzme mobitel, sakrije se negdje i opet igra neku igricu. Skroz je mrzovoljan i više ga nište ne zabavlja. Planiram baciti PlayStation u kantu za smeće.

[RED PILL]

sva sreća, pa je moj još malecki za tak nešto, ali kada skuži

mislim da je to neizbježno zlo ovoga vremena...što više im nešto braniš, to više ih to kopka...ovaj moj uživa raditi ono što ne bi smio...onda ga jednostavno pustim pa mu nakon kratkog vremena to dosadi...no, da li im igrice na kompu mogu dosaditi

[Spring]

Na žalost, njima to ne dosađuje.

[Stella]

Draga Ramya, ne tako davno imala sam isti problem sa svojim sinom. Po noci nije spavao, izbjegavao je zadace, skolu, prijatelje. Pokusavala sam sve metode od zabrana , razgovora, molbi, uvjeravanja. Nista nije pomoglo. Nazalost morala sam upotrijebiti onu krajnju mjeru - oduzimanje. Bilo je pobune danima, mrkih pogleda, rasprava. Samo ustrajnim stavom uspjela sam to rjesiti i staviti pod kontrolu. Danas igra igrice ali pod potpunom kontrolom pola sata dnevno svaki drugi dan. Potpuno te razumijem, ali ja nisam pronasla drugi nacin koji bi bio djelotvoran. Puno srece

[Spring]

Baš mi je drago što si uspjela to riješiti. Koliko godina ima sin?

[Stella]

sada ima 17, godinu dana se drzi ogranicenja a dvije godine smo vodili "rat", dakle od njegove 14-te su poceli problemi

[Spring]

Moj stariji sin ima 11 godina. Mislim da trebam djelovati odmah - prije nego što postane tinejdžer.

[Stella]

Odmah Ramya, znas kako kazu kirurskim rezom i to je tako. Za dosljednost u provodjenju trebat ce ti mnogo snage zato se "naoruzaj" voljom, strpljenjem i nepopustljivoscu ako mislis da to sto radi nije dobro za njegov rast i napredak.