Kad već imamo temu, neće škoditi i mala škola ovisnosti!
Možemo slobodno reći da je ovisnost "in", mada mali broj nas uopće zna o čemu se radi i kako to ide. Prije svega možemo ih podijeliti na fizičke i mentalne ovisnosti. I jedne i druge smatram jednako lošim, ukoliko nas ograničavaju.
Ovdje bih najprije obradila mentalne ovisnosti.
Ovisnost je svijesno nekontrolirani, podsvjesni program koji se samostalno okida, koje smo u nekom trenutku svijesno odabrali ili smo ih samo ponavljali, ne obračajući pažnju što se dešava.
Jedna od ovisnosti koju bi najprije obradila bila bi: ovisnost o dugovima. Slijedeča bi bila ovisnost o neuspjehu, nakon toga ovisnost o bolesti, pa zatim ovisnost o alternativnim tehnikama.
Ukoliko imate i drugih prijedloga, recite i ja ću se njima pozabaviti, a do tada ću redom kako predlažem.
Pozdrav,
Hathor
P. S. Ja sam ovisnica. Moj problem je ovisnost o uspjehu i postizanju ciljeva na opće zadovoljstvo.
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
Navike koje nas ograničavaju zovemo ovisnosti. Meni su mnogo zanimljivije one koje ni ne znamo da su ovisnosti, ali uporno nas ograničavaju u našem napredovanju i boljem funkcioniranju. Naročito su nam prepreka do uspjeha.
Zadnjih petnaestak godina prisutna je pojava koja općenito nagriza mogućnost dobre zarade i ostvarenja životnog komoditeta i ljude, koji su bili nekakva građanska sredina, dovodi do vrlo loše materijalne situacije. Jedno loše vremensko razdoblje nas je dovelo u novu situaciju da ne uspijemo podmiriti osnovne potrebe. Nastojali smo zadržati neku razinu standarda na uštrb drugog. Ulazili u razne kombinacije i odjednom, a da sami uopće nismo primijetili što se dešava, to nam je postala navika. Često ponavljanje da je život takav, nema se, moram u kredit da zatvorim kredit, ne mogu si priuštiti ovo i ono, lako njemu - njemu ide, tko zna odakle mu da može, novac je prljav, nije on to stekao na pošten način, ja nisam sretna i nikad neću imati, meni ni ne treba više, mogla bi tako nabrajati u beskraj.
Sve su to rečenice koje ponavljamo u svakodnevnom životu u razgovoru s bliskima. Naše veličanstvo Mozak sluša i realizira. Želi nam ugoditi i ispuniti ono što pričamo. Njemu je to zapovijed - naročito zato što nas uz takve rečenice prožima i strah da se nećemo izvuči s onim računom koji je odavno pristigao, a mi ga još nismo platili.
Još jedna važna činjenica: sram nas je što nemamo. Još jedna emocija koja stvara dublje utiskivanje informacije i eto navike. S vremenom smo se navikli da je tako, zaboravili smo da to možemo promijeniti, još bolje mi zapravo još nismo shvatili da to smijemo promijeniti.
I bez obzira na materijalne prilike i prihode primijetila sam postojanje te ovisnosti kod svih slojeva.
I čini nam se da što god poduzeli, tonemo sve dublje što više pokušavamo van iz toga.
Treba nam okidač koji će nas vratiti u normalu.
Prvo, trebamo se izvuči iznad problema i sagledati ga u cijelost. Upravo strah i nelagoda, pritisak i krivnja su utezi koji nas drže u tome. Priznati si problem.
Moj je prijedlog da si odredite realno objektivno vrijeme u kojem ćete izači iz problema/ovisnosti. Da zahvalite iskreno sebi što ćete moći van.
U svojim meditacijama organizirate subjektivni lov na ograničenja. Pronađite ključ kaveza kojim su zaključana vrata. Kad izađete van, pronađite sve te automatske programe. Natjerajte ih da se smanje i da uđu u kavez kako biste ih mogli odnijeti tamo negdje gdje neće nikog ugrožavati. Možete ih poništiti, možete ih staviti u zamišljenu zemlju, možete svašta. Vaš subjektivni svijet daje vam beskrajne mogućnosti. Da, zahvalite im što su bili s vama i pozdravite se s njima.
A u objektivnom svijetu ne zaboravite da je Svemir/Univerzum/Svevišnji/viša inteligencija/ili... tu upravo zbog Vas, da se brine da imate sve što Vam je potrebno u neograničenim količinama i da smijete uzeti koliko želite i što više uzimali to će Vam stizati više prilika. Uvedite nove afirmacije, nova pravila koja će se pretvoriti u naviku i biti ovisnost koja Vam omogućava.
Za poklon: volim novac, rado ga se oslobađam, a on mi se umnožen vraća.
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
A u objektivnom svijetu ne zaboravite da je Svemir/Univerzum/Svevišnji/viša inteligencija/ili... tu upravo zbog Vas, da se brine da imate sve što Vam je potrebno u neograničenim količinama i da smijete uzeti koliko želite i što više uzimali to će Vam stizati više prilika. Uvedite nove afirmacije, nova pravila koja će se pretvoriti u naviku i biti ovisnost koja Vam omogućava.
Za poklon: volim novac, rado ga se oslobađam, a on mi se umnožen vraća.
Krećem odmah!
__________________ Budućnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova!
__________________
Ako je u sobi potpuni mrak i tog trena ništa ne vidimo, ne znači da su namještaj i ostala oprema nestali iz prostora. To samo znači da ih mi ne vidimo i da smo mi tog trena uskračeni za jedno osjetilo koje smo navikli zdravo za gotovo koristiti.
Dok god nastojimo biti sebični i misliti na svoje uživanje, bit ćemo ovisni o stotinu i tisuću stvari. Na primjer, neko jelo nam pruža zadovoljstvo. Ako ne kontroliramo naša osjetila, možemo postati ovisni čak i o tome jelu!
S druge strane, dok god smo koncentrirani na ljubav i nesebičnost, na službu Gospodinu i drugih živih biča, i ne razmišljamo puno o sebi i o svome čulnom uživanju, prirodno smo zaštićeni od takvih ovisnosti. (Naravno, to ne znači da se ne trebamo paziti).