Štetnost pušenja

[Spring]

Štetni učinci pušenja prvi su puta dokazani prije pedesetak godina. Od donošenja duhana u Europu stavovi prema konzumaciji duhana bili su različiti - od toga da ga se smatralo lijekom za brojne bolesti do toga da se pušenje kažnjavalo, a u prvim desetljećima 20. stoljeća postalo je društveno prihvatljivom navikom.

Sredinom 20. stoljeća započinju istraživanja radi utvrđivanja utjecaja pušenja na zdravlje. Godine 1952. engleski liječnici R. Doll i A. B. Hill dokazali su na skupini od 40 000 liječnika uzročnu povezanost između pušenja i karcinoma bronha i pluća, te infarkta miokarda i kronične opstruktivne plućne bolesti.


Godine 1964. objavljen je izvještaj američke zdravstvene službe (Surgeon General’s Report on Smoking and Health) u kojem je pušenje definitivno proglašeno rizičnim čimbenikom i uzrokom niza bolesti koje znatno smanjuju kvalitetu života i dovode do prerane smrti. Od tada su brojne kliničke, laboratorijske i epidemiološke studije u svijetu ispitivale učinke pušenja na zdravlje i potvrdile da konzumiranje duhana i duhanskih proizvoda, i to posebice pušenje cigareta, ali i izloženost duhanskom dimu odnosno tzv. pasivno pušenje, znatno pridonose obolijevanju i prijevremenom umiranju od niza bolesti.


Duhanski dim sadrži preko 4 000 različitih kemijskih sastojaka. Najpoznatiji od njih - nikotin – stvara ovisnost. Organizam se postupno privikava na nikotin. U nepušača već doza od 5 mg uzrokuje simptome akutnog otrovanja, a pojedinačna letalna doza iznosi 40 do 60 mg nikotina. S jednom popušenom cigaretom resorbira se 1,5-2,5 mg nikotina, koji se u organizmu relativno brzo razgrađuje, pa pušač tijekom dana može konzimirati veće količine nikotina bez znakova otrovanja. Nikotin neposredno u malim dozama potiče, a u velikim inhibira živčane impulse. U središnjem živčanom sustavu nakon početne ekscitacije (dišni centar, vazomotorni centar, centar za povraćanje) porastom doze slijede tremor i konvulzije, a zatim paraliza i smrt.


Djelovanjem nikotina na nadbubrežnu žlijezdu oslobađa se adrenalin i noradrenalin, što dovodi do povećanja frekvencije srca, stiskanja malih krvnih žila i povišenja krvnog tlaka. Uz navedene učinke sastojci duhanskog dima inhalirani u pluća prelaze u krvotok i uzrokuje oštećenja na endotelnim stanicama krvnih žila. Smatra ih se aktivatorima pucanja ateroma i sudionicima u trombogenezi.


Pušenje znatno povećava rizik od nastanka bolesti srca i krvnih žila, i to posebice srčanog i moždanog udara i bolesti periferne cirkulacije. Pušenje udvostručuje rizik od umiranja zbog bolesti srca i krvnih žila, a 30 do 40% svih smrti od koronarne bolesti povezuje se s pušenjem.


Za pedesetak sastojaka duhanskog dima, pretežito iz katrana, dokazano je da imaju karcinogeno djelovanje. Danas se smatra da je pušenje glavni rizični čimbenik za razvoj raka bronha i pluća, grkljana, ždrijela, usne šupljine, jednjaka, bubrega, mokraćnoga mjehura, gušterače, a i rak vrata maternice i neki oblici leukemije češći su u osoba koje puše.


Duhanski dim sadrži i iritanse koji dovode do pojačanog stvaranja sluzi, oštećenja funkcije cilijarnog epitela i sužavanja bronhiola, te do razvoja kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). Smrtnost od te bolesti šest je puta učestalija u pušača nego u nepušača.



Pušenje je ujedno predisponirajući čimbenik za respiratorne infekcije i egzacerbacije astme.


Jedan od štetnih sastojaka duhanskog dima jest i ugljikov monoksid (CO) koji se 200 puta brže veže uz hemoglobin nego kisik. U pušača 10 do 15% hemoglobina može biti vezano s CO, što znatno smanjuje opskrbu organizma kisikom, a osobito je štetno za osobe sa srčanim bolestima, posebice anginom pektoris. Ugljikov monoksid povećava propusnost krvnožilnih stijenki za kolesterol i pospješuje stvaranje ateroma te i tako pridonosi razvoju bolesti srca i krvnih žila. Pušenje znatno utječe i na reproduktivno zdravlje.


Duhanski dim štetno utječe i na nepušače koji borave u zadimljenom prostoru i prisilno udišu duhanski dim, odnosno izloženi su tzv. pasivnom pušenju. Rizik od umiranja zbog koronarne bolesti je 25% , a rizik od obolijevanja od raka bronha i pluća je 30-35% veći u nepušača koji su izloženi duhanskom dimu, nego u nepušača koji nisu izloženi duhanskom dimu. U bolesnika s astmom pasivno pušenje izaziva nelagodu, pa i izravno astmatični napad.


Udisanje duhanskog dima (pasivno pušenje) u dojenčadi i male djece dovodi do učestalijeg bronhitisa, upale pluća, astme, drugih bolesti dišnog sustava i smanjene plućne funkcije te akutne i kronične upale srednjeg uha. Sindrom iznenadne smrti dojenčadi također je češći u dojenčadi izložene duhanskom dimu.


Duhanski je dim i rizičan po zdravlje na radnom mjestu. Štetni sastojci duhanskog dima (ugljični monoksid, nikotin, policiklički aromatski ugljikovodici, acetaldehid, benzen, akrolein, neki pesticidi, kadmij, krom, olovo itd.) djeluju ne samo kao iritansi, toksini, karcinogeni, mutageni, nego čine organizam osjetljivijim na tvari iz radne okoline. Pušenje, pa i zadimljeni prostor, odnosno pasivno pušenje, uz izloženost azbestu, arsenu, niklu, zračenju, nekim organskim spojevima i patogenim organizmima te animalnim i vegetabilnim prašinama na radnom mjestu, povećava rizik od pojavnosti raka.