znaš nano meni se kod mjeseca ramazan i posta osobito sviđa onaj dio uzdržavanja od ogovaranja..to mi je super.A što se tiče uzdržavanja od hrane ja mu se divim ko sad isposti,naročito bez vode, dug je dan,kad je ujutru 4 sata a kad uveče 8....svaka čast.Ali to je samo dokaz koliko je vjera jaka i kad čovjek u nešto vjeruje svim srcem može sve...
pa dobro, ima tu i olaksica. Nisu svi obavezni postiti. Al ako uzmemo zdrave ljude, vjernike, znali su ljudi pricati kako su prije isli na njivu, vrsli psenicu (rucno, a znas li ti kako je to veseo posao), a sunce upekne. ljeto, a ni kapi vode ne smijes unijet u sebe, ne smijes gutat pljuvacku da bi zedj zadovoljio. E tu je bogat i siromah, vladar i sluga isti. I jedan i drugi priznaju svoju nemoc pred Bogom, nema da vladar moze a ovaj ne. Doduse, svako se moze pretvarati da posti pred svijetom pa onda kod kuce ka krka, jede i pije jer ga toboze niko ne vidi (ne racuna ona dva melaka sto mu na ramenima sjede ..sjeti se one pjesme od crvene jabuke, kad kaze na ramenima mi dva andjela sjede...i to sto ga Bog vidi koji ionako sve cuje i sve zna).
Istini za volju, naviknes se. Ne predstavlja toliki izazov hrana i/ili eventualno voda, koliko curice po cesti, a ljeto. Jest, oboris ti pogled, al ono...kontas :) a znas da ako drugi put pogledas, ode post.Pa trpis, pa onda dodju ljudi koji psuju...pa te to iritira.
Ovjde dje sam ja, stalno psuju Boga, neuzubillahi. Luda li naroda. A onda mladji vide od starijih, pa i oni. E to je veci izazov od pisljive hrane i vode, na koju jednostavno i zaboravis, a nekako pojacano molitvom dobijas smiraj duse, tak da ona nervoza tipicna za nedostak hrane iscezava.JEdnostavno joj nema mjesta, ne osjecas je.
Hajd..sad ce vrijeme iftara..idem ja :)
Post je mnogo dobra stvar, ali post nije samo na hrani :)...
Dakle post nije samo radi ciscenja naseg fizickog tela vec i duhovnog...
Kada postimo tj odlucimo da postimo bilo to po crkvenom kalendaru ili kada osetimo potrebu trebamo se pridrzavati vise stvari...
Paziti na svoje misli i ponasanje, smanjti psovanje i takve stvari.Kontrolisati se maksimalno na sve nacine i ne preterivati ni u cemu sto radimo, onda dolazi i umerenost u hrani i vrsta hrane koju jedemo.Primer ponedeljkom, sredom i petkom treba se postiti na vodi...Utorkom i cetvrtkom se treba postiti na ulju a svih 5 radnih dana bilo to post na vodi ili ulju konzumirati samo voce i povrce.Subotom i nedeljom ide post na ribi ali se moze postiti i na povrcu bilo na vodi ili ulju...Naravno ne iskljucuje se i sirova hrana ko moze...Meso zivotinskog porekla osim ribe se totalno izbacuje iz ishrane....
Tako ja radim kad je post :) trenutno sam na polovini bizicnog posta od 7 nedelja i ide mi lepo :)
Što se mene tiče,ovo je preporuka za svakodnevno ponašanje.Tako bi bar trebalo biti. Badava ti post,u smislu duhovnog napretka,ako samo tada paziš.
Nigde nisam rekao da samo iskljucivo tada treba da se pazi...
Kultura ponasanja je jedna stvar, a tok ljutckih misli sasvim druga stvar...
Neko tebi moze pricati najlepse stvari i ponasati se kulturno, ali u sebi moze imati prema tebi totalno druga osecanja i misli....
Ljudi ni ne shvataju koliko nam misli prljavih, svesno ili nesvesno nadiru tokom dana...Nismo svesni jer se ne obraca suvise paznja ali kada je u pitanju post onda se ulaze sva moguca energija i koncentracija da se takve misli iskorene u samom postanku...
O tome se ovde radi :)
Ja sam isto postila do dva tjedna ali najčešće postim po 10 dana .Pijem svježe ocjeđeni sokovi od voća nekadod ribizle iz tetrapaka razređeno sa vodom pravim klistrir i osjećam se fenomenalno. Sad sam se tolko ispraksirala da kad odlučim postiti uopće nisam gladna od prvog dana.Svaki dan šetnja masaža četkom i tuširanje toplom i hladnom vodom.Glava mi je bistra, neopisivo...Inače obožavam jesti i teško mi je preskočiti obrok.