Azizi

[alison]

Originally Posted by azizi

Čitam da u Americi svake godine minimalno četrdesetah, a maksimalno osedesetak tisuća ljudi umre (bude ubijeno) liječničkom pogreškom. Kada sam poglala ispit za odgovornog projektanta morala sam naštrebati sve stavke kaznenog zakona (novčane iznose i zatvorske kazne) za loše izveden projekt. Baš me zanima polažu li naši liječnici ovako nešto. Ili oni samim stjecanjem doktorske titule postaju bezgrešni.

DRAGA AZIZI, OVA POSLJEDNJA JE NAŽALOST JEDINA TOČNA ...

Strahote koje si dozvoljavaju raditi prelaze maštu najokrutnijih zločinaca, jer kad je hitler čistio zemlju od ljudi odabrao je populaciju koja mu je rodom bila najudaljenija, a "naši" dr.-i to rade svojim sunarodnjacima - preuzeli su ulogu stvoritrlja - misle; "ako smo vas donjeli na svijet imamo pravo reči kada vam je vrijeme i da odete"... sorry na grozotama koje izlažem...ali i od mojeg 1mj djeteta su digli ruke nakon 6 stručnih lječničkih pogrešaka.Pa stoga ne mogu naći ljepših rijeći.

Originally Posted by azizi

A kod moje majke se nije radilo o pogreški, već o diskriminaciji po dobi i dijagnozi. Jednostavno joj više nisu htjeli pomoći. Ni u bolnici, ni hitna. Zato sam bijesna.

Savjet; nemoj trošit energiju za bijes jer on se vrača samo tebi, a dr-i nemaju osjećaja da bi bili pogođeni tvojim bijesom, najbolje ti je usmjeriti tu energiju u neki dobro-koristan rad... jer dobro se dobrim plaća....
Pregršt ljubavi ti šaljem.

[nevenkagaragic]

Draga moja azizi...

[azizi]

Originally Posted by alison

...
Savjet; nemoj trošit energiju za bijes jer on se vrača samo tebi, a dr-i nemaju osjećaja da bi bili pogođeni tvojim bijesom, najbolje ti je usmjeriti tu energiju u neki dobro-koristan rad... jer dobro se dobrim plaća....
Pregršt ljubavi ti šaljem.

Draga Alison, hvala ti na riječima razumijevanja! Žao mi je zbog tvog gubitka.

Dobro si primijetila - liječnici danas počesto daju mišljenja umjesto da daju sve od sebe. Ovaj liječnički tim svojom nezainteresiranošću, površnošću, a i neznanjem, čak nije ni ostavio mojoj majci vremena za drugo mišljenje (za koje sam ja već bila dogovarila kome trebam otići). Između dijagnoze tumora (nemetastaziranog) i smrti prošlo je dva tjedna. Dva tjedna!!! A mjesec dana prije toga u punoj snazi operirala mrenu na oku. Pa ne bi je uzeli na zahvat da preoperativni nalazi nisu bili kako treba.

A što se tiče bijesa - on je tu. Ne trošim ja energiju na njega, već on troši moju energiju. Sada, potiskivati ga, negirati ga - ne znam kako bih. Zato prikupljam samu sebe iz svih zakutaka svoje tuge i bola kako bih mogla taj bijes 'konstruktivno' kanalizirati. A to znači učiniti nešto na društvenom planu da se skrene pažnja na ovakve propuste. Valjda će mi onda biti srce na mjestu.

[azizi]

Originally Posted by nevenkagaragic

Ne znam otkuda je ova izreka, ali otprilike slično i ja kažem - nisam kandidat za sveca, pa mi dozvolite i ljutnju i bijes.

Kada smo već kod praštanja, primijećujem da se danas praštanje često brka s mirenjem sa sudbinom. Jasno je meni da se u situaciji konačnog i nepovratnog gubitka voljene osobe moram pomiriti s time, ali baš i ne moram s postupkom koji je doveo do toga. Na kraju krajeva, iako kažu da čovjek pred Bogom odgovara za svoja (ne)djela, nešto je ostavio da se rješava i na ljudskom planu. I nije sada u pitanju hoću li ja tražiti zadovoljštinu sudskim putem, već se radi o tome da osjećam potrebu da svoju okolinu senzibiliziram da javno progovori o ovakvim stvarima.

Puno je sličnih primjera oko mene (čak iz iste bolnice), ali svi rezignirano odmahuju rukom govoreći kako im to neće vratiti najmilije. Moram priznati da u njihovom tonu nisam opazila praštanje, već samo nemoć i odustajanje. A to odustajanje je jedno od mnogih odustajanja u našim životima. Svako takvo odustajanje je odustajanje od jednog dijela sebe, pa na kraju od nas ostaje prazna, nezadovoljna i nesretna ljuštura.

Originally Posted by nevenkagaragic

Draga moja azizi...

Istina! Baš sam svojim prijateljima rekla da imam osjećaj da ću 'puknuti' ako ne govorim o svojoj boli. Sada razumijem ljude koji u gubitku, a nakon prvotne nijemosti, imaju potrebu svima govoriti o svom gubitku. I gotovo da svaki od sugovornika ima barem jednu takvu neispričanu priču i ima je potrebu podijeliti sa mnom.

Primijetila sam da ljudi koji su potisnuli ili potiskuju svoju bol zbog gubitka najbližih osoba imaju problema nositi se i sa svojim i s tuđim emocijama. Nekima se čini da im ne priliči 'javno' tugovati, neki općenito imaju problema s izražavanjem bilo kakvih osjećaja. Oni vas čak mogu i povrijediti svojim 'obrambenim zidom', jer se ne snalaze ni sa svojim emocijama, a gdje bi onda s vašim ili mojim. To može u prvi mah jako povrijediti, no ovakav gubitak je, iako neželjeno, ipak još jedno iskustvo u životu, koje otvara nova spoznajna područja, kako o sebi, tako i o drugima.

[Blue_Knight]

Draga Azizi,
Dugo me nije bilo na forumu. Profesionalnost liječnika je upitna. U zadnje vrijeme ja to osjećam doslovce na svojoj koži.
Nisam bio toliko bolestan od početka svoga života, i još nisam došao do pravilnog odgovora, odn oni nisu došli do njega.

Čuo sam za slučajeve gdje ljudima samo govore da je sve to stvar psihičke naravi, a ljudi zapravo truju sami sebe uzimanjem kombinacije tableta što ih je propisao doktor.

Jako mi je žao.

Toliko sam naučio o medicini, da sam skužio da ona liječi samo ono što je vidljivo i opipljivo, te da uopće nema vremena za pacijenta.

Sve se šablonski rješava antibioticima, a isti mogu uzrokovati navikavanje bakterija i infekcije gljivicama kojih je teško iskorijeniti.

Rak se inače liječi steroidnim lijekovima ili kemoterapijom, koji već oslabljeni imunitet, dodatno naruše.

Šta reći na sve to??

Zar je moguće da smo stigli na mjesec, a da nemamo lijek za rak?

Ili su to samo još dvije LAŽI?

[azizi]

Originally Posted by Blue_Knight

Draga Azizi,
...
Jako mi je žao.

Hvala!

Originally Posted by Blue_Knight

...
Profesionalnost liječnika je upitna. U zadnje vrijeme ja to osjećam doslovce na svojoj koži.
...

Čuo sam za slučajeve gdje ljudima samo govore da je sve to stvar psihičke naravi, a ljudi zapravo truju sami sebe uzimanjem kombinacije tableta što ih je propisao doktor.

Toliko sam naučio o medicini, da sam skužio da ona liječi samo ono što je vidljivo i opipljivo, te da uopće nema vremena za pacijenta.

Žao mi je što čujem da imaš zdravstvenih problema. Na pm ću ti poslati informaciju o liječniku koji je završio zapadnu i kinesku medicinu i vjerujem da bi ti on mogao pomoći oko dijagnosticiranja tvojih problema.

A što se tiče ovog da 'ljudima samo govore da je sve to stvar psihičke naravi', ja sam to dosta dugo prolazila sve dok napokon nekome nije došlo do pameti da napravi pretrage na autoimune bolesti. Do tog trenutka su mi govorili da mi je sve to na psihičkoj bazi.

Ja vjerujem da psihička konstitucija može biti uzrokom somatskih oboljenja, no, ako već ukazujem na probleme koji me muče, onda očekujem da se najprije napravi dobra dijagnostika, prije negoli me se proglasi psihičkim bolesnikom.

Evo, baš sam se sjetila jednog primjera iz jedne zagrebačke bolnice od prije koju godinu, gdje su čovjeku operirali bubreg i zaboravili gazu. Tužio se ovaj mjesecima na jake bolove i na kraju završio mjesec dana na PSIHIJATRIJI iste bolnice. Nakon toga je otišao u Njemačku i u jednoj tamošnjoj klinici su mu izvadili tu gazu iz tijela.

A ovo što kažeš da se nema vremena za pacijenta - zapravo još je i gore. Nema se interesa za pacijenta. Jer da se ima, ne bi im promicali tako jasni i vidljivi simptomi, kao što je bilo unutarnje krvarenje kod moje majke. Kada se povuku sve vene na tijelu i nema se gdje dati infuzija svakom liječniku bi trebao biti znak da je negdje vjerojatno došlo do krvarenja. Ali ne! Mamina dijagnoza - tumor gušterače je zacementirao i ineres i moždane vijuge svih liječnika hitne pomoći. Oni ne gledaju čovjeka, već napisanu dijagnozu na papiru. A o njihovoj stručnosti (baš na primjeru moje majke) bih mogla roman napisati. Da mi majka nije izgubila život, rekla bih - JADNO! Ovako samo mogu reći - STRAŠNO!

[Rasa Vilasini]

Originally Posted by Blue_Knight

Draga Azizi,
Dugo me nije bilo na forumu. Profesionalnost liječnika je upitna. U zadnje vrijeme ja to osjećam doslovce na svojoj koži.
Nisam bio toliko bolestan od početka svoga života, i još nisam došao do pravilnog odgovora, odn oni nisu došli do njega.

Čuo sam za slučajeve gdje ljudima samo govore da je sve to stvar psihičke naravi, a ljudi zapravo truju sami sebe uzimanjem kombinacije tableta što ih je propisao doktor.

Jako mi je žao.

Toliko sam naučio o medicini, da sam skužio da ona liječi samo ono što je vidljivo i opipljivo, te da uopće nema vremena za pacijenta.

Sve se šablonski rješava antibioticima, a isti mogu uzrokovati navikavanje bakterija i infekcije gljivicama kojih je teško iskorijeniti.

Rak se inače liječi steroidnim lijekovima ili kemoterapijom, koji već oslabljeni imunitet, dodatno naruše.

Šta reći na sve to??

Zar je moguće da smo stigli na mjesec, a da nemamo lijek za rak?

Ili su to samo još dvije LAŽI?

Upravu si Blue Knight za doktore.Danas sve je uzas.Jednog decka su ovde operisali od slepog creva a ja ustanovila sa deset minuta pricanja sa njime da ima akutnu upalu zeluca i prepisala mu da uzima turmeric i odmah sledeceg dana su mu bolovi prestali.JA sam inace zavrsila za zubara!
Zao mi je zbog tvoje bolesti ,Koje simptome imas?Ako ti je zgodnije pisi na pm.Ako ti mogu pomoci nekako bilo bi mi drago.Znam dosta o alternativnoj medicini.Inace ne verujem u zapadnu medicinu jer je ona postala biznis i sve se pocelo bazirati na novcu.

[nevenkagaragic]

Originally Posted by Blue_Knight

....

Zar je moguće da smo stigli na mjesec, a da nemamo lijek za rak?

Ili su to samo još dvije LAŽI?

SVE je moguce, sve!
Imali smo vec pronadjen lek za rak, ali umesto nagrade, pronalazacu su unistili laboratoriju.
Farmaceutskoj industriji (tj. farmac.mafiji) tako nesto nije odgovaralo, ugrozavalo je njihov profit!

Dakle jesu LAZI (mozda i mesec, ko ce znati, lazi su se modernizovale).

[Blue_Knight]

Bit će sve o.k.

Idemo dalje sa jačanjem imuniteta. IMUNITET JE SVIMA JAKO BITAN - a nismo ga svjesni dok nam nije narušen.

[azizi]

Nije me dugo bilo, pa da vas sve pozdravim i javim da ću opet rado surfati i piskarati ovim forumom i družiti se s meni već znanim i dragim forumašima, kao i novima, koji će mi, vjerujem kroz neko vrijeme postati također znani i dragi.

Pusa svima