STARE DUŠE

[angela]

Sjeća li se tko uopće, šta li je ono bila glavna tema?

[LIK]

Originally Posted by angela

Zar nismo manje-više svi tako uvjetovani? Nije se lako osloboditi tog, makar podsvjesnog stava, kad nas od malena sa svih strana u to uvjeravaju. Od religije, poslovica, roditelja ... Pa kad je sve krasno i ide glatko, većina nas se zabrine "ubaci kamenčić u cipelu" i samo čeka šta će se strašno dogoditi.

Možda je pozadina svega toga to što je rijetko tko, ako itko, od nas odgojen u uvjerenju da je jedinstveno, prekrasno biće, malo tko je naučen da se voli i cijeni.
Kako kad se kroz cijeli odgoj primjenjuje teorija vanjske kontrole. /a ovo me sjetilo; preporučam knjigu "Teorija izbora" dr.William Glasser

Slažem se s tobom da treba promjeniti to uvjerenje

[Cameleon]

Originally Posted by angela

Zar nismo manje-više svi tako uvjetovani? Nije se lako osloboditi tog, makar podsvjesnog stava, kad nas od malena sa svih strana u to uvjeravaju. Od religije, poslovica, roditelja ... Pa kad je sve krasno i ide glatko, većina nas se zabrine "ubaci kamenčić u cipelu" i samo čeka šta će se strašno dogoditi.

Možda je pozadina svega toga to što je rijetko tko, ako itko, od nas odgojen u uvjerenju da je jedinstveno, prekrasno biće, malo tko je naučen da se voli i cijeni.
Kako kad se kroz cijeli odgoj primjenjuje teorija vanjske kontrole. /a ovo me sjetilo; preporučam knjigu "Teorija izbora" dr.William Glasser

Da, podsjeća me na one roditeljske odgojne mudrosti tipa: "Sine/kćeri, svijet je okrutan!", "Ja sam se napatio(la) da ti omogućim krov nad glavom!", "Šta ti očekuješ da će te život pazit i mazit?".....itd.

Zato ja velim (i ispadam čudak) da čovjek voli bol jer na takav način boravi u "stvarnosti". U protivnom nešto "ne bi bilo u redu".

A što se tiče izbora, čitao sam jednu knjigu "Izvorna mudrost" od Robert Wolff-a.

Robert Wolff je psiholog koji je proputovao po mnogim dijelovima svijeta kako bi upoznao načine življenja prastanovnika, ljudi koji su još nekim čudom uspjeli održat svoj izvorni način življenja (gotovo) bez uplitanja modernog svijeta. Živio je sa njima godinama na način kakav su oni živjeli.

Evo što kaže o odabiru:

"Trebalo mi je neko vrijeme da spoznam kako je odabiranje aktivnost kojoj u našem svijetu pridajemo preveliki značaj i koja uz to uzrokuje nebrojene frustracije. Meni nije važno da li ću kupiti ovaj ili onaj proizvod; važnije mi je sačuvati svoje zdravlje. Kod donošenja važnijih odluka počeo sam vjerovati svojoj intuiciji, svojim snovima, osjećaju da se trebam uputiti ovim, a ne onim putem.
Oblikovali smo društvo koje nam pred nos stalno stavlja nekakve odabire. Možemo odlučiti koje ćemo usluge koristiti: kojeg liječnika, kojeg odvjetnika, kojeg vodoinstalatera. Da li ste se ikada preselili u neki novi grad i usred noći trebali odabrati novog liječnika?
Ili zdvajali kako odabrati električara ili tesara za hitnu intervenciju?
Kako odabiremo svoje zanimanje?
Koje kriterije koristimo da bismo odabrali ljubavnog partnera?
Kako odabiremo religiju kojoj ćemo se posvetiti?

Odabiranje je postalo bitni čimbenik zapadnog društva. Većina drugih ljudi na ovom svijetu ne odabiru tako često, ako uopće ikada i dođu u priliku da odabiru. Život je ono što je pred tobom.
A što mi činimo kada dolazimo do novih odabira, onih koje naši roditelji nikada nisu morali činiti?
Ljudi su oduvijek znali kako spriječiti trudnoću, a u ovom je stoljeću postalo moguće odabrati broj djece koju će netko donijeti na svijet, no moramo li sada odlučivati i o njihovom spolu?
Da li želimo pobaciti fetus za kojeg se ustanovilo da u genima nosi zapis Downova sindroma?
To su odabiri za koje naši roditelji nisu mogli ni sanjati da bi jednog dana mogli postati važne odluke koje trebamo donijeti. Naši bi prethodnici te odabire čak smatrali grijehom ili drskošću.

Kako ćemo odabrati tko će živjeti?
Suvremena medicinska tehnologija može naše tijelo održavati na životu dugo nakon trenutka u kojem bi se prije deset ili dvadeset godina smatralo da smo umrli prirodnom smrću. No, održavanje tijela na životu, sa svim potrebnim strojevima i osobljem koje poslužuje te strojeve, vrlo je skupo.
Cijena je takva da si većina nas to ne može priuštiti - a često i viša od one koju bi zdravstveno osiguranje htjelo platiti. Očekujemo li od društva da plaća strojeve koji će naša tijela održavati živima?
Društvo više nema duboki džep.
Kako će se odlučivati tko će nastaviti disati, a kome će biti dozvoljeno umrijeti prirodnom smrću?
Trebaju li liječnici o tome odlučivati?

Toliko mogućnosti odabira, toliko alternativa svemu što činimo, ili što želimo, da smo morali naučiti da je ponekad najbolji odabir - ne odabrati.
Možda ne želimo odabirati liječnika, ili odvjetnika, ili novu haljinu ili novo zanimanje. Možda želimo vjerovati sreći ili rješenju koje se samo od sebe pojavi, ili onome što je raspoloživo unutar financijskih mogućnosti, ili onome što nam je dostupno u susjedstvu ili želimo odabirati samo onda kada imamo volje ili želje odabirati.

Zbog toga što smo svoj svijet pretvorili u svijet kaotičnog preobilja osjećamo da smo pod velikim pritiskom. Stres koji osjećamo dobrim je dijelom posljedica prevelikoga broja alternativa među kojima moramo odabirati, no isto tako i posljedica činjenice da nismo imali vremena razviti etiku kojom bismo se vodili u odabiranju.
Bezglava jurnjava u nove tehnologije i nove zamisli, bez dovoljno vremena za razmatranje posljedica, gotovo nam potpuno onemogućava odabiranje.
Kako možemo imati mišljenje o nečemu što doslovno još do jučer nije niti postojalo?
Da li stvarno želimo da stručnjaci odabiru za nas?
Učimo se biti sumnjičavi prema savjetima stručnjaka. Previše često se ispostavilo, nakon nekih dvadesetak godina, da stručnjaci nisu bili ništa više stručni od nas, da su i njima bile nepoznate dugoročne posljedice novoga lijeka, nove kemikalije za pesticide, novoga načina stvaranja energije. Počinjemo razvijati nepovjerenje prema stručnjacima, autoritetima i onima koji tvrde da znaju što je najbolje za nas.

Taj ludi ples zovemo slobodom.
Ponosni smo što smo društvo slobodnih ljudi što znači da smo ljudi koji su slobodni odabrati, a u stvari moramo beskonačno i svaki dan odabirati, često između alternativa koje su toliko nove da nismo imali dovoljno vremena ni zamisliti njihove posljedice.
Odabiremo u magli.

Ne tako davno većina ljudi, skoro svi, imali su malu mogućnost odabira.
Prije milijun godina nisam trebao odabirati što ću jesti. Jeo sam što god sam mogao pronaći ili uloviti.
Nisam trebao odabirati s kim ću se vjenčati, gdje ću živjeti ili koliko ću djece imati.
Čak do prije nekoliko stotina godina - gotovo svuda u svijetu osim možda u zapadnoj Europi - provodio sam svoj život tamo gdje sam bio rođen, s ljudima u svom plemenu. Radio sam ono što je radio moj otac ili možda ono što je radio majčin brat.
Oženio sam curu preko puta ili možda koju kuću dalje. Jeo sam što god su i drugi jeli, vjerojatno ono što je bilo dostupno za jelo.
Nosio sam istu odjeću kao i ostali. Pripadao sam vjeri svojih predaka. Umro sam i sahranili su me na istom groblju na kojem su sahranjeni moji roditelji, i njihovi roditelji ili su moje tijelo kremirali na istom mjestu kao i njihova tijela.
Nisam trebao mnogo odabirati.

Koliko je život bio jednostavniji onda kad je u selu bila samo jedna iscjeliteljica, a ona nije očekivala da joj ja kažem što ne valja jer je to već znala. Nisam joj ništa trebao platiti iako je često očekivala kakav dar koristan za zimnicu. Ukoliko bi krov procurio, susjedi bi pomogli pri popravku. Ako bi se istrošili potplati mojih cipela, popravio bi ih seoski postolar.
Jeli smo prema godišnjim dobima. Mijenjali smo jaja za povrće ili možda mlijeko za vuneni džemper.

Sve u svemu, nije bilo tako loše. U to je vrijeme najveća odluka mogla biti da li ću u potragu za svojom vizijom sada ili kasnije.

Danas odlazimo na vikend-potrage za vizijom. Prolazimo šamansku obuku na dvodnevnim radionicama koje se ponavljaju svakih nekoliko tjedana za one koji žele naučiti što taj neki učitelj ima za reći o šamanizmu. A postoje i stotine drugih koji će nas na neki drugi način podučavati o tome što oni misle da je šamanizam. Vjrerojatno postoje i katalozi s ponudom različitih šamanskih tradicija koje možemo naučiti.

Tolika količina alternativa samo umanjuje vrijednost svake od njih.
To što život u zapadnom svijetu čini toliko stresnim je naš stav da moramo odabirati u kaosu proizvoda i usluga. A iskreno govoreći, niti proizvodi niti usluge nisu više dovoljni - mi smo u prevelikoj žurbi da bismo razmišljali o posljedicama dok zarađujemo novac, izmišljamo nove spravice, započinjemo nove trendove, sve i svašta stvaramo od nule.
Naše postojanje na ovom planetu ugroženo je zbog toga što smo u svojoj žurbi činili - i stalno nastavljamo činiti - loše odabire.

Stres je cijena koju plaćamo za obilje, i to takvo obilje koje se na kraju pretvara u prezasićenost sve besmislenijim odabirima."

Dodao bih Wolff-u pitanja:
Jesmo li u tom cijelom metežu uopće sposobni odabrati?
Koliko se možemo osloniti na vlastiti odabir kada nam je teško stišati buku misli u glavi?

[fantazy]

Originally Posted by angela

Zar nismo manje-više svi tako uvjetovani? Nije se lako osloboditi tog, makar podsvjesnog stava, kad nas od malena sa svih strana u to uvjeravaju. Od religije, poslovica, roditelja ... Pa kad je sve krasno i ide glatko, većina nas se zabrine "ubaci kamenčić u cipelu" i samo čeka šta će se strašno dogoditi.

Možda je pozadina svega toga to što je rijetko tko, ako itko, od nas odgojen u uvjerenju da je jedinstveno, prekrasno biće, malo tko je naučen da se voli i cijeni.
Kako kad se kroz cijeli odgoj primjenjuje teorija vanjske kontrole. /a ovo me sjetilo; preporučam knjigu "Teorija izbora" dr.William Glasser

Originally Posted by LIK

Slažem se s tobom da treba promjeniti to uvjerenje

Odlično postavljeno

Originally Posted by Cameleon

Zato ja velim (i ispadam čudak) da čovjek voli bol jer na takav način boravi u "stvarnosti". U protivnom nešto "ne bi bilo u redu".

Istina, svakodnevno prepoznajem u sebi "ljubav" za patnjom da bi bilo sve u redu. Pitam se da li je to kompenzacija za nešto?
Btw tekst o odabiru me se jako dojmio. Zahvaljujem ti što si ga podijelio s nama

[Cameleon]

Originally Posted by fantazy

Btw tekst o odabiru me se jako dojmio. Zahvaljujem ti što si ga podijelio s nama

Ako budeš imala volje potraži knjigu. Vjerujem da bi te se moglo još toga dojmit iz knjige. Lagana je za čitanje bez zamornog filozofiranja.

[fantazy]

Originally Posted by Cameleon

Ako budeš imala volje potraži knjigu. Vjerujem da bi te se moglo još toga dojmit iz knjige. Lagana je za čitanje bez zamornog filozofiranja.

Hvala
Već sam je stavila na spisak

Imam toliko toga još za naučiti ili , a ne ipak

[Cameleon]

Originally Posted by fantazy

Hvala
Već sam je stavila na spisak

Imam toliko toga još za naučiti ili , a ne ipak

Ja mislim da ti većinu toga već znaš ali se trebaš podsjetiti na neke stvari, skrenuti pozornost.

To ti je ono kada čitaš knjigu, pročitaš nešto što si mentalno znala ali tek sada ti je to sjelo na pravo mjesto.

[fantazy]

Originally Posted by Cameleon

Ja mislim da ti većinu toga već znaš ali se trebaš podsjetiti na neke stvari, skrenuti pozornost.

To ti je ono kada čitaš knjigu, pročitaš nešto što si mentalno znala ali tek sada ti je to sjelo na pravo mjesto.

....i spremna sam za primjeniti

[Cameleon]

Originally Posted by fantazy

....i spremna sam za primjeniti

Upravo tako!

[minjabg]

Originally Posted by Cameleon

Da, podsjeća me na one roditeljske odgojne mudrosti tipa: "Sine/kćeri, svijet je okrutan!", "Ja sam se napatio(la) da ti omogućim krov nad glavom!", "Šta ti očekuješ da će te život pazit i mazit?".....itd.

Toliko mogućnosti odabira, toliko alternativa svemu što činimo, ili što želimo, da smo morali naučiti da je ponekad najbolji odabir - ne odabrati.


Stres je cijena koju plaćamo za obilje, i to takvo obilje koje se na kraju pretvara u prezasićenost sve besmislenijim odabirima."

Koliko smo malo ovoga svesni.
Koliko su ljudi slicni, bez obzira na kulturu, religiju,kontinent na kojem zive...muce nas ista pitanja.