Slike prirode koje vam oduzimaju dah

[Moldercuker]

Originally Posted by fantazy

Kako e se one izgrebati i navući krpelja

Več su navukle..

[sanci986]

Originally Posted by chameleon

Jednog dana će valjda postat dah.

To se ti sprdačaš!?

[sanci986]

Ja bi njegovu prirodu spojila sa svojom....

[egzorcist]

I tako nastade Priroda i Društvo?

[sanci986]

Originally Posted by egzorcist

I tako nastade Priroda i Društvo?

[teemo]

jaje leptira pod mikroskopom

Izvor: http://www.focus.de/fotos/nr-20-ober...id_366235.html

[Uoo]

[fantazy]

Originally Posted by teemo

jaje leptira pod mikroskopom

predivno
ne mogu vjerovati

[alison]

Neobični crvenkastosmeđi slapovi


Prije 1,5 milijun godina tektonske sile su od mora odvojile fjord kod današnjeg tjesnaca McMurdo. Na to se antarktičko jezero poslije spustio ledenjak debeo 400 metara. Iz ledenjaka Taylor katkad se izliju slapovi crvenkastosmeđe boje. Oni dolaze iz četiri kilometra udaljenog jezera koje je tijekom radarskih mjerenja otkriveno prije nekoliko godina.

Ustanovljeno je da je voda u jezeru bistra i slana, te da u njoj nema nimalo kisika. No usprkos tome, u njoj su otkrivene različite vrste mikroorganizama.
Neobični slapovi (takozvani Blood Falls) dobivaju nekarakterističnu crvenkastosmeđu boju tako što željezo iz stjenovita dna jezera hrđa u doticaju s kisikom iz zraka.

Tekst je prenesen s portala Cudaprirode.com




U normalnoj veličini leptiri su vjerojatno najljepši insekti na svijetu. Moljci baš i nisu toliko lijepi, no neke vrste su zaista neodoljive. No, kada ih pogledate pod mikroskopom... Brrrrr...
Zašto li je priroda nečemu tako lijepom dala toliko užasno lice? Zašto imaju 5.000 očiju?




Tajna vještičjeg prstena


Na poljima i livadama, gljive često rastu u vještičjem prstenu kao da su pažljivo posađene. Krug je način kako se gljive šire. Svaki krug započne kada se spore spuste na travu i proklijaju. Spora proizvodi mrežu niti koje gmižu prema van kroz tlo u potrazi za hranom.

Najstarije niti u središtu odumiru nakon što se njihova hrana potroši, a oko ruba se stvaraju nova tijela gljive, tvoreći krug.
Kako gljive rastu krug svake godine postaje sve veći. Krug može narasti i do 30 metara promjera, a do tada mogu biti stari i nekoliko stoljeća.



Portugalsko otočje - Azori


Azori su raspršen arhipelag na Atlantskoj pučini, a tvori ga devet otoka i mnoštvo otočića podijeljenih u tri glavne skupine. Najveći otok, Sao Miguel, nalazi se oko 1200 km zapadno od Lisabona. Na njemu i susjednom otoku Santa Maria živi većina stanovništva. Među ostalim otocima po veličini se ističu Terceira, Pico, Flores i Corvo.

Svi su otoci vulkanskog podrijetla. Kako je arhipelag vulkanski i još uvijek aktivan, krajolik je iznimno lijep s mnogim kraterskim jezerima.
Tijekom ljeta, zbog atlantske klime, gotovo da i nema kiše. Vegetacija je bogata, ali bez autohtonih biljaka. Životinjski svijet sastoji se također od potomstva uvezenih vrsta.
Nenastanjeni Azori postali su portugalskom kolonijom 1431. godine. Otoci su dio Portugala i tvore tri od 22 administrativna distrikta, s nešto većom autonomijom negoo što je imaju distrikti na kopnu.

[alison]

Plavi grad u Indiji


Svijet je prepun gradova i mjesta s čudnim imenima, a jedan od njih je i Plavi grad u Indiji (poznat i kao Jodhpur). Ime je dobio po tome što je svaka zgrada obojana u plavo, a iz neba izgleda kao plava točka u pustinji Thar. Još je uvijek nepoznat razlog zbog kojeg je sve obojano u plavu boju, ali se pretpostavlja da to ima veze s kastama u Indiji.

Sve je počelo kad su pripadnici svećenstva, najviše kaste u Indiji nazivani Brahmani, počeli bojati svoje kuće u plavo kako bi se razlikovali od drugih. Ali nakon nekog vremena, i ostali su počeli raditi to isto.
Ako se lokalno stanovništvo pita zašto baš plava boja, reći će da ta boja tjera komarce.

Tekst je prenesen s portala Cudaprirode.




Top 5 slapova


Među top 5 slapova možemo uvrstiti najveće slapove na svijetu - Salto Angel, najpoznatije - Niagarine slapove, najspektakularnije Viktorijine slapove, australske Wallamanove slapove te jedinstvene hrvatske slapove Krke.

Salto Angel

Najveći slapovi na svijetu nalaze se u jugoistočnoj Venezueli, a 1937. godine otkrio ih je avijatičar Jimmie Angel. U njima je pronađena inspiracija za stvaranje crtića „Nebesa“, a visoki su 979 metara.


Slapovi Niagare

Slapovi Niagare predstavljaju niz masivnih vodopada koji se nalaze na rijeci Niagari u istočnom dijelu Sjeverne Amerike, na granici Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. To su zapravo tri odvojena vodopada, ne osobito visoki, ali su vrlo široki.
Sa 168 000 kubnih metara vode u minuti jedni su od najpoznatijih slapova svijeta.

Viktorijini slapovi

Viktorijini slapovi (eng. Victoria falls) ili Mosi-oa-Tunya (Dim koji grmi) su vodopad na rijeci Zambezi, na granici između Zambije i Zimbabvea. Jedan od najvećih i najspektakularnijih slapova na svijetu.
Slapove, koji su široki preko 1,5 km sa padom od 128 metara, otkrio je škotski istraživač David Livingstone.

Wallamanovi slapovi

Wallamanovi slapovi su vodopad visine 268 metara u australskoj državi Queensland, najviši u Australiji. Potok Stony Creek formira ovaj vodopad svojim poniranjem preko litice u klanac rijeke Herbert.
Potok teče kroz prašumu isprepletenog drveća i grmlja, niz blagu padinu. Spušta se kroz klanac dok ne dođe do litice niz koju se obrušava. Stony Creek jedan je od brojnih potoka koji izviru u obalnom gorju sjevernog Queenslanda i teku niz rub visoravni do klanca rijeke Herbert, koja se na kraju svog toka ulijeva u Koraljno more.

Slapovi Krke

Na rijeci Krki se nalazi 7 slapišta. Prvi među njima je Bilušića buk (22,4 m visine) koji se nalazi 16 km nizvodno od izvorišta. Poseban je upravo po tome što je on jedini slap koji se ne iskorištava za hidroenergiju.
Drugi slap je Brljan ili Ćorića buk (15,5 m) koji se nalazi 19 km nizvodno od izvorišta. Voda ovoga slapa i voda jezera Bjelobera ili Ćorića jezera se iskorištavaju u hidroelektrani Miljacka.

Manojlovac (najviši i najljepši slapovi na Krki) je treći slap koji se nalazi pola kilometra nizvodno od Brljana. Kao i mnogi slapovi, sastoji se od niza sedrenih barijera. Manojlovac je najviše slapište (59,6 m) s glavnim slapom visine 32,2 m. Okolna vegetacija je submediteranska. Voda ovog slapišta također se iskorištava za hidroenergiju u hidroelektrani Miljacka.
Preostala 4 slapa su Rošnjak (8,4m), Miljacka (23,8m), Roški slap (25,5m) i najpoznatiji Skradinski buk (45,7m). Na rijeci se nalazi i Visovačko jezero gdje je smješten otočić Visovac sa franjevačkim samostanom. Nizvodno od Skradina Krka se širi u Prokljansko jezero. U more utječe kod Šibenika.

Tekst i slike su preneseni s portala Cudaprirode.com





Uffingtonov bijeli konj u Berkshireu


Na padinama brežuljaka u Engleskoj ima najmanje pedeset likova u krajoliku. Razlog je taj što na padinama leži sloj krede. Da bi se razgrnuo sloj zemlje i doprlo do krede dovoljna je lopata. Uvjeti za to osobito su prikladni na zapadnom dijelu zemlje, gdje krede ima u obilju i gdje su obronci brežuljaka često strmi i dovoljno izloženi, pa se mogu vidjeti iz velike udaljenosti.

Možda najznamenitiji od bijelih konja se nalazi kod sela Uffingtona u Berkshireu. Značajno je obilježje krajolika pa se po njemu naziva čitavo područje: Dolina bijeloga konja (Vale of the White Horse). Većina ostalih bijelih konja u Britaniji nastala je potaknuta ovim, ali se uffingtonski konj razlikuje od njih u jednom bitnom pogledu, a to je jedini istinski drevan bijeli konj koji još postoji dok ostali izgledaju suvremeno kao i čistokrvni konji u trkališnim stajama obližnjeg Lambourna.
To je zato što su crtani u stilu slikara Georgea Stubbsa iz 18. stoljeća, čija su platna bila obljubljena među svećenicima, liječnicima i zemljoposjednicima, a ti su opet usjekli mnoge od likova na brežuljcima. Uffingtonski bijeli konj je čudna, stilizirana i nepovezana životinja - šiljata glava mu više nalikuje konjskoj lubanji, trup je tanak i izdužen, sa samo dvije noge u galopu prikopčane o bedra. Na prvi pogled više nalikuje zmaju nego konju, pa je obližnji Dragon Hill (Zmajevo brdo) - gdje je, prema predaji, sv. Juraj ubio zmaja - naveo neke ljude da ga poistovjete s tim mitskim likom. No najraniji podatak o njemu - u Knjizi čuda (Book of Wonders), iz dvanaestog stoljeća - izričito ga opisuje kao konja sa ždrebetom. Jedna od nepoznanica u vezi s Uffingtonom je pitanje što se dogodilo sa ždrebetom.
Stanovnici Doline bijeloga konja zacijelo su ga vrlo cijenili, jer se likovi od krede moraju redovito čistiti ili "izribati" jer u protivnom nestanu pod travom koja ih zarasta. Od sedamnaestog stoljeća naovamo povjesničari su zabilježili neobične svečanosti koje su pratile takvo čišćenje. Bio je to festival poznat kao uffingtonska "zabava" - u slavlje konja nakon naporna dana njegova obnavljanja. Thomas Hughes opisuje posljednju zabavu održanu 1857, šaroliku seosku zabavu koju su posjetila gospoda, dame, Cigani i nadriliječnici. To ukazuje da su prije svečanosti možda bile ozbiljnijega obrednog značaja, u čemu je konj možda bio predmet obožavanja.