Samoubojstvo

[colin]

"Postoji samo jedan istinski ozbiljan filozofski problem: samoubistvo.
Odgovor na suštinsko pitanje filozofije jeste zapravo razmišljanje o tome da li život vrijedi ili ne vrijedi da se proživi.
Sva ostala pitanja - da li svijet ima tri dimenzij...e, da li duh ima devet ili dvanaest kategorija - dolaze nakon toga.
To su igrarije, treba najprije da se odgovori na ovo suštinsko pitanje."
Albert Camus

ko izgubi radost i žar,
a krivica je njegova,
o smrti može da sanja,
o smrti od ruke svoje...

[zoricab]

Život treba proživeti do kraja, bez obzira kakve nam zamke i iskušenja servira!

Za sve što nam se dešava, postoji određeni razlog i svako treba da pronađe svrhu svoga postojanja da mu život ne bi uzalud prolazio!

Veliki pozdrav

[colin]

slažem se, to lijepo zvuči, ali mislim da stvari više nisu tako jednostavne za onog tko dođe do toga,
da počne razmišljati o samoubojstvu...

[zoricab]

Upravo sam sada rekla da ima svrhu i cilj ispred sebe i dovoljno ljubavi prema sebi ne bi došao do toga! A kada do toga dođe onda mu niko ne može pomoći, sem opet sam sebi!!!
Strah, nemoć i samosažaljevanje su čovekovi najveći neprijatelji! Moramo naučiti sa njima izaći na kraj i imati uvek "keca u rukavu" , jer izlaz i rešenje problema uvek postoje i ljudima je svojstveno da ih rešavaju!
Mozak nam je veoma moćan i moramo znati kako da ga držimo pod kontrolom!!!

Veliki pozdrav

[colin]

Šri Šrimad A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
„filozofija doktora žapca" - žablja filozofija....
Bio jednom jedan žabac, koji je sav svoj život proveo u bunaru.
Jednoga dana posjetio ga je prijatelj i obavijestio o postojanju Atlantskog oceana.
„Što je Atlantski ocean?", upitao je žabac iz bunara.
„Velika vodena površina", odgovorio je njegov prijatelj.
„Koliko velika? Dvaput veća od mog bunara?"
„Oh, ne, mnogo, mnogo veća", odgovorio je njegov prijatelj.
„Koliko veća? Deset puta?"
Tako je žabac nastavio računati.
Ali kako je mogao na taj način shvatiti veličinu ogromnog oceana?
Naše sposobnosti, iskustvo i moć spekulacije uvijek su ograničeni.
Žabac je uvijek razmišljao u okvirima svog bunara...

zašto sam gore citirao tekst knjige Nauka o samospoznaji?
zato jer ljudi često razmišljaju u okvirima vlastitih okolnosti...
zato se vjerojatno nikada nećemo složiti oko pitanja samoubojstva,
za njega sigurno nema opravdanja, nemam slike ovaj put (koja bi govorila više od riječi),
ali sam zato napisao stihove...

[azizi]

Viktor Frankl, poznati austrijski psihijatar, napisao je stručnu knjigu prekrasnog naslova 'NEČUJAN VAPAJ ZA SMISLOM'.

Ovaj naslov mi često padne na pamet. Evo, baš me je danas, pomalo zdvojno, upitala klijentica: 'Koji je smisao svega ovoga?'

Slažem se s Colinom, stvari uopće nisu ni jednostavne, ni jednoznačne, ni lako razumljive, ni lako objašnjive kada pokušavamo elaborirati suicid ili nečije suicidalno ponašanje.

Jedan je japanski znanstvenik rekao da je svako umiranje prije 90-e godine neki oblik suicida (Dobro, možemo unekoliko skratiti ovo vrijeme za naše prilike, budući da su Japanci dugovječniji). Primjerice, ja mogu ruku u vatru staviti za nekoliko starijih ljudi kojej sam poznavala da su jednostavno odlučili umrijeti i tu nakanu izvršili, a da je mrtvozornik napisao - smrt uslijed bolesti. Možda ću nekom drugom prilikom elaborirati ove situacije. Isto tako mogu shvatiti samoubojstvo jedne meni jako drage osobe i zašto se osjećala bez ijednog 'keca u rukavu'.

Isto tako, mislim da dječja samoubojstva zahtjevaju ponešto drugačija razmišljanja o suicidu, negoli je to u situaciji kada se radi o odraslim osobama. A opet, možda baš razumijevanje dječjih suicida može rasvijetliti motive 'odraslih' suicida.

Ono što otežava razumijevanje suicidalnosti i suicida je tabuiziranje ove teme. Na kraju krajeva, znademo da ni crkva ne ispraća samoubojicu, da su religije jako stroge, mislim čak i sasvim isključive, spram suicida (slobodno me ispravite ako griješim). Zbog toga se ne moramo čuditi što se ljudi u trenucima 'nečujnog vapaja za smislom' boje otvoriti nekome, jer se boje osude, stigmatizacije (koja ih onda, po takvom činu, uvijek i dođe).

A zašto ljudi nemaju dovoljno ljubavi prema sebi, zašto ne vide svrhu i cilj? Otkuda toliki strah i nemoć koji brišu svaku volju za (takvim) životom?

Eto, puno pitanja...

[zoricab]

Draga azizi,

Slažem se s Colinom, stvari uopće nisu ni jednostavne, ni jednoznačne, ni lako razumljive, ni lako objašnjive kada pokušavamo elaborirati suicid ili nečije suicidalno ponašanje.

I ja se slažem sa vama. Naravno da je sve to jako složeno i komplikovano i da je taško pronaći uzrok, a još teže način kako prebroditi suicidna razmišljanja koja prethode samom činu! Takvima je neophodna pomoć, razumevanje, ljubav, poverenje koje su izgubili u sebe i u druge i ko znašta sve još, što mislim da i oni sami ne znaju!!!

U prilog diskusiji dajem vam jedan odgovor, gospodina Oshoa :

“ Sanijasin je jedno uravnotezeno bice - niti tezi ka desnom niti ka levom; nije ni levicar ni desnicar – on je uvek u sredini; uvek je smiren, nepokretan, nije izbirljiv, uvek ostaje u sredistu.Zato nemoj birati smrt : IZBOR je beda. Ako budes izabrao smrt, ti ces tako odabrati patnju; ako budes odabrao zivot, I tako ces dospeti do patnje, jer su zivot I smrt samo dva ekstrema. Zapamti: oni su samo dva ekstrema jedne iste stvari. Oni zapravo I nisu dvoje – to je samo jedna stvar koja ima dva kraja: zivot I smrt. Ako izaberes samo jedan kraj, ti ces tako ici protiv drugoga. To ce izazvati patnju jer je smrt ukljucena u to. Ti nikako ne mozes odabrati samo zivot; I smrt mora biti ukljucena u to. Onog trenutka kada si odabrao zivot, ti si odabrao I smrt. To izaziva patnju I jad jer onog trenutka kada odabiras zivot, smrt je krajnji rezultat toga. Ti si odabrao srecu: istovremeno, bez da si toga svestan, ti odabiras I tugu. Tuga je imanentni deo srece. Ako si odabrao ljubav, I mrznja ce ici uz nju. Druga krajnost je ukljucena u to, to je tu sakriveno. Onaj koji odabere ljubav, on ce I patiti jer ce morati I da mrzi – a kada dospe do mrznje, tu je I patnja.

Nemoj birati: budi samo u sredini. U sredini je Istina. Na jednoj strani je zivot, a na drugoj smrt; ova energija, koja ide sredinom, koja ide izmedju, je Istina. Nikada nemoj birati jer biranje znaci izbor jedne strane na stetu druge. Biti u sredini znaci biti oslobodjen biranja. Ti ces se tako lisiti svih nepotrebnih stvari. Kada nisi okrenut izbirljivosti, ti vise neces patiti. Covek je ojadjen samo zbog mogucnosti izbora. Zato nemoj birati. Samo budi! To je zaista tesko, izgleda nemoguce – ali vredi pokusati. Uvek kada imas dve mogucnosti, pokusaj da budes u sredini. Malo po malo ces doziveti taj osecaj, taj “ukus”.Kada jednom budes spoznao osecanje bitisanja u sredini, ( a to je jedna veoma delikatna stvar :nesto najfinije u zivotu), kada jednom to budes osetio, nista te vise nece moci uznemiriti, nista ti vise nece donositi patnju. Tada ces bitisati bez pacenja. To je upravo pravo znacenje sanijasa: bitisati bez patnje. Bitisati bez patnje znaci ziveti bez izbirljivosti – zato budi u sredini.

Buda je prvi to otkrio, izumeo je svesni nacin da budete uvek u sredini. “

Osho, knjiga tajni, 241

[zoricab]

A avo i malo teorije:

Suicid: sociološka studija : Durkheim, Émile

Ovaj sažetak je preveden sa Suicide: A Study in Sociology

Veliki opus Emila Durkajma na temu suicida bavi se problemom suicida na zadivljujući način, na makro i mikro planu, koji spektakularno rasvetljava ovaj kompleksni fenomen. Napisano od strane jednog od utemeljivača moderne sociologije, ovo delo u prvi plan izbacuje stav da do samoubistva dolazi usled nedostatka integracije individue u društvo. Knjiga obaveštava čitaoce o razlozima za samoubistvo i o njegovom psihološkom uticaju na žrtvu, porodicu i društvo. Durkajm smatra da iako se suicid dešava u svim društvima, stopa suicida u različitim grupama varira od grupe do grupe u okviru istog društva i vremenom se stabilizuje. Ove razlike i stabilnost učestalosti suicida u grupi pokazuju da se nešto drugo, što nije psihologija, uključuje u odluku da se počini suicid. Zbog čega razlika u učestalosti suicida kod različitih generacija u okviru istog društva? Durkajm naglašava da je prosto nemoguće objasniti ili intepretirati karakteristike i ponašanje grupa ljudi na psihološkoj ili biološkoj osnovi. Veliki deo onoga ko smo i šta smo, kako se ponašamo i u šta verujemo, zavisi od društvenih sila.
Prema Durkajmu, vrste suicida se mogu svrstati u tri potkategorije, i to:
Egoistični suicid. Nastaje usled slabog stepena integracije individue u društvo u kojem živi. Pojedinci koji nisu u dovoljnoj meri vezani za društvenu grupu (pa prema tome ni za ustaljene vrednosti, tradiciju, norme i ciljeve) ostavljeni su skoro bez društvene podrške i vođstva, te prema tome u većoj meri naginju suicidu. Primer koji je Durkajm našao su neoženjeni ljudi, uglavnom muškarci, koji, pošto imaju manje odnosa koji bi ih vezali za ustaljene društvene norme i ciljeve, pribegavaju samoubistvu češće nego oženjeni ljudi.
Altruistički suicid. Nastaje usled previsokog stepena integracije između pojedinca i društva. Dešava se na suprotnom kraju integracijske lestvice od onog na kojem se dešava egoistični suicid. Osobina koja ga definiše je samožrtvovanje, pojedinci su u tolikoj meri vezani za društvenu grupu da izgube svest o sopstvenoj individualnosti i postaju voljni da se žrtvuju za interese grupe, čak i kad treba žrtvovati i sopstveni život. Najuobičajeniji slučajevi altruističkog suicida dešavaju se među pripadnicima vojske.
Anomički suicid. Nastaje usled potpunog raspada sistema / uređenog društva, baš kao i bukvalno značenje reči (anomie=rasulo, rastrojstvo). Durkajm definiše pojam "anomija" kao uslove u kojima su društvene i/ili moralne norme zbrkane, nejasne, prosto neprisutne. Durkajm smatra da ovo nepostojanje normi, ili ranije prihvaćenih ograničenja u društvenom ponašanju, vodi ka devijantnom suicidalnom ponašanju.

[azizi]

Samo da dopunim ovu Durkheimovu tipologiju suicida:

4. Fatalistično samoubojstvo dolazi si čovjek nameće previše pravila i samoubojstvo vidi kao jedinu moguću soluciju i rješenje svojih problema. Durkheim je smatrao da se ovaj oblik samoubojstva manifestirao kod robova i mladih udatih žena bez djece, od kojih su društvene norme tog doba zahtijevale djecu.

Najbliži izvor pri ruci: http://hr.wikipedia.org/wiki/%C3%89mile_Durkheim

[azizi]

Iako pretpostavljam da je Colin pokrenuo temu samoubojstva želeći je razmotriti s duhovnog/filozofskog gledišta, mislim da nije zgoreg imati na umu i ovaj sociološki ogled:

(izvor: www.pravo.hr/_download/repository/.../SAMOUBOJSTVO.ppt)

SAMOUBOJSTVO

Riječ «suicid» dolazi od latinske riječi «sui caedere», što znači ubiti se, dakle, označava čin svjesnog i namjernog oduzimanja života samome sebi.


“Nije dobro živjeti, nego je dobro živjeti dobro. Stoga mudar čovjek živi što bolje može, a ne što je dulje moguće... On o životu uvijek razmišlja u pojmovima što se odnose na kvalitetu, a ne na količinu” Seneka


Sv. Augustin samoubojstvo proglasio zločinom zbog toga što je suprotno šestoj zapovijedi – «Ne ubij!»
Toma Akvinski – proglasio samoubojstvo smrtnim grijehom zbog toga što se time nastoji preuzeti Božja moć nad životom i smrću.


OBLICI SAMOUBOJSTVA

Tinejdžersko samoubojstvo
Eutanazija
Pojedinačna, dvojna, višestruka (masovna) samoubojstva
Ritualna samoubojstva
Samoubojstvo pod utjecajem nekog kulta
Samoubojstvo prema metodi, mjestu i vremenu
Smišljena i afektna samoubojstva
Naprasna i polagana samoubojstva


Svakih 20 minuta netko se ubije u SAD – više od 30 000 godišnje

Incidencija samoubojstava u SAD je oko 12,8 na 100 000.
između 75. i 84. godine učestalost doseže 25,2 na 100 000.


Muških samoubojica ima gotovo 4 puta više od ženskih, iako bi se omjer uskoro mogao približiti iznosu od 3 : 1, jer žene sve više postaju rizična skupina.

Tri puta više žena nego muškaraca pokušava se ubiti, ali u tome ne uspiju.


Muškarci se obično ustrijele ili objese; žene češće uzimaju tablete za spavanje, pa vjerojatno zbog toga i ima više neuspjelih ženskih samoubojstava.

Svake godine više od 10 000 američkih studenata se pokuša ubiti, a da čak 20 % njih bar jednom tijekom studija pomišlja na samoubojstvo.


Najveću učestalost samoubojstava- Mađarska.

Velika učestalost - Češka, Slovačka, Finska, Švedska, Japan i Austrija.

Vrlo mala učestalost Grčka, Irska i Italija.


Osobe koje raspravljaju o samoubojstvu neće ga počiniti. Činjenica je da gotovo ¾ samoubojica prije samoubojstva zapravo o tome obavijeste druge, bilo u obliku krika za pomoć ili s namjerom da druge povrijede

Na samoubojstva utječu godišnja doba, geografska širina, promjene vremena, barometarski tlak, vlažnost zraka, oborine, oblačnost, brzina vjetra, temperatura i dan u tjednu. Niti za jedan od ovih mitova nema čvrstog oslonca u dostupnim podacima

Osobe koje pokušaju počiniti samoubojstvo bezopasnim sredstvima nisu se ozbiljno namjeravale ubiti. U ovoj se predrasudi zamjenjuje smrtnost s namjerom.


Freudova psihoanalitička teorija samoubojstva
dvije glavne hipoteze o samoubojstvu:
Jedna izvedena iz teorije depresije – suicid tumači kao ubojstvo
Druga hipoteza kaže da se instinkt smrti može okrenuti prema vlastitoj unutrašnjosti pa osoba počini samoubojstvo


Durkheimova sociološka teorija samoubojstva
godine 1897. Durkheim je objavio svoju knjigu Samoubojstvo: sociološka studija, a mnoge studije samoubojstva su bile, barem djelomice reakcija na Durkheimovo djelo.

Durkheim nije nijekao da će posebne okolnosti navesti posebnu osobu da si oduzme život, ali osobni razlozi ne mogu objasniti stopu samoubojstvu.
Primjerice on je pokušao pokazati da nema povezanosti između učestalosti psihičke bolesti i stope samoubojstva.

Otkrio je da su stope samoubojstva više u pretežito protestantskim zemljama negoli u katoličkim, dok su židovi imali nižu stopu samoubojstva od rimokatolika.

Durkheim je također otkrio da je niska stopa samoubojstva povezana s političkim potresima. Primjerice nakon što je 1866. izbio rat između Austrije i Italije, stopa samoubojstva je opala u bje zemlje za 14 posto.

TIPOVI SAMOUBOJSTVA
4 tipa samoubojstva:
EGOISTIČKO
ALTRUISTIČKO
ANOMIJSKO
FATALISTIČKO

Egoističko samoubojstvo proizlazi iz toga što je pojedinac nedostatno integriran u društvene skupine i društvo kojem pripada.

Altruističko samoubojstvo se događa kad je pojedinac previše integriran u društvo da žrtvuje vlastiti život zbog osjećaja dužnosti prema drugima.

Anomijsko samoubojstvo se događa kada društvo nedostatno regulira pojedince. Durkheim to stanje društva, kada regulacije nema naziva anomijom.

Četvrti i posljednji tip samoubojstva Durkheim je nazvao fatalističkim samoubojstvom. Do njega dolazi kad društvo pretjerano regulira pojedinca.


Shneidmanov pristup samoubojstvu

DESET ZAPOVIJEDI SAMOUBOJSTVA
Uobičajena svrha samoubojstva je traganje za rješenjem.
Uobičajeni cilj samoubojstva je prestanak postojanja svijesti.
Uobičajeni podražaj za samoubojstvo je nepodnošljiva psihološka bol.
Uobičajen stres u samoubojstvu je frustrirajuća psihološka potreba.
Uobičajena emocija u samoubojstvu je beznađe – bespomoćnost.
Uobičajeno kognitivno stanje u samoubojstvu je ambivalentnost.
Uobičajeno opažajno stanje u samoubojstvu je konstrikcija.
Uobičajena akcija u samoubojstvu je odlazak.
Uobičajeni interpersonalni čin u samoubojstvu je priopćenje namjere.
Uobičajena konzistentnost u samoubojstvu postoji s doživotnim obrascima sučeljavanja sa stresom.


Suicidalna ambivalencija

BITI
Takve osobe ustvari ne žele umrijeti, već žele odaslati poruku kako im je potrebna pomoć;
Opasnost čina je mala;
Čine oko 2/3 svih samoubojica;
Uglavnom su to žene.

NE BITI
Oni žele umrijeti;
Ne daju znakove namjere prije čina;
Odabiru opasnije načine;
Čine oko 3-5% samoubojica;
Prevencija daje slabe rezultate


BITI ILI NE BITI
Neodlučni, prepuštaju odluku u ruke «sudbine»;
Odabiru opasne načine, ali sporog djelovanja;
Čine oko 30% samoubojica;
Za njih je karakterističan stresan i nesređen život.


U Hrvatskoj se posljednjih desetak godina, svake godine ubije prosječno 1000 ljudi, a na svako izvršeno samoubojstvo dolazi nekoliko pokušaja, a na svakog tko pokuša samoubojstvo dolaze još tri osobe koje o samoubojstvu razmišljaju ili ga planiraju.


Hrvatska je na 13. mjestu po broju samoubojstava muškaraca i s prosječnom stopom 34,6, (na prvom je Litva, zatim Rusija, Letonija, Estonija, Bjelorusija...), a što se tiče žena je na 10. mjestu u svijetu i s prosječnom stopom 11,7 (na prvom je Šri Lanka, zatim Mađarska, Estonija, Letonija, Litva ...).


U svijetu se svakih 40 sekundi dogodi samoubojstvo
Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozoravaju na porast broja samoubojstava u sljedećih 20 godina.


Ako nam se obrati suicidalna osoba…
Trebamo je ohrabriti da potraži profesionalnu pomoć, a ako treba, otići s njom
Nikako ne smijemo ostaviti suicidalnu osobu samu
Moramo provjeriti jesu li joj dostupni lijekovi, otrov ili opasni predmetu
Trebamo smiriti trenutnu kriznu situaciju
Pokušamo otkriti razloge za uznemirenost


Ako osjećamo suicidalni nagon…
Ne stidimo se i ne ustručavajmo se pozvati pomoć!
Ako treba, pozovimo Hitnu pomoć
Obratimo se prijateljima, roditeljima, osobama u koje imamo povjerenja, profesionalcima kao što je obiteljski liječnik, psiholog, psihijatar
Pozovimo SOS telefon. Pozovimo plavi telefon
Pozovimo centar za krizna stanja
Pozovimo policiju ili socijalnog radnika


“U životu je puno puta teško, ponekad mukotrpno, povremeno i mučno ipak sve ima svoj smisao, a život svrhu.”